SLJEDBA S MRTVOG MORA (6)
ZELOTSKO / SIKARSKA IDEOLOGIJA RATA PREMA NEPRIJATELJIMA
Naš je dakle zaključak da je kumransku zajednicu oformilo nekoliko preživjelih boraca ugušene zelotsko-sikarske pobune Jude Galilejca. Sudeći prema tekstovima pronađenim u okolnim špiljama, kumranska je zajednica (yahad), od Arhelajevog vremena pa do početka I. Židovskog rata, tj. u razdoblju ”prije kraja dana”, živjela konspirativnim životom pod maskom grnčarskog proizvodnog pogona.
Ta se zajednica kroz čitavo to vrijeme pripremala da na ”kraju dana” povede Božji, osvetnički i sveti rat protiv svojih ideoloških, religijskih i drugih neprijatelja – vladajuće društvene, političke i vjerske strukture judejske države, u koje je neminovno trebalo ubrojiti Rimljane i druge narode koji su im pomagali u ratu. Taj je rat trebao trajati sve do potpunog istrebljenja njihovih neprijatelja, da bi se nakon pobjede ostvario ideal Božje vladavine i dominacije nad Judejom i svijetom.
Time je ta kumranska zajednica odnosno sljedba s Mrtvog mora, koja je imala sjedišta i po drugim gradovima Judeje, po svom karakteru bila zelotska, konspirativna, osvetnička, beskompromisna, fundamentalis-tička i apokaliptička.
Kumranska je zajednica smatrala da su pogledi na svijet i učenja vladajućih saduceja i farizeja neistiniti, ”jer oni su tumači laži i proroci prijevare” pošto su izmijenili nauk Božji, te da njih, ”ljude pakla u duhu skrivenom” treba vječno mrziti, ali ne suprotstavljati im se u vremenu prije ”kraja dana”, sve dok ne dođe ”dan osvete Božje” i ”dan suda Božjega”, Sveti rat za koji su se članovi zajednice pripremali:
”… jer oni su tumači laži i proroci prijevare, pomišljaju na Belijala da bi izmijenili Nauk Tvoj, koji si s lakoćom utuvio narodu svom. Jer oni će uskratiti napitak znanja žednima i žedne će napojiti kvasinom da bi Bog vidio zabludjelost njihovu … i oni će mucavo, jezikom stranim govoriti narodu Tvom. Luda i prijevarna sva su djela njihova, jer nisu slušali glas Tvoj i neposlušahu riječi Tvoje, nego rekoše za proročan-stvo znanja da nije istinito, a za put srca Tvoga da nije taj …” (Zahvalnice, (4) 9-18)
”… A ovo su načela Puta Umnika u ova vremena (prije ”kraja dana”), kako za ljubav, tako i za mržnju njegovu; Vječna mržnja prema ljudima pakla u duhu skrivenom: prepustiti im imetak i trud ruku, kao što to čini sluga gospodaru, smjeran pred onim koji ga tlači, i biti čovjek revan na Zakonu, čije će vrijeme doći u dan osvete … Neka sud Božji iščekuje vazda, u muci i nevolji neka blagoslivlje Stvoritelja svoga i što god se zbude, neka propovijeda o milosrđu njegovu (Pravilnik zajednice, XIII (9) 21).
A za početak toga rata i za taj rat (66-70.), smatrali su da će tada nastupiti ”vrijeme nevolje za Izrael, označeni čas rata protiv svih naroda. Za one iz kruga Božjeg – vječno izbavljenje, a za sve narode zle – uništenje. I svi koji su pripravni za rat neka pođu i neka se ulogore protiv kralja Kitejaca (Rimljana) i protiv sve vojske Belijalove koja se sjatila s njim, za dan (osvete) mačem Božjim.” (Ratni svitak, XXII (15) 1-3).
Dalje ćemo navesti neke zelotske ratničke parole koje su ratni odredi sljedbe s Mrtvog mora trebali staviti na svoje zastave, trube i ratne sprave u budućem eshatološkom ratu. Te parole sa svoje strane govore o ideologiji kumranske zajednice uperenoj protiv njihovih ideoloških neprijatelja saduceja, farizeja i domaćih herodijanskih vladara (”izdajica vjere i povjerenja”) te drugih Sinova tame (Rimljana i drugih naroda koji su im pomagali):
Zelotske i fundamentalističke ratničke parole eshatoloških ratnih odreda sljedbe s Mrtvog mora
”Ruka moći Božje u ratu za poraz svih izdajica vjere i povjerenja” ▪ ”Sila Božja rasut će neprijatelja i nagnati u bijeg sve koji mrze pravdu i uzvraća na uvrede onih koji mrze Boga” ▪ ”Strojevi zastava Božjih za ostvarenje njegove ljute osvete nad Sinovima tame” ▪ ”Podsjetnik osvete u čas Božji” ▪ ”Tajne Božje za istrebljenje zloga” ▪ ”Dotući će Bog sve Sinove tame, neće smiriti svoj bijes sve do njihova istrebljenja” ▪ ”Gnjev Božji u svom bijesu past će na Belijala i na sve ljude njegova kruga bez ostatka” ▪ ”Od Boga je ratnička ruka koja pada po svakom grešnom tijelu” ▪ ”Izgubit će položaje zli djelovanjem moći Božje”.
Navodimo također i ratničke parole koje su trebali postaviti njihovi ratnici na svoje zastave, trube i ratne strojeve, a koje su opisivale njih same, tj. Sinove svjetla, te su kao psihološka podrška bile usmjerene prema njihovim ratnicima na pravedni Sveti rat ”na kraju dana”:
Zelotski i fundamentalistički nazivi eshatoloških ratnih odreda sljedbe s Mrtvog mora
”Božji uzvanici” ▪ ”Knezovi Božji” ▪ ”Narod Božji” ▪ ”Obitelji Božje” ▪ ”Plemena Božja” ▪ ”Zajednica Božja” ▪ ”Općina Božja” ▪ ‘Uzvanici Božji” ▪ ”Radost Božja” ▪ ”Spas Božji” ▪ ”Oslonac Božji” ▪ ”Logor Božji” ▪ ”Desnica Božja” ▪ ”Čas Božji” ▪ ”Pobjeda Božja” ▪ ”Pomoć Božja” ▪ ”Dar Božji” ▪ ”Rat Božji” ▪ ”Vojska Božja” ▪ ”Pravda Božja” ▪ ”Istina Božja” ▪ ”Hvala Božja” ▪ ”Slava Božja” ▪ ”Osveta Božja” ▪ ”Bitka Božja” ▪ ”Uništenje Božje” ▪ ”Poredak Božji” ▪ ”Stijeg Božji” ▪ ”Zastave Božje” ▪ ”Uzvisi Bog” ▪ ”Uveliča Bog” ▪ ”Pometnja Božja” ▪ ”Molitva Božja” ▪ ”Zahvalnica Božja” ▪ ”Pali za Boga”.
Ovom prikazu treba dodati još neke ideološke konstante sljedbe s Mrtvog mora u kojima sljedba kaže da će budući eshatološki rat biti Božji rat, a ne njihov; da je Bog unaprijed odredio čas početka toga rata itd:
Religijske i ideološke konstante sljedbe s Mrtvog mora o eshatološkom Božjem ratu protiv Božjih neprijatelja
▪ ”Tvoj je rat i od Tebe potječe sila junaštva. I nije naš; i nije naša snaga i sila naših ruku činila junaštva, već Tvoja snaga i moć Tvoje velike vojske”.
▪ ”I preko pomazanika Tvojih, vidjelaca svjedočanstava, priopćio si nam vrijeme svojih ratova, da bismo slavili nad neprijateljima našim i porazili čete Belijalove, sedam naroda zaludnih, rukama Siromaha koje si otkupio snagom i namirom do moći čudesne, a klonulo srce do vrata nade. I učini njima kao faraonu i kao zapovjednicima njegovih bornih kola u Crvenom moru. A one što su im duše slomljene zapali kao plamenu buktinju na snoplju koja guta Zlog i neće splasnuti sve do istrebljenje grijeha. I od davnina si nam priopćio čas kad će Tvoja ruka pokazati svoju moć nad Kitejcima (Rimljanima)...”.
▪ ”A Ti, Bože strahoviti, u slavi kraljevstva Tvog i sa skupom Tvojih Svetih, među nama si za pomoć vječnu. Izrugivali smo se kraljevima, sprdali se i rugali junacima, jer svet je Gospodin moj i kralj slave je s nama, s narodom posvećenim. Junaci i vojska anđela u našem su stroju”.
▪ ”Spusti ruku svoju na zatiljak neprijatelja Tvojih, a nogu Tvoju na leđa poraženih. Smoždi narode neprijateljske i neka ti se mač najede grešna mesa”.
▪ ”I neka ustane veliki svećenik i braća njegova kohaniti i leviti i svi starci poretka s njim. I neka stojeći na mjestu blagoslove Boga Izraelova i sva djela Njegove istine. I neka izliju srdžbu tamo na Belijala i sve koji su duha njegova kruga. I neka progovore ovako: ”Blagoslovljen neka je Bog Izraelov u svim naumima svetosti Svoje i djelima istine Svoje i neka su blagoslovljeni svi koji ga služe u pravdi i koji ga znaju u vjeri. I neka je proklet Belijal zbog nauma mržnje i neka je uklet on zbog grješnih postupaka svojih, i neka su prokleti svi koji su duha njegova kruga u naumu zloće svoje i ukleti neka su u svakom sramnom, nečistom djelu svome – jer njihova je sudbina tama, a Božja je sudbina vječno svjetlo.” (Izvor: Ratni svitak, IV-VI; XIV, (11) 7-12; XVII, XVIII).
▪ Za datum početka toga rata oni su također tvrdili su da ”je to dan označen odavna za istrebljenje Sinova tame …” i ”… jer si sebi odavna označio dan bitke …” (Ratni svitak, II, 10; XIX, 14), te da im je Bog ”preko pomazanika Tvojih, vidjelaca svjedočanstava, priopćio vrijeme svojih ratova”.
U daljnjem istraživanju pokušat ćemo dokučiti taj datum.