ZAKLJUČAK O ŽIDOVSKIM SLJEDBAMA
Od promatranih i obrađenih židovskih sljedbi iz I. stoljeća, saduceji su nakon rušenja Hrama relativno brzo prestali postojati, zato jer je nestao Hram gdje su prinosili žrtve i gdje su obavljali svoje bogoštovlje; farizeji i pismoznanci uspjeli su obnoviti poljuljane temelje svojeg oblika judaizma u Jamniji, što je zatim preraslo u rabinski judaizam koji se održao do dana današnjega; za ostale sljedbe: esene (“osey ha-Torah“), Epifanijeve nasareane, oseane i nazoreane, zatim za “osey ha-Torah” (“Izvršavatelje Tore”), sljedbu Puta, Siromašne, Svete, “Nozrei ha-Brit” (“Nazarene Saveza”), revne u Zakonu, tj. Sljedbu s Mrtvog mora, smatramo da su bili samo sinonimi za vjerne vršitelje Zakona, sljedbu Puta, Siromašne Svete, nazarejsku sljedbu i Revne za Zakon (Zelote Zakona), tj. za ranu kršćansku Crkvu u Judeji prije pada Jeruzalema i Masade, dok su poslije toga pada ostaci te rane Crkve u Judeji bili Siromašni, tj. ebioniti koji su iz Jeruzalem izbjegli u Pelu i okolne krajeve i tamo egzistirali kao relikt još nekoliko stoljeća.
Pavlov oblik kršćanstva i njegova organizacija kršćanske crkve izvan Judeje preživjeli su I. Židovski rat te su njegovi ljudi postali stup nove kršćanske organizacije u Rimskom Carstvu.
—————————
U nastavku ćemo navesti redoslijed velikih svećenika, rimskih prefekta i prokuratora Judeje od smrti Heroda Velikog do paljenja Hrama, a zatim ćemo se vratiti na Josipov tekst u kome on razmatra povijest Judeje nakon Valerija Grata.