Knjige i blog Tihomira Mikulića

OTVORENI PEČATI

Mesija kod proroka i u Talmudu, Isus u ranim židovskim izvorima, razmatranje o tome da li je Isus bio Mesija ili nije: Uvod (Svezak 5 – internetski članak br. 1)

MESIJA KOD PROROKA I U TALMUDU, ISUS U RANIM ŽIDOVSKIM IZVORIMA, RAZMATRANJE O TOME DA LI JE ISUS BIO MESIJA ILI NIJE

UVOD

Knjige Starog Zavjeta govore o Mesiji koji treba biti čovjek i Davidov fizički potomak

Tamo se termin Božji Sin odnosi na Davidovog potomka koji danom pomazanja postaje Božji Sin, tj. Mesija (Krist, Pomazanik), tj. kralj (Ps. 2:7). Imena za koja je Izaija prorekao da će se njima nazivati novorođeno dijete davidovskog podrijetla (”Savjetnik Divni”, ”Bog Silni”, ”Otac vječni”, ”Knez Mironosni”, Iz. 9:5), govore o davi-dovskom Mesiji koji treba postati zemaljska materijalizacija Boga (”Savjet-nik Divni”, ”Bog Silni”, ”Otac vječni” – to su sve epiteti Boga), Boga koji je Duh (Riječ), tj. novorođeno dijete davidovskog podrijetla treba biti fizička realizacija Božjih riječi koje je Bog izgovorio preko slugu svojih proroka.

Proroci zapravo naviještaju tri Mesije. Za jednog je prorokovao Mihej oko 740-670. g.pr.Kr.) da će doći iz Betlehema, da će vladati Izraelom, da će se ”tada Ostatak Izraela (iz asirskog ropstva) vratiti djeci Izraelovoj. On će se uspraviti, na pašu izvodit’ svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. … I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo” (Mih. 5:1-5). Tog bi Mesiju prema nekima mogli identificirati kao kralja Ezekiju (715-686. g.pr.Kr.), međutim, bolji kandidat za to je kralj Jošija (640-609. g.pr.Kr.), pod uvjetom da se neki od njih rodio u Betlehemu. Međutim, za vrijeme njihove vladavine Ostatak Izraela iz asirskog ropstva nije se vratio djeci Izraelovoj, a niti ikad kasnije.

Drugog su naviještali Jeremija (oko 650-570. g.pr.Kr.) i Ezekijel (um. 569. g.pr.Kr.). Jeremija je prorokovao da će doći kao ”Davidov izdanak pravedni; da će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno” (Jer. 23:5-6) dok je Ezekijel očito za istoga prorokovao:

”I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka” (Ez. 37:24-25).

Isus nije ispunio ta proročanstva jer oficijelno nikad ga neki od velikih svećenika ili proroka nije pomazao svetim uljem za Mesiju, niti je vladao kao svjetovni kralj, niti je ta proročanstva trebao ispuniti, jer su prije njega drugi to već napravili.

U njegove dane Judeja nije bila spašena, niti je Izrael živio spokojno. Baš naprotiv! Velik dio I. stoljeća u Judeji je bio vrlo turbulentan, da bi četrdeset godina poslije Isusova raspeća Jeruzalem bio do temelja razoren. Samo za vrijeme opsade Jeruzalema poginulo je 1.100.000 Židova, a 97.000 ih je odvedeno u ropstvo nakon njegovog osvajanja, nakon čega se velik dio Židova raselio u razne dijelove Rimskog Carstva.

Zato je potrebno istražiti što se u vezi Mesije kojeg su prorokovali Mihej, Jeremija i Ezekijel može pronaći i zaključiti.

Trećeg je Mesiju, eshatološkog Mesiju, također kao Davidovog izdan-ka, ali ovog puta kao Slugu Jahvinog, patnika, koji neće vladati u Judeji kao kralj, nego će biti mučen, suđen i pogubljen – prorokovao je Izaija (Iz. 4:1, 9:5-6, 11:11-12, 18-21, 42:1-7, 49:1-6, 50:4-9; 55:3-5; 61:1-3); zatim Zaharija, kao onoga koji na mesijanski način treba ući u Jeruzalem i tamo biti proboden (Zah. 9:9 i 14:10-14), zatim Danijel, kao Kneza Pomazanika koji treba biti pogubljen (Dn. 9:25), koji treba doći u skladu s kalendarom kojeg je Danijel koristio (Dn. 9:24-27) i koji treba ispuniti sva druga njegova proročanstva (Dn. 9:13-14; 12:1-13). Takav Mesija Patnik treba ispuniti i druga proročanstva navedena kod više drugih proroka (Jr. 28:3 i 30:3; Ez. 34:9-31; Hš. 3:4-5 i dr.) te u drugim knjigama Starog Zavjeta (Mudr. 2:10-20; Ps. 22:1-26).

Što se pak tiče vlasti Davidovog potomka koja treba trajati vječno (Ez. 37:25-28) odnosno vlasti Sina Čovječjeg koja je vječna i nikada neće proći, čije kraljevstvo neće propasti” (Dn. 7:13-14), kršćanstvo smatra da se sve to ispunilo u mnogovjekovnom trajanju Isusove riječi i vlasti crkvene zajednice koju je Isus utemeljio.

Kršćanstvo smatra da je Isus bio Mesija, kako je to zapisano u evanđeljima i kako je Isus sam za sebe tvrdio (Iv. 4:26)

Kršćanski teolozi vide da je Isus zaista ostvario najveći broj proročanstava koja se odnose na eshato-loškog Mesiju, posebice ona koje su prorekli Izaija, Zaharija, Danijel, Ps. 2 i 22, ali ne mogu dokazati da je Isus došao prema kalendaru proroka Danijela. Prema evanđeljima postoje dva dolaska Sina Čovječjeg, Mesije, Isusa Krista: jedan se ostvario za vrijeme Isusove misije na zemlji, a drugi će se ostvariti kad Isus, Mesija, Sin Čovječji po drugi puta bude došao, ovog puta na oblacima nebeskim. Prema Isusovim riječima oba dolaska trebala su se dogoditi unutar iste generacije (Mt. 24:30-33), no usprkos toga kršćansko je stajalište da se Isusov drugi dolazak još nije dogodio.

Isus je za sebe rekao da je on došao ispuniti Zakon i Proroke odnosno sve što je o Mesiji pisano u Starom Zavjetu. Upravo tako se i ponašao, dosljedan tome sve do raspeća na križu i ustajanja od mrtvih.

No u kršćanstvu se pojavila dogma da je Isus bio fizički sin Boga i Ma-rije, pri čemu je Marija vazda bila Djevica, što znači da je bila Djevica prije začeća i poslije poroda. U kršćanstvu je Isus kao Sin Božji postao Bog identičan Bogu Ocu i Svetom Duhu te njih trojica zajedno čine Sv. Trojstvo. Misija Isusa Krista sagledava se u kršćanstvu kao čin otkupljenja i spasenja svih ljudi. To su bitni elementi kršćanske vjere.

Kršćanstvo je također napravilo otklon od Starog Zavjeta u tome što je napustilo striktno obdržavanje Zakona i uvelo svoje odredbe, pri čemu je kao glavni princip spasenja uvedena vjera u Isusa Krista; ujedno je ono u II. st.posl.Kr. promijenilo datume i nazive blagdana te je kao dan tjednog odmora umjesto subote uvedena nedjelja. Sve je to napravljeno pod utje-cajem Sv. Pavla i njegovih ljudi, koji su poslije I. Židovskog rata preuzeli organizaciju i vodstvo kršćanske crkve u Rimu i drugdje.

Rabinski Judaizam smatra da Isus nije bio Bog, niti Božji sin, niti Mesija

Prema nekim istraživačima, rabini su u Talmudu Isusa označili kao onog koji uopće nije bio kvalificiran da bude Mesija (nezakonit sin nedavidovskog podrijetla, rođen iz Marijinog preljuba s rimskim vojnikom Pantirom). Štoviše, prema istim istraživačima Isus je u Talmudu i Toledot Ješu vrlo ocrnjen (primjenjivao je crnu magiju i odveo je Izrael ukrivo), isto kao što je ocrnjena i Marija (bludnica). No prema drugim istraživačima, u Talmudu uopće nema podataka vezanih za Isusa Krista, nego je tamo riječ o osobama koje su živjele 100 godina prije ili 100 godina poslije njega.

U Talmudu su također navedena dva Mesije, od kojih je Mesija sin Josipa pogubljen ili možda tek treba biti pogubljen, ali se ne kaže kada, a drugi Mesija sin Davida tek treba doći. Osim toga, rabini u Talmudu iznose kontradiktorne izjave o tome kada bi prema njima Mesija trebao doći, da je već došao odnosno da uopće neće doći, pri čemu uopće nisu pokušali obrazložiti ili dokazati svoja mišljenja i detaljnije izračunati kada bi to Mesija prema prorocima trebao doći. Štoviše, glas s neba im je zabranjivao kalendarsko kalkuliranje kada bi Mesija prema Danijelu trebao doći. Kasnija je obilna rabinska literatura samo obrađivala i razrađivala podatke iz Talmuda, ali o dolasku Mesije nije rekla ništa novo.

U Talmudu, dakle, Isusa nisu identificirali kao onoga koji je ispunio Izaijina proročanstva o Jahvinom Sluzi patniku, Zaharijina proročanstva o onom koji je na mesijanski način ušao u Jeruzalem i tamo bio proboden te Danijelova proročanstva o Knezu Pomazaniku koji treba biti pogubljen.

Gotovo svi današnji Židovi (osim rijetkih koji su prešli na kršćanstvo) odbacuju Isusa kao Mesiju i ne priznaju ga kao Boga te prihvaćaju rabin-sko naučavanje u Talmudu kao autoritativno. Judaizam nikad nije prihva-tio bilo koje od proglašenih ispunjavanja proročanstava koje je kršćanstvo pripisalo Isusu. Judaizam također zabranjuje bogoštovanje neke osobe kao čin idolatrije (zbog toga se kršćani u Talmudu nazivaju idolateri), jer je središnje vjerovanje judaizma apsolutna cjelina i jedinstvenost Boga, zbog čega je kršćansko vjerovanje u Sv. Trojstvo za Židove hereza.

Da bi detaljnije istražili stavove rabinskog judaizma u pogledu Isusa kao Mesije, nije dovoljno proanalizirati samo Talmud, nego također i židovski izvor koji je prenio Celzo u Origenovom djelu Contra Celsum te židovsko djelo Toledot Yešu, zato što je u podlozi svih tih dokumenata jedna te ista priča ispričana u više varijanti i smještena u različita vremena.

Definiranje našeg zadatka

Kako dakle pronaći istinu u vezi dva ili tri Mesije? Kako utvrditi istinu iz istog starozavjetnog štiva na kojeg se obje religije pozivaju, kad je ni one same kroz 2000 godina konsenzusom nisu mogle utvrditi, nego je svaka religija pronašla svoju istinu za sebe i pri tome su obje ostale na potpuno suprotstavljenim stranama.

Tko su bili protagonisti događaja u I. stoljeću? Zašto se Isus ponašao tako kako se ponašao, zašto je išao u Jeruzalem s namjerom da tamo bude suđen, razapet i da umre na križu i kako je znao da će treći dan ustati od mrtvih? Kako se to sve baš tako dogodilo? Kako je znao da on treba mesijanski djelovati upravo tada, a ne netko drugi 50 ili 100 godina prije ili poslije njega?

Kada je zapravo Mesija prema Danijelovom kalendaru trebao doći i je li Isus djelovao prema tom kalendaru?

Ovdje je u malo teksta sadržano nekoliko zaista velikih pitanja. Da bi se odgovorilo na njih trebalo je provesti mnoge godine u istraživanju, razmišljanju i pisanju, a čitatelj će trebati, ukoliko želi da ih sazna, pročitati mnoge stranice raznih tekstova i knjiga, uključujući Otvorene pečate. Pri tome mu nimalo neće biti dosadno, nego će štoviše, vidjeti i saznati mnoge stvari koje dosad nije vidio niti čuo. Zato, zainteresirani čitatelji, ne gubimo vrijeme, nego pođimo na istraživački put! Za početak krenimo putem Starog Zavjeta i prvo što tamo trebamo istražiti to su proročanstva starozavjetnih proroka.

Prethodno / Slijedeće

Komentiraj