ULOGA I ZADAĆA MESIJE U KNJIGAMA PROROKA STAROG ZAVJETA
MIHEJ (prorokovao između 737-696. pr.Kr.)
Psalam pisan vjerojatno za vrijeme Sanheribove opsade Jeruzalema
”A sada se mnogi narodi protiv tebe sabraše.
Oni govore: “Neka se obeščasti, neka se naše oči nasite Siona!”
Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove:
kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.
Ustani! Ovrši žito, Kćeri sionska,
jer ti pravim gvozden rog
i mjedena kopita.
I satrt ćeš mnoge narode;
zavjetovat ćeš Jahvi blago njihovo
i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.
Utvrdi se sada, Tvrđavo!
Opkoljeni smo i opsjednuti,
palicom po licu udaraju
Suca Izraelova”.
(Mih. 4:11-14).
& ”A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom;
njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.
Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.
Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj.
On će se uspraviti, na pašu izvodit’ svoje stado silom Jahvinom,
veličanstvom imena Boga svojega.
Oni će u miru živjeti,
jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!
Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore,
podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.
Zemlju asirsku oni će mačem opasti,
zemlju Nimrodovu sabljama.
I on će nas osloboditi od Asiraca
ako provale u našu zemlju,
ako stupe na naše tlo”.
(Mih. 5:1-5).
Mihej je citirani psalam vjerojatno napisao poslije asirskog osvajanja Izraela i odvođenja velikog dijela Izraelaca u asirsko ropstvo (deportacija Izraelaca odvijala se u tri navrata: Þ 734-732. pr.Kr./Tiglat Pilesar III., Þ 724-722. pr.Kr./Šalemanesar V. i Sargon II. te Þ 714-706. pr.Kr./Sargon II.), tj. poslije 706. g.pr.Kr., a pred Sanheribovu opsadu Jeruzalema (oko 701. g.pr.Kr.).
Ukoliko smo ovdje u pravu, onda se pojam Ostatak njegove braće odnosio na deportirane Izraelce u asirsko ropstvo. Međutim, ti se Izraelci nikad više nisu vratili u Izrael, niti tada, niti u Isusovo vrijeme, niti kasnije. Treba reći da su u vrijeme prije asirskog osvajanja Izraela pojmovi Izrael i Judeja, Izraelci i Judejci (Židovi) bili različiti pojmovi, kako prema državnom kriteriju, tako i prema nacionalnom sastavu.
Iz stihova kad ”rodi ona koja ima roditi, tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj” vidi se da bi se to trebalo dogoditi otprilke istovremeno.
Također iz stihova ”On – on je mir!” i ”I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo” vidi se da bi se to trebalo dogoditi za vrijeme asirske svjetske vlasti, koja je brzo isčezavala nakon pada Ašura (615. g.pr.Kr.), Ninive (612. g.pr.Kr.) i koja je potpuno nestala poslije bitke kod Karemiša (609. g.pr.Kr.) te da to nije bio zadatak za Mesiju koji bi živio u I. stoljeću.
Iz gornjih se stihova također vidi da osigurati povratak Ostatka djeci Izraelovoj nije bio zadatak Mesijin.
—————————–
Realiziranog Mihejevog Mesiju prema nekima mogli bi identificirati kao kralja Ezekiju (715-686. g.pr.Kr.), međutim, bolji kandidat za to je kralj Jošija (640-609 g.pr.Kr.), pod uvjetom da se rodio u Betlehemu.
Reforma kralja Jošije
Za kralja Jošiju znamo da je bio reformator onovremenog bogoštovlja, koji je odbacio i ukinuo kultove slavljenja Baala, Aštarte, Moloha, Kemoša, Milkoma i nebeske vojske te je obnovio štovanje Boga Jahvea koje je nakon vremena Solomona prestalo i otada kroz više stoljeća bilo zaboravljeno u Judeji.
On je ”činio što je pravo u očima Jahvinim. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.
Osamnaeste godine njegove vladavine našao je svećenik Hilkija u Domu Jahvinu knjigu Zakona. Tada Jošija sabere sve starješine judejske i jeruzalemske. U Domu Jahvinu pročita im sve riječi Knjige Saveza i obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi svim srcem i svom dušom. Sav je narod stupio u Savez.
I zapovjedi velikom svećeniku Hilkiji da iznesu iz Doma Jahvina sve bogoslužne predmete što bijahu načinjene za Baala, Ašeru i svu nebesku vojsku i da to spale, a pepeo je odnio u Betel. Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili a koji su palili kâd Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. Oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kâd. Oskvrnuo je Tofet u dolini Ben Himon, kako nitko ne bi mogao svoga sine ili kćerku provoditi kroz oganj u čast Moleku. Uklonio je žrtvenike na krovu i one koje je postavio Manaše u predvorju Doma Jahvina. Oskvrnuo je uzvišice koje je nasuprot Jeruzalemu Salomon bio sagradio Aštarti, Kemošu i Milkomu. Isto tako, žrtvenik koji je u Betelu sagradio Jeroboam, sin Nebatov, kralj je srušio i u prah satro. A kad je vidio okolne grobove, dao je da se sakupe kosti i spale na žrtveniku. Samo kosti Božjeg čovjeka nije dirao.
Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da srde Jahvu, poklao na njima sve svećenike i na njima je palio ljudske kosti. Zatim se vratio u Jeruzalem.
Naredio je da se svetkuje Pasha, a to je bilo prvi put da se svetkuje od vremena sudaca. Uklonio je sve bajače, vračare i kućne idole u Judeji i Jeruzalemu.
Pa ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikog gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svega čime ga je Manaše (687.-642., Jošijin djed) ljutio: “Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela.” (2 Kralj. 22 i 23:1-27).
—————————–
Nakon Asiraca koji su osvojili kraljevstvo Izrael u VIII. st.pr.Kr. i odveli Izraelce u asirsko ropstvo, babilonski kralj Nabukodonosor osvojio je Judeju i odveo Židove u babilonsko sužanjstvo 587. g.pr.Kr.
To je očito bila Jahvina kazna za to što ga je kralj Manaše ljutio.
O povratku tih Židova u njihovu domovinu prorokovali su Trito Izaija (oko 550. pr.Kr.), Jeremija (um. oko 570. pr.Kr.), Baruh (prijatelj i tajnik Jeremije), Ezekijel (um. oko 570. pr.Kr.), Hagaj (potkraj VI. st.pr.Kr.) i Zaharija (potkraj VI. st.pr.Kr.). Velik dio tih Židova, tj. 42.360 vratio se u domovinu pod vod-stvom Zerubabela i Jošue prve godine kraljevanja perzijskog kralja Kira (Ezra).
U proročanstvima (Iz. 43:3-7; Jr. 32:37-44; Bar. 2:26-35; Ez. 11:15-21; Ez. 34:1-31; Zah. 10:7-12) Jahve je rekao da će on dovesti Izrael natrag u njihovu domovinu. Dakle, povratak Izraela bila je zadaća Jahvina, a ne Mesijina.
Jahve je doduše preko proroka Izaije rekao ”od utrobe Slugu svojeg načinio, da mu vrati natrag Jakova, da se sabere Izrael” (Iz. 49:4-6), ali je ubrzo promijenio nalog koji je glasio: “Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš” (Iz. 49:4-6).
To se realiziralo preko Isusovog značaja. Njegovo ime Jehošua, tj. Spas Jahvin, zaista je došlo do nakraj zemlje.
Ovo je ključno za razumijevanje uloge Mesije u pogledu povratka Židova u Svetu zemlju. Ukoliko smo ovdje u pravu, onda bi to mogao biti razlog zašto Isus nije smatrao za svoju zadaću da vrati Izraelce i Židove u njihovu staru domovinu. ª