DANIJEL (djelovao cca 640. g.pr.Kr. – kraj VI. st.pr.Kr.)
Objava o sedamdeset sedmica
“Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe.
Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika” (Dn. 9:24-27).
Komentar: Ovo je čuvena Danijelova Objava o sedamdeset sedmica. To je jedino kalendarsko proročanstvo u čitavoj Bibliji koje govori o preciznom timingu dolaska i pogubljenja Mesije. Međutim, u zadnjih 2000 godina do danas nitko nije uspio dekodirati to proročanstvo i precizno ga datirati, iako je bilo bezbroj pokušaja. Možemo pogledati samo internet, koliko ih tamo ima bezbroj ali nema konsenzusa o točnom kalendaru. Međutim, drugi dio ovog Danijelovog proročanstva ne govori o tome kad će nakon pogubljenja Kneza Pomazanika, Grad i Svetište biti razoreni.
Razaranje Grada i Hrama dogodilo se 70. godine te je prema Objavi o sedamdeset sedmica Knez Pomazanik prije toga trebao biti pogubljen.
U Talmudu (Megillah gl. 1) propisana je zabrana izračunavanja dolaska Mesije, smatramo zato jer su ondašnji izračuni očito ukazivali da je Isus bio Mesija.
O tome da su kroz povijest Židovi bili svjesni da ”nemaju ničega za što bi se uhvatili, osim proročanstva Danijelova” govori Korespondencija između Hasdai Ibn Šapruta, židovskog tajnika andaluzijskog kalifa Abd-al-Rahmana III. i kazar-skog kralja Josipa iz oko sredine IX. stoljeća:
Korespondencija između Hasdai Ibn Šapruta i kazarskog kralja Josipa napisana oko sredine IX. stoljeća (Kazari su oko 200 godina ranije prešli na judaizam). Iz te korespondencije vidljiva je važnost Mesije za Židove kao i datum njegova dolaska. Prenosimo dijelove njihovih pisama:
Dio pisma Hasdai Ibn Šapruta kazarskom kralju Josipu:
”Imam također još jedan zahtjev: da budem informiran o tome imate li ikakvog saznanja (o mogućem datumu) Konačnog čuda (dolaska Mesije) kojeg, lutajući od zemlje do zemlje, iščekujemo. Obeščašćeni i poniženi u našoj raspršenosti, moramo šutke slušati one koji kažu: ”Svaka nacija ima vlastitu zemlju, a samo vi ne posjedujete čak niti sjenku od države na ovoj zemlji”.
Dio pisma kralja Josipa Hasdai Ibn Šaprutu:
”Imamo uperene oči prema jeruzalemskim i bagdadskim mudracima, i premda živimo daleko od Siona, unatoč tome što smo čuli da su proračuni pogrešni zahvaljuju-ći obilju grijehova, te ne znamo ništa, samo Vječni zna kako dalje računati. Nemamo ničega za što bi smo se uhvatili, samo proročanstva Danijelova, i neka Vječni ubrza naše oslobođenje …” (Arthur Koestler, Kazari – 13. židovsko pleme?, str. 72 i 76).
Nešto kasnije obradit ćemo kalendarsko datiranje događaja iz Objave o sedamdeset sedmica i njihovu usporedbu s događajima iz I. stoljeća.
Zapečaćeno proročanstvo
“U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti”
Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: “Kada će doći kraj tim čudesima?” Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti.”
Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako će to svršiti?” On reče: “Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana” (Dn. 12:1-13).
Komentar: Ovo je Danijelovo Zapečaćeno proročanstvo koje se kronološki nastavlja na Objavu o sedamdeset sedmica. Preko njega kalendarski možemo odrediti ”čas kad (prema Danijelu) treba biti dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši”, odnosno kad prema Danijelu trebaju biti razo-reni Grad i njegovo Svetište te odrediti datum svršetka. Kompletnu računicu i njenu usporedbu s događajima iz I. stoljeća prezentirat ćemo nešto kasnije.
Vlast Sina Čovječjeg bit će vječna i nikad neće proći, a kraljev-stvo njegovo neće propasti
“Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti” (Dn. 7:13-14).
Komentar: Ovo se odnosi na vječnu misiju Sina Čovječjeg poslije ra-zaranja Grada i njegova Svetišta. Iako fizički Isus više nije živ, on zaista vječno vlada pomoću svojih nasljednika i crkve koju je utemeljio.