SLJEDBA PUTA, NAZAREJSKA SLJEDBA, ZELOTI ZAKONA, ZELOTI BOŽJI, QANA’IM TJ. RANA CRKVA PRIJE I. ŽIDOVSKOG RATA (1)
Već smo naveli mišljenje da su imena: ¬ Eseni, tj. nekadašnja zajednica hasidejaca (1 Mak 2:1-48; Židovski rat, II, 8); ¬ “Osey ha-Torah”, tj. “Izvršitelji Zakona” iz Kumrana/Damaska odnosno ”Nozrei ha-Brit”, tj. “Nazareni Saveza” (”Posvećenici Saveza” ili ”Posvećeni Savezu”), tj. sljedba Puta s Mrtvog mora; ¬ Epifanijevi nazoreani u vrijeme dok su nazivani jeseani (Panarion, 29:5.4); ¬ Zajednica apostola i učenika kakvu je oko sebe okupio Isus, za koju u ono vrijeme nije navedeno ime. U Antiohiji su ih oko 43. godine prozvali grčkim imenom ”Kršćani” (Dj. 11:26), dok se sama se zajednica oko 58. godine nazivala ”Nazarejska Sljedba” (Dj. 24:5) i ”Sljedba Puta” (Dj. 24:14). Oba navedena imena ”Kršćani” (grč.) i ”Nazareni” (hebr.) trebamo prevesti kao ”Posvećeni” ili ”Posvećenici”; a pojam ”Nazarejska sljedba” kao ”Sljedba posvećenih”. Sam je Isus naučavao ”Put Božji” (Mt. 22:16; Mk. 12:14; Lk. 11:13) i bio je taj ”Put” koji je vodio k Ocu (Iv. 14:6). Pripadnici Sljedbe Puta, tj. “pripadnici Puta” bili su smješteni u Damasku/Kumranu (Dj. 9:2), Jeruza-lemu (Dj. 24:14), Efezu (Dj. 18:25-26, 19:9 i 23) i drugdje (Dj. 22:4; 24:14 i 22). Oni su također bili “vjerni vršioci Zakona“, kao što je bio Ananija iz Damaska”/Kumrana (Dj. 22:12), zatim “zeloti Zakona” (tj. revnitelji odnosno gorljivi za Zakon) i “zeloti Božji” (gorljivi za Boga), koji su se nalazili u Jeruzalemu oko 58. g. (Dj. 21:20 i 22:3). Imena ”Kršćani”, tj. χριστιανους (grč.) i ”Nazareni”, tj. ”Nozrei ha-Brit” (hebr.) bila su identična imena za rane židovske i nežidovske kršćane u Judeji i drugdje u Rimskom Carstvu prije I. Židovskog rata, dok su njihovi pripadnici bili “Osey ha-Torah”, tj. “Izvršitelji Zakona”, tj. ”Zeloti Zakona” (gorljivi za Zakon); ¬ Zeloti u Jeruzalemu za vrijeme I. Židovskog rata (66-70.) i ¬ Ebioniti koji su Pavla optuživali da je otpadnik od Zakona – bili su sinonimi za jednu te istu sljedbu u Judeji čije tragove nalazimo kroz više stoljeća, dok joj je najjače djelovanje bilo u I. stoljeću.
Ta je rana kršćanska crkva u Judeji bila radikalno različita od kršćanskih crkava kakve su na temelju Pavlovog naučavanja nicale poslije I. Židovskog rata u mnogim mjestima po teritoriju sjevernog dijela Rimskog Carstva, a koje su kao biskupi nadgledali Pavlovi učenici i surad-nici, i kako ih je zvao, ”suborci”. Tako je Linus postao Petrov nasljednik kao biskup u Rimu; njega je naslijedio Klement, Pavlov suradnik i suborac. Timotej je postao biskup crkve u Efezu, Titus na Kreti, Apolon iz Efeza u Korintu, Dionizije Aeropagit u Ateni, Krescens u Galiji.
BIBLIJSKI KONCEPT LJUBOMORNOG BOGA I GORLJI-VOSTI U IZVRŠAVANJU BOŽJIH ZAKONA I ZAPOVJEDI (ZELOTIZAM)
Biblijski koncept ljubomornog Boga (qanna’, Strong 7067), koji je izabrao narod Izraela da bude njegov narod, a on njihov Bog, koji je narod Izraela izveo iz egipatske kuće ropstva i doveo ga u zemlju kojom teče med i mlijeko i koji je protjerao sve strane narode pred njim, koji mu je dao zakone i zapovijedi i koji traži da ih njegov narod gorljivo, revno (qana’, Strong 7065, zelotski) izvršava, osnovni je koncept Biblije. Navodimo najupečatljivije primjere za to:
”A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.” (Pnz. 4:1-2).
—————————————————
”Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene!
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran (qanna’). Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl. 20:2-6 i Pnz. 5:6-10).
—————————————————
”Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih.
”Čuj, Izraele, Gospodin naš Bog jedini je Gospodar! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! [Ovdje treba dodati i odredbu Levitskog zakona koja kaže: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (Lz. 19:18)]. Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!
A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; u kuće pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane čatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio – i sit se najedeš: pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda što su oko vas. Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran (qanna’) Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. Točno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. Čini što je pravo i dobro u očima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima da će iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obećao Jahve.” (Pnz. 6:1-19).
—————————————————
”Baš tada neki Izraelac dođe i dovede k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku i pođe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće.
Jahve reče Mojsiju: “Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem (qana’). Zato u svome revnovanju (qana’) nisam istrijebio izraelskoga naroda. Kaži mu dakle: ‘S njime, evo, sklapam savez mira. Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao (qana’) za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod’.” (Br. 25:6-13).
—————————————————
”Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. Tako provali njegova gorljivost (qana’) za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija sina Šalumova. Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: “Svaki koji gori (qana’) ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.” I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.” (1 Mak. 2:23-28).
—————————————————
Gorljivi, revni izvršavatelji Božjih Zakona prema riječi qana’ nazivaju se hebr. qana’im (kana’im) a grč. ξηλωτής (zelotes, zeloti).
To je dakle osnovni koncept Tore i gorljivog izvršavanja Božjih Zakona i Zapovijedi (zelotizma) i osnovni oblik Isusova teološkog nauka:
“Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedna jota, ni jedna kovrča slova iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Mt. 5:17-19).
————————————————–
”Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?” A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” (Mt. 22:36-40).
No glavna je Isusova misija bila ispunjavanje Proroka, Zakona i Pisma. Isus je svugdje naučavao istiniti Put Božji te navještavao skori dolazak Kraljevstva Božjeg, Kraljevstva Nebeskog, tj. skoro ostvarivanje Božjih riječi iskazanih u proročanstvima proroka, u čijoj je realizaciji Isus najaktivnije sudjelovao realizirajući lik i djelo:
Pravednika iz Knjige Mudrosti (Mudr. 2:12-20);
Pravednog sluge Jahvinog, proroka Izaije (Iz. 42:1-9; 49:1-6; 50:4-11; 52:13-15 i 53:1-12);
Izraela, Sluge Jahvinog, proroka Izaije (Iz. 41:8:16; 44:1-3 i 21-23; 49:7-26);
Sina Čovječjeg, proroka Danijela (Dn. 7:13-14);
Svetog nad Svetima, Kneza Pomazanika iz Danijelove Objave o sedamdeset sedmica: (Dn. 9:24-27);
Mesije, proroka Izaije (Iz. 61:1-7);
Mesije, proroka Zaharije (Zah. 9:9);
Mesijanske svečanosti proroka Izaije (Iz. 6-10);
Dolazak pravednog kralja proroka Izaije (Iz. 11:1-5);
Sklapanje Novog Saveza proroka Izaije (Iz. 55:3-5 i 59:21; 61:8-9);
Davanje znaka Jone (Jn. 2:1).
To su bila glavna proročanstva koje je Isus realizirao u svom kratkom životu, posvećujući se njima strastveno, predano, bez ostatka. Mi se njima ovdje nećemo previše baviti, već ćemo ih obraditi na drugom mjestu.
ISUSOVA POVEZANOST SA ZELOTIZMOM I SIKARIMA JUDE GALILEJCA
Isus je među svojim apostolima imao Šimuna Zelota, tj. Šimuna Kananeja ili Kananajca odnosno Šimuna Revnitelja, što su sve sinonimi: ζηλωτής/grč. = revnitelj, revnosnik = קנאי, qana’, kanai/hebr. = onaj koji je revan/ gorljiv/vatren za Božju stvar, za Boga, pri čemu treba reći da se ta riječ često koristi u množini קנאים/kana’im. Taj je Šimun Zelot naveden je u Lukinom evanđelju kao σιμων τον καλουμενον ζηλωτην (Lk. 6:15), tj. kao Šimun zvan Zelot (Revnitelj); u Djelima kao σιμων ο ζηλωτης (Dj. 1:13), tj. Šimun Zelot (Revnitelj), u Ebionitskom evanđelju kao Šimun Zelot; dok je u Matejevom i Markovom evanđelju naveden kao Šimun Kananej (Mt. 10:4) odnosno Šimun Kananajac (Mk. 3:18).
Osim njega, Isus je među svojim apostolima također imao Judu Iskariot-skoga (tj. Judu Sikara) sina Šimuna Iskariotskog (tj. Šimuna Sikara). Smatramo bi Šimuna Iskariotskog trebalo identificirati kao apostola Šimuna Zelota i kao Šimuna Gubavca iz Betanije.
Nadalje, Šimun Petar nazvan je sin Jonin, tj. bar Jona (Mt. 16:17), tj. riječju barjona koja na aramejskom znači otpadnik ili pobunjenik. Identičnim nazivom ”biryoni” (birjoni, plur.) u Talmudu (Gittin 56a) su tako nazivani zeloti i sikari u Jeruzalemu u vrijeme I. Židovskog rata. Njihov vođa bio je ”Abba Sikra (=Otac sikara), poglavar biryona u Jeruzalemu”.
Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, Isus je nazvao Boanerges, tj. Sinovi Groma (Mk. 2:17), a taj naziv upućuje da je stečen u borbi, a u obzir dolaze samo borbe koje su se vodile u pobunama u 3. g.pr.Kr.
Prema izloženom, pet od dvanaest Isusovih apostola bili su ili pripadnici zelota i sikara ili su preko nekih karakteristika bili povezani s pobunom sikara pod Judom Galilejcem iz 3. g.pr.Kr. i zelotizmom: Šimun Zelot, Juda Sikar, Šimun barjuna te Jakov i Ivan Boanerges.
Osim ovoga treba reći sljedeće:
- Neki od Isusovih apostola također su nosili mačeve na Maslinskoj gori i njime se koristili (Šimun Petar, tj. barjuna).
- Jakov i Ivan Zebedejevi (sinovi Groma), nakon što u jednom samaritanskom selu nisu htjeli primiti Isusa i njegove apostole na prenoćište, upitali su Isusa: ”Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?”. Paljenje neprijateljskih sela, kao što ćemo kasnije vidjeti, bila je uobičajena praksa razbojnika, tj. sikara u razdoblju između 50. i 66. g.
- Treba reći da je i Isusova izjava ”Daj caru carevo, a Bogu Božje.”, zapravo zelotska izjava kojom se caru nije odobravalo da zbog poreza uzme ono što je Božje, a to je bio Izrael, Jahvina zemlja.
- Također se i ova izjava “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (Mt. 10:16) može protumačiti na sikarski ili zelotski način: pravite se bezazleni kao golubovi, a ugrizite (ubodite) kao zmije i mudro nestanite (=gerilska, tj. sikarska taktika. Sikari bi se umiješali u gomilu, u danom trenutku izvadili bi zakrivljeni nož/ =sicu koji su nosili ispod haljine, ubili bi metu i nestali u izazvanom metežu u gomili).
- Isus je također rekao: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezina svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani. Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.” (Mt. 10:34-38). Taj mač je došao na Judeju u I. Židovskom ratu, a sve navedeno dogodilo se tada;
- zatim: ”A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.” Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!” (Lk. 22:36-38).
- zatim: ”Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.” (Mt. 16:24). Križ je kao što smo vidjeli, bila neumoljiva sudbina koja je očekivala svakog sikara ili zelota.
Kao što je kumranska Sljedba s Mrtvog mora svoje pripadnike pripremala za eshatološki rat Sinova svjetla protiv Sinova tame, tako je i Isus svoje učenike pripremao za taj isti rat koji će trajati u razdoblju 66-70. godine. Smatramo da svi pripadnici rane crkve iz Jeruzalema nisu otišli u Pelu prije početka tog rata, nego da su u njemu sudjelovali kao zeloti pod vodstvom Eleazara sina Šimuna. Josip navodi da je on bio iz svećeničke obitelji (Židovski rat, IV, 4:1), a za njegovog oca pretpostavljamo da je to bio Šimun sin Kleofe (sin Šimuna Petra), Isusov polubrat i drugi biskup Jeru-zalema poslije ubojstva Jakova, brata Gospodinova (Isusova polubrata).
Baraba. Isus je bio razapet između dva zločinca (u tekstu evanđelja stoji grčka riječ: lestai, razbojnici), dok je treći kojega su pustili na slobodu, bio Baraba (Bar aba, tj. Sin oca). Prema nekim verzijama Matejevog evanđelja Baraba se navodi kao Isus Barabbas (Ιησούς ό λεγόμενος Βαράββας).
Moguće da se pod tim imenom skriva ”sin svoga oca” u značenju ”kakav-otac-takav-sin” odnosno ”otac pobunjenik – sin pobunjenik” odnosno ”otac sikar/zelot – sin sikar/zelot” te je vjerojatno zbog Isusovih veza sa zelotizmom, da se radilo o Isusu, jednom od pretpostavljenih sinova Jude Galilejca. Dva njegova sina, Jakova i Šimuna, kasnije je kao razbojnike /lestai/sikare dao razapeti Tiberije Aleksandar (46-48.), dok je trećega, Manahema, ubio Eleazar sin velikog svećenika Ananije (66. g.).
Popisu Isusovih izjava treba dodati i one o Kraljevstvu Božjem, Kraljevstvu Nebeskom.
Božje Kraljevstvo na zemlji predstavlja realizaciju Božjih riječi izreče-nih kroz usta više proroka u vezi razaranja Grada i njegovog Svetišta.
▪ Prvo dolazi Ivanovo i Isusovo navještavanje Kraljevstva Božjeg sa zahtjevom za obraćenje (28-30. g.).
▪ Zatim dolazi prva faza realizacije Kraljevstva Božjeg: ulazak Mesije u Jeruzalem, njegovo uhićenje, tortura, suđenje, smrt i ustajanje od mrtvih Pravednika iz Knjige Mudrosti, Izaijinog Sluge Jahvinog, Danijelovog Kneza Pomazanika, što je sve ostvario Isus (30. g.).
▪ Zatim dolazi druga faza koja uključuje razaranje Grada i njegovog Hrama (70. g.) i pustošenje pustošnika (70. i 73. g.).
▪ Nakon toga počinje treća faza stvaranjem novih Jahvinih izabranika od preživjelih te nastupa vlast Danijelovog Sina Čovječjeg, koja će biti vječna i nikada neće proći.
Druga će se faza ostvariti silom (sikara i zelota):
- ”A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk. 1:14-15). Kraljevstvo Božje ili Kraljevstvo nebesko = realizacija Jahvinih riječi izrečenih kroz usta proroka, naročito realizacija Danijelovog proročanstva o razaranju Grada i njegovog Svetišta.
- ”Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona.” (Lk. 16:16-17). Ovu izjavu treba protumačiti tako da je do Ivana bilo vrijeme prorokovanja proročanstava, a poslije njega počelo je s realizacijom proročanstava koje će silom provoditi zeloti i sikari, a što će kulminirati u razaranju jeruzalemskog Grada i Hrama (70. g.) i pustošenju pustošnika u Jeruzalemu (70. g.) i Masadi (73. g.), sve prorokovano u Dani-jelovoj Objavi o Sedamdeset sedmica.
- ”Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga grabe.” (Mt. 11:12); (siloviti = zeloti, sikari). Vrijeme koje se spominje od-nosi se na 27. i 28., moguće i na 29. godinu. Vjerojatno se radilo o jačanju zelotskih ideja u tadašnjoj Galileji koje je poticao Isus svojim govorima i navedenim citatima, što se vjerojatno odrazilo u sve većem ulasku mladih (revnih za Zakon = zelota, sikara) među Isusove učenike (u krug sedmori-ce, krug sedamdesetorice, krug od pet stotina Isusovih učenika itd.).
- O akcijama sikara u njegovo vrijeme i sam je Isus bio obaviješten: ”U isto vrijeme dođu neki te ga izvjeste o onomu što se dogodilo Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. On im reče: ”Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostali Galilejaca? Ne, kažem vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.” (Lk. 13:1-3).
- U svom apokaliptičkom govoru kad je navijestio razaranje Grada i Hrama Isus je također rekao: ”Kad vidite da se događaju ove stvari, znajte da je blizu, čak pred vratima. Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude.” (Mt. 24:34).
Ovim navođenja zelota, sikara i razbojnika među Isusovim apostolima te Isusovih zelotso-sikarskih izjava, vidimo da su tridesetih godina prvog stoljeća zelotsko-sikarski pokret i zelotsko-sikarske ideje u Isusovom pokretu bili i te kako prisutni.
Prije smo iz svitaka Sljedbe s Mrtvog mora identificirali njihovog Učitelja Pravednosti kao Isusa, dok smo okupljanje Učitelja Pravednosti identificirali kao Isusovo okupljanje apostola i drugih učenika.