ULOGA I ZADAĆA MESIJE U KNJIGAMA PROROKA STAROG ZAVJETA
Sada ćemo ukratko navesti i komentirati najvažnije dijelove tekstova proroka o Mesiji koji treba doći, zvati se i ponašati se u skladu s Jakovlje-vim proročanstvom (Post. 49:1a-11 i 18); koji treba biti levitskog podrijetla kao i Mojsije u skladu s Ponovljenim Zakonom (Pz. 18:18-22), koji treba bi-ti Davidovskog podrijetla te djelovati u skladu s prorocima Izaijom, Jeremijom, Ezekijelom i Zaharijom (Iz. 4:1, 9:5-6, 11:11-12, 18-21, 42:1-7, 49:1-6, 50:4-9, 52:13-15, 53:1-12, 55:3-5, 61:1-3; Jr. 28:3 i 30:3; Ez. 34:9-31; Hš. 3:4-5; Zh. 9:9 i 12:10-14 i dr.), kao i drugim knjigama Starog Zavjeta (Mudr. 2:10-20; Ps. 22:1-26 i dr.) te koji treba biti Danijelov Knez Pomazanik koji treba doći i djelovati u skladu s kalendarom koji je Danijel prezentirao (Dn. 9:24-27) i ispuniti sva proročanstva o Mesiji navedena kod istog proroka (Dn. 9:13-14, 12:1-13).
JAKOV (XIV. st.pr.Kr.)
Davno prije Isusovog začeća i rođenja, za Mesiju je bilo određeno da treba biti rođen za vrijeme konjukcije Jupi-tera i Regulusa, da u Jeruzalem treba ući jašući na mla-dom magaretu te da njegovo ime treba biti ”Jahvin Spas ”, tj. ”Jehošua, Jošua”, latinizirano ”Jesus, Isus”
Općenito se Jakovljeva oporuka (Post. 49:1-28) identificira kao Jakovlje-vo proročanstvo upućeno njegovim sinovima odnosno plemenima Izraela. U I. sv. Otvorenih pečata razdoblje Jakova identificirali smo kao razdoblje u povijesti Indoarijanaca Hebreja i Hurita između 1452. i 1413. g.pr.Kr. Umjesto Josipa, koji je prodan i odveden u egipatsko ropstvo i drugih jedanaest Jakovljevih sinova, koji su prema Bibliji zbog gladi otišli u Egipat, mi smo prema steli Amenofisa II. u Memfisu mogli identificirati da je taj faraon kao ratne zarobljenike iz svoje druge ratne kampanje iz Retenua (Hurua) u Egipat odveo: 3.600 Apiru (Hebreja), 36.300 Kharu (Hurita) 15.200 Shasu (Beduina Semita), 15.070 Neges (vjerojatno Benjamita), 306 prinčeva i braće prinčeva te 30.652 drugih osoba, ukupno 89.600 osoba. Iz toga je vidljiv ondašnji etnički sastav žitelja Svete zemlje te je zbog najvećeg udjela Hurita u sastavu tamošnjeg stanovništva posta-lo jasno zbog čega su Egipćani, osim starim nazivom Retenu, tu zemlju nazivali još i Kharu ili Huru.
Navedeni Apiru odnosno Hapiri nazivani su još i Menti, Mitani, dok su Hurite, osim nazivima Huru ili Kharu, Egipćani nazivali još i Heriuš. Egipćani su ih uvijek navodili zajedno: Apiru i Kharu ili Menti i Heriuš. Oni su sačinjavali osnovni etnički sastav Hiksa koji su 1690. g.pr.Kr. osvojili Egipat te vladali njime oko 160 godina. Osim navedenih etnosa, u sastavu Hiksa vjerojatno su bili još i Guti te plemena Banu-yamina, Bani Hanu i Bani Simel. Nakon njihove duge vladavine Egipćani su se pobunili protiv njih i nakon desetogodišnje borbe istjerali ih 1530. g.pr.Kr. iz Egipta u Svetu zemlju, nakon čega su faraoni XIX. dinastije Tutmozis I., II., III. i Amenofis I., II. i III. protiv njih vodili brojne ratne kampanje, između kojih su trajala kraća ili duža razdoblja mira. To je bilo tako sve dok Amenofis II. u svojoj drugoj ratnoj kampanji 1413. g.pr.Kr. iz Svete zemlje u egipatsku kuću ropstva nije odveo prije navedenih 89.600 ratnih zarobljenika. U Bibliji je navedena povijest etnosa Apiru, Kharu, Neges i Shasu svedena na razinu pojedinca i njegove obitelji te je opisana kao povijest patrijarha Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa. Zbog toga smo zaključili da navedeni biblijski patrijarsi nisu bili fizičke osobe, nego da su personificirali razdoblja u povijesti Indoarijanaca i Hurita: Abraham je personificirao razdoblje 1690-1515. pr.Kr; Izak razdoblje 1515-1452. pr.Kr; Jakov razdoblje 1452-1413. pr.Kr. i Josip razdoblje 1413-1388. pr.Kr. Izlazak potomaka Amenofisovih ratnih zarobljenika Apiru, Kharu, Neges i Shasu iz Egipta i povratak u zemlju njihovih očeva Huru ili Kharu opisan je u Bibliji kao Izlazak plemena Izraela iz egipatske kuće ropstva pod Mojsijem.
————————–
JAKOVLJEVI SINOVI, PLEMENA IZRAELA
Iz navedenog su proizašle sljedeće paralele između realnih imena etničkih grupa iz II. tis.pr.Kr. i imena plemena Izraela navedenih u Bibliji:
▪ Apiru, Hapiri = Hebreji (Hapiri su bili potomci kulture Harapa iz doline rijeke Ind. Oni su se zbog svog trajno poplavljenog područja mora-li iseliti na zapad i tako su postupno došli na područje Hura u današnjem Iraku u vrijeme Hamurabija. Sa sobom su donijeli dotad nepoznato oružje na Bliski istok te su otamo s narodom Hura s tog područja i drugim tamošnjim plemenima krenuli na osvajanje Bliskog istoka i Egipta);
▪ Iysipi (navedeno pleme u egipatskim figurama prokletstva) = Josip. Prema Bibliji, Josipu su se u Egiptu rodila dva sina: Manaše i Efrajim.
▪ Menti, Mitani = Manaše;
▪ Huru, Kharu, Heriuš = Efrajim;
▪ Bani Hanu (pleme Hanu s područja Hura u današnjem Iraku u vrijeme Hamurabija) = Ben Oni. To je bilo prvo ime koje je Benjamin dobio na svom rođenju, no ono je promijenjeno u Benjamin; Banu-yamina, također pleme iz područja Terq u današnjem Iraku u vrijeme Hamurabija) = Benjamin;
▪ Bani-simal (pleme s područja Hura ili Idamaru, zapisano u tekstovima iz Marija u vrijeme Hamurabija) = Šimun;
▪ Guti (ime navedeno u figurama prokletstva. Prethodno tome, Guti su bili narod koji se sa Zagrosa spustio u Mezopotamiju i vladao Sumerom na kraju II. tis.pr.Kr.) = Gad;
▪ Juda. Josipov brat Juda, oženio se nekom Kanaankom čiji se otac zvao Šua. S njom je imao sinove Era, Onana i Šela. Er se oženio Tamarom, ali je nakon nekog vremena umro bez djece. Zatim je Juda Tamaru dao Onanu, ali on nije htio imati djece s Tamarom, nego je sjeme puštao na zemlju. Šela je bio premlad da bi mogao imati posla s Tamarom. Na kraju se Tamara preobukla u prostitutku i lukavstvom začela blizance Pereza i Zeraha od svoga svekra Jude.
Prema Bibliji pleme Juda nastalo je od Judinih sinova Šele, Pereza i Zeraha. Ime oca Kanaanke s kojom se oženio Juda, Šua, odnosi se na beduinsku semitsku populaciju Shutu ili Shasu (Šutu ili Šasu). Ime Tamare odnosi se na toponim Tamar koji se nalazi južno od Mrtvog mora i zapa-dno od Arabe, velikog prosjeka koji vodi od Mrtvog do Crvenog mora i Arapskog poluotoka, gdje je beduinsko stanovništvo plemena Ta’amra bilo domicilno. Navedena priča o smrti dvaju Tamarinih supruga koji s njom nisu imali ili nisu željeli imati djece u vrijeme prije odvođenja Josipa u Egipat, odnosi se na poginule ili zarobljene i odvedene Shasu borce u dvije pobune žitelja zemlje Huru protiv Amenofisa II. 1415. i 1413. g.pr.Kr, zbog čega je područje Tamar opustjelo. Odsustvo odraslih muškaraca na tom području personalizira najmlađi Judin sin, Šela, koji je tada bio još dijete. Zbog ubijenih i odvedenih boraca Shasu, preostala beduinska populacija više nije mogla napučiti područje Tamar (prema Bibliji Šela je bio premlad pa ga zbog toga Juda nije oženio Tamarom). Lukavstvo Tamare do kojeg je došlo u vrijeme kada je Šela odrastao, a Juda ga svejedno nije dao Tamari (oko 1405. pr.Kr.), u vrijeme dok se Josip nalazio u Egiptu (to su bili Apiru, Kharu, Neges i Shasu u Egiptu) te nakon toga rođenje njenih sinova koje je začela s Judom, govori o naseljavanju područja Tamar novopridošlom populacijom beduina Semita: ime blizanaca koje je Tamara rodila, Pereza i Zeraha, određuju mjesta od kuda su novi beduini krenuli u selidbu: Zerah s obližnjeg potoka Zared u Edomu – Edom je bio “riđi” jer je imao crvenu zemlju; zbog toga je babica zavezala Zerahu crveni konac oko ruke pri rođenju. Ovdje se radi o beduinskom rodu Kenaz ili Kenijcima, koji su zbog blizine trebali stići prvi, a nisu, te Perez koji je trebao doći drugi, a došao je prvi: on je “napravio proder”, tj. beduini Semiti koje je simbolizirao Perez prošli su kroz Arabu i doselili se na lokalitet Tamar. Pretpostavljamo da su pripadali plemenu Dedan (Džedan, Žedan) s istoimenog lokaliteta u sjeverozapadnoj Arabiji: od toga imena izgleda da je nastalo ime Juda i Judeja: Dedan (Džedan, Žedan)… Jedda (Džeda)… Duda… Juda… Judeja.
▪ Dan. Pleme Dan identificirali smo kao filistejsko pleme Denien (Danajci), koje je među izraelska plemena došlo najranije u XI. st.pr.Kr.
— — — — — — — — —
Od imena navedenih etnosa u Bibliji konstruirana su imena za Jakovljeve (Izraelove) sinove. Međutim, takva biblijska konstrukcija od 12 plemena Izraela nastalih od 12 njegovih sinova, od čega se pleme Josip dodatno granalo na dva nova plemena, izravno asocira na 12 sazviježđa nebeskog zodijakalnog kruga, što nam sugerira da je biblijska konstrukcija vjerojatno napravljena prema prototipu s nebeskog svoda.
U vezi dolaska Mesije, smatramo je da Jakovljeva oporuka definira astronomske događaje koji se trebaju dogoditi na nebeskom svodu kao preduvjet za dolazak Mesije. Kako bi to potvrdili, Jakova (Izraela) u Jakovljevoj oporuci identificirat ćemo kao zodijakalni krug na nebu, a njegovih dvanaest sinova kao dvanaest sazviježđa zodijakalnog kruga te ćemo vidjeti do kojih ćemo rezultata doći.
Takvu alegorijsku identifikaciju dodatno sugerira Bileamovo proročan-stvo: ”Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al’ ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže” (Br. 24:17) odnosno ono kaže da iz zodijakalnog kruga (Jakova) izlaze sazviježđa (njegovi sinovi). Navedeno (sjajno) žezlo također se treba identificirati kao astronomski pojam te se odnosi na sjaj konjukcije Jupitera sa zvijezdom Regulus. Istu identifikaciju primijenit ćemo i za dekodiranje Jakovljeve oporuke.
Dvanaest sinova Jakova (Izraela) kao dvanaest sazviježđa zodijakalnog kruga
Ruben (prvorođenac Jakovljeve muškosti, snaga) = Ovan
Šimun i Levi (braća su prava, u srdžbi su ljude ubijali, u obijesti bikove sakatili, razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti) = Bik i Blizanci
Benjamin (vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli … jutrom jede, navečer dijeli (korak naprijed, korak natrag) = Rak
Juda (Laviću mali! Plijenom si se sine udebljao, poput lava, poput lavice, legao potrbuške) = Lav
Ašer (u njem će biti hrane, poslastica za kraljeve, Ašer = Aštarta) = Djevica
Dan (će svoj narod suditi) = Vaga
Gad (pljačkat će ga razbojnici, pljačkom će im za petama biti) = Škorpion
Josip (strijelci njega salijetali, strijeljali ga opljačkali. Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljevog, Svesilnim koji te blagosljivlje, blagoslovom odozgo sa nebesa, blagoslovom odozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba) = Strijelac. Kako su od Josipa nastala dva plemena, Manaše i Efrajim, tako znamo da se i Strijelac sastoji zapravo od dva zodijakalna znaka: Zmijonosca i Strijelca. Jaki Jakovljev, Svesilni, Jahve = Jupiter, vladajući planet strijelca
Jisakar = (košćat magarac, polegao među ogradama) = Jarac?
Zebulon (stanovat će uz obalu morsku, bit će luka spasa brodarima) = Vodenjak.
Naftali (košuta lakonoga … košuta je plaha kao i ribe) = Ribe.
Iz ovoga možemo vidjeti da se sazviježđe Lava odnosilo na Judu, Judeju. Najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lava je Regulus. Više o korištenju astronomije i astrologije u judaizmu nešto kasnije.
————————–
PREMA JAKOVLJEVOJ OPORUCI, MESIJA TREBA BITI ROĐEN U VRIJEME KONJUKCIJE JUPITERA I REGULUSA
Prvo pretpostavljamo da se u Jakovljevoj oporuci Juda identificira kao astronomsko i astrološko sazviježđe Lava: ”Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?” (Post. 49:9) te da Jakovljeva oporuka dalje govori o rođenju Mesije:
”Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe Šiloh – koji će okupiti ljude (narode). Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa” (Post. 49:10-11).
Komentar: U nozi sazviježđa Lava nalazi se zvijezda Regulus (=kraljević). ”Žezlo kraljevsko, tj. palicu vladalačku” 
treba identificirati kao sjaj konjukcije zvijezde Regulus s nekim planetom koji je došao do nje. Pošto žezlo nosi kralj, taj planet u konjukciji s Regulusom može biti samo kralj planeta, Jupiter. Nebeski kralj je Jahve. Dakle, kad Jupiter dođe u konjukciju sa zvijezdom Regulus, Jupiter (=kralj) dotiče i prekriva zvijezdu Regulus (=kraljević) i zajedno sjaje dvostruko više. Taj dvostruki sjaj je ”žezlo” nebeskog kralja Jupitera i kraljevića Regulusa. Prema Jakovljevoj oporuci, prije nego što se taj sjaj (”palica vladalačka”, tj. ”žezlo”) udalji od Regulusa (tj. ”od nogu Lava”), bit će rođen Mesija. 1)
Iz ovoga proizlazi da se Mesija treba roditi u vrijeme jedne od konjuk-cija Jupitera i Regulusa. Zasad ne znamo ni godinu ni stoljeće. Također, iz prednjeg proizlazi da će novorođeno dijete u času svojeg rođenja biti pomazano za Mesiju zbrojenim sjajem planete Jupiter i zvijezde Regulus za vrijeme njihove konjukcije, baš kao što to navodi psalam: ”pa što je čovjek da ga se spominješ, Sin Čovječji te ga pohodiš? Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni” (Ps. 8:5-6).
Što se tiče imena Šiloh, naša Biblija prevodi tu riječ kao ”onaj kome pripada”, no ona zapravo znači ”miran; vedar, nepomućen, spokojan” (Strong 7886, a dolazi od shalah, Strong 7591). Prema Talmudu (Sanhedrin, 98b), Šiloh je jedno od Mesijinih imena.
Što se pak tiče razumijevanje stiha ”od Jude se žezlo kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe Šiloh” u smislu da Mesija treba doći prije razaranja Jeruzalema 70. g., smatramo da je takvo razumijevanje pogrešno, iako je baš takvo razumijevanje danas gotovo općeprihvaćeno. Pravilno je shvaćanje tog stiha kao prije spomenutog astronomsko-kalendarskog podatka.
U vezi zadaće Šiloha ”koji treba okupiti ljude” (Post. 49:10-11), treba reći da je Isus umrijevši na križu tu zadaću izvršio: ”To (Kajfa) ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod, nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedinstvu” (Iv. 11:51-52).
Jupiter
O tome da Jahvu treba poistovjetiti s Jupiterom koji putuje po nebu zajedno sa svojim žezlom koje sjaji samo u konjukcijama,2) možemo zaključiti iz stiha psalma:
”Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!” (Ps. 68:33-34) i ”rubom kruga nebeskog on hoda ” (Job 22:14).
Tko se vozi po nebu i tko hoda po rubu (zodijakalnog) kruga nebeskog? To su sunce i planete sunčevog sistema koje se kreću po nebeskom ekvatoru ili vrlo blizu njega, dok mjesec ima nešto vrludaviji put. Od planeta, Jupiter je najveća i najsvjetlija planeta; iza mjeseca on je najsjajniji objekt na noćnom nebu.
”Rub kruga nebeskog” je dakle nebeski ekvator po kome se kreću sunce i planete kroz sazviježđa zodijaka. Prema Bibliji, po tom rubu hoda Jahve. Prema astronomiji, po njemu se kreće Jupiter, kralj među planetama.
Jupiter, kraljevska zvijezda, u Judeji je bio poznat kao Sedeq ili Pravednik te ga je više istraživača pogrešno povezivalo s Mesijom.
Jahve je Sedeq ili Pravednik
”Pravednika” treba identificirati kao Jahvu, jer Jahve je ”pravedan i pravednost ljubi” (Ps. 11:7); On je ”sama dobrota i pravednost: on grešnike na put privodi” (Ps. 25:8); On je ”pravda naša” (Jr. 33:16); ”Od njega pravo izlazi” (Iz. 51:4); ”Od njega će brzo stići pravda njegova i njegovo spasenje kao svjetlost” (Iz. 51:5); ”Jahvina će pravda trajati dovijeka i spas njegov od koljena do koljena” (Iz. 51:8); ”Jahve naučava pravdu, on je velik kad spasava” (Iz. 63:1); ”Jahve je pravednost obukao kao oklop, stavio na glavu kacigu spasenja, osvetom se odjenuo kao haljom, i ogrnuo se revnošću kao plaštem” (Iz. 59:17).
Jahve je kralj nad zvijezdama nebeskim i nad zemljom svom
Prema Izaiji i Zahariji Jahve je: ”Kralj nad vojskama” (Iz. 6:5; Zah. 14:17), ”koji zapovijeda svim vojskama nebeskim” (Iz. 45:12); ”koji stoluje vrh kruga zemaljskog i koji na broj izvodi vojsku nebesku” (Iz. 40:21-26). Iz toga proizlazi da je Jahve = Kralj nad vojskama nebeskim, a sazviježđa i njihove zvijezde = vojske nebeske.
O Jahvi, kralju na nebesima nad vojskama nebeskim također govore sljedeći stihovi psalama i proroka:
”Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske” (Ps. 14:2), on ”na nebeskom sjedi prijesto-lju” (Ps. 11:4). ▪ ”Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, kraljevska vlast svemir mu obuh-vaća” (Ps 103:19). ▪ ”Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju” (Ps. 47:3 i 9). ▪ ”Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moću i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati: Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona ti si od vječnosti” (Ps. 93:1-2). ▪ ”Tko je kao Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju” (Ps. 113:5). ▪ ”Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini” (Ps. 115:3).
Ovdje je Jahve ”u sjaj zaodjeven”, ”na nebesima”, ”u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju”.
”Krug zemaljski” je zemaljski horizont i on je prijestolje Jahvino.
▪ ”Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličans-tvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator…” (Ps. 104:1-2). ▪ ”Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode” (Iz. 42:5).
Ovdje je Jahve ”silno velik”, ” odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem”, što je vrlo dobar opis najvećeg i najsjajnijeg planeta Jupitera. ”Nebo je razapeo kao šator” te hoda od jednog kraja do drugog.
▪ ”On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova! Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova! Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova!” (Ps. 136:7-9 i 26). ▪ ”Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga sve vojske njegove! Hvalite ga sunce i mjeseče, hvalite ga sve zvijezde svjetlosne! Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim” (Ps. 148:1-4).
Iz ovoga slijedi da Jahve nije niti sunce niti mjesec, niti zvijezde.
▪ ”Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam od iskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? – On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. – Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. – Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu (vojsku nebesku), i koji ih sve zove po imenu” (Iz. 40: 21-22 i 26).
”On stoluje vrh kruga zemaljskoga”, što znači da stoluje iznad horizonta. Nebesa su kao zastor, od njih je napravio šator u kojem stanuje.
Ovo se odnosi na mesijanska vremena i ima najužu korelaciju s Izaijom (Iz. 42. 1-7 i 61:1-3).
▪ ”I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni” (Iz. 24: 21-22).
▪ ”Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, da se na Sionu navijesti ime Jahvino, i njegova hvala u Jeruzalemu” (Ps. 102:20-22).
Ovo se odnosi na apokaliptična vremena.
▪ ”I Jahve će biti kralj nad svom zemljom … nad vojskama (nebeskim)…” (Zah. 14:9 i 16). ▪ ”Jahve nad vojskama (nebeskim) – on je Kralj slave” (Ps 24:10).
Ako Jahve na nebu nije niti sunce niti mjesec niti zvijezde, onda bi mogli pretpostaviti da je planet. I to najveći i najsjajniji, ”silno velik”, ”odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem”. To je opis Jupitera, koji je od svih planeta najveći i najsjajniji.
Jahvi je prijestolje (baza) zemaljski krug, tj. horizont koji se kao krug proteže svuda uokrug. Čitav nebeski svod pa tako i sunce, sve zvijezde i sve planete izlaze na istočnom horizontu, putuju preko neba i zalaze na zapadnom horizontu.
Jahve je ”nebesa kao zastor razastro, kao šator za stan razapeo” s horizon-tom kao njegovom bazom, i u njima stanuje, po njima se kreće.
Jahve ”stoluje vrh kruga zemaljskoga i na broj izvodi vojsku nebesku”. Iz toga proizlazi da je Jahve ”kralj nad vojskama nebeskim”, dok su sazviježđa i nji-hove zvijezde ”vojske nebeske”. Svi se oni nalaze iznad horizonta i Jahve (Jupiter) za sobom ”na broj izvodi vojsku nebesku” od istoka prema zapadu, od istočnog horizonta, do zapadnog.
”Vozi se po nebu, po nebu iskonskom!” i ”hoda rubom kruga nebeskog”, tj. po nebeskom ekvatoru u godišnjem putu kroz sva astronomska sazviježđa zodijaka, po putu po kojem prolazi sunce i sve planete.
Jupiter (Sedeq) = Jahve (Sedeq)
Zbog svega toga smatramo da kralja planeta Jupitera (Sedeqa), koji na noćnom nebu putuje po nebes-kom ekvatoru treba identificirati kao Jahvu (Sedeqa, Pravednika).3)
Ovdje donekle začuđuje zaključak do kojeg smo došli, da Jahvu – koji je u Starom Zavjetu imenovan kao Bog (El) i Bogovi (Elohim), Bog Svevišnji (El Šadaj), Bog Svevid (El Roi), Gospodar, Gospodin (Adon) i Gospoda (Adonaj), Kralj (Melek), Velika Sila, Velika Moć, Pradavni, Stvoritelj neba i zemlje, Pravednik (Sedeq), Otac, Bog nebeski, Jahve nad vojskama, Bog duhova u svakom tijelu i koji je također naveden kao Oganj što proždire, Vatra što proždire, koji je Mojsiju govorio iz gorućeg grma, koji se pojavljivao u stupu od oblaka i u stupu ognjenom, koji je u obliku ognja sišao na Horeb i koji je Mojsiju odgovarao grmljavinom, Bog koji je zatim u Novom Zavjetu imenovan kao: Riječ, Duh, Ljubav, Dobro, Otac nebeski te kao Oganj što proždire – na nebu trebamo identificirati kao Jupitera (Sedeqa).
Treba reći da su Jupitera kao vrhovnog boga slavili Babilonci pod imenom Marduk, Kanaanci pod imenom Baal, Grci pod imenom Zeus (od korjena div, dyv = sjati, svijetliti; odatle Dios = sjajan, uzvišen, krasan – što ponajprije znači sjaj nebeski. Zeus je bio otac i kralj bogova i ljudi; Od tih grčkih riječi dolazi lat. divus i (D)iupiter (Senc, str. 390), kojeg su Rimljani slavili pod imenom Jovis (Jupiter). Ovdje dodatno navodimo tvrdnju iz članka ”Baal”, G. W. Gilmora iz Christian Classics Ethereal Libraryat Calvin College, da su Grci kaananskog Baala nazivali Zeus, a Rimljeni Jupiter.
Također, treba reći da Jahve u Bibliji ima bezbrojne identifikacijske paralele s Baalom: oba nose ista imena (Baal=Gospodar →Jahve=Gospodar; Baal Hadaj=Baal Šadaj →Jahve=El Šadaj; Baal=El Elion →Jahve=El Elohim itd.); oba imaju iste ili slične karakteristike i ponašanje (nalaze se u oblaci-ma, pri čemu je Baal=Jahač na oblacima, dok Jahve=jaši na oblacima; oba govore grmljavinom, oružje su im munje itd.). No oni su u Bibliji formal-no oštro suprotstavljeni te je stav Jahvea izrazito neprijateljski prema Baalu. Paralele i razlike između Jahve i Baala (Jupitera), prezentirat ćemo na drugom mjestu, dok je zasad dovoljno zaključiti da je identifikacija Jahve kao Jupitera sasvim sigurno prenesena s Baala (Jupitera).
Jupiter, Sedeq, Pravednik = kralj. / Regulus, kraljević = sin kralja.
Ako bi, dakle, nebeskoga kralja Jahvu (Sedeqa, Pravednika) identificirali kao Jupitera (Sedeqa, Pravednika), nebeskog kralja planeta, onda bi zvijezdu Regulus, kraljevića, trebalo identificirati kao sina nebeskog kralja.
Konjukcija Jupitera s Regulusom
Nju bi u ovom svjetlu mogli identificirati kao dolazak nebeskog kralja Jahve do njegovog nebeskog sina (kraljevića) i pomazivanje ovoga zbrojenim sjajem oba nebeska tijela u konjukciju za Mesiju: ”slavom i sjajem njega okruni”.
Dijete koje bi se na zemlji rodilo za vrijeme te konjukcije, a koje bi kao Davidov potomak imalo dinastičke predispozicije, bilo bi dakle nebeskim sjajem Jupitera i Regulusa pomazano (okrunjeno) za novorođenog Mesiju.
Rođenje Mesije, Isusa
U svakom slučaju smatramo da se Isus rodio u vrijeme kad je Jupiter dotaknuo zvijezdu Regulus, 11.IX.3. g.pr.Kr, u vrijeme kad je njihov zbrojeni sjaj bio najveći. Toga je dana bila Roš Hašana, Nova Godina, 1. dan 7. mjeseca tišrija po lunarnom kalendaru, dok je potpuna konjukcija Jupitera i Regulusa nastupila 14.IX.3. g.pr.Kr.
Prvo zaključivanje da je Isus rođen 11.IX.3. g.pr.Kr. za vrijeme konjukcije Jupitera s Regulusom postavio je Ernest L. Martin u knjizi ”The Star That Astonished the World”. Mi ćemo daljnju razradu gore navedenih teza prezentirati na drugom mjestu.
Jahve je govorio po prorocima
Zna se da je Jahve govorio po prorocima, a sve što je njima unaprijed rekao to se kasnije realiziralo:
▪ ”Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem” (Iz. 42:8-9).
▪ ”Događaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se” (Iz. 48:3).
▪ ”Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još ću ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka; govorit ću prorocima, umnožit ću viđenja i po proro-cima prispodobom učiti” (Hš. 12:10-11).
▪ ”Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim proro-cima. Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?” (Am. 3:7-8).
Osim prorocima, Jahve je također naviještao buduće djelo ruku svojih na svodu nebeskom
Jahve je to naviještao raznim nebeskim znacima i pojavama (konstelacijama zvijezda i planeta, različitim konjukcijama, meteorima i dr.). No to nije bila riječ, niti glas; to je bio nebeski znak:
”Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan da-nu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Ps. 19:2-5).
O određenom astronomskom datumu rođenja Mesije također govori Ivanovo Otkrivenje:
Mesijino rođenje u vrijeme Djevice (21.VIII.-23.IX.)
”I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja … I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom” (Otk. 12:1-2).
”Žena na nebu” je sazviježđe i astrološki znak Djevice (21.VIII.-23.IX.). Sunce se u to doba godine nalazi u tom znaku i zbog toga je ta ”žena” odjevena suncem. ”Mjesec pod nogama” znači da se on nalazi ispod nogu sazviježđa Djevice. Ta ”žena”, tj. lik sazviježđa Djevice oko glave zaista ima 12 zvijezda istog sazviježđa. Tada je ”ona trudna vikala u porođajnim bolima i mukama rađanja. I ona porodi sina, muškića”.
Taj sin kojega je ta ”žena rodila”, to je na nebu očito bio mjesec pod nogama Djevice. Točno iznad glave Djevice, tj.”žene” i iznad Mjeseca, tj. ”sina kojeg je ona rodila” nalaze se Jupiter (”nebeski kralj Jahve”) i Regulus (”nebeski kraljević”) u njihovoj konjukciji. Tada je Jahve (Jupiter) žezlom (tj. sjajem navedene konjukcije) pomazao Mesiju (Mjesec) odnosno ”slavom i sjajem njega je okrunio”.
Sve navedeno vidimo na noćnom nebu Jeruzalema prikazanom na dan 11.IX.3. g.pr.Kr. u 6:22 sati (Sl. 2 i 3). Očito je u prikazu iz Otkrivenja bio zapisan datum i sat Isusovog rođenja kojeg smo mogli otkriti tek korištenjem nekog astronomskog programa, ovog puta HomePlanet.
Da je ta ”žena na nebu” (tj. Djevica) rodila Mesiju, tj. ”muškića koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom”, to vidimo iz Mesijanskog psalma: ”Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sud lončarski” (Ps. 2:7-9).
Kod Izaije se sjaj konjukcije Jupitera s Regulusom koji je veći nego sjaj bilo koje druge konjukcije Jupitera s nekom drugom zvijezdom, treba dogoditi u vrijeme rođenja Djeteta Mesije, a opisan je kao ”svjetlost velika”, ”svjetlost jarka” (Iz. 8:24 i 9:1).
Navedeni nebeski prikaz bio je istovremena i istoznačna paralela onoga što se događalo na zemlji.
Marija je u vrijeme navedene konjukcije u Betlehemu rodila Isusa, jer je pastire ”obasjala slava Gospodnja” (Lk. 2:8-9). Ta ”slava Gospodnja”, to svjetlo koje je obasjalo pastire, to je bio sjaj konjukcije Jupitera s Regulusom od 11.IX.3. g.pr.Kr. Tim je svjetlom, ”obasjanom slavom Gospodnjom”, ”žezlom” nebeskog kralja, novorođeno dijete bilo pomazano za Mesiju, njime je Jahve ”slavom i sjajem njega okrunio”.
Primjedba u vezi programa HomePlanet
Navedeni besplatni program koji koristimo (www.fourmilab.ch/homeplanet), je izvanredno točan astronomski program za prikazivanje astronomskih događaja u prošlosti i budućnosti, ali koji ima neke premise kakve mi ne koristimo, a koje treba uzeti u obzir.
Naša kršćanska era započinje 1.I.1. godine. Datum prije toga bio je 31.XII.1. g.pr.Kr. a ta je godina trajala sve do 1.I.1. g.pr.Kr. Datum prije toga bio je 31.XII.2. g.pr.Kr. itd. Isto tako mijenjanje naziva dana u našem sustavu vrši se u 24:00 sati. Takav sustav je smatramo korektan i mi ga koristimo u ovoj knjizi.
No u programu HomePlanet datum prije 1.I.1. godine nije 31.XII.1. g.pr.Kr. nego je to 31.XII.0. godine, pri čemu je uvedena nulta godina koja traje od 31.XII.0. do 1.I.0. g.pr.Kr. Kad je kod nas 31.XII.2. g.pr.Kr, u programu HomePlanet je 31.XII.1. g.pr.Kr. Zato kad tražimo podatke za 11.IX.3. g.pr.Kr. u programu Home-Planet trebamo potražiti datum 11.IX.2. g.pr.Kr. Isto tako u programu HomePlanet naziv dana se ne mijenja u 24.00 sati, nego u 12.00 sati. Ako je npr. danas četvrtak 6.VIII.2015., u programu HomePlanet do 11.59 sati piše da je to srijeda 6.VIII.2015., a od 12.00 pa nadalje piše da je četvrtak 6.VIII.2015.
OZNAKA MESIJE: JAHAT ĆE NA MLADOM MAGARETU
Prema Jakovljevoj oporuci, Mesija će jahati na magarcu (Post. 49:11), na mladom magaretu. Na temelju toga Zaharija je prorokovao da će Mesija tako ući u Jeruzalem:
”Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu” (Zah. 9:9).
Isus je upravo na taj mesijanski način ušao u Jeruzalem:
”Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov”.
A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašući na mladetu magaričinu!” (Iv. 12:12-15).
MESIJINO IME BIT ĆE ”Spas Jahvin” , tj. JEHOŠUA, tj. ISUS
Prema Jakovljevoj oporuci, ime onoga na koga se čeka da će doći u vrijeme konjukcije Jupitera i Regulusa bit će:
”U spas tvoj se, Jahve, uzdam!” (Post. 49:18).
”Spas tvoj”, tj. ”Spas Jahvin” na hebr. se kaže Jehošua. Znači, Mesija na koga se čeka zvat će se Jehošua, latinizirano, Isus. Upravo je tako anđeo nazvao Isusa prije njegova začeća:
”No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja”.
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk. 1:30-35).
Isus je rođen prema Duhu Svetom. Kako znamo da je Duh Sveti govorio po prorocima, iz toga proizlazi da je Isus rođen prema nekom davnom proročanstvu koje je Jahve odnosno njegov Duh Sveti govorio po prorocima. Iz prednjega se vidi da je to proročanstvo bila Jakovljeva oporuka te da je ime Spas Jahvin, tj. Jehošua, Isus dobio prema Jakovljevoj oporuci.4)
————————–
Pojašnjenje:
1) U gornjem sam se tekstu prilonio tezi da ”žezlo kraljevsko, tj. palicu vladalačku” treba odrediti kao sjaj konjukcije Regulusa s Jupiterom. Međutim, prethodno sam se oko toga jako dvoumio, naime, pitao sam se da li bi ”palicu vladalačku” možda trebalo odrediti kao samog Jupitera?
2), 3). Prije priklanjanja tezi da je ”žezlo kraljevsko, tj. palica vladalačka” = sjaj konjukcije Regulusa s Jupiterom, bilo je određivanje nebeskog kralja Jahvea kao Jupitera. Naime i kod te sam se teze jako dvoumio, ali sam joj se priklonio na temelju identifikacije: Jahve = Sedeq i Jupiter = Sedeq, iz čega proizlazi da je Jahve = Jupiter. Alternativa tome bila je sljedeća: ako ”palicu vladalačku” odredimo kao samog Jupitera, onda bi nebesekog kralja Jahvu trebalo potražiti blizu njegovog ”žezla, palice vladalačke” odnosno blizu Jupitera, ali nama nevidljivog. Vidljivo bi bilo samo njegovo ”žezlo kraljevsko, tj. palica vladalačka”, ali ne i nebeski kralj Jahve koji drži svoje žezlo i s njim putuje po nebeskom svodu. Međutim, kod toga ne bi bila moguća identifikacija: Jahve = Sedeq, Jupiter = Sedeq.
Također, treba imati u vidu da je u babilonskom klinastom pismu znak za zvijezdu bio identičan znaku za boga.
4) Interesantno je da je sefardskom ortodoksnom rabinu i židovskom mistiku Yitzaku Kaduriju u mističnoj viziji 2003. godine otkriveno Mesijino ime: Yehoshua, Jehošua. Više o tome u Prilogu 1.
————————–
Ovdje dodajemo slijedeće razmatranje:
ODREDBA DA SE TEK S TRIDESET GODINA MOŽE PRISTUPITI RASPRAVAMA I MEĐU POGLAVARE
Početak djelovanja Isusa u dobi od trideset godina povezujemo s Jahvinom odredbom navedenom u Knjizi Brojeva:
”Jahve reče Mojsiju i Aronu: Izdvojite između sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: od trideset godina naviše, sve do pedeset godina – sve koji mogu ući u red da vrše službe u Šatoru sastanka. A služba je Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama” (Br. 4:1-4).
Na temelju te odredbe veliki svećenici u jeruzalemskom Hramu mogli su svoju službu obavljati s tek navršenih trideset godina života.
Na temelju te odredbe također je i Kumranska zajednica u ”Pravilniku zajednice Izraela na kraju dana” odredila da član zajednice tek s ”trideset godina može pristupiti raspravama i sudu i među poglavare tisuća Izraela, poglavare stotina, poglavare pedesetina i desetina te suce i redare, po plemenima svojim, po svim porodicama svojim, prema riječima Ahoronovim i kohanita i svih poglavara otaca zajednice, kako mu padne odluka da pristupi službi svojoj, da izađe i dođe pred lice zajednice, prema umu svom i neporočnosti svojoj; kad okrijepi bedra svoja da postojano preuzme službu i djela svoja među braćom svojom, bila velika ili mala; jedan drugoga neka štuju, čovjek bližnjega svoga” (Pravilnik zajednice Izraela na kraju dana, II, 13-18).
Prema Luki, Isusu je ”kad je nastupio, bilo oko trideset godina” (Lk. 3:23). Upravo je to čekanje da navrši 30 godina bilo razlogom što Isus ranije nije javno nastupio. Zato se on ljutio na svoju majku u Kani Galilejskoj:
”Reče joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” (Iv. 2:4).
Pošto smatramo da je Isus rođen na Roš Hašanah, 1. dana 7. mjeseca tišrija prema lunarnom kalendaru, tj. 11.IX.3. g.pr.Kr, proizlazi da je Isus navršio trideset godina prema lunarnom kalendaru na Roš Hašanah, 1. dana 7. mjeseca tišrija 28. g., tj. 7. IX.28. godine.
Zbog toga također smatramo da se Isusovo prvo propovijedanje Božje Radosne vijesti u Galileji “Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” (Mk. 1:14-15), zaista dogodilo nakon što je on navršio 30 godina, što prema lunarnom kalendaru treba datirati poslije Roš Hašanah, 7.IX.28. godine.