III. PAD INDOARIJANSKO-HURITSKOG UTJECAJA U EGIPTU
SAMOSTALNA VLADAVINA EHNATONA OD 1340-1338 I SUVLADARSTVO SA SMENKHAREOM 1338-1336
Malo toga je poznato o vladavini Ehnatona poslije njegove inauguracije za samostalnog vladara (1340. pr.Kr.). Na slici iz Amarne iz groba Merirea II, prikazana je ta inauguracija, kad su vladari i ambasadori iz Neharina, Cipra, Palestine, Libije, Punta i Asirije došli sa svojim obiteljima na tu inauguraciju. Donijeli su darove: razno oružje, kola, konje, ingote bakra, egzotične životinje, lavove, antilope, orikse, velike lukove, vaze i ritone, zlato i srebro, nojevo perje i jaja, tamjan. Također su bile date i djevojke-ropkinje. Ceremonija se očito održavala na otvorenom, pod zrakama Atena. U to je doba Asirija već izborila nezavisnost od Mitanija, jer na inauguraciji Ehnatona već vidimo njenog predstavnika. Nakon te inauguracije imamo u korespondenciji iz Amarne, pismo Ašur-Ubalita koji se narugao faraonki Ehnaton: “Zašto su moji predstavnici držani da stoje na otvorenom suncu? Oni su mogli umrijeti na otvorenom suncu. Ako je to dobro za kralja da stoji na otvorenom suncu, tada neka kralj stoji tamo i neka umre na otvorenom suncu. Tad će tamo biti profit za kralja!”(22)
Ovo je bio vrlo loš predznak za nastupajuću samostalnu vladavinu faraonke Ehnaton. Da li je to bio znak da su Asirci pročitali da Egiptom ne vlada muškarac, nego žena, pa da s njom mogu govoriti tim uvredljivin načinom? Možda su nakon toga zaključili da Egipat pod njenom vlašću ne može biti jak, da faraonka Ehnaton neće biti respektabilan protivnik i da mogu nastaviti s agresivnim širenjem njihove vlasti na Starom Istoku; zaključujemo da je to vrlo lako moguće. Smrt Amenofisa III kao da je skinula štit koji je faraonku Ehnaton štitio od grubosti svijeta. Sretni dani vladavine faraonke Ehnaton, koji su bili pod okriljem i zaštitom njenog oca u doba suvladarstva, nestali su nakon smrti Amenofisa III i ona kao žena nije znala adekvatno odgovoriti na agresivne osvajačke apetite Asirije i Hetita. Naredne godine donijet će kraj bipolarizmu na Starom Istoku, koji su ostvarivali Egipat i Mitani. Državi Mitani je Sutarnino ubojstvo oduzelo unutrašnju snagu i jedinstvo i prouzročilo mnogobrojne unutrašnje sukobe i ta će država uskoro nestati pod istovremenim napadima Asiraca s istoka i Hetita sa zapada, a Egipat će Hetiti istisnuti iz Libanona.
SITUACIJA U RETENUU (HURU)
Istovremeno je došlo do odmetanja indoarijanskih prinčeva u Retenuu (Huru) od sve slabije i slabije egipatske vlasti, što je dovelo do gubljenja egipatske kontrole nad dijelom područja. Situacija je nam dobro znana iz korespondencije tih prinčeva sa faraonima Amenofisom III i faraonkom Ehnaton. Nastanak pisama datiramo između 1346. i 1336. g.pr.Kr. kada smatramo da su poslana u Amarnu. Pisma pokazuju također i ondašnju etiketu u ophođenju s kraljem u kojima je interesantno naslovljavanje kralja sa epitetima “moj panteon, moj Sunčani bog” koji odražavaju tadašnje shvaćanje faraona kao živog boga na zemlji i pomaže nam u razumijevanju religiozne situacije u Egiptu.
Izgled Indoarijanaca i Hurita iz Hurua vidjeli smo u I Dijelu, isto kao i njihovu ornamentiku pletera i crveno bijelih polja, a sada ćemo prezentirati dio pisama iz Amarne:
PISMA IZ AMARNE
PISMO EA br. 147
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu ovako govori Abimilki, tvoj sluga: sedam i sedam puta padam do nogu kralja, mojeg gospodara. Ja sam prljav pod nogama kralja, mojeg gospodara. Moj gospodar je Sunčani bog koji se diže iznad zemalja, od dana do dana, kao što je odredio Sunčani bog, njegov dobrostivi otac koji daje život svojim slatkim dahom i koji se umanjuje kada je skriven; koji postavlja mir na cijelu zemlju svojom snagom, koji raznosi bojni krik po nebu kao Baal, tako da se cijela zemlja trese od njegovog krika …
U ovom pismu iz kojega smo prezentirali samo mali fragment, egipatske riječi prevedene su literarno iz egipatskog pošto je pisar Abimiklija koji je pisao ovo pismo, bio Egipćanin. To nije iznenađujuće, jer su Pisma iz Amarne koje je slao egipatski dvor prema prinčevima u Retenuu (Huruu) pisali egipatski pisari koji su naučili klinasto pismo u dvorskoj školi.
PISMO RA xix p. 100
Indaruti, princu Akšafa (Achshapha) govori: kralj. Pazi, ovo pismo koje sam ti poslao, govori ti: “Budi na straži! Uistinu moraš čuvati (to) mjesto (umjesto) kralja, koji je s tobom. Pazi, kralj ti šalje Hanija (Hanni), sina Mairee, pouzdanika kralja za zemlju Retenu i ono što ti kaže poslušaj vrlo pažljivo, kao da to (govori) sam kralj. Svaku riječ koju ti kaže, poslušaj vrlo rado i izvrši vrlo rado. I pazi, pazi, nemoj biti nemaran te moraš pripremiti mnogo hrane svake vrste i mnogo vina za kraljeve strijelce. Pazi, on će doći do tebe vrlo brzo, brzo i skinut će glave kraljevih neprijatelja!
To je pismo koje je Indaruti pisao vjerojatno Amenofis III. Indaruta je indoarijansko ime; on je bio princ Akšafa, vjerojatno današnji Tell Kisan u ravnici Akre. Njegovo ime možemo kasnije pronaći kao Indrota ili Indrauta u Rig Vedi.
PISMO EA br. 234
Kralju, mojem gospodaru, Sunčanom bogu sa nebesa, ovako govori: Zatatna, princ Akoa (Accho), tvoj sluga, sluga kralja i prljav pod njegovim nogama, kao zemlja po kojoj gazi. Kraj nogu kralja, moga gospodara, Sunčanog boga sa neba, sedam puta (i) sedam puta padam, i prvi put i drugi put ničice i nauznak. Neka kralj, moj gospodar, čuje riječ svoga sluge! Zirdamjašadu (Zirdamyashada) je zbacio (s vlasti) Birjavaca (Biryawaza). On je bio sa Šutom (Shuta), slugom kralja u gradu1… On nije rekao ovome ništa. Kraljeva vojska je pobjegla. On je bio s njom u Megidu. Ja mu nisam rekao ništa, ali on je poželio (da mi nešto kaže) i sada mi Šuta piše: “Prepusti Zirdamjašadu Birjavaci!” No ja ga nisam želio prepustiti. Pazi, Ako je egipatski isto kao i Magdal u Egiptu, ali kralj, moj gospodar, nije čuo da se Šuta okrenuo protiv mene. Sad neka kralj, moj gospodar pošalje svog pouzdanika i zaustavi ga.
Shuta (Šuta) je bio egipatski oficir porijeklom Hiks (Indoarijanac ili Hurit), vjerojatno djed Ramzesa II. Biryavaza (Birjavaca) je bio princ Damaska pod egipatskom vlašću. Njegovo je ime indoarijansko i spada lingvistički u istu grupu imena kao i ime mitanskog princa Matiwaze (Mativace).
PISMO EA br. 244
Kralju i mojem Sunčanom bogu govori: Biridija (Biridiya), vjerni sluga kralja. Kod dviju nogu kralja, mojeg gospodara i mojeg Sunčanog boga sedam i sedam puta padam. Neka kralj zna da je Labaja vodio neprijateljstva protiv mene pošto su se strijelci vratili (u Egipat?) i da nismo bili u mogućnosti da postrižemo vunu (jer) nismo mogli izaći izvan gradskih vrata u prisustvu Labaje dok nismo saznali da nisi vratio natrag strijelce; Sada se on sprema da zauzme Megido ali neka kralj zaštiti taj grad, u protivnom Labaja će ga osvojiti. Uistinu, grad je opustošen smrtima zbog kuge i bolesti. Neka kralj pošalje stotinu (vojnika) iz trupa garnizona da čuvaju grad kako ga Labaja ne bi osvojio. Uistinu, nema drugog načina da se onemogući Labaja. On želi uništiti Megido.
Biridiya (Biridija ) i Labaya (Labaja) su indoarijanska imena. Biridiya (Biridija ) je bio princ Megida, a Labaja princ Šekema, obojica su bili egipatski službenici. Labaja se kasnije okrenuo protiv egipatske vlasti. Njega i njegove sinove, Indoarijance, pobunjenike protiv egipatske vlasti u pismima se naziva: Apiru (ili prema Altorientalische Texte zum Alten Testament, Habiru).
PISMO EA, br. 245
Nadalje, rekao sam mojim rođacima: “Ako bogovi našeg kralja, našeg gospodara dopuste da zarobimo Labaju, mi ćemo ga dovesti živog kralju”; ali moja je kobila bila ranjena strijelom i ja sam pao poslije toga te sam odjahao sa Jašdatom (Yashdata); no prije moga dolaska oni su ga ubili. Uistinu Jašdata je bio tvoj sluga i ušao je u bitku (zajedno) sa mnom. I uistinu … život kralja, mojeg gospodara i … sve u … kralja, m(ojeg) gospodara … i Zurata je odveo Labaju od Megida, govoreći mi: “Poslat ću ga brodom kralju;” No Zurata je ga je oslobodio i poslao kući iz Hanathona (Hannathon), jer je Zurata primio novac od njega kao mito u svoju ruku.
Nadalje, što moram učiniti kralju, mojem gospodaru da me on ne bi prezirao a častio moju mlađu braću? Zurata je poslao Labaju i Zurata je poslao Balu-mihira njihovim kućama i neka kralj, moj gospodar bude (o tome) informiran!
Ovo pismo je drugi dio pisma EA br. 244, u kojem se govori o smrti Labaje. Zurata je bio princ Akre (Accho). Sva imena na –ta [Zurata, Yashdata (Jašdata), Indaruta, Shuwardata (Šuvardata), Shuta (Šuta) i dr.] ili –da [Zirdamyashada (Zirdamjašada), Zimreda i dr.], na –ja [Labaya (Labaja), Addaya (Adaja), Arzaya (Arzaja), Yashuja (Jašuja) i dr.], na –za odnosno na –ca [Biryawaza (Birjavaca), Matiwaza (Mativaca), Muhazu (Muhacu) i dr.] su indoarijansko-huritska imena i svi njihovi nastavci (-ta, –na, -ja, -ca) imaju odraza u jednom dijelu današnjih hrvatskih prezimena. Ime Balu-mihir isto kao i imena Rehmira (sviračica tambure) te Hetnumira (kćerka Setija I), imaju također odraza u današnjim hrvatskim imenima koja završavaju na –mir (Krešimir, Trpimir, Hvalimira i dr.)
PISMO RA, xix, p. 97
Kralju, mojem Sunčanom bogu ovako govori Biridija (Biridiya), istinski sluga kralja. Kod tvojih nogu kralju, moj gospodaru i moj Sunčani bože sedam puta i sedam puta padam. Neka kralj bude informiran o tome što radi njegov sluga i što se događa u njegovm gradu. Pazi, ja radim u gradu Šunama (Shunama) i dovodim ljude za tlaku, ali pazi¸ guverneri koji su samnom ne rade kao što ja radim: oni ne rade u gradu Šunama i ne dovode ljude za tlaku nego samo ja dovodim ljude za tlaku iz grada Japu (Yapu). Oni dolaze iz grada Šunama i isto tako iz grada Nurbida.
PISMO EA, br. 250
Kralju, mojem gospodaru ovako govori Ba‘lu-ur.sag, tvoj sluga. Do nogu kralja, sedam puta (i) sedam puta padam. Neka kralj, moj gospodar, zna, da su dva sina pobunjenika protiv moga gospodara, dva sina Labaje, odlučili da unište zemlju kralja, moga gospodara poslije očeve smrti. I neka kralj, moj gospodar, zna, da su me (prije) mnogo dana dva sina Labaje optužili (govoreći): “Zašto si dao grad Giti-padallu u ruke kralja, gospodara – grad koji je Labaja, naš otac osvojio?” Tako su mi dva sina Labaje govorili: “Proglasi rat protiv naroda zemlje Gena (Qena) zato jer su ubili našeg oca; no ako ne proglasiš rat, mi ćemo tada nastupati neprijateljski protiv tebe.”
Ali ja sam im odgovorio: “Neka me bog kralja, mog gospodara, sačuva od vođenja rata protiv naroda zemlje Gena, slugu kralja, moga gospodara.” Sada bi moglo biti prihvatljivo kralju, mom gospodaru da pošalje jednog od svojih oficira Birjavaci i neka mu kaže: “Hoćeš li marširati protiv dva sina Labaje ili si i ti pobunjenik protiv kralja?” I poslije neka ga kralj, moj gospodar pošalje k meni … djelo ‘kralja’ tvog ‘gospodara’ protiv dva sina Labaje (…) Milkilu je prešao k njima (tj. k dva sina Labaje…) …’ zemlja kralja, mog gospodara sa njima i Milkiluom poslije smrti Labaje.1 I dva sina Labaje govorili su: “Budi neprijateljski prema kralju, tvom gospodaru, poput našeg oca, kada je napao Šunamu, Burqunu i Harabu i uništio ih, smlavio ih. I on je zazueo Giti-rimuni te je odbio pomagaće kralja, tvog gospodara.”
Ali ja sam im odgovorio:”Bog kralja, mog gospodara, sačuvao me od vođenja rata protiv kralja, mog gospodara. Kralju, mojem, gospodaru, služim ja i moja braća koja me slušaju. Ali kurir Milkilua ne miče se od dva sina Labaje niti jednog jedinog dana. Pazi, Milkilu želi da uništi zemlju kralja, mojeg gospodara. Ali kod mene nema druge namjere – ja služim kralja, mog gospodara i riječ koju kralj, moj gospodar govori, ja slušam.
Smrt Labaje opisana je u Pismu EA br. 245. Njegovi sinovi nastavili su očev smjer u politici, te im se pridružio Milkilu. Milkilu je bio princ Gezera, a Ba‘lu-ursag je imao teritorij na sjevernoj obalnoj ravnici Palestine.
- U knjizi “Stari bliskoistočni tekstovi koji se odnose na Stari Zavjet” str. 485 stoji: “land of the king, my lord, with them after Milkilu and Labaya died.” Smatram da transliteracija treba biti “land of the king, my lord, with them and Milkilu after Labaya died” kao što smo i mi preveli, zato jer smo u nastavku tog istog pisma saznali da se Milkilu pridružio sinovima Labaje. Iz daljnjeg teksta se također vidi da je Milkilu živ i da želi uništiti zemlju kralja. Prema tome Milkilu nije poginuo zajedno s Labajom, kao što bi se iz engleskog teksta moglo zaključiti.
PISMO EA, br. 252
Kralju, mom gospodaru govori: Labaja, tvoj sluga. Do nogu moga gospodara ja padam. Kao što si pisao: “Jesu li ljudi koji su osvojili grad, jaki? Kako bi (ti) ljudi mogli biti uhapšeni?” (Odgovaram:) “Grad je bio osvojen borbom, usprkos činjenici da sam dao zakletvu pomirenja i da kada sam dao zakletvu, jedan egipatski oficir dao je zakletvu sa mnom. Grad, isto kao i moj bog, bili su osvojeni. Ja sam oklevetan pred kraljem, mojim gospodarem.”
Nadalje, kada su oni bili uništeni, oni nisu to (pasivno) prihvatili, nego su udarali po rukama ljudi koji su ih uništavali. Kako sam mogao oklijevati tog dana kada su dva moja grada bila osvojena? Nadalje, čak ako bi ti rekao: “Padni među njih i pusti da i tebe smlave,” ja bih suzbio mojeg dušmanina, ljude koji bi osvajali grad i mog boga, ja bih suzbio one koji su opljačkali moga oca.
Ovdje se naziru razlozi koji su doveli do odmetništva Labaje.
PISMO EA, br. 254
Kralju, mojem gospodaru i mom Sunčanom bogu! (Govori ti) Labaja, tvoj sluga i prljav na kojem ti stojiš. Do nogu kralju, mojem gospodaru i mom Sunčanom bogu, sedam puta i sedam puta padam.
Čuo sam riječi koje mi je kralj pisao i tko sam ja da bi kralj trebao izgubiti zemlju zbog mene? Ja sam vjeran sluga kralja i nisam se pobunio i nisam sagriješio i nisam zadržao moj porez i nisam odbio zahtjev moga povjerenika. Sada me bijedno kleveću, ali neka mi kralj, moj gospodar ne imputira pobunu!
Moj zločin je poimence taj da sam ušao u Gezer i javno rekao: “Hoće li kralj uzeti moje vlasništvo a ne vlasništvo Milkilua?” Ja znam djela koja je učinio Milkilu protiv mene.
Nadalje, kralj je pisao baveći se sa mojim sinom. Nisam znao da se moj sin pridružio Apiruima i ja sam ga uistinu oslobodio u ruke Adaje (Addaya).
Nadalje, ako bi kralj poslao po moju ženu, kako bih mogao bez nje? Ako bi mi kralj pisao: “Zarini brončani bodež u svoje srce i umri!,” kako bih mogao odbiti da ne izvršim zapovijed moga kralja?
PISMO EA, br. 256
Yanhamuu, mojem gospodaru govori Mut-ba‘lu, tvoj sluga. Kod dviju noga moga gospodara padam. Kao što je rečeno prije tebe “Mut-ba‘lu je pobjegao, Ajab (Ayab) se sakrio?” Kako može princ od Pelle pobjeći od povjerenika kralja, njegovog gospodara? Kao što (je istina da) kralj, moj gospodar živi, (tako je istina da) Ajab nije u Pelli. Pazi, on nije bio ovdje već dva mjeseca (?). Zaista, pitaj Ben-ilima, pitaj Taduvu (Taduwa), pitaj Jašuju (Yašuju). Ponovno, na instanci kuće Šuluma-Marduka, grad Aštartu došao je po moju pomoć kada su gradovi zemlje Garu bili neprijateljski (poimence): Udumu, Araru, Meshqu, Magdalu, Eni-anabu i Zarqu i kada su Hayanu i Yabilima bili osvojeni.
Nadalje, pazi – nakon što si mi napisao pločicu, ja sam pisao njemu. Prije nego što ćeš doći sa svojim karavanom, pazi, on će doći u Pellu i čut će (tvoje) riječi.
Pella je bio grad u sjevernom dijelu doline Jordan, nasuprot Beth-Shanu. Ajab je bio princ Ashtartua (Ashtarotha) u Bašanu. Yahnamu je bio visoki egipatski oficir, vjerojtno porijeklom Apiru, koji je izgleda bio guverner Palestine na početku vladavine Ehnatona.
PISMO EA, br. 270
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu ovako govori Milkilu, tvoj sluga, prljav pod (tvojim) nogama. Do nogu kralja, mojeg gospodara, mojeg panteona, mojeg Sunčanog boga, sedam puta (i) sedam puta padam. Neka kralj, moj gospodar sazna djela koja mi je Jahnamu (Yahnamu) učinio nakon što sam napustio prisustvo kralja, mojeg gospodara. Sada on traži dvije tisuće (šekela) srebra iz moje ruke, govoreći mi: “Daj mi tvoju ženu i tvoju djecu ili ću te smlaviti!” Neka kralj sazna njegova djela, neka mi kralj pošalje kola i neka ga odvrati od mene i moje propasti.
PISMO Ea, br. 271
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu ovako govori Milkilu, tvoj sluga, prljav (pod) tvojim nogama. Do nogu kralja, mojeg gospodara, mojeg panteona i Sunčanog boga, sedam puta (i) sedam puta padam. Neka kralj zna da je snažno neprijateljstvo bilo protiv mene i Šuvardate (Shuwardata). Neka kralj, moj gospodar zaštiti svoju zemlju od ruku Apiru. Ako neće, (tada) neka kralj, moj gospodar pošalje kola da nas pokupi kako nas naše sluge ne bi smlavile.
Nadalje, neka kralj, moj gospodar upita Jahnamua, njegovog slugu, o tome što je učinjeno u njegovoj zemlji.
Šuvardata (indoarijansko ime), bio je prema knjizi “Stari bliskoistočni tekstovi koji se odnose na Stari Zavjet” princ Hebrona; međutim u nama dostupnim tekstovima nigdje nismo mogli provjeriti tu tvrdnju. Šuvardata se učestalo pojavljuje u pismima zajedno sa princom Milkiluom isto kao i Tagu, princ Gath-Carmela.
PISMO Ra, xxxi, pp.125-136
Milkiluu, princu Gezera, (govori) kralj. Kada sam ti poslao ovu pločicu govoreći: “Pazi, šaljem ti Hanyu, povjerenika strijelaca zajedno s dobrima u namjeri da pribaviš lijepe konkubine, tkalje: srebro, zlato, (platnenu) robu, tirkiz, sve vrste dragog kamenja, stolice od ebanovine isto kao i druge dobre stvari, ukupno 160 komada. Ukupno (nabavi): 40 konkubina: cijena za svaku konkubinu je 40 (šekela) srebra. Pošalji lijepe konkubine koje nemaju mane. I da ti kralj, tvoj gospodar kaže: “To je dobro. Tebi je život osiguran.” I najviše znaj da je kralj, (koji je ujedno i) Sunčani bog, dobro. Njegove trupe, njegova kola, njegovi konji su vrlo dobro. Pazi, bog Amon je smješten u Gornjoj zemlji; u Donjoj zemlji sunce izlazi i zalazi pod nogama kralja.
Interesantan navod koji potvrđuje da je utjecaj boga Amona Amenofis III suzio samo na Gornji Egipat. Ovo pismo također govori da je ono pisano poslije njegove apoteoze. Smatramo da ovo pismo piše upravo on, jer je Amenofis IV Ehnaton žena koja ne traži žene za svoj harem, nego Amenofis III koji je imao najveći harem u egipatskoj povijesti.
PISMO EA, br. 280
Kralju, mojem gospodaru, mojem Sunčanom bogu govori Šuvardata, tvoj sluga, prljav pod tvojim nogama. Do nogu kralja, mojeg gospodara, mojeg panteona, mojeg Sunčanog boga, sedam puta (i) sedam puta padam. Kralj, moj gospodar poslao mi je (naređenje) da se zaratim protiv Keilaha. Ja sam se zaratio (i) bio sam uspješan; moj grad (Keilah) mi se vratio. Zašto je Abdu-Heba pisao ljudima Keilaha (govoreći): “ Uzmite (moje) srebro i slijedite me!” I neka kralj, moj gospodar zna da je Abdu-Heba uzeo grad iz mojih ruku.
Nadalje, neka kralj, moj gospodar istraži: ako sam ja uzeo ljude ili jednog jedinog vola ili magarca od njega, tada je on u pravu!
Nadalje, Labaja, koji je zaposjeo naše gradove, mrtav je; ali pazi, Abdu-Heba je drugi Labaja i on isto osvaja naše gradove. Neka (kralj) misli na njegovog slugu zbog njegovih djela! Neću napraviti ništa dok kralj ne pošalje poruku svome sluzi.
PISMO RA xxxi, p. 106
Kralju, mojem gospodaru, mojem Sunčanom bogu, mojem panteonu ovako govori Šuvardata, tvoj sluga i prljav pod tvojim nogama (kao) zemlja na kojoj stojiš! Kod nogu kralja, mojeg gospodara, Sunčanog boga sa nebesa, sedam puta (i) sedam puta padam, oboje ničice i nauznak.
Neka kralj, moj gospodar sazna da je vođa Apirua podigao svoju vojsku protiv zemlje koju je bog kralja, mojeg gospodra dao meni; ali ja sam ga smlavio. Također neka kralj, moj gospodar zna da su me sva moja braća napustila i da se (samo) ja i Abdu-Heba borimo protiv vođe Apirua. I Zurata princ Acchoa i Indaruta princ Achshapha izvodili su neprijateljstva sa pedeset bojnih kola – zbog čega sam bio opljačkan (od Apirua) – …; ali pazi, oni su se borili protiv mene, te neka kralj, moj gospodar bude voljan i neka pošalje Jahnamua i neka on povede ozbiljan rat i neka zemlja kralja, mojeg gospodara bude ponovno uspostavljena u njenim (prijašnjim) granicama!
PISMO EA, br. 286
Kralju, mojem gospodaru ovako govori Abdu-Heba, tvoj sluga. Kod dviju nogu mojeg gospodara, kralja, sedam puta i sedam puta padam. Što sam učinio kralju, gospodaru? Oni su me oklevetali ispred kralja, mojeg gospodara (govoreći): “Abdu-Heba se pobunio protiv kralja, njegovog gospodara.” Pazi, što se mene tiče, (to) nije bio moj otac niti moja majka koji su me postavili na to mjesto; ruka moćnog kralja dovela me je u kuću mojeg oca! Zašto bih ja izvršio prekršaj protiv kralja, mojeg gospodara? Sve dok kralj, moj gospodar živi, ja ću govoriti povjereniku kralja, mojeg gospodara “Zašto favoriziraš Apirue i suprostavljaš se guverneru?” – I tako sam ja oklevetan u prisustvu kralja, mojeg gospodara, zbog toga jer sam rekao: “Izgubljene su zemlje kralja, mojeg gospodara,” zbog toga su me oklevetali kralju, mojem gospodaru! Ali neka kralj, moj gospodar zna da (kada) je kralj uspostavio garnizon, Jahnamu je uzeo (sve) odavde (i) [trupe strijelaca(?) i odveo u] zemlje Egipta …O kralju, moj gospodaru, (ovdje) nema (više) garnizonskih trupa! Neka kralj povede povede brigu o svojoj zemlji! (Zemlja) kralja se pobunila! Illmiku (vjerojatno Milkilu) je uzrokovao gubitak sve kraljeve zemlje. Neka kralj povede povede brigu o svojoj zemlji! Govorim: “Pustite me u prisustvo kralja, mojeg gospodara i pustite me da vidim oči kralja, mojeg gospodara.” Ali neprijateljstva protiv mene (ovdje) su jaka i ja ne mogu doći u prisustvo kralja, mojeg gospodara. Zbog toga neka kralj izvoli poslati garnizonske trupe kako bih mogao doći i vidjeti dva oka kralja, mojeg gospodara. Uistinu, sve dok kralj, moj gospodar živi, kada će povjerenici ići naprijed, ja ću govoriti: “Izgubljene su zemlje kralja! Da li me čuješ? Svi guverneri su izgubljeni; kralj moj gospodar nema (više) niti jednog jedinog guvernera (koji je ovdje preostao)!” Neka kralj obrati pažnju na strijelce i neka kralj, moj gospodar pošalje trupe strijelaca, (jer) kralj nema (više ovdje) zemalja! Apirui su opljačkali zemlje kralja. Ako strijelci budu ovdje u ovoj godini, zemlje kralja, mojeg gospodara ostat će (sačuvane); no ako (ovdje) ne bude strijelaca, zemlje kralja, mojeg gospodara bit će izgubljene!
Pisaru kralja, mojeg gospodara: Ove je govorio Abdu-Heba, tvoj sluga. Priopći ove riječi kralju, mojem gospodaru: Sve zemlje kralja, mojeg gospodara su izgubljene!
PISMO EA, br. 287
Kralju, mojem gospodaru ovako govori Abdu-Heba, tvoj sluga. (Kod nogu) mojeg gospodara sedam puta i sedam puta padam. (Neka moj kralj sazna što se) događa. (Milkilu i Tagu?) su poveli svoje trupe da uđu (u grad Rubutu?). (Pazi), djela koja je učinio (Milkilu?); (lukovi i) bakrene strijele (… on je dao?) riječ (…..) u gradu (Rubutu?) da će ući u njega. Neka moj kralj zna da su sve zemlje u miru (ali da) je ovdje rat protiv mene. Prema tome, neka kralj povede brigu o svojoj zemlji!
Pazi, zemlja Gezer, zemlja Aškelon i (Lakiš), one su im dale žito, ulje i sve što su tražili; i neka kralj povede brigu o svojim strijelcima. Neka pošalje strijelce protiv ljudi koji su prekršili protiv kralja, mojeg gospodara. Ako će ove godine biti (ovdje) strijelci, tada će zemlje guvernera ostati kraljeve; (ali) ako ovdje neće biti strijelaca, zemlje guvernera neće (više) pripadati kralju! Gledaj ovu zemlju Jeruzalem:1 (to) nije bio moj otac niti moja majka (koji) su mi je dali, nego mi ju je dala ruka moćnog kralja.
Pazi, ova djela Milkilua i djela sinova Labajinih koji su predali zemlju kralja Apiruima. Pazi kralju, moj gospodaru, ja sam u pravu!
(U vezi) s pozivom Nubijaca, neka moj kralj upita povjerenike da li je moja kuća (utvrda) jaka? Oni su napravili veliki zločin; uzeli su svoje oruđe i probili … krov; poslali su u zemlju (Jeruzalem) trupe; neka ovdje dođe (jedan egipatski) oficir za (redovnu) službu. Neka moj kralj obrati pažnju na njih – zato jer su sve zemlje osiromašile zbog njih – i neka kralj zahtjeva za njih mnogo žita, mnogo ulja i mnogo odjeće, sve dok Pawure, kraljevski povjerenik ne dođe u zemlju Jeruzalem.
Adaja je ostao zajedno sa garnizonom i (egipatskim) oficirom koje (mi) je kralj dao. Neka kralj zna (slijedeće)! Adaja mi je govorio: “Pogledaj, pusti me da idem, ali ti nemoj napustiti grad!” Stoga, pošalji mi garnizon ove godine i pošalji mi isto tako povjerenika, o moj kralju! Poslao sam (darove) kralju, mojem gospodaru: …, zarobljenika, pettisuća (srebrnih šekela) i nosače za karavan kralja, mojeg gospodara; no oni su zarobljeni u ravnici Ajalona. Neka kralj, moj gospodar zna da (zbog prilika) ne mogu poslati karavan kralju, mojem gospodaru. Za tvoju informaciju.
Pazi, kralj je postavio svoje ime u zemlju Jeruzalem zauvijek i zbog toga ne može napustiti zemlju Jeruzalem!
Pisaru kralja, mojeg gospodara govori: Abdu-Heba, tvoj sluga. Kod tvojih nogu padam – tvoj sam sluga. Kaži ove riječite riječi kralju, mojem gospodaru. Ja sam (samo) sitan službenik kralja; ja sam (mnogo) više bezznačajan nego ti!
Ali ljudi zemlje Nubije učinili su zla djela protiv mene; skoro su me ubili ljudi iz Nubije u mojoj vlastitoj kući. Neka ih kralj (pozove) da polože račun. Sedam puta i sedam puta neka me (kralj), moj gospodar (osveti?)!
- Voljeli bi vidjeti koje je ime u originalu upotrebljeno za Jeruzalem. Prema knjizi Biblijski kôd, staro ime za Jeruzalem bilo je Ariel, što je huritsko-indoarijansko ime.(23)
PISMO EA, br. 288
Kralju, mojem gospodaru, mojem Sunčanom bogu ovako govori Abdu-Heba, tvoj sluga. Kod dviju nogu kralja, mojeg gospodara sedam puta i sedam puta padam. Pazi, kralj, moj gospodar postavio je svoje ime kod izlazećeg sunca i kod zalazećeg sunca! (Ovo je) podlost koju su učinili protiv mene. Pazi, ja nisam guverner, čak niti sitan službenik kralja, mojeg gospodara; pazi, ja sam pastir kralja i nosioc kraljevskih atributa. To nisu bili moj otac ni moja majka, nego ruka moćnog kralja (koja) me je postavila u kuću moga oca. (…) mi je došao (…). Ja sam izručio deset robova (u njegove) ruke. Šuta, kraljevski povjerenik, došao je do mene. Dvadeset jednu djevicu (i) osamdeset zarobljenika izručio sam u ruke Šute kao dar kralju, mojem gospodaru. Neka kralj misli na svoju zemlju. Zemlja kralja je izgubljena; u svojoj cjelovitosti ona je uzeta od mene; ovdje se vodi rat protiv mene, od zemlje Seir do zemlje Gath-Carmel! Svi guverneri su u miru, ali ovdje je rat protiv mene. Postao sam kao jedan Apiru – ne mogu vidjeti dva oka kralja, moga gospodara zbog toga jer je ovdje rat protiv mene. Postao sam kao brod usred mora! Ruka moćnog kralja osvojila je zemlju Neharin i zemljeu Kuš, ali sada su Apiru osvojili gradove kralja. Ovdje nema više niti jednog jedinog guvernera (koji je preostao) kralju, mojem gospo-
daru – svi su stradali. Pazi, Turbazu je bio ubijen u (samim) vratima Sile – kralj (još) održava svoj mir (tj. kralj nije poduzeo ništa!). Pazi, Zimreda, iz Lakiša ga je smlavio, robovi koji su postali Apiru. Japtih-Hadad (Yaptih-Hadad) je bio ubijen u (samim) vratima Sile – kralj (još) održava svoj mir (kralj nije učinio ništa!). (Zašto) ih (kralj) ne pozove na odgovornost? Neka kralj vodi brigu o svojoj zemlji; neka odluči i neka pošalje strijelce u svoju zemlju! Ako ovdje neće biti strijelaca ove godine, zemlja kralja, mojeg gospodara bit će izgubljena. Oni neće reći kralju, mojem gospodaru da je zemlja kralja, mojeg gospodara izgubljena i (da) su svi guverneri ubijeni! Ako ovdje neće biti strijelaca ove godine, neka kralj pošalje povjerenika i neka neka me on uzme k sebi zajedno sa (mojom) braćom i mi ćemo umrijeti u blizini kralja, našeg gospodara!
Pisaru kralja, mojeg gospodara govori Abdu-Heba, (tvoj) sluga. Kod (tvojih) nogu padam. Kaži ove riječite riječi kralju, (mojem gospodaru! Tvoj) sluga (i) tvoj sin ja sam.
PISMO EA, br. 289
Kralju, mojem gospodaru (ovako govori) Abdu-Heba, tvoj sluga. Kod dviju nogu kralja, mojeg gospodara, sedam puta i sedam puta (padam). Pazi, Milkilu nije prekinuo (savez) sa sinovima Labaje i sa sinovima Arzaje (Arzaya) u namjeri da prisvoji zemlju ze sebe. One guvernere koji čine (takva) djela (kao što su) ova, zašto ih kralj ne pozove da polože račun? Pazi, Milkilu i Tagu! Djelo koje su oni učinili je to da su zauzeli grad Rubutu. I sada isto tako Jeruzalem – Pazi, ova zemlja pripada kralju ili zašto je grad kao Gaza vjeran kralju? Pazi, zemlja grada Gath-Carmela pripada Taguu i ljudi iz Gatha imaju garnizon u Bet-Šanu (Beth-Shan). Ili ćemo raditi kao Labaja koji je dao zemlju Šekema Apiruima? Milkilu je pisao Taguu i sinovima Labaje (govoreći): “Mi smo (članovi) moje kuće. Predajte sve zahtjeve ljudima iz Keilaha i prekinite naš savez sa Jeruzalemom!” Garnizon koji si poslao sa Hayom, sinom Miyarea, Adaja je uzeo i premjestio ga u svoju rezidenciju u Gazi (te) je poslao dvadeset ljudi u Egipat. Neka moj kralj zna da nema kraljevskog garnizona uz mene. Isto tako dok kralj živi, istinski povjerenik Puwure ostavio me je i sada je u Gazi; i neka kralj pazi na njega. I neka kralj pošalje pedeset ljudi kao garnizon koji će čuvati zemlju. Čitava zemlja kralja se pobunila. Pošalji mi Jahnamua i neka on poduzme brigu oko zemlje kralja.
Pisaru kralja, (moga gospodara govori): Abdu-Heba, (tvoj) sluga. Kaži ove riječite riječi kralju. Ja sam mnogo više beznačajan nego ti; ja sam tvoj sluga.
PISMO EA, br. 290
Kralju, mojem gospodaru ovako govori Abdu-Heba, tvoj sluga. Kod dviju nogu kralja, moga gospodara, sedam puta i sedam puta padam. Pazi na djela koja su Milkilu i Šuvardata učinili zemlji kralja, mog gospodara! Oni su navalili na trupe Gezera, trupe Gatha i trupe Keilaha; oni su zauzeli zemlju Rubutu; zemlja kralja prešla je (u ruke) ljudi Apiru. Ali sada je čak i zemlja Jeruzalema, poimence Bit-Lahmi (Belehem) grada koji pripada kralju, prešla na stranu ljudi iz Keilaha. Neka moj kralj posluša Abdu-Hebu, njegovog slugu i neka mu pošalje strijelce da povrati kraljevsku zemlju kralju! Ali ako ovdje ne bude bilo strijelaca, zemlja kralja preći će ljudima Apiru. To je učinjeno prema zapovijedi Milkilua (i po) zapovijedi Šuvardate … Prema tome neka kralj povede brigu o svojoj zemlji!
Iz pisama EA br. 289 i 290 vidi se da su Apiru upravo indoarijanski prinčevi i njihovi ljudi (sinovi Labaje, sinovi Arzaje, Milkilu, Šuvardata).
PISMO EA, br. 292
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu ovako govori Ba‘lu-shipti, tvoj sluga, prljav ispod tvoje dvije noge. Kod nogu kralja, mojeg gospodara, mojeg panteona, mojeg Sunčanog boga, sedam puta (i) sedam puta padam. Promatrao sam ovaj put, promatrao sam onaj put, ali oni nisu jasni. Promatrao sam (put) prema kralju, mojem gospodaru i on je jasan. Cigla se može izvaditi iz drugih cigala, ali ja je neću izvaditi ispod dviju nogu kralja, mojeg gospodara. Čuo sam riječi koje je kralj, moj gospodar pisao svome sluzi: ”Čuvaj svoga povjerenika, čuvaj gradove kralja, tvoga gospodara.” Pazi, ja čuvam i pazim, slušam dan i noć riječi kralja, moga gospodara. Ali neka kralj, moj gospodar sazna ono što se tiče njegovog sluge: neprijateljstvo protiv mene ovdje (dolazi) iz planina, te sam sagradio kuću (utvrdu) – Manhatu je njeno ime – u namjeri da je opremim prije (dolaska) strijelaca kralja, mojeg gospodara; ali Maya ju je uzeo iz mojih ruku i postavio svog povjerenika u nju. Zbog toga sam zapovijedio Renapuu, mojem povjereniku da povrati grad u moje ruke, tako da ga mogu učiniti spremnim za dolazak strijelaca kralja, moga gospodara.
Nadalje, pripazi na djela Peye, sina Gulate, sluškinje kralja, mojeg gospodara protiv Gezera kojeg je mnogo dana pljačkao, tako da je on postao prazan kotao. Sa planina ljudi su otkupljivani za trideset (šelela) srebra, no od Peye za stotinu (šekela) srebra. Upoznaj te riječi tvoga sluge!
Peya nosi egipatsko ime, no njegova majka ima indoarijansko-huritsko ime Gulata. To ime lingvistički korespondira sa imenom Golijat koga je ubio David.
PISMO EA, br. 297
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu ovako govori Japakhu (Yapakhu), tvoj sluga, prljav ispod tvoje dvije noge. Kod nogu kralja, mojeg gospodara, mojeg panteona, mojeg Sunčanog boga, sedam puta (i) sedam puta padam. Sve što mi je kralj, moj gospodar rekao, poslušao sam najpažljivije.
Nadalje: Postao sam kao prazni brončani kotao (zbog) duga od ruku Sutua, ali sada sam čuo slatki dah kralja i on dolazi do mene, te je moje srce vrlo vedro.
Japakhu je bio princ Gezera poslije? Milkilua. Sutu su bili nomadsko pleme (beduini Semiti) koji su bili u egipatskoj službi i koje poznajemo iz drugih dokumenata.
PISMO EA, br. 298
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu, Sunčanom bogu sa neba ovako (govori) Japahu (Yapahu), princ Gezera, prljav (ispod) tvoje dvije noge, konjušar tvoga konja. Kod dvije noge kralja, mojeg gospodara, Sunčanog boga sa neba, sedam puta i sedam puta padam, oboje ničice i nauznak; i sve što mi je kralj, moj gospodar zapovijedio poslušao sam vrlo pažljivo. Ja sam sluga kralja i prljav kod tvojih dviju noga. Neka kralj, moj gospodar zna da je moj najmlađi brat pobjegao od mene i prešao Muhacuu (Muhazu) i da je dao svoje dvije ruke vođi Apirua. I sada je (zemlja Ti)ana neprijateljska prema meni. (Kralju), bavi se sa svojom zemljom! Neka moj gospodar piše svom povjereniku da se bavi sa ovim djelima.
PISMO EA, br. 320
Kralju, mojem gospodaru, mojem panteonu, mojem Sunčanom bogu, Sunčanom bogu sa neba, ovako (govori) Vidija (Widia), princ Aškelona, tvoj sluga, prljav (pod) tvojim nogama, konjušar tvoga konja. Kod nogu kralja, mojeg gospodara, sedam puta i sedam puta istinski padam, oboje ničice i nauznak.
Sada čuvam mjesto kralja koji je sa mnom, bilo što da mi kralj, moj gospodar poruči, ja ću saslušati vrlo pažljivo. Tko je pas da ne sluša riječi kralja, njegovog gospodara, sina Sunčanog boga?
Egipatskom oficiru ovako govori Pa‘pu. Kod tvojih nogu padam. Ti bi trebao znati da su se Šipti-ba‘lu (Shipti-ba‘lu) i Zimreda pobunili javno i da je Šipti-ba‘lu
rekao Zimredi: “Princ Jaramu (Yaramu) mi je pisao: ‘Daj mi šest lukova i tri bodeža i tri mača. Uistinu namjeravam ići protiv zemlje kralja i ti si moj saveznik.’ I još je uzvratio sa povredom veličanstva (govoreći): ‘Onaj koji kuje zavjeru protiv kralja je Pa‘pu.’ I poslao je njega da se (konfrontira) sa mnom.” I (sada) sam poslao Rabi-ilua ga dovede u vezi ove stvari.
Izvor: “Stari bliskoistočni tekstovi koji se odnose na Stari Zavjet” str. 483-490.(24)