GLAVNA TEMA koja se provlači kroz prva tri sveska Otvorenih pečata:
Deset plemena Izraela, Patrijarsi i Mojsije, identificirani su u Otvorenim pečatima kao Indoeuropljani Hapiri i Huriti, dok je samo Judino pleme bilo semitsko. Potomci deset plemena Izraela tj. Horbata, Horvata, Harvata iz Svete zemlje odvedenih u asirsko ropstvo, velikim su dijelom današnji Hrvati. U Judeju su se iz babilonskog ropstva vratili samo pripadnici Judinog i Benjaminovog plemena. Prva tri sveska Otvorenih pečata prate njihovu povijest za vrijeme Starog zavjeta, dok se Horbati, Horvati, Harvati dodatno prate do njihovog doseljenja u Hrvatsku na Jadranu.
————————————–
Ova je stranica u radu od ovog mjesta pa nadolje.
Stari tekstovi koji su dolje prisutini, promijenit će se.
DRUGI SVEZAK
U V. dijelu obradili smo događaje u Svetoj zemlji u vrijeme podjeljenih država Izraela i Judeje, zatim asirsko osvajanje tog područja te deportacije deset plemena Izraela. Ti su indoeuropski stanovnici sjevernog područja današnjeg Izraela, u vremenu 727-722. g. pr.Kr, deportirani iz njihove domovine Huru/Kharu, Svete zemlje ili kako su je Asirci u svojim zapisima nazivali: Kharia, Bit Khamri, Hu-um-ri, mat Hu-um-ri i Bit Hu-um-ri-a te odvedeni u Halaf u Asiriju, na područje rijeke Habor na gornjem Eufratu te raspršeni po gradovima Medije [Prilog 8].
U svojoj staroj domovini na području današnjeg Izraela, oni su ostavili više od pedesetak toponima Horbat, Horvat, Harvat [Prilog 7], arheološke nalaze ravne kape iz I. i II. tis.pr.Kr. [Prilog 3], te brojnu keramiku s ornamentikom crveno-bijelih polja [Prilog 2], dok su na širokom području Starog Istoka i Egipta ostavili također brojne nalaze ornamentike pletera [Prilog 1]. Njihova imena iz II. tis.pr.Kr. sa područja današnjeg Izraela bila su: Šuvardata, Labaja, Zurata, Zatatna, Birijavaca ili Birijavaza itd. Na tom je području, također na temelju sanskrta, razvijeno i ime Horbat, Horvat, Harvat [Prilog 6]. To ovdje sve nabrojano možemo naći i dan danas na području današnje Hrvatske, naročito u njenom dinarskom dijelu → vidi Priloge 7, 6, 3, 2 i 1:
Zatim je obrađena još jedna deportacija jednog dijela od deset plemena Izraela. U njihovoj drugoj deportaciji oko 585. g.pr.Kr, u vrijeme Nabukodonosora, ti su ljudi, pretpostavljamo oni s područja rijeke Habor na gornjem Eufratu, bili deportirani u današnji Afganistan. Pošto se južni Afganistan na Darijevim pločma iz 519. g.pr.Kr. naziva Harauvatija/Harauvatiš, zaključili smo da su ti deportirani ljudi sa sobom donijeli i svoje narodno ime, te da se upravo zbog toga to područje južnog Afganistana prozvalo Harauvatija. To nam dokazuje da su tamo deportirani Ben-i-Izrael, Sinovi Izraela, bili etnički Horbati, Horvati, Harvati iz Svete zemlje.
Ti su se Harauvati iz Harauvatije, prema Sakačevoj pretpostavci, oko Kristova rođenja odselili u Tanais na Crnom moru, a zatim nakon par stoljeća u svoju današnju domovinu u Hrvatsku na Jadranu.
U VI. dijelu sistematizirani su elementi koji dokazuju vezu između Bliskog istoka, Afganistana i Hrvatske na Jadranu. Prvo su navedeni toponimi Horbat, Horvat, Harvat u Izraelu, zatim su prevedeni svi stari perzijski zapisi koji navode iransku pokrajinu Harauvatiju/Harauvatiš na području južnog dijela današnjeg Afganistana; zatim su obrađeni Indija i karošti pismo, a nakon toga obrađeno je Crnomorsko i Bosporsko kraljevstvo te su prevedene ploče iz Tanaisa. Dalje slijede slikovni prikazi i karte kretanja ravne kape, pletera i ornamentike crveno-bijelih polja i to od Izraela i Egipta, preko Starog Istoka, do Hrvatske na Jadranu.
Nakon toga obrađena je glagoljica i ustanovljeno je da je pismo majka od kojeg je nastao najveći broj glagoljskih slova staro aramejsko pismo (staro feničko pismo), dok je nekoliko glagoljskih slova nastalo od novijeg kvadratnog aramejskog pisma (danas poznatog kao hebrejsko pismo), na način da su slova aramejskog pisma, koje se pisalo s desna nalijevo, sistematski okrenuta za 1800 i tako prilagođena za pisanje nadesno → vidi Prilog 9:
Zatim je analizirano vrijeme kad je mogla nastati glagoljica te je pri tom vrlo detaljno analizirano vrijeme Konstantina Filozofa i Metoda.
Zatim su analizirana prezimena Indoarijanaca i Hurita iz pisama iz Amarne te su uspoređena s današnjim hrvatskim prezimenima, a na kraju je izvršena usporedba fizionomija lica sa starih antičkih figurica s Bliskog istoka i lica današnjih stanovnika Hrvatske te je u oba slučaja nađeno izuzetno mnogo sličnosti.