SLJEDBA PUTA, NAZAREJSKA SLJEDBA, ZELOTI ZAKONA, ZELOTI BOŽJI, QANA’IM TJ. RANA CRKVA PRIJE I. ŽIDOVSKOG RATA (3)
ISUSOVA APOKALIPSA
Isusa zaista ne treba svrstati među zelote, iako je, kao što smo vidjeli, imao čvrste veze sa zelotima i zelotizmom i usprkos tome što je umro zelotskom smrću na križu. Bilo je pokušaja da ga se odredi kao zelota, pobunjenika, ali svi su oni propali. Isus i njegovo djelovanje dosada se povijesno nije moglo uklopiti niti u jednu shemu, tako da je najveći njemački teolog XX. stoljeća Rudolf Bultmann nakon neuspješnog traganja za povijesnim Isusom morao odustati od potrage te je otprilike rekao ovako (citat prema sjećanju autora): ”Ništa ne možemo reći o povijesnom Isusu. Jedino što možemo shvatiti, to je teološka poruka koja proizlazi iz njegovih riječi.”
Plan po kojem su djelovali Isus 30-ih godina i zeloti 70-ih godina u I. Židovskom ratu
Prije smo vidjeli da je postojao jedan širi plan zapisan u svitcima sljedbe s Mrtvog mora, koji je obuhvaćao djelovanje Isusa tridesetih godina prvog stoljeća (okupljanje Učitelja pravednosti) i djelovanje zelota u Židovskom ratu 66-73. godine (rat Sinova svjetla protiv sinova tame).
No ne vjerujemo da je taj plan imao svoje ishodište tek u svitcima s Mrtvog mora, već u mnogo starijim dokumentima Biblije.
Također, ne smatramo kao Brandon da su zeloti bili samo domoljubi, vjerski fanatici, fundamentalisti Tore, koji se su borili za teokratsku vladavinu u Izraelu pod svaku cijenu, usprkos tome što su zbog ogromne rimske vojne moći unaprijed znali da će rat s Rimljanima izgubiti, već su uporno i tvrdoglavo samoubilački ostvarivali plan davno prije zapisan kod proroka i datiran za I. stoljeće.
Jer, kad bi se oni borili samo za teokratsku vladavinu, zašto se zeloti ili njihove vođe sofisti, mudri ljudi i proučavatelji Tore, prije tog rata nisu pokrenuli da ostvare davno prije zapisani ideal religiozne države pod svaku cijenu? To su mogli pokušati za vrijeme Herodove vladavine ili čak i prije Antioha IV. Epifana, jer uludo izgubiti glavu zbog svojeg ideala može se uvijek. Ali nisu. Zašto su zeloti djelovali baš tada, šezdesetih i sedamdesetih godina prvog stoljeća? Zašto su se brojni mesijanski pretendenti pojavljivali baš tada? Kako to da se Isus našao potaknut da upravo on treba realizirati lik Pravednika, Pravednog sluge Jahvinog i Mesije iz tekstova Proroka i Psalama? Kako to da se nitko prije njega niti poslije njega, nije našao potaknut da ostvari tu ulogu? Zašto se upravo on i upravo tada našao potaknut da ode u Jeruzalem s unaprijed zadanim ciljem da tamo bude pogrđivan, suđen od Sanhedrina i predan poganima koji će ga mučiti, osuditi na smrt i razapeti te će on umrijeti, biti pokopan i treći dan uskrsnuti od mrtvih i tako dati znak Jone? Koja je svrha bila toga? Koja je svrha bila davanja znaka Jone? Kako je Isus uspio izvesti da ga Sanhedrin ne kamenuje zbog blasfemije (kao što su kamenovali Stjepana i Jakova Pravednog), već da ga preda Rimljanima na razapinjanje i koji su mu pritom bili pomagači? Unutar kojeg je šireg plana Isus ostvarivao proročanstva proroka i psalama? Je li to bio isti plan koji je pokretao i zelote u njihovoj samoubilačkoj borbi protiv Rimljana?
Danijelova proročanstva
Što se tiče zelota i sikara, možemo reći da je Josip bio u pravu kad ih je optuživao da su oni bili krivi za nesreću njegovog naroda, za rat i razaranje Jeruzalema i Hrama te da su svoje akcije, kojim su naštetili svojem narodu poduzimali zbog jednog davnog proročanstva. Vjerujemo da je u svitcima s Mrtvog mora to proročanstvo nazivano ”Proročanstvo Znanja za koga rekoše da nije istinito, a za put srca Tvoga da nije taj…” (Zahvalnice, (4) 9-18)
Za ”Proročanstvo Znanja” vjerujemo da je to bila Knjiga proroka Danijela. Ta knjiga obuhvaća proročanstvo o Sedamdeset sedmica (Dn. 9:24-27) i Zapečaćena proročanstva (Dn. 12:5-12), koje datumski najtočnije određuju ¬ nastup i djelovanje Kneza pomazanika, ¬ kad treba biti postavljena grozota pustoši u razoreni Hram i ¬ kad treba nastupiti kraj pustošnika. Smatramo ▪ da je Isus djelovao prema njihovom kalendaru; ▪ da su Jeruzalem i Hram razoreni prema njihovom kalendaru; ▪ da je kraj sikara u osvojenoj Masadi došao prema njihovom kalendaru. Ta proročanstva smatramo da dokazuju povezanost Isusovog djelovanja tridesetih godina I. stoljeća i zelotsko-sikarskog djelovanja u I. Židovskom ratu šezdesetih i sedamdesetih godina I. stoljeća.
No sada nije trenutak da se bavimo njima, već ćemo to uraditi u 6. svesku Otvorenih pečata.
Unaprijed izrečen scenarij I. Židovskog rata
Ovdje želimo ukazati na jednu drugu gotovo nevjerojatnu vezu, ukoliko je Isusova apokalipsa zaista njegova, a ne umetak napisan poslije 70. godine, koja dokazuje da je Isus izrekao scenarij koji su zeloti ostvarili u židovskom ratu četrdeset godina poslije njegovih riječi. Taj se scenarij nalazi u Isusovim eshatološkim govorima (Mt. 24:1-9; Mk. 13:1-13; Lk. 21:6; 21:20-24), od kojih ćemo u punom tekstu navesti onaj iz Matejevog evanđelja, zato jer najdetaljnije opisuje ono što se kao cilj naveden kod proroka Danijela treba dogoditi (razaranje Hrama), kao i dinamički scenarij nadolazećih događaja:
ISUSOVO PREDSKAZIVANJE RAZARANJA HRAMA
”Kad Isus iziđe iz Hrama i pođe dalje, pristupiše mu učenici njegovi da mu pokažu hramske zgrade. On im reče: “Vidite li ovo sve? Zaista, kažem vam: ovdje sigurno neće ostati ni kamen na kamenu. Svaki će se srušiti.”
Kad je zatim sjedio na Maslinskoj gori, pristupiše mu učenici, zasebno, te mu rekoše: “Kaži nam kad će to biti i koji je znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?”
“Pazite da vas tko ne zavede – odgovori im Isus – jer mnogi će doći pod mojim imenom i reći: ‘Ja sam Mesija’ i mnoge će zavesti.”
”Čut ćete za ratove i za glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali to još nije svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek početak strašnih bolova.”
“Tada će vas podvrći mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit će vas zbog mene. I mnogi će se tada posrnuti u vjeri; izdavat će jedni druge i mrziti se međusobno. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ljubav će mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.”
“Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu za svjedočanstvo i tada će doći svršetak.”
“Dakle, kad vidite ‘grozotu pustoši, o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji ‘na svetom mjestu’ – tko čita, neka shvati! – tada neka bježe u gore koji budu u Judeji. Tko bude na krovu, neka ne silazi da što uzme iz kuće! A tko bude u polju, neka se ne vraća da uzme ogrtač! Jao trudnicama i dojiljama u te dane!”
“Molite vaš da bijeg ne bude zimi ili u subotu, jer će tada biti tolika ‘nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada’, niti će je biti.”
“I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. No radi izabranika ti će se dani skratiti.”
”Ako vam tko tada rekne: ‘Slušaj, Mesija je ovdje’ ili ‘ondje’ – ne vjerujte, jer će se pojaviti lažne mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike.”
“Eto, kazah vam unaprijed! Zato, reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji!’ – nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’ – nemojte vjerovati. Jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada. Gdje bude strvina, tamo će se orlovi sakupljati.”
“Odmah poslije nevolje tih dana sunce će pomrčati, mjesec neće sjati, s neba će zvijezde padati i nebeska zviježđa će se uzdrmati. Tada će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe njegove izabranike od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga … kad sve to ugledate, znajte da je blizu – na samim vratima!”
“Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi. Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.”
“A što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac”… vječni.” (Mt. 24:1-36 i dalje).
”Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim sakupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca …
Nakon toga će kralj reći onima s desne strane: ”Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!…”
Tada će reći i onima s lijeve strane: ”Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim…” Ovi će otići u muku vječnu, a Pravednici u život vječni.” (Mt. 25:31-46).
—————————
Dakle, zaista, ovaj Isusov govor izgleda kao da vođa zelota govori svojim zelotima, kao da je Isus svojim učenicima unaprijed otkrio zelotski plan koji se treba izvršiti i koji se u ratu 66-73 realizirao: srušiti Jeruzalem i Hram; ali ne samo to, nego im je Isus naveo čak i dinamički scenarij ostvarivanja toga plana:
– prvo će doći lažne Mesije pod njegovim imenom koji će mnoge zavesti (varalice koje su se pojavljivale 50-ih godina u Judeji);
– zatim će doći ratovi (prije opsade samog Jeruzalema), ali to još nije svršetak, nego tek početak strašnih bolova;
– zatim će Isusove učenike podvrći mukama i ubijati ih (kao zelote), i sav će ih svijet zamrziti zbog njega; jedni će druge izdavati, razmahat će se bezakonje i ljubav će mnogih ohladnjeti (prema zelotima, za vrijeme zelotske vlasti u Jeruzalemu, kao i u samim zelotima za vrijeme opsade Jeruzalema);
– ali li tko ustraje do svršetka, bit će spašen;
– I to je radosna vijest o Kraljevstvu koja će se propovijedat će se po svem svijetu za svjedočanstvo i tada će doći svršetak.
– A kad njegovi učenici vide ‘grozotu pustoši’, o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji ‘na svetom mjestu’ – tada neka bježe u gore (kao zeloti) koji budu u Judeji. I svi drugi neka brzo bježe iz osvojenog Jeruzalema, ne uzimajući ništa iz svoje kuće, niti da se vraćaju po ogrtač, a trudnicama i dojiljama jao u te dane;
– i neka njegovi učenici mole da njihov bijeg ne bude zimi (jer su zimi uvjeti bijega teški) ili u subotu (jer se u subotu ne smije daleko ići, prema propisu samo jedan subotni dan puta – što govori o strogom pridržavanju apostola propisa o suboti – u tom bi ih slučaju progonitelji mogli uhvatiti).
– I neki će se izabranici spasiti. (Međutim, što se tiče rečenice: ”I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. No radi izabranika ti će se dani skratiti.”, možda je to pogrešan navod Mk. 13:20. O tome poslije).
– A poslije nevolje tih dana, tad će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovje-čjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe njegove izabranike od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga (Tko su ti izabranici? Isusovi učenici koji su poslije osvajanja Hrama pobjegli u gore u Judeji? Zeloti koje je Bog izabrao da izvrše njegov naum i koji su se poslije osvajanja Hrama uspjeli spasiti? Ili se ovdje govori o jednim te istim ljudima? Ne znamo, ali u svakom slučaju iz teksta proizlazi da će se poslije razaranja Jeruzalema i Hrama Isus pokazati tek kao na nebu znak i to na oblacima).
– I ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi (I zaista, to se dogodilo za vrijeme tog naraštaja 66-70. godine).
– A što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac (iz ovog proizlazi da ni Isus tada nije znao detalje Danijelovog kalendara).
Međutim, ovo dosad opisano nije jedino što Isusa može vezati za razaranje Hrama.
OSTALE ISUSOVE IZJAVE I IZJAVE DRUGIH O RAZARANJU HRAMA
Osim Isusovih eshatoloških izjava i govora u kojima je unaprijed opisao redoslijed ratnih događaja i razaranje Jeruzalema i Hrama te rekao da ”ni kamen na kamenu neće ostati od hramskog zdanja, sve će se srušiti” (Mt. 24:1-9; Mk. 13:1-13; Lk. 21:6; 21:20-24), treba navesti i podatak o Isusu iz optužbe protiv Stjepana u Sanhedrinu, podatak kojeg Stjepan nije opovrgao:
”Mi smo ga (Stjepana) čuli gdje govori da će Isus, onaj Nazarećanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti bogoslužje koje nam je predao Mojsije.” (Dj. 6:11).
Razaranje Jeruzalema i Hrama zaista se dogodilo 70. godine, a i bogoslužje je promijenjeno.
Za razaranje Hrama Isusa su također optuživali glavari svećenički i lažni svjedoci pred Sanhedrinom (Mt. 26:61; 27:40; Mk. 14:58; 15:29), koji su tvrdili da je rekao: ”razorit ću ovaj Hram sagrađen ljudskom rukom, i za tri dana sagradit ću drugi koji neće biti sagrađen ljudskom rukom.”
U istom kontekstu postoji i Isusova izjava koju navodi evanđelje po Tomi iz Nag Hammadija: ”Ja ću (ovu) kuću razoriti, i nitko je neće moći (opet) izgraditi.” (Ev. po Tomi, 71).
Tomino evanđelje inače ima više paralela s kanonskim evanđeljima, nego što bi ono po svojoj prirodi bilo gnostičko te je vjerojatno navedena rečenica zaista Isusova.
Također i Priznanja Klementa prenose Petrov govor u Hramu pred velikim svećenikom Kajfom i drugim saducejskim i farizejskim prvacima, iz rasprave koja je održana na temu je li Isus bio Krist ili nije. Petar je tada rekao:
“Pošto smo mi izvan svake sumnje utvrdili da se Bogu ne sviđaju žrtve koje vi pri-nosite, jer je vrijeme žrtvovanja sada prošlo, i pošto vi nećete priznati da je vrijeme za prinošenje žrtava sada prošlost, Hram će dakle, biti uništen, a grozota pustoši stajat će u svetom mjestu. I tada će se evanđelje propovijedati poganima za svjedočanstvo protiv vas, kako bi vaša nevjera mogla biti suđena njihovom vjerom.” (Prizn. Klementa, I, 1.64).
Iz Petrovog je govora zanimljivo to što on terminom “grozota pustoši stajat će na svetom mjestu” ukazuje da će se razaranje Hrama dogoditi kao ostvarenje proročanstava proroka Danijela o Sedamdeset sedmica i Zapečaće-na proročanstva. Ta je grozota pustoši zaista postavljena u Hramu u kolovozu 70. godine kad su rimski vojnici donijeli ratne zastave i znamenja u dvorište Hrama i njima prinijeli žrtve.
NAZAREJSKA SLJEDBA, SLJEDBA PUTA (RANA KRŠĆANSKA CRKVA) U JERUZALEMU
Nazarejsku sljedbu, tj. ranu Crkvu (Dj. 24:5) u Jeruzalemu i njezine pripadnike Zelote Zakona, Zelote Božje, koji su tri puta nastojali ubiti Pavla u Jeruzalemu oko 58. godine zbog njegova otpadništva od Zakona i krivog naučavanja (Dj. 21:30-31; 22:20 i Dj. 23:12-13), obradit ćemo na drugom mjestu. Za njih smatramo da nisu otišli u Pelu prije samog početka opsade Jeruzalema, već da su u njemu ostali sve do njegova pada 70. godine te da su u Josipovim knjigama navedeni kao zeloti pod vodstvom Eleazara sina Šimuna. Za tog Eleazara Josip piše da je bio iz svećeničke obitelji (Židovski rat, IV, 4:1). Zato nas ne bi začudilo ako je njegov otac Šimun bio Šimun sin Klopasa, Isusov polubrat, drugi biskup Jeruzalemske crkve.
Ime
Ovdje ćemo ipak razmotriti ime te “Sljedbe puta“; “Nozrei ha-Brit” (“Nazarena Saveza”); “Revnih na Zakonu” (“Zelota Zakona”) odnosno njezino hebrejsko ime napisano grčkim pismom ”των ναζωραιων αιρεσεωυ” (ton nazoraion aireseou), tj. ”nazarejska sljedba” (Dj. 24:5), koje je u Jeruzalemu bilo u upotrebi oko 58. godine. Za to ime smatramo da je nastalo na samom početku te sljedbe (30. godine) te da je bilo sinonim za grčku riječ ”kršćani” (”u Antiohiji se učenici najprije prozvaše kršćanima” (Dj. 11:26) koje je navedeno oko 40. godine.
Kršćani
Za riječ kršćani upotrijebljena je u Djelima 11:26. grč. riječ christianou (Strong 5546), u značenju prema Strongu: ”kršćani, Sljedbenici Krista, Pomazanika”. Ona dolazi od riječi ”Christou – Christos” (Strong 5547) u značenju ”Pomazanik, Mesija”, a ova od riječi ”crio” (Strong 5548) u značenju ”(po implikaciji): posvetiti na državnu funkciju ili religioznu službu:–pomazati →[engl. (by implication) to consecrate to an office or religious service:–anoint]”.
Nazareni
Temelj riječi nazareni su hebr. riječi nazar (naw-zar’, Strong 5144) u značenju ”držati po strani, tj. suzdržati se (od hrane i pića, od nečistoće, pa čak i od bogoštovlja (tj odmetnuti se); posebno: odvojiti se (za svete svrhe), tj. posvetiti se: – očistiti, odvojiti se”; i nezer (neh-zer’ ili nay-zer’, Strong 5145) koja je izvedenica od riječi nazar (Strong 5144) i ima značenje ”posveta (engl. dedication) i također (po implikaciji) vijenac oko glave (specijalno kraljevski vijenac): tj.–posveta, posvećenje, kraljevska kruna; kraljevska vlast→[engl. also (by implication) a chaplet (especially of royalty):–consecration, crown …]”.
Sjedba posvećenih
Zajedničko svim ovim nazivima je pojam ”posveta, posvetiti, posvećivanje (na državnu funkciju ili religioznu službu)”. Zbog toga, ako tražimo način da pojmove kršćani i nazareni identificiramo kao sinonime, onda riječi ”Kršćani” i ”Nazareni” trebamo prevesti kao ”Posvećeni” ili ”Posvećenici”; a pojam ”Nazarejska sljedba” kao ”Sjedba posvećenih”, pojam ”Nozrei ha-Brit”, tj. “Nazareni Saveza” kao ”Posvećenici Saveza” ili ”Posvećeni Savezu”.
To su kršćani i bili: ”posvećenici Novog Saveza” kojeg je Isus sklopio sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri i realizirao ga na Golgoti.
Sljedbenici Pomazanika, Krista ili Posvećenici okrunjenog
Riječi nazar (naw-zar’, Strong 5144) i nezer (neh-zer’ ili nay-zer’, Strong 5145) u Bibliji su korištene na sljedećim mjestima:
– u značenju ”posvetiti” riječ nazar korištena je u Br. 6:12.
– u značenju ”posvećenje” riječ nezer korištena je u Br. 6:7 i 6:9.
– u značenju ”kruna” riječ nezer korištena je na sljedećim mjestima: Izl. 29:6 (kruna na mitri), Izl. 39:30 (sveta kruna), Lz. 8:9 (sveta kruna), Lz. 21:12 (kruna od posvećenog ulja), 2 Sam. 1:10 (kruna), 2 Kralj. 11:12 (kruna), 2 Ljet. 23:11 (kruna), Ps. 89:39 (kruna), Ps. 132:18 (kruna), Izr. 27:24 (kruna), Zah. 9:16 (kruna).
Na temelju toga riječ nazareni na hrv. se može prevesti kao: Sljedbenici okrunjenog (tj. Sljedbenici Pomazanika, Krista, jer znamo da su riječi Okrunjeni, Pomazanik, Krist, sinonimi) ili kao: Posvećenici okrunjenog (tj. Posvećenici Pomazanika, Krista).
Nazarenska sljedba = Kršćanska sljedba; Nazareni = Kršćani
Na temelju razmatranog zaključujemo da pojmovi ”Nazarenska sljedba” i ”Kršćanska sljedba” znače jedno te isto, te da su riječi ”Nazareni” i ”Kršćani”, sinonimi.