SLJEDBA S MRTVOG MORA (4)
TAJANSTVENOST SLJEDBE
Zašto bi se članovi neke sljedbe prikazivali kao da su samo obični grnčarski radnici i zašto bi se samostan neke sljedbe prikazivao kao da je grnčarski pogon? Uzmimo npr. zelote. Odgovor leži u prikrivanju. Ako bi npr. preživjeli zeloti iz pobune Jude Galilejca pobjegli u Kumran i tamo sagradili centar svoje sljedbe, Rimljani i Herodovci sasvim sigurno bi ih tamo pronašli, pohvatali i razapeli na križeve kao što su razapeli i njihovu subraću iz pobune. Međutim, ako bi se oni naselili u spaljenu i napuštenu nekadašnju hasmonejsku vojnu utvrdu pod egidom utemeljenja grnčar-skog pogona, te ako bi, prikazujući se kao poduzetnici i grnčarski radnici obnovili i prenamijenili ruševinu utvrde u grnčarski proizvodni pogon, onda ih tamo nitko ne bi dirao misleći da su oni ono što se prikazuju.
To smatramo da se dogodilo. Kamuflaža. Prikrivanje. Sakrivanje zelotskog karaktera sljedbe ispod krinke grnčarskog proizvodnog pogona. I zato u Kumranu nađen nabatejski i Arhelajev novac iz oko 4. g.pr.Kr. svjedoči da su preživjeli pobunjenici iz zelotsko/sikarske pobune i možda drugih pobuna iz 3. g.pr.Kr. naselili kumransku utvrdu na početku vladavine Arhelaja, oko 3. g.pr.Kr.
Takva kamuflaža nikako nije bila jedina tajanstvenost koja se veže za sljedbu s Mrtvog mora. Možemo reći da je ona bila samo dio njihovog sustava konspiracije koji se koristio radi prikrivanja pravog karaktera i namjera sljedbe. Ta je apokaliptička sljedba čekala trenutak osvete i konačnog obračuna sa svojim neprijateljima do njihovog istrebljenja, i za to se spremala. Njeni neprijatelji bili su oni isti neprijatelji s kojima se sljedba Jude Galilejca sukobila 3. ili 2. g.pr.Kr. u zelotskoj pobuni.
- A dok trenutak osvete i konačnog obračuna ne dođe, dotle se sljedba pretvarala da su njeni članovi radnici grnčarskog proizvodnog pogona, pokorni vlastima i miroljubivi:
”… A ovo su načela Puta Umnika u ova vremena (prije ”kraja dana”, prije konačnog obračuna), kako za ljubav, tako i za mržnju njegovu; Vječna mržnja prema ljudima pakla u duhu skrivenom: prepustiti im imetak i trud ruku, kao što to čini sluga gospodaru, smjeran pred onim koji ga tlači, i biti čovjek revan na Zakonu, čije će vrijeme doći u dan osvete …” (Pravilnik zajednice, XIII (9) 21).
- Ta je sljedba svojim članovima zabranjivala da svoje neprijatelje upoznaju s učenjem sljedbe te da krije Nauk od njih:
“I neka ne poučava i ne kori, niti se parbi s ljudima pakla. Neka krije savjet Nauka među ljudima poroka.” (Pravilnik zajednice, XIII (9) 16-17).
- Tajanstvenost se ogleda i u tome što je u čitavom tekstualnom opusu te sljedbe navedeno samo nekoliko imena koja se mogu sa sigurnošću identificirati kao povijesna. Jedno od njih je ime Nabukodonosora, a drugo Demetrisa, kralja grčke (Demetrija Eukerusa), koja su navedena u Pešeru Nahuma. Nabukodonosor nam je važan zbog početka računanja kronologije, a preko Demetrisa u Pešeru Nahuma mogli smo identificirati “Gnjevnog lava“ kao Aleksandra Janeja te “one koji proučavaju glatkosti“, kao farizeje. Osim njih, još su navedena imena kraljice Salome (“Šelomzion” u fragmentima 4Q322 i 4Q324b) i M. Aemilliusa Scaurusa, rimskog generala pod Pompejem (“Aemillius ubijen” u fragmentu 4Q324b). Sve druge osobe vezane za sljedbu i njene neprijatelje navedene su samo referencama i opisnim sinonimima.
- Ta je sljedba također u svojim tekstovima koristila atbašku šifru. Atbaška šifra je sustav u kojem se posljednje slovo abecede stavlja u tekst umjesto prvog, pretposljednje slovo umjesto drugog itd. U abecednom pismu ta šifra izgleda ovako:
| Normalan tekst: | ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ |
| Tekst pisan atbaškom šifrom: | ZYXWVUTSRQPONMLKJIHGFEDCBA |
Atbašku šifru otkrio je dr. Hugh Schonfield koji je bio jedan od prvobitnih istraživača koji su radili na “Tekstovima s Mrtvog mora”. On ju je primijenio na neke tekstove iz svitaka koji su inače bili nerazumljivi drugim istraživačima. Atbašku šifru prvi su koristili pisari iz petog stoljeća pr.Kr. koji su pisali Knjigu proroka Jeremije, a ona je jedan od nekoliko sustava šifriranja koji se koriste u hebrejskom jeziku.
- Zatim treba reći da ta sljedba sebe nikad nije nazvala jedino i isključivo svojim pravim imenom (pretpostavljamo: kanaim, revnitelji Zakona, zeloti), nego je uz to upotrebljavala brojne opisne sinonime.
- Isto tako, ta sljedba niti svoje neprijatelje saduceje, farizeje, Herodovce i Rimljane nije nazivala njihovim pravim imenima, nego je umjesto toga upotrebljavala brojne opisne sinonime.
Zašto je to bilo tako? Vjerojatno zbog sigurnosti same sljedbe: u slučaju ako neki dokument sljedbe dospije u ruke neprijatelja, da se neprijatelj u njemu ne može prepoznati ili da sljedba iz Kumrana ne može biti optužena za autorstvo tog dokumenta i planirani rat protiv svojih neprijatelja na koji se spremala. A ta se sljedba tako dobro skrivala da čak niti antički autori nisu znali za njeno postojanje u Kumranu.
- Prije smo ukazali da sljedba s Mrtvog mora svoje naselje u svitcima nije nazivala Sekaka (osim u Bakrenom svitku), kako bi to inače mogli očekivati, nego kodirano Damask i zemlja Damaska. Taj smo Damask u kome je bila sljedba Puta, identificirali kao Damask u koji je Savao išao hvatati pripadnike rane kršćanske Crkve, pripadnike sljedbe Puta.
Također smo nekadašnju Sekaku, zbog identičnog vodosustava, identificirali kao današnji Kumran. Iz te identifikacije proizlazi da su Sekaka, Damask i Kumran jedno te isto.
- Isto tako treba reći da su svi podaci o Učitelju Pravednosti, Izrugivaču, Lašcu i Zlom svećeniku te o kronologiji same sljedbe toliko šifrirani da se brojni istraživači ne mogu složiti ni u čemu, ni u čemu ne mogu postići konsenzus. Jedni smatraju da je Učitelj Pravednosti bio Matatija; drugi, nepoznata osoba iz 195. g.pr.Kr. ili iz oko 140-130. g.pr.Kr.; treći da ima mnoge paralele s Isusom; četvrti da je to bio Jakov Pravedni; peti da je bilo više Učitelja Pravednosti, a šesti da ga se uopće ne može niti odrediti, niti datirati itd.
Ista je situacija u pogledu Izrugivača, Lašca i Zlog svećenika, a također i u pogledu kronologije sljedbe iz Kumrana. Tako jedni od istraživača smatraju da je Zli svećenik bio Jonatan Hasmonejac ili njegov brat Šimun; drugi da je to bio Isus; treći da je to bio veliki svećenik Ananija itd. Isto tako jedni smatraju da je u Kumran sljedba došla oko 140-130. g.pr.Kr.; drugi da je došla u I. st.pr.Kr.; treći da je došla u vrijeme Arhelaja; četvrti da u Kumranu nije bilo nikakve sljedbe, nego da je bio grnčarski proizvodni pogon u kome su radili grnčarski radnici itd.
A mi, nakon saznanja o velikoj tajanstvenosti i konspirativnom karakteru sljedbe, njenom prikrivanju i kamuflaži na svim razinama, slutimo da su u kronološkom pogledu autori tekstova isto tako u njih ugradili šifre, kako kronološke podatke ne bi pročitale oči kojima to nije namijenjeno. Zašto, pitamo se? Pretpostavljamo zato, jer bi kronološki podaci o sljedbi otkrili identitet i sam karakter sljedbe.
Zbog toga mi nećemo ići putem kojim su drugi išli. Kronološke podatke iz tekstova nećemo uzeti doslovno kao jednom date i nepromjenjive veličine, jer je očito da neki navedeni kronološki podaci (ne svi) ne vode nikamo: niti do određenog povijesnog događaja, niti do određene povijesne osobe; isto tako, kronološke podatke nećemo uzeti niti kao aproksimativne veličine, koje su autori tekstova, kao zbog svojeg neznanja, tobože neprecizno naveli: ti se aproksimativno uzeti podaci mogu tumačiti ovako i onako te niti oni ne vode nikamo. U rješavanju tog problema primijenit ćemo sljedeći princip: 1) kronološke podatke koji ne vode nikamo uzet ćemo kao namjerno šifrirane podatke koje ćemo zatim pokušati otključati. Rezultate takvog otključavanja 2) usporedit ćemo s onim podacima koji jasno vode do određene povijesne osobe ili do povijesne situacije te ćemo vidjeti 3) da li jedni i drugi čine cjelinu.