SLJEDBA S MRTVOG MORA (7)
RELIGIOZNI POGLEDI I RELIGIJSKA PRAKSA
Iz dosadašnjeg proučavanja proizlazi da su se pripadnici sljedbe s Mrtvog mora, “Izvršitelji Zakona”, “osey ha-Torah” iz Damaska/Kumrana, tj. “vjerni vršioci Zakona iz Damaska“, zatim “vršitelji pravde (Zakona)”, “revnitelji (zeloti) Zakona”, “revnitelji (zeloti) Božji” i “pripadnici Puta”, tj. pripadnici rane kršćanske Crkve u Izraelu (i drugi čija su im imena sinonimi) strogo pridržavali Mojsijevog Zakona.
Čvrsto uz Zakon
Već smo razmatrali da su svi oni bili čvrsto uz zakon. To su bili: § eseni, tj. nekadašnja zajednica hasidejaca “sve ljudi odani Zakonu” (1 Mak 2:1-48; Židovski rat, II, 8) § zeloti, koji ”kažu da je Bog njihov jedini Vladar i Gospodar” (Židovske starine, XVIII, 1)] § pripadnici sljedbe s Mrtvog mora, tj. “Izvršitelji Zakona”, “osey ha-Torah” iz Damaska/Kumrana koji su rekli da će ”čovjek, čak i pod cijenu smrti, ispuniti zakletvu kojim se zakleo da neće odstupiti od Zakona” (Savez u zemlji Damaska, XV-XVI) § Isus, koji je rekao da je “došao da ispuni Zakon i Proroke” (Mt. 5:17-19) § Stjepan, koji je farizeje i saduceje optužio da su ”primili Zakon, ali ga nisu vršili” (Dj. 6:53) § Ananija, smatramo ranokršćanski mavaker sljedbe Puta u Damasku/Kumranu koji je bio ”vjeran vršilac Zakona” (Dj. 22:3-17) § Petar (Priznanja Klementa) § Jakov, brat Gospodinov, koji je upravo zbog vjernog vršenja Zakona dobio nadimak Pravedni § Epifanijevi nazoreani u vrijeme dok su nazivani jeseani: ”Oni su Židovi te su čvrsto uz Zakon i obrezanje” (Panarion, 29:5.4) § ebioniti koji su Pavla optuživali da je otpadnik od Zakona.
¬ To smo naveli zato jer smatramo da su imena: eseni, sljedba Puta s Mrtvog mora, Epifanijevi nazoreani, sljedba Puta iz Damaska, tj. rani židovski kršćani u Judeji, ebioniti i zeloti samo sinonimi za jednu te istu sljedbu.
Subota, ženidbena pravila, pravila kad jednom ponovno dođu u Hram, filakterije, žrtve okajnice i naknadnice
Što se tiče dodatnih podataka za sljedbu s Mrtvog mora o njihovom čvrstom izvršavanju Zakona, to se vidi iz sljedećeg:
▪ Njihovo pridržavanje zakona o suboti bilo je strože nego rana rabin-ska halaka: ”(Čov)jek (ne bi tebao iznijeti van) iz svoga šatora bilo koju posudu ili hranu na subotni dan.” (Ugodan miomiris, Halaka A 4Q251, ploča 17, fragment 2) itd.;
▪ Smatrali su da u Jahvinu zajednicu ne smije ući niti Amonac, niti Moabit, niti onaj kome je stučena mošnja ili odrezano udo (Prvo pismo o djelima za koje se smatra da su ispravni; Dio 2: Zakonska pitanja, 4Q394-398, ploča 14), što ime reference s Jahvinom zajednicom iz Ponovljenog Zakona (Pnz. 23:2-4).
▪ Strože su odredili ženidbena pravila među rođacima, nego Levitski zakonik (Savez u zemlji Damaska);
▪ Smatrali su da Izraelci ne smiju oženiti Amonku ili Moabitkinju: ”Miješanje je zabranjeno, jer je narod svet, a sinovi Aronovi su sveti od svetih, (premda se unatoč tomu), kao što znate, neki svećenici i (narod, ženeći se miješaju). Ženeći se, oni se miješaju i (takvim) bludničenjem oni kaljaju (sveto) sjeme, (kao da je) ono njihovo (sjem)e” … ”Kako je bludničenje (ženidbenim miješanjem) uzelo maha među narodom, a oni su Svet narod, jer je pisano ”Izrael je Svet” (zbog toga je miješanje zabranjeno) ” … ”A sinovi se Izraela moraju boriti protiv svake nedopuštene ženidbe i tako ispravno štovati Hram …” (Prvo pismo o djelima za koje se smatra da su ispravni; Dio 2: Zakonska pitanja (4Q394-398, ploča 14)).
▪ Smatrali su da će se poslije eshatološkog rata i pobjede nad zlom vratiti u Jeruzalem i Hram. Za Hram su smatrali da je Šator svjedočanstva, a za Jeruzalem da je Sveti logor, na prvom mjestu od svih logora Izraela.
Navodimo neke od njihovih zabrana u vezi Hrama:
– za žito koje su žrtvovali pogani, smatrali su da je nečisto, da se takvo žito pogana ne smije jesti, niti unositi u Hram; također da se koža i kosti nečistih životinje ne smiju unositi u Hram; psi se ne smiju dovoditi u Sveti logor (Jeruzalem), zato jer oni jedu neke od kostiju u Hramu dok je meso još uvijek na njima; u vezi čistih i nečistih tekućina imali su slično mišljenje kao i saduceji itd. … (Prvo pismo o djelima za koje se smatra da su ispravni; Dio 2: Zakonska pitanja, 4Q394-398, ploča 14).
▪ Pripadnici njihove sljedbe u Kumranu nosili su filakterije (vidi sl. 86/8), kutijice u koje su stavljali svete tekstove iz Tore i vezali ih na čelo ili na ruku, što je bilo u skladu s Ponovljenim Zakonom: ”Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima svoje kuće i na vratima svojim!” (Pnz. 6:6-9);
▪ Oni su čuvali ili zakapali životinjske kuhane kosti žrtava okajnica koje su se prinosile za Dan Pomirenja, kao i kuhane kosti žrtava naknadnica;
Solarni kalendar
Sljedba je koristila solarni kalendar prema Knjigama Henoka i Jubileja i drugim dokumentima. Za taj je kalendar sljedba tvrdila da je jedini ispravan, dok su za lunarni kalendar Drugog Hrama koji su upotrebljavali saducejski svećenici i farizeji tvrdili da je zastranjenje:
”A oni će zaboraviti Moj Zakon i Moje Zapovijedi i Moj Sud te će zastraniti u pogledu prvih dana mjeseca i subota i blagdana i jubileja i uredbi.” (Jubileji, I, 13)].
Na temelju solarnog kalendara ta je sljedba određivala svoje svete dane (blagdane), a također je i svoje mrtve pokapala na način koji je pokazivao da je bila odana solarnom kalendaru.
Njihov je solarni kalendar određivao da kalendarska godina ima 364 dana, 12 mjeseci i 52 tjedna te 4 kvartala po 3 mjeseca i 13 tjedana. Svaki je mjesec imao po 30 dana, dok se svakom trećem mjesecu na kraju kvartala dodavao po jedan dan. Prvi je dan solarne kalendarske godine počinjao uvijek u srijedu koja je bila najbliža proljetnom ekvinociju, zato jer je Bog nebeska svjetlila stvorio četvrtog dana (u srijedu) te se smatralo da prije nego što su ta nebeska svjetlila bila stvorena, nije moglo biti niti dana, niti noći, niti bilo kakvog kalendara. Također su prvi dani 1., 4., 7. i 10. njihovog kalendarskog mjeseca padali uvijek u srijedu.
Svi su blagdani padali uvijek u isti dan svake godine; međutim treba reći da su se neki od tih blagdana određivali različito od blagdana modernog judaizma te da neki uopće nisu navedeni u današnjoj Bibliji. Vjerojatno je to bilo zato jer je sljedba smatrala da je saducejska i farizejska Tora poslije povratka iz babilonskog sužanjstva zamijenila nekadašnju pravu Toru te su oni od svojih pripadnika tražili da se vrate Knjigama Mojsija ili Mojsijevoj Tori, tj. istinitoj Tori.
Još postoji diskusija je li sljedba umetala dodatne dane u kalendar, zato jer postoji nesklad između njihove kalendarske godine od 364 dana i prave solarne godine od 365,25 dana. Rješenje je teoretski nađeno tako da se u svakih 28 godina treba umetati po dodatnih 5 tjedana od sedam dana. U onovremenim kalendarskim tekstovima sljedbe nema naznaka da su se takvi dodatni tjedni umetali. Međutim, mi smatramo da jesu, no o tome drugom prilikom.
Prema Bibliji, najraniji je kalendar imao naziv samo za prvi mjesec, abib (Pnz. 6:1), koji je počinjao oko proljetnog ekvinocija, dok su svi drugi mjeseci nosili samo redne brojeve: drugi, treći … dvanaesti (Post. 7:6-8:19; ), pri čemu je prvi biblijski kalendar bio solarni kalendar (tzv. Noin kalendar).
Poslije povratka iz babilonskog ropstva, u Judeju su povratnici iz Babilona donijeli asirsko-babilonski lunarni kalendar s asirsko-babilon-skim nazivima mjeseci: nisan, ijar, šivan, tamuz, ab, elul, tišri, česvan, kislev, te-bat, šebat, adar I. i adar II, što smo već razmatrali, te su se blagdani Drugog Hrama određivali prema tom kalendaru.
No sljedba s Mrtvog mora koristila je solarni kalendar kakav je u Bibliji naveden da se koristio prije babilonskog ropstva, pri čemu su kalendarski mjeseci solarnog kalendara sljedbe, baš kao i nekadašnji mjeseci u Bibliji, nosili samo redne brojeve.
Već smo rekli da je sljedba koristila kameni solarni disk pomoću kojega je mogla vrlo precizno, s pogreškom od samo 2o odrediti sunčeve ekvincije i solsticije (sl. 85) i tako vrlo precizno kontrolirati da li 1. dan 1. mjeseca njezina solarnog kalendara pada u najbližu srijedu oko proljetnog ekvinocija (21. ožujka) ili ne; u tom slučaju oni su u kalendar trebali dodati jedan dodatni tjedan. Da sljedba nije umetala 5 tjedana u 28 godina, onda bi 28. godine 1. dan 1. mjeseca padao 35 dana od proljetnog ekvinocija; nakon još 28 godina, on bi padao 56 dana od proljetnog ekvinocija itd.
Sada ćemo navesti kalendarski tekst iz kojeg se vidi raspored njihove kalendarske godine i njihovih Svetih dana, blagdana:
“PRVO PISMO O DJELIMA ZA KOJE SMATRAMO DA SU PRAVEDNA (ISPRAVNA)“ (4Q394-398, Ploča 13) (“Neke od naših riječi koje razmatraju Toru Boga“)
Prvi dio: Kalendarsko izlaganje
U prvom mjesecu, četvrtog (dana) je subota;*1 jedanaestog je subota; četrnaestog je Pasha;*2 osamnaestog je subota; dvadesetpetog je subota. Nakon toga dvadeset šestog je Prva žetva,*3 (Talasanje klasja, Omer).
Drugog (dana) u drugom mjesecu, na taj dan je subota; devetog je subota; četrnaestog je Druga Pasha; *4 šesnaestog je subota; dvadesettrećeg je subota; tridesetog je subota.
U trećem mjesecu, sedmog (dana) je subota; četrnaestog je subota; poslije toga, petnaestog je Blagdan sedmica*5 (Pedesetnica); dvadeset prvog je subota; dvadeset osmog je subota; Poslije nedjelje i ponedjeljka, jedan dodatni utorak je dodan.
U četvrtom mjesecu, četvrtog je subota; jedanaestog je subota; osamnaestog je subota; dvadeset petog je subota;
Drugog (dana) petog mjeseca je subota; nakon toga, trećega je Blagdan novog vina;*6 devetog je subota; šesnaestog je subota; dvadeset trećeg je subota; tridesetog je subota.
U šestom mjesecu, sedmog (dana) je subota; četrnaestog je subota; dvadeset prvog je subota; dvadeset drugog je Blagdan novog ulja;*7 poslije (toga dvadeset trećeg) je Žrtvovanje drva;*8 dvadeset osmog je subota; poslije nedjelje i ponedjeljka, jedan dodatni utorak je dodan.
Prvog (dana) sedmog mjeseca je Dan sjećanja*9 (Blagdan saziva); četvrtog je subota; desetog je Dan Pomirenja;*10 jedanaestog je subota; petnaestog je Blagdan sjenica,*11 osamnaestog je subota; dvadeset drugog je Saziv,*12 (Skupština); dvadeset petog je subota.
Drugog (dana) osmog mjeseca je subota; devetog je subota; šesnaestog je subota; dvadeset trećeg je subota; tridesetog je subota.
U devetom mjesecu, sedmoga je subota; četrnaestog je subota; dvadese(t prvog je su)bota; dvadeset osmog je subota; poslije ne(djelje) i ponedje(ljka), (jedan je dodatni utorak dodan.
U desetom mjesecu), č(etvrtog je subota); jedanaestog je subota; osamnaestog je subota; dvaedeset petog je subota.
Drugog (dana jedanaestog) mjese(ca je su)bota; devetog je subota; šesnaestog je subota; dvadeset trećeg je subota; tridesetog je subota.
U dvanaestom mjesecu, sedmoga (dana) je subota; četrnaestog je subota; dvadeset prvog je subota; dvadeset osmog je subota; poslije (nedjelje) i ponedjeljka, jedan je dodatni utorak dodan.
Tako je godina kompletirana: tri stotine i (šezdeset četiri) dana.
Komentari:
*1 Točno. Prvog dana prvog mjeseca je srijeda, četvrtog je subota.
*2 Pasha (Br. 9:5; 28:16).
*3 Blagdan prve žetve (Pnz. 16:9). Danas se Blagdan prve žetve (Omer) slavi osmog dana od Pashe.
*4 Druga Pasha (Br. 9:11).
*5 Blagdan sedmica (Pnz 16:10)
*6 Blagdan novog vina nije naveden u Bibliji.
*7 Blagdan novog ulja nije naveden u Bibliji.
*8 Žrtvovanje drva nije navedeno u Bibliji.
*9 Dan sjećanja, Blagdan saziva (Br. 29:1).
*10 Dan Pomirenja (Br. 29:7).
*11 Blagdan sjenica (Br. 29:12).
*12 Saziv, Skupština (Br. 29:35).
Napuštanje Jeruzalema i odlazak u progonstvo u pustinju
Nakon što su saducejski veliki svećenici došli na velikosvećeničku vlast s Joazarom sinom Boethusa (4. g.pr.Kr.) i nakon što su preživjeli učesnici zelotske pobune došli u Kumran (3/2. g.pr.Kr.) kao u zemlju svog progonstva, oni više nisu odlazili na žrtvovanje u Jeruzalemski Hram, osim onih koji su tamo išli vjerojatno zato da bi se kamuflažno prikazivali da slijede ista pravila kao i ostali (Isusova obitelj). Zbog toga sljedba više nije prinosila žrtve u Jeruzalemskom Hramu, baš kao što je to Josip naveo da tako čine esene (Židovske starine, XVIII, 1), smatrajući da su Hram saducejski veliki svećenici okaljali, nego su Hram potražili u mjestu svog progonstva u pustinji te su ga pronašli u zvjezdanom svodu iznad Kumrana.
Hram i svetinja nad svetinjama na nebu
Tada je za kumransku zajednicu nebeski svod postao Hram i svetinja nad svetinjama, jer je Jahve, prema Bibliji, ”stolovao na nebesima, na njemu je On svoj šator razapeo, na njemu je bilo Njegovo prijestolje, dok mu je kraljevska vlast svemir obuhvaćala”, kao što se to vidi iz Psalama 103, 104 I 113.
Svakodnevno blagoslivljanje Boga kao ”dovijeka uklesani zakon na jeziku za plod molitve i darove usana”
Zbog toga je u mirnodopskom razdoblju prije eshatološkog rata, kumranska zajednica prema ”Pravilniku zajednice” prinosila Bogu žrtve ”prinosima usana” (blagoslivljajući Boga i moleći se), ali mu nije prinosila životinjske žrtve u Jeruzalemskom Hramu kakve je propisivao onovremeni judaizam Drugog Hrama.
Ta su se svakodnevna blagoslivljanja Boga u zajednici s Mrtvog mora odvijala kao uklesani Zakon dovijeka i to:
▪ ”u vremena koja ozakoni Bog, na početku vladavine svjetla (prilikom izlaska sunca), pri obrtaju njegovu (u podne) i pri zalazu u njegovo zakonito konačište (prilikom zalaska sunca), na početku smjena straža tame (na početku noći), kad otvori riznicu njezinu (noćni nebeski svod) i kada je ogrne odozgo (zvijezdama, planetima i mjesecom), i pri obrtaju njezinu (u ponoć) i kad se okupi pred svjetlom (pred zoru);
▪ Kad se pojave svjetlila iz prebivališta svetog (sunce u zoru i mjesec navečer na horizontu) i kad se okupe u konačištu slave (na nebu);
▪ Na početku (lunarnog) razdoblja, ujedno u dane mladine (za mlađaka), u obrtajima njihovim (za punog mjesec i u noći bez mjeseca), sa međusobnim smjenama (prilikom uštapa), kad se obnavlja veliki dan (proljetni i jesenski ekvinocij te ljetni i zimski solsticij) u svetinji nad svetinjama (na nebeskom svodu), znak otvora vječne mladosti u prvinama razdoblja u sva postojeća vremena (na početku svakog kvartala).
▪ Na početku (kalendarskog) mjeseca po određenom času njihovu i u svete dane (religiozne blagdane) po redoslijedu njihovom, na spomendane (na nešto) po određenju njihovom, prinosi usana (riječi molitve) blagoslivljat će Ga kao uklesani Zakon dovijeka.
▪ Na počecima godine (na Novu godinu, proljetni ekvinocij) i pri obrtajima njezinih razdoblja kad se navrši zakon njihovog redoslijeda (na kraju svakog godišnjeg doba, tj. kvartala); u dan suda kojeg predaju jedan drugome (zadnjeg dana svakog kvartala prilikom smjene godišnjih doba), u doba ljetne kosidbe, i doba sjetve, i doba zelenila, u razdobljima godine sedminama njezinim (na kraju svakog tjedna, u subotu).
▪ I u počecima sedmoljeća (ciklusa od sedam godina) njezinih blagdanu slobode (jubileja), i sve dok jesam, bit će to uklesan zakon na mome jeziku za plod molitve i darove usana mojih…
▪ S dolaskom dana i noći doći ću u Savez Božji i s odlaskom večeri i jutra govorit ću Zakone Njegove…
▪ Prije no što pokrenem ruke i noge svoje blagoslivljat ću ime Njegovo.
▪ Prije odlaska i dolaska, sjedenja i ustajanja, i s lijeganjem u svoju postelju zapje-vat ću i blagoslivljat ću Ga prinosom onoga što mi na usta izađe pred skupom ljudi.
▪ I prije no što dignem svoju ruku da se nauživam u slastima plodova zemaljskih, i pred stravom i užasom, i kad se sprema nevolja i pustoš blagoslivljat ću Ga čudesnom hvalom.
▪ I pred Njegovom se moći klanjam i na milosrđa se Njegova oslanjam cijeli dan”.
(Pravilnik zajednice, XIV (10) 1-8, 10, 13-16).
Molitve prije jela te blagovanje kruha i vina u specijalnim prigodama
Ta je zajednica blagovala identično kao i eseni u prije navedenim tekstovima: prvo molitva starješine, zatim započinje objed.
No za specijalne prigode ta je zajednica zajedno s Mesijom Izraela blagovala kruh i vino, baš kako je to nekad Melkisedek ponudio Abrahamu i kako je to blagovao Isus sa svojim učenicima na njihovoj posljednjoj zajedničkoj Pashi:
”I ako se za zajedničkim stolom okupe založiti kruh i vino, a postavljen je zajednički stol za jelo i vino za piti, neka nitko prvi ne pruži svoju ruku da uzme kruh i vino prije kohanita (svećenika), jer će on blagosloviti načinjanje kruha i vina i pružit će ruku ka kruhu na početku, a poslije će pružiti Pomazanik (Mesija) Izraela svoje ruke ka kruhu, a poslije će blagoslivljati sva zajednica zajedništva, (svaki) čovjek prema časti svojoj. A prema ovom zakonu neka čine kod svakog objeda ako se okupi do desetorica ljudi.” (Pravilnik zajednice Izraela na kraju dana, II, (2), 17-22).
Novi Savez u zemlji Damaska
Ta je zajednica također učila da je pristupanje u njihovu zajednicu značilo pristupanje ”Novom savezu u zemlji Damaska” nakon čega su novopridošli članovi postali ”Sinovi Njegova saveza” (Ratni svitak, XXVII, 8).
U evanđeljima je za to isto korišten naziv Savez i Novi savez, a njega je Isus sklopio na Posljednjoj pashalnoj večeri, koji se odnosio na njegovo skoro žrtvovanje na križu.
To je u Damasku iskusio Pavao, kad je tamo bio kršten, nakon čega je postao sljedbenik sljedbe “Puta“; “Nozrei ha-Brit”, “Nazarena Saveza”; “Revnih na Zakonu”, tj. “Zelota Zakona”.