PRVO RAZDOBLJE RIMSKIH PROKURATORA: OD KOPONIJA DO GRATA
KVIRIN DOLAZI U SIRIJU, A KOPONIJE U JUDEJU
1. Zatim je August poslao bivšeg senatora Kvirina (6-9.) u Siriju da bude legat i sudac te nacije (upravitelj) te da provede njeno oporezivanje, dok je Koponija (6-9.) poslao da bude prokurator Judeje. Štoviše, Kvirin je i sam došao u Judeju koja je tada bila pridodana provinciji Siriji, kako bi napravio inventuru njenog bogatstva i preuzeo novac Arhelaja.
A Židovi, iako su na početku mrsko primili najavu o oporezivanju, još uvijek se nisu tome suprotstavili zbog odgovaranja velikog svećenika Joazara sina Boethusa. Zbog toga su oni, nagovoreni Joazarovim riječima, predali popis svoje imovine bez ikakve rasprave u vezi toga.
POBUNA JUDE GALILEJCA
No tada se Juda Galilejac iz grada Gamale u Gaulanitisu (Golan), zajedno s farizejem Sadukom pobunio protiv tog oporezivanja, govoreći:
”da je ono uvod u ropstvo te su potaknuli narod da brani slobodu kako bi mogli osigurati svoju sreću i sigurnost za ono što posjeduju kao i osigurati radost još većeg dobra, onog koje dolazi od časti i slave koje će dobiti za velikodušnost. Također su rekli da im Bog inače ne bi pomagao, nego jedino ukoliko se udruže jedni s drugima u vijeću koje bi moglo biti uspješno i u njihovu korist, i to posebno, ako se radi o velikom pothvatu, a ne brinuti o izvršavanju istog.
Ljudi su sa takvim zadovoljstvom primili ono što su rekli, tako da se ovaj hrabri pothvat nastavio do velikih visina. Također su sve vrste nevolja potekle od tih ljudi, te je narod bio inficiran ovim naukom do nevjerojatnog stupnja. Jedan je nasilni rat slijedio iza drugog, a mi smo izgubili prijatelje koje smo koristili za ublažavanje naših boli, a također su se dogodile i vrlo velike pljačke i ubojstva naših glavnih ljudi. To je zaista bilo učinjeno u prividu javnog interesa, no u stvarnosti u nadi dobitka za sebe. To je bio izvor odakle su se podizale pobune, a od njih ubojstva ljudi koja su ponekad pala na neke od njihovih ljudi (zbog ludosti tih ljudi jednih prema drugima, jer je njihova želja bila da nijedan od neprijateljske stranke ne preostane), a ponekad na njihove neprijatelje. Također je i glad došla do nas te nas je dovela na posljednji stupanj očaja, kao što je to isto učinilo zauzimanje i rušenje gradova. Štoviše, pobuna se na kraju toliko jako uvećala, da je sam Hram Božji bio spaljen vatrom njihovih neprijatelja. Takve su bile posljedice toga da su običaji naših otaca bili promijenjeni, te je zatim ta napravljena promjena bila dodatni veliki uteg koji je odvukao sve prema uništenju kojeg su ti ljudi prouzrokovali urotujući se zajedno.
Zato su Juda i Saduk koji su pokrenuli četvrtu filozofsku sljedbu (τετάρτην ψιλοσοψίας) kod nas i imali mnogo sljedbenika te ispunili našu građansku vladavinu neredima u sadašnjosti i postavili temelje naših budućih nevolja ovim sistemom filozofije, kojeg mi prije nismo poznavali i o kojem ću malo kasnije raspravljati, a i dakako zato jer je infekcija koja se odatle proširila među mlade naraštaje koji su bili revni za to, prouzrokovala uništenje naroda.”
Josip ne kaže kako je završila pobuna Jude Galilejca i Saduka i kakva je bila njihova sudbina, nego nakon gornjeg navoda opisuje do tada postojeće sljedbe u Judeji, naime farizeje, saduceje i esene te, kaže da je četvrtu filozofsku sljedbu u Židova tada osnovao Juda Galilejac.
(Komentar o pobuni Jude Galilejca prezentiramo nešto niže u sklopu teksta o problemima u datiranjima velikih svećenika).
OD KOPONIJA DO GRATA
2. Nakon što je Kvirin preuzeo Arhelajev novac i kad je oporezivanje bilo završeno, smijenio je s mjesta velikog svećenika Joazara, sina Boethusa i postavio na to mjesto Ananiju sina Seta (6-15. g.).
A nakon Koponija (6-9.), na mjesto prokuratora Judeje došao je Marko Ambivulije (9-12.), a nakon njega Anije Ruf (12-5.). Nakon Rufa proku-rator Judeje postao je Valerije Grat (15-26.).
On je s mjesta velikog svećenika smijenio Ananiju, sina Setha i postavio Ismaela, sina Fabija (15. g.). Zatim je ubrzo smijenio njega i postavio Eleazara, sina Ananije (16-17.), koji je već jednom prije bio veliki svećenik (ali Josip nije naveo kada); njega je smijenio nakon godine i na taj položaj postavio je Šimuna sina Kamithusa (17-18.), koji je na tom položaju bio manje od godine dana. Zatim je smijenio i njega te postavio na to mjesto Josipa Kajfu (18-36.). A nakon što je Grat otišao u Rim, u Judeju je kao prokurator došao Poncije Pilat (26-36.).
Nakon toga je Herod Antipa, koji je bio u prijateljstvu s rimskim carem Tiberijem, sagradio grad na obali Genezaretskog jezera i nazvao ga prema svom patronu, Tiberijada.
Kroz to je vrijeme Herod Antipa (tetrarh), sagradio zid oko Seforisa i učinio ga glavnim gradom Galileje, zatim zid oko Betaramfte i nazvao to mjesto Julija, dok je Herod Filip (tetrarh) sagradio Paneas, grad na izvoru Jordana i nazvao ga Cezareja (postala je poznata kao Cezareja Filipova).
PROBLEMI DATIRANJA VELIKIH SVEĆENIKA OD SMRTI KRALJA HERODA DO PONCIJA PILATA I POBUNE JUDE GALILEJCA I FARIZEJA SADOKA
Pogledajmo još jednom postavljanja i smjenjivanja velikih svećenika prema Josipu (ili vjerojatnije prema kasnijem redaktoru):
| VELIKI SVEĆENICI OD SMRTI HERODA VELIKOG DO DOLASKA PONCIJA PILATA PREMA JOSIPU | |
| Joazar, sin Boethusa | Postavio ga je Herod Veliki kratko vrijeme prije svoje smrti 4. g.pr.Kr., a smijenio Arhelaj nakon što se vratio iz Rima u drugoj polovini 3. g.pr.Kr. zbog sumnje u pomaganje pobune. |
| Elezar, sin Boethusa | Postavio ga je Arhelaj u drugoj polovini 3. g.pr.Kr. i ubrzo ga smijenio (potkraj 3. g.pr.Kr.?). |
| Isus, sin Sie | Postavio ga je Arhelaj dok je još bio na životu (tko: Eleazar?, Juda Galilejac? potkraj 3. ili na početku 2. g. pr.Kr.?), ali nema podataka je li ga i kada smijenio. |
| Elezar, sin Ananije
njegov prvi mandat? |
Obavljao je velikosvećeničku službu između Isusa sina Sie (3. ili 2. g.pr.Kr.) i Ananije sina Seta (6. g.)? To je jedino moguće razdoblje, u kojem je uz prezentirani raspored velikih svećenika Eleazar sin Ananije mogao obavljati svoj prvi mandat. No potpuno je neuvjerljivo da bi Eleazar mogao obavljati službu velikog svećenika prije svog oca Ananije sina Seta. Zato, da bi Eleazarov mandat imao kredibilitet u tom razdoblju, trebalo bi uvesti pretpostavku da je između Isusa sina Sie i Eleazara sina Ananije velikosvećeničku službu obavljao Ananija sin Seta.
No kod Josipa je navedeno da je Kvirin smijenio Joazara, sina Boethusa poslije obavljenog popisa 6. godine, a taj je Joazar bio smijenjen još 3. g.pr.Kr. te nije navedeno da bi ga Arhelaj ponovno postavio na taj položaj poslije Isusa sina Sie. Naime, nimalo nije vjerojatno da bi Arhelaj ponovno postavio Joazara, sina Boethusa na mjesto velikog svećenika u 2. g.pr.Kr. ili kasnije, nakon što ga je prije toga smijenio zbog pomaganja pobune protiv rimske vlasti u kasno proljeće 3. g.pr.Kr. |
| Ananija, sin Seta | 6-15. |
| Ismael, sin Fabija | 15. |
| Elezar, sin Ananije | 16-17. Eleazarov drugi mandat. |
| Šimun, sin Kamithusa | 17-18. |
| Josip Kajfa | 18-36. |
Komentar o datiranju velikih svećenika i pobuni jude galilejca:
Zbog toga što nije vjerojatno da bi Arhelaj ponovno postavio na mjesto velikog svećenika Joazara sina Boethusa, kojega je već jednom prije smijenio zbog pomaganje pobune (Jude sina Ezekije, Šimuna i Athronga zapravo Teude, Šimuna i Athronga), pobunu Jude Galilejca trebamo datirati u vrijeme blizu Arhelajevog postavljanja Isusa sina Sie odnosno potkraj 3. ili u zimu/proljeće 2. g.pr.Kr. Vjerojatno je zbog pomaganja pobune Jude Galilejca, Arhelaj smijenio Elezara sina Boethusa i na njegovo mjesto postavio Isusa sina Sie.
Za ovakvo datiranje Jude Galilejca u neku ruku govori i citat Gamaliela iz Djela apostolskih, kojeg ćemo još jednom navesti:
”Prije ovoga vremena diže se Teuda, izdajući se za nešto osobito i uza nj pristade oko četiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristalice bile su raspršene i uništene. Poslije njega, u doba popisa pučanstva, diže se Juda Galilejac i povuče dosta naroda za sobom. I on poginu, a sve njegove pristalice biše raspršene.” (Dj. 5:36-37).
Iz Gamalielovog iskaza proizlazi da su Teuda i Juda Galilejac bili jedan poslije drugoga, ali ne znamo dužinu razdoblja između njih. Također, iz Josipovog navoda ”jedan je nasilan rat došao na nas poslije drugog” (Žid. starine, XVIII, 1:1), proizlazi da su navedeni ratovi vremenski morali biti jedan blizu drugog. Ako pobunu Teude (Šimuna i Athronga) datiramo u proljeće 3. g.pr.Kr., a pobunu Jude Galilejca potkraj 3. i početkom 2. g.pr.Kr., Gamalielov i Josipov redoslijed bit će uvažen.
Popis pučanstva
Smatramo da ga treba datirati tako da je trajao kroz godinu dana, od ljeta 3. g.pr.Kr. do ljeta 2. g.pr.Kr. Na taj popis podigao se Juda Galilejac. To je bio prvi Augustov popis u vrijeme Kvirinovog prvog mandata u kojem još nije bio upravitelj Sirije (Lk. 2:2), koji je očito krvavo završio. Drugi Augustov popis bio je 6. godine nakon protjeri-vanja Arhelaja i on je prošao bez pobune i krvoprolića. Tada je Kvirin u svom drugom mandatu bio legat i upravitelj Sirije (6-9.).
Pobuna Jude sina Ezekije zvanog Juda Galilejac
Josip u vezi pobune Jude Galilejca više šuti, nego što govori. Navodi da se ona uspela do velikih visina, kao što i Djela navode da je Juda povukao dosta naroda za sobom. No Josip ne navodi kako je Juda završio. Ne navodi niti koliko je Kvirin legija i drugih snaga morao dovesti u Judeju kako bi ugušio pobunu Jude Galilejca, koja je očito bila masovnija, nego pobuna Teude, Šimuna i Athronga (umjesto Jude sina Ezekije navodimo Teudu), kada je Var morao upotrijebiti tri legije i četiri grupe konjanika zajedno s pomoćnim snagama prilikom gušenja njihove pobune. Josip samo kaže da je Kvirin 6. godine preuzeo Arhelajev novac i da je, nakon što je oporezivanje bilo završeno, smijenio s mjesta velikog svećenika Joazara, sina Boethusa i postavio na to mjesto Ananiju sina Seta, nakon čega se Kvirin, očito mirno, vratio u Antiohiju. Da je tada pobuna bila u tijeku, Josip bi je opisao i prikazao razmjere rimskog odgovora te način slamanja te pobune, kao što je opisao i intervenciju Vara u kasno proljeće 3. g.pr.Kr. Da tada 6. godine nije bilo pobune, potvrđuje i sam Josip koji kaže da se tada Židovi nisu suprotstavili oporezivanju zbog odgovaranja velikog svećenika. Zbog toga su Židovi, nagovoreni njegovim riječima, predali popis svoje imovine bez ikakve rasprave u vezi toga.
Zbog toga vjerujemo da su Josip ili vjerojatnije kasniji redaktori, Judu Galilejca i događaje iz 3. i 2. g.pr.Kr. stavili u 6. godinu, premjestivši ih iz njihovog pravog poglavlja u knjizi XVII. u 1. poglavlje knjige XVIII. Židovskih starina, te da su ujedno, u svojem preuređenom tekstu, Judu Galilejca sina Ezekije razdvojili na dvije osobe i stavili te dvije osobe u različito vrijeme, u 3/2. g.pr.Kr. i u 6. godinu, dok su Joazara sina Boethusa premjestili u 6. godinu.
Zbog svega toga smatramo da Judu Galilejca treba identificirati kao Judu sina Ezekije zvanog Juda Galilejac.
Rekapitulacija
Na temelju takvog zaključivanja smatramo da Judu sina Ezekije zvanog Juda Galilejac treba datirati u vrijeme Augustovog i Kvirinovog prvog popisa koji je naveden u Lukinom evanđelju (Lk. 2:2), tj. potkraj 3. g.pr.Kr. i u prvom dijelu 2. g.pr.Kr. U prvom dijelu 3. g.pr.Kr. izbili su neredi Teude (a ne Jude sina Ezekije), Šimuna i Athronga koje je ugušio Var. U ljeto/jesen bila je smjena na vlasti u provinciji Siriji te je u Siriju došao neimenovani upravitelj, dok je u Judeju došao Kvirin, ali ne kao upravitelj Sirije, nego kao carski prokurator sa zadaćom da izvrši prvi popis ljudi i njihove imovine (cenzus) radi oporezivanja nasljedstva koje navodi Luka. Do tada se u Judeji vršilo samo oporezivanje prihoda na koje se građani nisu bunili i koji su se do tada redovito plaćali Herodu ili Arhelaju te su oni dio prikupljenih poreza, na ime porezne obveze Judeje, redovito slali u Rim. Na ovaj se novi popis radi oporezivanja nasljedstva pobunio Juda Galilejac zbog sljedećeg razloga: ako bi se na naslijeđenu zemlju morao plaćati porez, onda bi netko morao prodati komad naslijeđene zemlje ili ga dati caru na ime poreznog opterećenja, a prema religioznim zakonima Židova zemlja je pripadala Jahvi, koju je on dao sinovima Izraelovim samo na korištenje i koju oni nisu smjeli prodavati. To je bio pravi uzrok Judine i Sadokove pobune. Prethodni i do tada jedini popis radi oporezivanja nasljedstva u Izraelu proveo je kralj David, zbog čega je, kao Božja kazna za taj popis i oporezivanje, pomrlo sedamdeset tisuća ljudi (2 Sam. 24:1-17).
Komentar o Isusovim riječima ”Dajte caru carevo, a Bogu Božje”.
Zbog toga u potpuno drugačijem svjetlu treba obrazložiti poznatu Isusovu rečenicu:
”Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar. On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.”
Caru je trebalo dati njegov novac, no zemlju je trebalo ostaviti Jahvi, jer je pripadala njemu, a ne caru. Zbog toga se bilo kojeg Židova, koji je zemlju dobio u nasljedstvo, nikako nije smjelo dovesti u poziciju da mora prodati dio naslijeđene zemlje kako bi caru mogao platiti porez na nasljedstvo. To je zapravo bio Isusov čvrsti zelotski odgovor, no izrečen tako lukavo da ga farizeji nisu mogli uhvatiti u riječi.
Komentar o velikim svećenicima
Završavajući ovo razmatranje, smatramo da je Kvirin nakon gušenja pobune Jude Galilejca sina Ezekije smijenio dotadašnjeg velikog svećenika Isusa sina Sie (a ne Joazara sina Boethusa i ne 6. godine, kao što je to Josip odnosno kasniji redaktor naveo) te da je na to mjesto imenovao Ananiju sina Seta i to u proljeće 2. g.pr.Kr. To bi, smatramo, bio prvi mandat Ananije kojeg Josip ne navodi.
Vjerojatno je nakon nekog vremena, zbog možebitne bolesti Ananije, njegov sin Eleazar obavljao službu velikog svećenika kroz neko vrijeme te pretpostavljamo da ga je na to mjesto postavio Arhelaj. To bi bio Eleazarov prvi mandat kojeg Josip ne navodi.
A Ananiju je Kvirin ponovno postavio na to mjesto nakon izgnanstva Arhelaja 6. godine i nakon popisa Arhelajeve imovine.
Takav ćemo redoslijed postaviti u pregledima velikih svećenika, a ne onakav kakvog ga kaotično navodi Josip.
Nastavak komentara o Judi Galilejcu slijedi u sljedećem poglavlju u tekstu o četvrtoj filozofskoj sljedbi kod Židova.
Nastavak komentara o Judi Galilejcu slijedi u sljedećem poglavlju u tekstu o četvrtoj filozofskoj sljedbi kod Židova. ª