PATRIJARSI OD ABRAHAMA DO JOSIPA: BIBLIJSKI TEKSTOVI

Prema knjizi “Mojsije i monoteizam”, kao najstariji pisani izvor Biblije, tj. Petoknjižja i knjige Isusa Navina, važi pisac jahveist, koga ta knjiga identificira kao svećenika Ebjatara, suvremenika kralja Davida. Nešto kasnije, u sjevernom kraljevstvu, u Izraelu, ne zna se koliko kasnije, djeluje pisac elohist. Poslije sloma toga kraljevstva 722. g.pr.Kr. neki je židovski svećenik spojio dijelove ta dva teksta i dodao svoje priloge. U sedmom stoljeću tome se pridodaje Deuteronomijum ili Ponovljeni Zakon, peta knjga Mojsijeva, koja se navodno kao cjelina otkriva u Hramu. Nova verzija smješta se u razdoblje poslije razaranja Hrama 587. g.pr.Kr. za vrijeme progonstva i poslije povratka, i naziva se Svećenički kodeks. U petom stoljeću Petoknjižje doživljava svoju konačnu redakciju i otad se nije bitno mijenjalo.

Prema tome, svi tekstovi Postanka koji obrađuju povijest patrijarha, zapisani su sa vremenskim pomakom od cca. 700 do 1300 godina, a Izlazak sa pomakom od cca. 250 do 700 godina, tj. toliko su kasnije zapisani nakon što su se ti događaji dogodili.

Zato nije čudo da u njima ima dosta pogrešaka i nepreciznosti, odnosno pravo je čudo da se tako ogroman broj informacija uspio prenijeti kroz tolika stoljeća, sve dok nisu zapisana.

ABRAHAM

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran, a Haranu Lot. Haran umre prije svoga oca Teraha u svom rodnom gradu Uru Kaldejskom, a Terah povede svoga sina Abrama, njegovu ženu Saraju, i unuka Lota iz Ura Kaldejskoga u Haran, u zemlju Kanaansku. (Post. 11.26-31).

Nahor je vjerojatno grad Nakhuru ili Til Nakhiri iz okolice Harana, ali i huritska država Naharajim kojoj je jedan od centara bio Haran, Terah je područje i grad Terq, grad iz okolice Harana koji se u kasnijim asirskim zapisima spominje kao Til Turahi, Haran je huritski grad u Aramu ili Padan Aramu, dok ime Abram povezujemo sa toponimima Habura i Aram. To su sve toponimi sa područja rijeke Habura pritoke Gornjeg Eufrata kojeg su naseljavali Huriti i na koje su se doselili Indoarijanci, te sa kojeg su zajedno krenuli u ekspanziju na zapad koju smo obradili u I Dijelu. To znači i da bi i Ur Kaldejski trebalo potražiti na toj lokaciji. Dosad su povjesničari uglavnom smještavali Ur Kaldejski u Sumer, u južnu Mezopotamiju, međutim, pogrešno.

Biblijski pisac smješta rođenje i smrt Harana u Ur Kaldejski. To ukazuje da je taj Ur (ur=grad) smješten pokraj Harana ili da je grad Haran na rijeci Habura u Bibliji nazvan Ur (grad Kaldejski). To kažemo zato jer je rijeka Habura u zemlji Kaldejskoj. O tome svjedoči prorok Ezkijel koji je jedno vrijeme tamo boravio kao ”svećenik u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru” (Ez. 1:3).

Zatim biblijski pisac navodi da je Terah poveo svoje iz Ura u Kanaan, u grad Haran. Međutim u tom obliku to ne može biti točno, jer Haran je na huritskom području, u Aramu sa sjeverne strane Eufrata, a ne u Kanaanu. Osim toga, malo dalje u Post. 12:4. piše da je nakon Terahove smrti Abram poveo svoga bratića Lota iz Harana u Kanaan. Prema tome on nije bio prethodno u Kanaanu, jer Haran nije u Kanaanu. Smatramo da je trebalo pisati da je Terah poveo svoje iz Ura (vjerojatno grada na području Terq) u Neharin, u grad Haran, odnosno da su Indoarijanci i Huriti nakon područja Terq osvojili i cijelo područje Neharin.

Očito da je sastavljač biblijskog teksta upotrebljavo naziv za Ur koji je u njegovo vrijeme bio u opticaju kao Ur Kaldejski u okolici Harana ili za san Haran. U vezi toga, Timesov “Biblijski atlas”⁽³⁰⁾ piše o sadašnjem shvaćanju nekih povjesničara u pogledu lokacije Ura da “… nisu prihvaćene ni sve identifikacije biblijskog Ura s istoimenim gradovima zapadno i sjeverno od Harana”. To znači da povjesničari čija razmišljanja anonimno navodi “Biblijski atlas” očito razmatraju takve mogućnosti te da su neke lokacije Ura iz okolice Harana već prihvatili kao potencijalne.

 

Slijedi skraćeni biblijski tekst:

 

Iz Harana se Abram sa svojom ženom Sarajom i bratićem Lotom  iseljava u Kanaan. To je put svjetske misije:

Jahve reče Abramu:

“Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.

Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat

    i sam ćeš biti blagoslov.

Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu,

   koji te budu kleli, njih ću proklinjati;

sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”

 Nakon toga Abram stiže u Kanaan i prvo dolazi do Šekema. Šekem je bio jedan od najjačih huritskih gradova u Kanaanu. Nakon toga pomiče se na jug prema Negebu. (Post.12:1-9).

A kad je zavladala glad u Kanaanu, Abram odlazi u Egipat. Tamo je njegova lijepa žena Saraja, koja je bila nerotkinja, zapela za oko faraonu. Abram je prepušta faraonu, a njemu pođe dobro zbog nje. Steče on stoke, goveda, magaraca, slugu, sluškinja, magarica i deva. (Post.12:10-16) Pisac teksta pogrešno navađa deve, jer deve nije mogao steći pošto su deve pripitomljene i uvedene kao domaće životinje na Bliski Istok tek oko godine 1200. pr.Kr.

Nakon toga Bog udara faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Saraje. Faraon ga kori što mu nije rekao da mu je Saraja žena, nego sestra, predaje ga svojim momcima, a oni istjeruju Abrama sa njegovom ženom i sa svime što je bilo njegovo (Post. 12:17-20).

Iz Egipta Abram odlazi u Negeb, a zatim do Betela, gdje se razdvajaju Abram i Lot. Abram ostaje u Kanaanu, a Lot se naseljava u dolinu rijeke Jordan, i ode na istok. Nakon toga Abram odlazi do Hebrona. (Post. 13:1-18).

Zatim Biblija bilježi ratni pohod četiri kralja: Amrafel, kralj Šineara (akadski grad Šanhar ili možda Babilon?), Ariok kralj Elasara (kralj Arivuk? Elasar je prema nekima Ilansra, grad između Harana i Karkemiša kojeg spominju zapisi iz Marija, no smatramo bi to područje trebalo povezati sa Asirijom), Kedor-Loamer, kralj Elama (jugozapadni Iran) i Tidal kralj Gojima (Tudhalij, kralj Hetita), poveli su rat protiv kraljeva Sodome, Gomore, Bele, Sebojima i Adme (Adama u Siriji). I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, a dvanaeste se godine dignu na ustanak. U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim, dođoše do pustinje Paran, pa se nakon više pobjeda vrate u Kadeš. Protiv njih se dignu kraljevi Sodome, Gomore, Bele, Sebojima i Adme. U dolini Sidim, kraljevi Sodome i Gomore u bijegu poskaču u rupe pune pakline, a Kedor-Laomer opljačka Sodomu i Gomoru te zarobi Lota, koji je živio u Sodomi. Kad je to čuo Abram, sakupi momčad i krene na Kedor-Laomera; pobjeđuje ga i progoni do Hobe, sjeverno od Damaska. Nakon što je spasio Lota, njegove žene i sve blago njegovo, Abram se vraća natrag, a u dolini Šave, tj. u Kraljevom dolu dočekuju ga kraljevi Sodome i Šalema (vjerojatno Jeruzalem). Kralj Šalema Melkisedek, koji je ujedno bio i svećenik Boga svevišnjega, tj. Ela Eliona, blagoslovi Abrama, a Abram mu dade desetinu od svega. Kralj Sodome reče Abramu da mu da samo ljude a da dobra uzme sebi, ali Abram to odbije, uz obrazloženje da ne bi netko rekao da se na njemu obogatio. (Post. 14:1-24).

 

Poslije tih događaja Bog sklapa savez sa Abramom:

“Potomstvu tvojem dajem zemlju ovu,

   od Rijeke u Egiptu, do velike rijeke, rijeke Eufrata:

Kenijce, Kenižane, Kadmonce, Hetite, Perižane, Refaimce, Amorejce, Kanaance,

Girgašane, Jebusejce” (Post. 15:18-20).

Nakon toga Abramova sluškinja Egipćanka Hagara rodi mu sina Jišmaela. (Post. 16)

 

Tada Bog ponovno sklapa savez sa Abramom:

“Ja sam El Šadaj – Bog svesilni, Mojim putem hodi i neporočan budi.

A Savez svoj ja sklapam sa tobom i silno ću te razmnožiti.

A ovo je savez moj sa tobom:

Postat ćeš ocem mnogim narodima;

i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti,

     jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.

Silno ću te rodnim učiniti; Narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.

Savez svoj sklapam između sebe i tebe, Savez svoj za vijeke vjekova:

ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.

Tebi i tvome potomstvu dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica

Svu zemlju kanaansku u vjekovni posjed;

a ja ću biti njihov Bog.” (Post. 17).

Zatim, dok je Abraham sjedio kod hrasta Mamre kod Hebrona, dođoše mu tri posjetioca. Abraham ih pogosti, a oni rekoše da će mu Sara roditi sina. Nakon toga posjetioci odoše put Sodome.

Tada Jahve reče da želi uništiti Sodomu i Gomoru, jer je zbog njihove razbludnosti do njega stigla tužba na njih. Abraham moli Jahvu da ne uništi cijelo mjesto ako nađe u njemu barem deset pravednika, a Jahve obećava da u tom slučaju Sodomu i Gomoru neće uništiti.  Nakon toga, vrati se Abraham u svoje mjesto.

Ona dva anđela dođoše do Sodome, a na pragu gradskih vrata sjedio je Lot. Lot ih pozove da noć provedu kod njega, a anđeli tek nakon njegovog navaljivanja pristadoše. Ali, nakon večere, svi građani Sodome, mladi i stari, opkole kuću i zatraže od Lota da im izvede strance da ih se namiluju. Lot im ponudi u zamjenu svoje dvije kćeri, koje bijahu još djevice, ali građani ne pristadoše. Nasrnuše na Lota, i htjedoše vrata razvaliti. No ona dva anđela povuku Lota u kuću i zablješte ljude tako da nisu mogli naći vrata. Zatim anđeli požure Lota da ode iz Sodome sa svojom ženom i svoje dvije kćeri, jer će Jahve uništiti Sodomu. Lot odlazi u Soar, a Jahve uništava Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. Lotova žena se obazre, i pretvori se u stup soli.

Sutradan ujutro dođe ponovo Abraham kod hrasta Mamre i vidje u ravnici kako se diže dim iz Sodome i Gomore.

Lot se bojao boraviti u Soaru, pa ode u brda. Sa svoje dvije kćeri živio je u pećini. Jednog dana one ga opiše, legoše te zatrudne s njime, kako bi iza njega ipak ostalo muško potomstvo. Starija rodi Moaba, koji postane praotac Moabaca, a mlađa Ben-Amija, koji je praotac Amonaca. (Post. 19).

Zatim je Abraham ponovno u Negebu, u kraju između Kadeša i Šura, a nakon toga u Geraru. (Post. 20) Dok je boravio u Geraru, ponovo je rekao za Saru da mu je sestra iz predostrožnosti, a k sebi ju je uzeo kralj Gerara, Abimelek. No i njega Bog opominje da će umrijeti zbog Sare i Abimelek ih oboje sutradan otpravlja, a Sari daje tisuću srebrnjaka (o novcu malo kasnije). Abraham se moli Bogu i Bog ozdravljuje Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, koje su oboljele zbog toga jer je Abimelek uzeo k sebi Saru. Zatim se Abraham nastanio kod Beer Šebe na rubu pustinje Negeb. Njegova žena Sara Abrahamu rodi sina Izaka, u svojoj dubokoj starosti, a nakon toga Abraham otjera priležnicu Hagaru Egipćanku i njenog sina Jišmaela. (Post. 21:1-21).

Nakon toga Abrahamu dolazi Abimelek koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske, te Abraham i Abimelek sklapaju savez, zapravo usmeni ugovor o prijateljstvu. Abimelekove riječi bile su: ”….Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sada boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio….”(Post. 21:22-34).

Nakon toga, Bog kuša Abrahama i on odlazi po božjoj zapovijedi u kraj Moriju, da ondje na brdu žrtvuje svoga sina Izaka Bogu; nakon što ga je Bog spriječio u tome, vidjevši da je on spreman izvršiti božje naloge, vrati se Abraham u Beer Šebu i tamo se nastani. (Post.22:1-19).

Paralelno doznajemo da je u Haranu Abrahamovu bratu Nahoru, Milka rodila sinove Usa, Buza, Kemuela oca Aramova, Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela, koji je bio otac Rebekin. A i njegova suložnica kojoj bijaše ime Reuma, rodila mu je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. (Post. 22:20-24).

Nakon toga umre Sara, te Abraham otkupi za četristo srebrnjaka od Hetita Efrona, špilju Makpelu kod Hebrona za Sarin grob. (Post. 23.) Tekstopisac pogrešno navodi da je cijena bila plaćena u novcu: novac kao sredstvo plaćanja postoji tek od sedmog ili eventualno osmog stoljeća pr.Kr, od kada su ga izumili i počeli upotrebljivati u Maloj Aziji.

Abraham je uzeo k sebi još jednu ženu. To je bila Ketura. Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Abraham prenese svoj imetak samo na Izaka, a sinovima svojih suložnica podijeli darove i još ih za svoga života razašalje u istočne krajeve daleko od Izaka. Nakon stotinu sedamdeset pet godina života umre Abraham i sinovi ga njegovi Izak i Jišmael sahraniše u špilji Makpeli kod Hebrona (Post. 25.).

IZAK

Prema odredbi Abrahama, sluga Abrahamov nije smio dozvoliti da Izak uzme za ženu Kanaanku. Po Abrahamovoj naredbi, taj je sluga pošao da traži ženu Izaku u kraj od kuda su potekli. To je bio Aram Naharajim, Nahorov grad (to je očito ime huritske države Neharin, kako su Egipćani zvali Mitani, odnosno uža haranska okolica koja se ovdje zove Aram ili Aram Padan). Od tamo je taj sluga Izaku doveo ženu Rebeku, kćerku Betuela i unuku Abrahamovog brata Nahora. Betuel je osim toga imao sina Labana, čije će kćerke Lea i Rahela kasnije postati žene Jakovljeve. Izak je živio u Negebu, a bilo mu je četrdeset godina kada se oženio Rebekom. Rebeka je rodila blizance Izaku: Ezava i Jakova. Izaku je tada bilo šesdeset godina kad su Jakov i Ezav rođeni. (Post. 24. i 25:19-26).

Za vrijeme gladi koja je bila različita od prijašnje, ode Izak u Gerar do Abimeleka. Ovaj mu reče: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti…”. Za Rebeku je rekao da mu je sestra, iz straha da ga ne ubiju, kao što je i Abraham govorio za Saru, i skoro da je netko od Abimelekovih ljudi legao sa njegovom ženom. (Post. 26:1-11).

Izak je sijao u kraju kojeg mu je naznačio Abimelek i urod mu je bio stostruki, te je postao vrlo bogat. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli (tekstopisac i ovdje griješi, Filistejci su se doselili kao Narodi s mora u Palestinu par stotina godina kasnije). Filistejci mu zasipaju sve bunare što su ih sluge njegovog oca Abrahama iskopale, a Abimelek ga zatim istjeruje s obrazloženjem da je postao mnogo moćniji od njih. (Post. 26:12-16).

Izak ode u gerarsku dolinu, a nakon svađe oko bunara sa pastirima iz Gerara, vrati se ponovno u Beer Šebu.

Tamo mu dođe Abimelek sa savjetnikom Ahuzatom i zapovjednikom vojske Fikolom. Ponovo kao i otac njegov Abraham, sklopi Izak sa njima savez o prijateljstvu. Ovako mu reče Abimelek: “… Daj da s tobom sklopimo savez: ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili…”

Izakov sin Ezav oženio je dvije Hetitkinje, Juditu kćer Hetita Beerija i Basematu kćer Hetita Elona. One su postale izvor ogorčenja Izaku i Rebeki (Post. 26:17-35).

JAKOV

Zbog toga je Jakov, koji je bio drugorođeni sin, na nagovor svoje majke, na prijevaru dobio Izakov blagoslov kojim je on blagoslovio prvorođenca. Umjesto Ezava, taj je blagoslov dakle dobio Jakov, a Ezav ga je zbog toga jako zamrzio, toliko, da je odlučio da ga ubije.

Zbog straha da ga Ezav ne ubije, Jakov na nagovor svoje majke Rebeke odluči da bježi njenom bratu Labanu u Padan Aram. (Post. 27.) Na odlasku ga otac Izak blagoslovi, i naredi mu da ne uzima žene Kanaanke, nego da ženu potraži u Padan Aramu, u domu Betuela i Labana. (Post. 28:1).

Na putu prema Padan Aramu, u Betelu Jakov usni čudan san. U tom mu se snu javlja Bog:

“ Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. Tvojih će potomaka biti kao praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug: tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš, te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.” (Post. 28:10-15).

Jakov je stigao u Haran, i služio je Labana dva puta po sedam godina za njegove dvije kćerke Leu i Rahelu. Jakovljevi sinovi koje je imao s Leom bili su: Ruben (Reuben), Šimun (Simeon), Juda (Judah), Levi, Jisakar i Zebulun, i kćer Dina. Rahelina sluškinja Bilha rodi Jakovu Dana i Naftalija. Leina sluškinja Zilpa rodi mu Gada i Ašera. Zatim mu Rahela rodi Josipa. Rahela mu je kasnije u Kanaanu rodila još Benjamina. I obogati se Jakov služeći Labana. No Labanovi sinovi i Laban postadoše ljubomorni na Jakova i on krenu natrag svome ocu Izaku u Kanaan. Ali Rahela je uzela kumire oca svoga i njen otac krenu u potjeru za njima. Kad ih je sustigao, pretražio je cijelu Jakovljevu karavanu, ali nije našao kumire. Nakon toga su se s mirom rastali. (Post. 29-31 i 32:1-3).

Na prijelazu preko rijeke Jabok, cijelu se noć Jakov hrvao s anđelom Jahvinim, koji kad ga nije mogao savladati, iščašio mu je kuk. No u počast mu je dao ime Izrael. “Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i ljudima, i nadvladao si.” (Post. 32:23-33).

Nakon toga, Jakov se susreo s Ezavom i izmirio se, a zatim otišao u Sukot. Nakon toga se nastanio kraj Šekema koji se nalazio u zemji Kanaanskoj. Tu podiže žrtvenik i nazva ga “El-Elohej-Izrael” (El, Bog Izraelov).” (Post. 33.)

Šekem, sin Hivijca Hamora, silovao je i osramotio Dinu, kćerku Jakovljevu, no ujedno mu se Dina toliko dopala da ju je htio oženiti. No kako nije bio obrezan kao Židovi, pristao je da se njega i sve muškarce u Šekemu obreže. Za vrijeme dok su bili još u bolovima, sinovi Jakovljevi, Šimun i Levi izvrše osvetu i poubijaju sve muškarce u Šekemu. Nakon toga odlazi Jakov u Betel, gdje mu Bog ponovo govori da će se zvati Izrael i da će od njega poteći mnoštvo naroda. (Post. 34. i 35.1-15).

Na putu prema jugu, kod Efrate, tj. Betlehema, Rahela mu je rodila Benjamina i tamo umrla. Novorođeni sin je dobio ime Ben Oni, ali ga je otac prozvao Benjamin. Izrael pokraj Efrate sahranjuje Rahelu, a zatim odlazi u Hebron, tj. u Kirjat Arbu, kod oca Izaka, koji tamo umre u dobi od sto osamdeset godina. Sinovi ga Jakov i Ezav sahraniše. (Post. 35:16-29).

JOSIP

Jakov je volio od svih sinova najviše Josipa. Zbog toga njegova braća postanu strašno ljubomorna na njega. Jednom kad su njegova braća čuvala stada u okolici Šekema, krene po nalogu svoga oca i Josip za njima, ali ih ne nađe tamo nego u Dotanu. Oni ga zbog ljubomore bace u čatrnju, a zatim ga prodaju trgovcima Jišmaelcima ili po drugoj verziji Midjancima. Ocu su kasnije rekli da su ga rastrgale divlje zvijeri. Ti trgovci odveli su Josipa u Egipat i prodali ga Potifaru, faraonovom zapovjedniku straže. (Post. 37:12-36).

Za to vrijeme u Kanaanu, Josipov brat Juda oženi se nekom Kanaankom. S njom je imao sinove Era, Onana i Šela. Er se oženio Tamarom, ali je nakon nekog vremena umro bez djece. Zatim se Tamarom oženio Onan, ali on nije htio imati djece s Tamarom, nego je sjeme puštao na zemlju. Na kraju se Tamara preobukla u hramsku prostitutku i lukavstvom dobila djecu od svoga svekra Jude. Ime blizanaca koje je rodila, bilo je Perez i Zerah. (Post. 38)

U Egiptu je Josip prvo zadobio Potifarovo povjerenje i postao je upraviteljem njegova dvora. No žena Potifarova zagleda se u Josipa i reče mu: “Legni sa mnom”. Pošto on ne htjedne sa njom leći ni nakon njenih višekratnih navaljivanja, ona ga optuži upravo za suprotno, tj. da ju je htio silovati. Zbog toga je dospio Josip u zatvor. (Post. 39:1-20).

U zatvoru je Josip ispravno protumačio snove faraonovog pekara i peharnika; pekara zaista objesiše kao što mu je Josip prorekao, a peharnik se vrati posluživanja faraona. Nakon dvije godine usnio je faraon san o sedam debelih i sedam mršavih krava. Kako mu ga nitko nije znao protumačiti, sjeti se peharnik Josipa. Pozovu Josipa iz zatvora i on protumači san o dolazećih sedam rodnih godina i sedam gladnih godina. Faraon postavi tada Josipa za upravitelja njegovog dvora. I sav se je Egipat pokoravao Josipovim riječima, samo je faraon bio veći od njega. Josip je počeo sakupljati ljetinu u vidu poreza za vrijeme onih sedam plodnih godina, pripremajući se za gladne godine. (Post. 39:21-23, 40. i 41:1-44).

Faraon je dao Josipu za ženu Asenatu, kćer svećenika Poti-Fere iz Ona (Heliopolisa), koja mu je rodila dva sina Manašea i Efrajima. (Post. 41:45.).

U vrijeme gladnih godina, posla Jakov svoje sinove u Egipat da kupe hranu. Josip prepozna svoju braću, ali oni njega ne prepoznaše. Proda im žito koje su tražili, zatraži da mu drugi puta dovedu najmlađeg brata, i zadrži Šimuna kao taoca, te im vrati njihov novac. Kad su u Kanaanu pojeli žito kupljeno u  Egiptu, moradoše opet u Egipat, ali sada su morali povesti i Benjamina. (Post. 42-43).

No u Egiptu nakon što im je prodao žito, Josip je u Benjaminovu vreću stavio pehar. I njega zatim zadrži u Egiptu, pod optužbom da mu je ukrao pehar. Nakon toga se Josip otkriva braći kao njihov brat koga su oni prodali u roblje. (Post. 44, 45:1-15).

Kad je to čuo faraon, pozove on Josipovu braću i njihovog oca Jakova da dođu u Egipat i da se tu nasele. I Jakov krene iz Beer Šebe u Egipat, a faraon im dopusti da se nasele u Gošenskom kraju (Istočna Delta). Jakov je imao tada sto trideset godina, a u Egiptu je proživio još sedamnaest. Prije svoje smrti blagoslovio je Josipove sinove Manašea i Efrajima kao svoje i izjednačio ih sa svojima. (Post. 45:16-28, 46-48).

Osim što je skupljao od svakoga Egipćanina dio žita za faraona, Josip je napravio i zemljišni zakon, koji je u Egiptu vrijedio i nakon njega. (Post. 47:13-26)

Nakon što je Jakov umro u Egiptu, odvedu ga njegovi sinovi u Kanaan i sahrane ga pokraj Hebrona u špilji na polju Makpela. (Post. 50:1-13).

Poslije toga vrate se Josip i njegova braća u Egipat. Josip je poživio sto deset godina. Kad je umro, balzamiraše ga i položiše u lijes. (Post. 50:14-26).