PREDGOVOR
Prvi dio projekta Otvorenih pečata, sv. 1 do 2 obradili su i dekodirali problematiku Starog Zavjeta s povijesnog gledišta, dok se u sv. 3 obavila provjera svih zaključaka iz prva dva sveska. U njemu se detaljno obradila povijest deportiranih potomaka deset plemena Izraela, Horbata, Horvata, Harvata, predaka jednog dijela današnjih Hrvata, od odvođenja u asirsko ropstvo u VIII. st.pr.Kr. pa do doseljenja u Hrvatsku na Jadran u vremenu V-VII. stoljeća naše ere.
I. Sada se pred vama dragi čitatelji, nalazi drugi dio projekta Otvoreni pečati, svesci 4 do 9, s temom Razumijevanje kršćanstva א – ו: Od Makabejskog ustanka do razaranja Jeruzalema i Masade. Taj dio projekta Otvorenih pečata čini cjelinu za sebe i obrađuje povijest Judeje od oko 167. g.pr.Kr. do 73. g. I. stoljeća te unutar toga obrađuje problematiku Novog Zavjeta razmatranu sa stajališta povijesnog konteksta, kao i sa stajališta nastojanja razumijevanja početka i nastanka kršćanstva gotovo do najsitnijih detalja.
Meni je kao istraživaču prvotno bilo važno pronaći odgovore na pitanja: ▪ što se to dogodilo u I. stoljeću naše ere; ▪ zašto se dogodilo to što se dogodilo i u koju svrhu; ▪ tko su bili protagonisti tih događaja; i ▪ kakva je bila njihova međusobna rodbinska povezanost.
Nije mi bila namjera da kršćansku vjeru apologetski branim niti da je a priori napadam, nego mi je bio cilj da pronađem istinu o gore navedenoj temi, bez obzira na sve vjetrove koji bi mogli zapuhati kad rezultati ovog istraživanja jednom budu objavljeni. Ove knjige nisu napisane kao knjige vjere ali niti nevjere, nego kao knjige u kojima je opisan moj put traženja istine na gore postavljena pitanja. Trudio sam se da tekst ovih šest knjiga napišem bez tenzija, mirno iznoseći tijek mojeg istraživanja, činjenice i argumente koje sam prikupio, moja razmišljanja i analize te rezultate do kojih sam došao. Pri tome sam se osjećao kao realizator Isusovih riječi: “Ne bojte ih se dakle. Nema ništa skriveno što neće trebati da se otkrije; ništa tajno što neće trebati da se dozna. Zato će se sve što u tami rekoste čuti na svjetlosti; sve što u sobama šaptaste, propovijedat će se po krovovima.” (Lk. 12:2-3) i ”Tražite istinu, istina će vas osloboditi.” (Iv. 8:32).
To je upravo ono što sam radio: tražio sam istinu i odgovore na pitanja koja su mi se u nastojanju da razumijem Novi Zavjet postavljala, a to sam radio uporno danima, mjesecima i godinama, strastno i ne štedeći sebe niti svoje slobodno vrijeme. Ne mogu dovoljno dobro riječima opisati koliko sam bio sretan kad mi se ta istina malo po malo otkrivala i objavljivala, a zatim, kada sam je uspio staviti na papir tako da na kredibilitetan način bude dostupna drugima.
Oslobođenje koje u ovim knjigama sakupljena istina nekome može donijeti, nije fizičko oslobođenje od ropstva, siromaštva, bolesti ili nekog drugog fizičkog zla, nego oslobođenje od pogrešnih interpretacija, krivog shvaćanja i tumačenja, zabluda i neznanja koji općenito zarobljavaju ljudsku dušu sputavajući je da spozna istinu.
II. Za razumijevanje kršćanstva bilo je potrebno proučiti Evanđelja i druga Novozavjetna djela; zatim kumranske dokumente; Apokrife i gnostičku literaturu, naročito onu iz Nag Hammadija; zatim mnoga djela Crkvenih otaca, naročito Crkvenu povijest Euzebija iz Cezareje, Panarion Epifanija iz Salamine i Fragmente Papiasa; zatim rane židovske izvore naročito Talmud, Toledot Ješu kao i Origenovo djelo Contra Celsum. Također sam proučio brojne druge manje važne stare izvore kao i modernu literaturu te brojne internetske članke. Osim toga bilo je potrebno proučiti Starozavjetne Knjigu proroka, Psalama, Knjige Mudrosti i druge, nakon čega sam s povijesnog stajališta detaljno proučio cjelokupno razdoblje od Makabejskog ustanka do kraja I. Židovskog rata protiv Rimljana, pri čemu sam podatke najvećim dijelom crpio iz knjiga Židovske starine i Židovski rat Josipa Flavija.
Evanđeljima sam prišao kao knjigama istine te sam nastojao razumjeti što je u njima napisano i prevladati kontradikcije koje postoje među njima samima. Isto sam tako prišao ostalim knjigama Biblije, Talmudu i knjigama Flavija Josipa.
III. Pri svemu tome osjećao sam se kao onaj koji prolazi pokraj otoka sirena te između Scile i Haribde. Naime, postoje dvije osnovne razlike između kršćanstva i judaizma: ▪ Kršćanstvo smatra da je Isus bio Mesija (Kralj), fizički Sin Božji, začet bezgrešnim začećem između Boga i Djevice Marije, koja je pri tome bila i ostala vazda Djevica, tj. prije začeća i poslije porođaja. Nadalje kršćanstvo smatra da je Isus fizički umro na križu te da je nakon što je tri dana i tri noći fizički mrtav ležao u grobu, treći dan uskrsnuo od mrtvih. Sv. Pavao dodaje tome: “A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.“ (1 Kor. 15:17). Kršćanstvo nadalje smatra da je Isus živ bio uznesen na nebo i da otada tamo s Bogom živi i kraljuje. ▪ Suprotno od toga judaizam smatra da Isus nije bio Mesija, da je neovlašteno ostvarivao proročanstva koja se odnose na Mesiju, da Mesija kojeg su navješćivali proroci još nije došao te da nitko ne zna kad će doći. Judaizam također smatra da je Marija bila nevjerna svome zaručniku ili mužu Josipu; da je bludničila s drvodjeljama; da je Isus bio začet u nevjeri Marije i nekog vojnika Pantere; da Isus nije bio fizički Sin Božji te da je sve to što tvrdi i u što vjeruje kršćansto, jedna obična idolatrija.
Unaprijed sam znao da ću se kretati između tih dviju krajnosti. Ako ću u svome istraživanju ▪ otvoriti Danijelov kalendar i dokazati da je Isus bio onaj Knez Pomazanik koji je kalendarski došao točno u vrijeme kad je prema Danijelu trebao doći; da je čitavo Isusovo djelovanje, uključujući njegovo suđenje, raspeće, smrt na križu i ustajanje od mrtvih bilo upravo realizacija scenarija i terminskog plana kojeg je davno prije njega izrekao Sveti Duh Jahvin kroz usta proroka, psalmista i dugih pisaca Biblije – odobrit će me kršćanstvo, zamjerit ću se judaizmu. ▪ S druge strane, ako ću utvrditi da je judaizam bio u pravu u pogledu Isusa, gdje će u tom slučaju biti kršćanska dogma i vjera milijuna ljudi?
IV. Talmudski rabini nisu smjeli otvoriti Danijelovo proročanstvo niti njegov kalendar. Naime, R. Jonathan b. Uziel je u vrijeme koje je neposredno prethodilo Isusovom djelovanju htio razjasniti kontroverze o dolasku Mesije, međutim, glas s neba mu je zabranio da ne smije protumačiti Hagiografiju (Sveto pismo, treći dio Židovske Biblije u kojem je smješten Danijel), ”zato jer se iz Hagiografije vrijeme Mesijinog dolaska može saznati ako bi bilo protumačeno (a mora biti sakriveno)!”.
Zbog toga su talmudski rabini nakon navedene zabrane glasa s neba svoje mišljenje o dolasku Mesije mogli davati samo subjektivno. Vidjeli su da je Danijelovo vrijeme za dolazak Mesije stiglo i prošlo; znali su za tvrdnje Isusa i kršćana da je on bio Mesija; imali su presudu Sanhedrina da je Isus zavrijedio smrt zbog hule jer se pravio Božjim sinom, tj. Mesijom (kraljem), znali su za Pilatovu presudu i titulus koji je on stavio na Isusov križ i na kome je naveo njegovu krivnju ”Isus Nazarećanin kralj Židovski”, tj. da je Isus bio kralj, Mesija, ali rabini nisu smjeli niti su željeli preispitati i utvrditi je li Isus zaista bio onaj Knez Pomazanik, Mesija, koji je prema Danijelu trebao doći i je li on zaista došao točno prema Danijelovom kalendaru. Isto tako nisu se potrudili ispitati svrhu Isusova pojavljivanja i djelovanja, jer je njegovo djelovanje bilo vrlo uznemiravajuće i negativno za njih. Ukratko – Isusa nisu prihvatili kao Mesiju koji je prema Danijelovom kalendaru trebao doći i koji je kao takav prošao kroz sve što je prema prorocima i drugim knjigama Starog Zavjeta trebao proći.
Rabinima je bilo lakše ustanoviti da Mesija još nije došao te su razvili čitavu teoriju, različitu od Danijelovog termina, o tome kada bi Mesija trebao doći. No ni tu se nisu međusobno slagali, zato jer su terminu dolaska Mesije pristupali subjektivno odnosno izabrali bi neki stih iz Biblije koji ih je asocirao na problem koji su rješavali te su ga primijenili na dolazak Mesije. Upravo zbog toga što je svaki rabin subjektivno izabrao drugi stih i drugu asocijaciju te što nisu otvorili Danijelov kalendar, dobili su različite rezultate o vremenu dolaska Mesije i trajanju njegove vlasti.
Ako se sada u ovom istraživanju razjasne sva proročanstva proroka Danijela u pogledu dolaska Mesije i razaranja Grada i Hrama te se ustanovi da je očekivani Mesija bio Isus, kuda će krenuti judaizam? Ili možda nikuda – naime, kao, pričaj ti što hoćeš, imaj argumente i dokaze kakve hoćeš, to se neće uvažiti – slično kao u jednom vicu u kojem rabini čak niti Jahvu nisu htjeli poslušati kad im rekao da promijene neko svoje krivo ali uvriježeno tumačenje.
Međutim, stvari ne treba gledati dramatično. Smatram da će judaizam i kršćanstvo ovim istraživanjem dobiti nešto s čime mogu biti zadovoljni i nešto s čime ne mogu biti zadovoljni, dok će tražitelji istine biti najzadovoljniji jer će doći na svoje. Također, smatram da će i židovska historiografija I. stoljeća dobiti mnogo ovim istraživanjem, jer će brojni ondašnji zbunjujući događaji biti objašnjeni. Što se mene tiče, ja sam sretan što sam imao priliku istražiti navedeno područje, što sam ga u potpunosti uspio razumjeti i što sam rezultate istraživanja mogao opisati u ovim knjigama.
V. No bez obzira na sve opasnosti koje bi se mogle nadviti nad istraživanje ovakve vrste, uopće nisam imao niti najmanje dvojbe u pogledu moje uloge u svemu tome: od samoga početka znao sam da moram objaviti rezultate istraživanja do kojih ću doći; to mi je bila zadaća koju sam nosio duboko u sebi. Pri tome sam mislio da bi u procesu istraživanja bilo dobro da postupim kao lukavi Odisej: dat ću da me zavežu za jarbol istine kako se ne bih mogao otrgnuti od njega i otići u krivo; začepit ću uši voskom da ne čujem zanosni pjev sirena kako me ne bi privukle sebi i odvukle s pravog puta; na sigurnoj udaljenosti po uzburkanom moru ljudskih misli, vjerovanja i osjećaja proći ću pokraj stijena u kojima živi Haribda i u njih usrkava vodu, kako ne bih nestao u tamošnjim ponorima, te s najmanjim mogućim gubicima proći ću pokraj stijena gdje živi Scila koja sa svojih šest glava grabi one koji joj se približe. Također sam znao da tim putem trebam proći i otići prema svojem zavičaju, nebeskom Jeruzalemu.
VI. To me dovodi do priče iz Ivanovog Otkrivenja po kojoj su ove knjige dobile svoje ime:
“I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?” I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: “Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.
I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu:
“Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti (razlomiti) pečate njezine
jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga
ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;
Učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima
i kraljevat će na zemlji.”
I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja,
i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:
Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu, i blagoslov!”
I začujem: sva stvorenja, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori:
“Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu
blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!”
I četiri bića ponavljahu: “Amen!”
A starješine padnu ničice i poklone se.” (Otkr. 5:1-14).
Naravno da se ovdje radi o Isusu. On je bio taj Jaganjac Božji koji je u svoje vrijeme otvorio Knjige Proroka, Psalama i Mudrosti i realizirao sve što je tamo o njemu, tj. o Pravedniku, Sinu Božjem, Sluzi Jahvinom, Knezu Pomazaniku, tj. Mesiji bilo zapisano i određeno da on napravi. On je bio zaklan kao jaganjac, tj. umro je na križu i svojom je krvlju otkupio za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda i učinio ih je Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i oni su kraljevali na zemlji praktično sve do danas. To je bila kršćanska era, na tim je temeljima nastala i trajala kršćanska civilizacija. Međutim, izgleda da je sada i ta era došla blizu svoga kraja.
Nakon Isusa i I. Židovskog rata protiv Rimljana, knjiga sa sedam pečata ponovno se zatvorila. Nestalo je razumijevanja o misiji Isusa Krista, zbog čega se ona dogodila, zašto baš tada, s kojom svrhom i u kakvom povijesnom kontekstu. Iako je od onda prošlo skoro 2.000 godina, iako su mnogi pokušavali i fragmentarno u elementima uspijevali, nitko tu zatvorenu knjigu sa sedam pečata u cijelosti nije uspio otvoriti i razumjeti što se u I. stoljeću stvarno dogodilo i zašto. S razaranjem Jeruzalema i Masade nestalo je rano kršćanstvo i judaizam centriran na Hramu te su nastale religije: kršćanstvo kakvo danas znamo i rabinski judaizam. Te su religije događaje navedene u evanđeljima tumačile na svoj način ili su ih odbacivale.
Sada je došlo vrijeme da se pečati otvore (razlome) i da se knjiga sa sedam pečata ponovno otvori kako bi se sve što bijaše skriveno, otkrilo, i kako bi se sve što bijaše tajno, doznalo, tj. kako bi se događaji vezani za nastanak kršćanstva razumjeli, a preko njih razumjelo i samo kršćanstvo.
VII. Kao što sam napomenuo, put koji sam prošao, teme koje sam istraživao i rezultati do kojih sam došao zapisani su u svescima 4 do 9 projekta Otvoreni pečati – Razumijevanje kršćanstva א – ו: Od Makabejskog ustanka do razaranja Jeruzalema i Masade. U njima je sadržano sljedeće:
▪ U sv. 4 Otvorenih pečata s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva א: Povijest Judeje od Makabejskog ustanka do Poncija Pilata detaljno je obrađena povijest Judeje od Makabejskog ustanka do Poncija Pilata, s posebnim naglaskom na onovremene filozofske sljedbe kod Židova, unutar kojih sam najviše prostora posvetio sljedbi s Mrtvog mora i Kumranu.
▪ U sv. 5 s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva ב: Mesija kod proroka i u Talmudu; Isus u ranim židovskim izvorima i Da li je Isus bio Mesija ili nije? prvo je razmatrana uloga Mesije kod starozavjetnih proroka i u Talmudu, kao i navodi o Isusu u ranim židovskim izvorima Talmudu i Toledot Ješu te u Origenovom djelu Contra Celsum. Nabrojene su sve židovske optužbe protiv Isusa i sve što mu se stavlja na grijeh.
Zatim je razmatrana neobično važna tema: ‘‘Da li je Isus bio Mesija ili nije?” Naime, judaizam i Židovi sve do danas ne priznaju da je Isus bio Mesija, što je i bio razlog osude Isusa u dvoru velikog svećenika Kajfe, a kršćanski teolozi sve do danas nisu ih uspjeli uvjeriti u to. Naime, Isus nikad nije bio pomazan uljem za Pomazanika, Mesiju, Krista, a judaizam ne priznaje njegovo pomazanje Duhom u obliku goluba na Jordanu. Kako dokazati da je Isus na taj način bio pomazan i da je na kredibilitetan način postao Mesija? Jer, ako on nije postao Mesija, on tada ne bi bio kvalificiran da realizira ulogu Pomazanika Duhom prema Iz. 61:1-2.
▪ U sv. 6 s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva ג: Ivanovo i Isusovo rođenje, njihova rodbina i drugi apostoli dekodirana su evanđelja te je obrađeno rođenje Ivana Krstitelja i Isusa Krista kao i rodbinske veze koje ih povezuju s većim brojem osoba navedenih u evanđeljima. Osim toga obrađeni su i apostoli.
Zatim su su proanalizirane Leonardove slike koje obrađuju događaje iz evanđelja, te je pronađeno da je on šifrirano naslikano sve ono što je kao tajnu povijest autor dešifrirao u ovoj knjizi. To je bila potvrda da su evanđelja u ovoj knjizi dobro dešifrirana, odnosno da je ista tajna povijest u vezi Ivanovog i Isusovog rođenja prije 500 godina došla do nekoga koji je dao zadatak Leonardu da je šifrirano naslika u svojim slikama. U sklopu tog istraživanja dešifrirana je i Mona Liza, a također i Posljednja večera.
▪ U sv. 7 s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva ד: Proročka tajna i misija Isusa Krista obrađeno je doba Isusa Krista i njegovo djelovanje koje se odvijalo kao potpuna realizacija scenarija kojeg su nekad davno prije izrekli/zapisali starozavjetni proroci i psalmisti te u skladu s kalendarom i terminskim planom zapisanim kod proroka Danijela.
Detaljno su razmatrani kalendari koji su bili u upotrebi u to vrijeme u Judeji, a naročito nas je interesirao solarni kalendar Sljedbe s Mrtvog mora. Koristeći taj kalendar dešifrirani su Objava o sedamdeset sedmica, tj. Objava o sedamdeset sedam i Objava o vremenu svršetka tj. Zapečaćena proročanstva, sve prema Riječi Jahvinoj navedenoj u Knjizi proroka Danijela., zato jer je u tim Objavama korišten isti solarni kalendar, a treba reći da to su jedina proročanstva iz Biblije koja u sebi imaju ugrađen kalendar. Zatim je ustanovljeno da su ta proročanstva bila scenarij i terminski plan po kojem su se precizno odvijali i realizirali događaji u I. stoljeću u Judeji. U Objavi o sedamdeset sedam u dan je bilo određeno kad Knez Pomazanik treba biti pomazan i kad treba biti ”pogubljen, ali ne za sebe”, što je Isus prema zadanom kalendaru u dan sve realizirao. On je također realizirao i sva druga proročanstva koja se tiču Mesije, Pravednika i Sina Božjeg navedena kod Izaije, Zaharije, u Knjizi Mudrosti, Ps. 22 i drugdje. U tim je Objavama bilo točno određeno kad Grad i njegovo Svetište trebaju biti razoreni, što su Jeruzalem i njegov Hram bili, kao i kad treba doći svršetak svemu tome, tj. kad narod Kneza koji će doći treba dočekati svoj kraj u propasti, što se ostvarilo pogibijom sikara u Masadi točno na vrijeme prema Objavi o vremenu svršetka. Isus je također znakom Jone proklamirao ”dan odmazde Boga našega”, što je kao Izaijin Pomazanik Duhom trebao napraviti, tj. kad Jeruzalem treba biti razoren.
Naime, kao što je prorok Jona proklamirao da će Niniva za 40 dana biti razorena zbog njihove zloće (ali nije jer su se Ninivljani obratili pa im Jahve nije razorio grad), tako je Isus propovijedao da se Jeruzalemci obrate. Međutim nisu, nego su štoviše ubili onovjekog proroka Jonu tj. Isusa, koji je imao zadatak da ”onom pokvarenom i preljubničkom naraštaju” dade znak Jone proroka kroz boravak u utrobi zemlje kroz tri dana i tri noći te da nakon toga izađe živ van iz groba. On je sve to napravio i time je proklamirao kad će nastupiti ”dan odmazde Boga našega”. I Jeruzalem je bio razoren, ali ne za 40 dana, nego za 40 godina.
Također, u ovoj je knjizi vrlo detaljno proanalizirano i objašnjeno Torinsko platno, a zatim je objašnjena svaka nejasnoća u vezi Isusovog razapinjanja, pokopa i ustajanja od mrtvih iz groba.
▪ U sv. 8 s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva ה: Od Isusa Krista do Prvog židovskog rata sagledano je djelovanje i teologija Isusa Krista; zatim je obrađena povijest rane Crkve i djelovanje Sv. Pavla, kao i povijest Judeje od Isusa Krista pa do početka I. Židovskog rata protiv Rimljana.
▪ U sv. 9 s podnaslovom Razumijevanje kršćanstva ו: Prvi židovski rat pro-tiv Rimljana detaljno je obrađen tijek I. Židovskog rata protiv Rimljana i njegov katastrofalni svršetak po Židovski narod, Jeruzalem i njegovo Svetište. Treba reći da se taj rat također odvijao kao realizacija scenarija nekad davno izrečenih starozavjetnih proročanstava i točno prema kalendaru zapisanom kod proroka Danijela.
VIII. Teme koje sam obradio u ovim svescima, više su nego delikatne. Njihovo je razmatrajnje i prezentacija isključivo u okvirima racionalnog, no njihov će doseg svakako biti daleko izvan racionalnih okvira jer zadire u dogme kršćanstva i judaizma, u religije koje iste teme razmatraju na potpuno drugačiji, religiozan način.
Poznato je da su sve teze i zaključci toliko jaki koliko su jaki dokazi i argumenti na kojima oni počivaju. To je slučaj i s tezama i zaključcima prezentiranim u ovim knjigama. Ukoliko bi se kasnije ustanovilo da su dokazi i argumenti prezentirani u ovim knjigama preslabi odnosno da su kontra dokazi i kontra argumenti jači, srušit će se postavljene teze i zaključci kao kule od karata te od prezentirane istine u ovim knjigama neće ostati ništa. Međutim, kako nikakvih kontra dokaza i kontra argumenata u procesu istraživanja nije bilo, rezultati mojeg istraživanja su takvi kakvi su u ovim knjigama navedeni.
Ovo me dovodi do priče o apostolima koji su širili istinu o Isusu u Velikom Vijeću:
“Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: “Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.” (Dj. 5:33-39).
Tako će biti i s ovim knjigama.
IX. Recenzije koje bi obradile ovaj dio Otvorenih pečata – Razumijevanje kršćanstva, koje bi obradile brojne novitete u razumijevanju, tumačenju i prezentiranju razmatrane problematike i koje bi provjerile kredibilitet tih noviteta (treba napomenuti da je svaki je novitet u ovom području odstupanje od neke ustaljene religijske dogme ili njena negacija i time religijski vrlo osjetljiv) te ih kritički vrednovale – još nisu napisane i tek čekaju svoje recenzente.
U nedostatku takvih recenzija ovdje mogu ponoviti dijelove recenzija dr. Antuna Bauera iz 1999. i Antuna Abramovića iz 2012. koje su oni napisali razmatrajući tadašnja izdanja Otvorenih pečata sv. 1 i sv. 1–3. Te recenzije odnose se kako na Bibliju, tako i na autora Otvorenih pečata, a čitatelj će vidjeti jesu li Otvoreni pečati – Razumijevanje kršćanstva sv. 4 do 9 dostojni takvih recenzija:
”Zaključci koje autor u ovoj knjizi prezentira donose revoluciju koja također znači objektivnu valorizaciju onoga što nam Biblija daje. ”Otvoreni pečati” su i te kako pozitivna valorizacija ne samo Biblije, nego cijelog kompleksa činjenica o kojima je riječ, a koji su svedeni u ovoj knjizi na jednu historijsku kritičku osnovu.”
Dr. Antun Bauer: ”Šta Otvoreni pečati znače za naš narod?” (1999.).
”… Mikulićevo djelo po mnogo čemu je jedinstveno i neponovljivo. Prije svega, autor je hrvatski intelektualac koji po struci nije niti povjesničar, teolog, filozof ili pak etnolog ili možda lingvist. No, unatoč tomu ili možda baš poradi toga što nije studirao humanističke znanosti on je čovjek s ogromnom erudicijom baš iz nabrojenih znanosti. Njegovo znanje je golemo, njegova erudicija izuzetna, pa se čitatelj s pravom pita odakle mu sve to što je napisao?
Mogući odgovor je naravski složen. Prije svega, on ima silnu volju i znatiželju ući u onaj segment povijesti kojega se mnogi povjesničari, opterećeni načelima struke čuvaju kao žive vatre – paralelne ili duhovne povijesti čovječanstva. Tihomir Mikulić je znatiželjni i poneseni duh kojega se nećete tako lako osloboditi uobičajenim historicističkim frazama tipa: ”Pa valjda ti je jasno da se to tako dogodilo?” ili možda: ”O tom pitanju sve je već rečeno!” On je teškim i složenim povijesnim pitanjima pristupio sa stajališta – ”Povijest je otvorena knjiga samo ju treba znati čitati!” Usuđujem se ustvrditi da Tihomir Mikulić nije ”ništa novo otkrio” (jer ono što se dogodilo ionako ne možemo promijeniti) ali je on otkrio nešto uistinu veliko – pravi smisao prošlih dogođaja. A to znači novo čitanje i tumačenje povijesti. Domašaj toga novog tumačenja je uistinu potresan. Gotovo isto kao kada biste sto puta viđeni pejsaž počeli gledati novim očima – i otkrili biste da o već toliko puta viđenom ne znate zapravo ništa ili znate vrlo malo! …
… On je slobodan i radoznao duh koji ima golemu smjelost (da ne velim drskost) postaviti i ”najnemogućije” hipoteze i onda ih sustavno izložiti kritici na temelju novog čitanja izvora koji su nam dostupni ili onih koje je sam pronašao. On nema straha ni pred kojom ideologijom, nikakvog lažnog respekta ni pred kojom tvrdnjom nekog ”svetog spisa” niti se nekritički klanja pred bilo kojim ”znanstvenim autoritetom”. I to je njegova golema prednost! …”.
Antun Abramović: ”Recenzija ‘Otvorenih pečata’ Tihomira Mikulića” (2012.)
X. A sada zainteresiranom čitatelju prepuštam čitanje ovog web-a koji je posvećen knjigama Otvoreni pečati, sv. 4 do 9: Razumijevanje kršćanstva א – ו .
. Autor