b) RANI KRŠĆANI NA ČELU S JAKOVOM MLAĐIM SKORO SU USPJELI UVJERITI ŽIDOVSKI HRAMSKI ESTABIŠMENT DA JE ISUS BIO MESIJA
U prethodnoj smo točki naveli razloge zašto su Židovi od početka smatrali da Isus nije bio Mesija, kao što to zbog istih razloga i danas sma-traju. Međutim, postoji jedan rani događaj koji je mogao sve to preokre-nuti. On je opisan u apokrifnoj knjizi Priznanja Klementa nastaloj oko 200. godine, koja usprkos tome sadrži elemente istinitih događaja iz I. stoljeća.
Radi se o raspravi koju je u Hramu organizirao veliki svećenik Kajfa o tome da li je Isus bio Krist (Mesija) ili nije. Pri kraju rasprave došlo je do Savlovog napada na Jakova kojim je prekinuo raspravu i razjurio rane kršćane, nakon čega je, na temelju pisma velikog svećenika, uslijedio njegov progon kršćanskih sudionika rasprave sve do Damaska (Kumrana). Treba napomenuti da se Savao u tom tekstu ne navodi po svom imenu, nego kao “neprijatelj“:
Smatramo da u vrijeme te rasprave i Savlovog progona trebamo datirati navedenu kontroverzu u Izraelu koju je želio razjasniti Jonathan b. Uziel, ali mu je, prema Talmudu, glas s neba zabranio da protumači Hagiografiju prema kojoj se moglo saznati vrijeme Mesijinog dolaska (Traktat Megillah).
PRIZNANJA KLEMENTA: RASPRAVA O KRISTU KOJU JE U HRAMU ORGANIZIRAO VELIKI SVEĆENIK KAJFA NA TEMU DA LI JE ISUS BIO MESIJA ILI NIJE
PRVA RASPRAVA U HRAMU
Kad su se na Kajfin poziv svi zainteresirani sakupili u Hramu, Petar objasni zašto je istinit prorok nazvan Krist te opiše sljedbu židovskih kršćana, dok su apostoli opovrgnuli najznačajnije dijelove naučavanja saduceja, pismoznanaca, farizeja, Samaritanaca i Ivanovih učenika. Na to je Kajfa napao nauk Isusa, govoreći da je on naučavao isprazne stvari te da je rekao da su Siromašni (tj. članovi Sljedbe s Mrtvog mora) blagoslovljeni (vidi Mt. 5:3). Kajfi su dobro odgovorili Toma i Petar, a ljutiti Kajfa izreknuo je Petru upozorenje i prijetnju da bi se trebao suzdržati od propovijedanja da je Isus Krist, kako sebe ne bi doveo do uništenja, a pošto je Petar i sam zavaran, da ne bi trebao zavaravati i druge, itd. Na sve mu je te Petar korektno odgovarao.
Petrova najava uništenja Hrama
I tako su se oni nadmudrivali oko toga što je Petar ribar i neuk čovjek, a usuđuje se nastupati kao učitelj, zatim oko Hrama, oltara i žrtvi itd, da bi na kraju Petar zaključio:
“Pošto smo mi”, reče Petar, “izvan svake sumnje utvrdili da se Bogu ne sviđaju žrtve koje vi prinosite,1* jer je vrijeme žrtvovanja sada prošlo, i pošto vi nećete priznati da je vrijeme za prinošenje žrtava sada prošlost, dakle, Hram će biti uništen, a grozota pustoši stajat će u svetom mjestu.2* I tada će se poganima propovijedati evanđelje za svjedočanstvo protiv vas, kako bi vaša nevjera mogla biti suđena njihovom vjerom.3*
Jer u različitim vremenima cijeli svijet pati pod različitim bolestima, bilo da se one općenito šire preko svega ili da pogađaju nešto posebno. Zbog toga on (tj. svijet) za svoje spasenje treba posjet liječnika. Mi vam zbog toga nosimo svjedočanstvo i proglašavamo vam ono što je bilo skriveno svakom od vas. Na vama je da razmislite što je za vašu korist”.
Dok je tako Petar govorio o uništenju Hrama, cijelo je mnoštvo svećenika pobjesnilo. Tada glavar naroda Gamaliel, koji je apostolima bio brat u vjeri ali je na njihov savjet ostao među farizejima, reče mnoštvu:
Gamaliel stišava bijes svećenika
“Utišajte se malo, O ljudi Izraela, jer ne vidim da presuda visi nad vama. Zato se suzdržite prema tim ljudima, i ako ono u čemu oni sudjeluju potječe od ljudskog savjeta, uskoro će doći do svog kraja, ali ako je to od Boga, zašto bi sagriješili bez razloga ne mogavši postignuti ništa? Jer tko može nadvladati Božju volju? 4* Sada, dakle, dan se spušta prema večeri. Ja ću s tim ljudima raspravljati sutra, na ovom istom mjestu, na vaše uši, tako da se otvoreno mogu suprotstaviti i jasno demantirati svaku grešku”.
I tim se riječima oni utišaše te mirno odoše svojim putem.
A apostoli pak odoše do Jakova i sve mu ispričaše. Zajedno večeraše i ostadoše kod njega provevši cijelu noć u molitvi pred Uzvišenim Bogom, kako bi se u sutrašnjoj raspravi dokazala neupitna istina njihove vjere. A slijedećeg dana s njima do Hrama pođe Jakov biskup5* i cijela Crkva.
DRUGA RASPRAVA U HRAMU
Hram je već bio pun ljudi koji su došli slušati raspravu. Kad apostoli zauzeše svoje mjesto, riječ dobi Gamaliel, no njegov govor ne zadovolji Kajfu. Tada Kajfa, najglavniji od svećenika reče Jakovu, najglavnijem od biskupa,6* da rasprava u vezi Krista ne bi smjela imati drugi temelj osim onaj iz Pisma “kako bi saznali”, reče on, “da li je Isus bio Krist ili nije”. 7*
Jakov prihvati i reče da sve što su proroci rekli, da su to oni izveli iz Zakona (Tore), i sve što su govorili, da to je bilo u skladu sa Zakonom (Torom). Također je izrekao neka stajališta pozivajući se na Knjige kraljeva, i to u vezi načina, kad i tko ih je napisao i kako se trebaju koristiti.
Dva dolaska Krista
A kad je Jakov diskutirao u vezi Zakona i kad je najjasnijim izlaganjem iznio na svijetlo svaku stvar iz Zakona koja se tiče Krista, obilnim je dokazima dokazao da Isus je Krist te da su kroz njega ispunjena sva proročanstva koja se odnose na njegov ponižavajući dolazak.8* Također je pokazao da su prorokovana dva njegova dolaska: jedan u poniženju (preko pogubljenja na križu), koji je ostvaren, i drugi u slavi, za koji se treba nadati da će dogoditi, kad će on dati kraljevstvo onima koji vjeruju u njega i koji izvršavaju sve što je zapovjedio. 9*
I kad je očito podučio ljude o onom o čemu im je govorio, također je dodao da dok god čovjek ne bude kršten u vodi u ime trostrukog blaženstva, kako istinit prorok naučava, on ne može primiti oproštenje grijeha, niti može ući u kraljevstvo nebesko,10* te je još izjavio da je to naredba nestvorenog (tj. vječnog) Boga.
Tome je također dodao: “Ne mislite da govorimo o dva nestvorena Boga, ili da je jedan podijeljen na dva, ili da je isti stvoren kao muško i žensko. Nego, mi govorimo o Jedinorođenom Sinu Božjemu, koji ne dolazi iz drugog izvora nego neizrecivim samonastajanjem. I na sličan način možemo govoriti o Branitelju”. A kad je govorio o nekim stvarima koje se odnose na krštenje, kroz sedam je uzastopnih dana uspio nagovoriti sve ljude i velikog svećenika da se požure i da odmah prime krštenje.
Neprijatelj dolazi u Hram
I kad su stvari bile na točki gdje su oni trebali prići i biti kršteni, jedan od njihovih neprijatelja,11* ulazeći s nekoliko ljudi u Hram, počeo je vikati: ”Što to znači, O ljudi Izraelci? Zašto se tako olako žurite? Zašto se dajete voditi od najmizernijih ljudi koje je zaveo Šimun Mag?”
Dok je on to tako govorio pojačavajući sve više isti efekt, i dok je ga Jakov biskup opovrgavao, on je počeo razdraživati ljude i dizati bunu, tako da ljudi nisu mogli čuti što je Jakov govorio.
Zatim je vikanjem počeo dovoditi sve u zabunu i razvrgavati sve što je s puno truda bilo priređeno, i u isto vrijeme ponižavati svećenike kako bi ih uvredama i pogrdama razbjesnio, te kao luđak razdraživati svakoga na ubojstvo govoreći: “Što ste učiniti? Zašto ste oklijevali? Oh, vi lijeni i inertni, zašto niste stavili ruke na njih te ih rastrgali na komadiće?”
Neprijatelj fizički udara Jakova, nakon čega nastaje metež u Hramu
Kad je to izrekao, prvi je, uzevši veliku glavnju (ugarak) s oltara udario Jakova, za primjer drugima. Videći njegov primjer, tada su također i drugi bili spremni da ga slijede. A zatim je uslijedio metež na obje strane, pun udaraca i pretučivanja. Mnogo je krvi proliveno u metežu u čijem je središtu taj neprijatelj napao Jakova te ga naglavačke bacio s vrha stepenica dolje, a kad je pretpostavio da je mrtav, nije mu više bilo stalo da mu nanosi daljnje ozlijede.
Bijeg u Jerihon
Kad je došla večer, dođu svećenici da zatvore Hram te se apostoli vratiše u kuću Jakova i tamo provedoše noć u molitvi. Zatim prije zore otiđu dolje u Jerihon, zajedno s 5000 ljudi.
Neprijatelj (Savao) dobiva ovlaštenja od velikog svećenika
A nakon tri dana do njih dođe jedan od braće donoseći im tajnu poruku od Gamaliela, o kojem je prije bilo riječ, da je neprijatelj dobio ovlaštenje (punomoć, pismo) od glavnog svećenika Kajfe da uhiti sve koji vjeruju u Isusa i da s njegovim pismima ode u Damask,12* te da tamo također, koristeći pomoć onih koji ne vjeruju, napravi zbrku među onima koji vjeruju13* te da je zbog toga požurio u Damask, jer je vjerovao da je Petar pobjegao tamo.14*
Neprijatelj (Savao) zaustavlja se u Jerihonu na Dan sjećanja
I oko trideset dana nakon toga zaustavi se on na Dan sjećanja na svom putu dok je prolazio kroz Jerihon idući u Damask. U to su vrijeme apostoli bili odsutni, pošto su izašli van na grobove dva brata koje su bijelili svake godine, kojim je čudom obuzdan bijes mnogih protiv njih, pošto su vidjeli da su kršćanska braća imala sjećanje pred Bogom. 15*
Kad su se nakon toga apostoli sakupili u Jerihonu, biskup Jakov dade zadatak Petru da ode do Zakeja u Cezareju … (Priznanja Klementa, I. 1.55 – 1.72)
■ —————————–
Komentari:
1* Interesantne paralele s drugačijim prinošenjem žrtava sljedbe Mrtvog mora: ta sljedba više nije prinosila žrtve u Jeruzalemskom Hramu, kao što je Josip naveo da tako čine eseni (Židovske starine, XVIII, 1), smatrajući da su saducejski veliki svećenici okaljali Hram, nego su Hram pronašli u zvjezdanom svodu iznad Kumrana, pri čemu su hramsko žrtvovanje žrtvenih životinja na hramskom žrtveniku zamijenili prinosima usana tj. blagoslivljanjem Boga i molitvama.
2* Poziva se na Danijelovo proročanstvo o sedamdeset sedmica (Dn. 9:27), koje se ostvarilo 70. godine.
3* Iz ovoga se može zaključiti da je propovijedanje evanđelja poganima od početka bilo uključeno u plan kršćana. No to nije bio Petrov zadatak, jer je on dobio zadatak propovijedanja obrezanima.
4* Paralele ovom Gamalijelovom govoru nalaze se u Djelima (Dj. 5:38-39), iz čega se vidi da se jedno i drugo odnosi na jedan te isti događaj u načinu oslovljavanja: O ljudi Izraela! – Izraelci! (Dj. 5:35) te u riječima: “A za ovo sada, kažem vam: prođite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako potječe zbilja od Boga, nećete ih moći uništiti. Pustite ih, da ne dođete u sukob s Bogom!”.
5* Jakov biskup (episkop) = Jakov mavaker.
6* Jakov, najglavniji od biskupa: Upravo ova kvalifikacija Jakova donosi dah starine i autentičnosti: termin “najglavniji od biskupa” ne može se odnositi na organizaciju rane Crkve kakva je opisana u Djelima, pošto prema tom izvoru u to vrijeme osim Jakova nema drugih biskupa, nego na organizaciju rane Crkve koja je sinonim za sljedbu s Mrtvog mora odnosno “Svete”, “Siromašne”, “osey ha-Torah”, “Izvršavatelje Tore”, esene koji su imali kampove ili samostane po cijeloj bivšoj državi Heroda Velikog, uključujući i Jeruzalem, gdje su se prema Djelima nalazili “Sveti” ili “Siromašni sveti”, i gdje je svaki od tih kampova ili samostana imao svog mavakera, nadzornika, episkopa tj. biskupa.
7* To je i danas najvažnije otvoreno pitanje između kršćanstva i judaizma, koji smatra da Isus nije bio Krist tj. Mesija, te da Mesija, kakvog su naviještali proroci još nije došao na svijet.
8* Šteta što ovdje nisu navedeni obilni dokazi kojima je Jakov dokazao da Isus je Krist. Što se pak tiče ispunjenih proročanstava u vezi Mesije, Krista, jasno je koja su to kroz njega ispunjena proročanstva koja se odnose na njegov ponižavajući dolazak (udaranje, pljuvanje, razapinjanje na križ).
9* Termin: “drugi dolazak Krista u slavi, kad će on dati kraljevstvo onima koji vjeruju u njega i koji vrše (izvršavaju) sve što je zapovjedio” odnosi se na Danije-lovog Sina Čovječjeg “koji će doći na oblacima nebeskim, komu će biti predana vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, plemena i jezici i kojemu je njegova vlast vječna i nikada neće proći, a kraljevstvo njegovo neće propasti” (Dn. 7:13-14).
Ovaj termin također ima najuže paralele sa jednim od glavnih môta sljedbe s Mrtvog mora: “Bog će izbaviti iz Kuće suđenja one koji izvršavaju Zakon u Kući Jude zbog njihove patnje i zbog njihove vjere u Učitelja Pravednosti“ (tj. Isusa) te s osnovnim Pavlovom môtom koji je naglavačke izokrenuo navedeni môto sljedbe s Mrtvog mora: “Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim … Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom u Isusa Krista bez djela Zakona” (Rim. 3:20-28).
10* Ovo ima paralele u evanđelju po Ivanu: “ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Iv. 3:5).
11* Kasnije ćemo vidjeti da je to bio Savao.
12* Iz ovoga se vidi da je taj neprijatelj bio Savao.
13* Zadatak “napraviti zbrku među onima koji vjeruju” Pavao je realizirao izokretanjem jednog od glavnih môta sljedbe s Mrtvog mora tj. rane Crkve i upornim propovijedanjem tako izokrenutog môta među poganima sve do samog kraja (Dj. 21:21). Sad je jasno da je Pavao zapravo bio ubačeni agent velikog svećenika Kajfe u redove rane Crkve, koji je samo glumio preobraćenje, i to je bio sve do samog kraja.
Ovdje treba navesti paralelu Priznanja Klementa s Toledot Ješu koja odlično objašnjava svrhu Pavlovog subverzivnog djelovanja.
U Toledot Ješu su ”mudraci odabrali čovjeka čije je ime bilo Elijahu i koji je bio vrlo učen u Pismu te mu rekoše: ”Mi smo se složili da ćemo moliti za tebe da budeš ubrojen među dobre Izraelite u drugom svijetu. Idi i čini dobro za Izrael i ukloniti otpadnike (tj. nazarene tj, kršćane) od nas, tako da oni mogu otići u propast!”
Elijahu otiđe u Sanhedrin u Tiberiji (i) Antiohiju te napravi proglas … ”Ja sam apostol Ješue koji me posla k vama … Svatko tko će sa mnom biti na drugom svijetu neka se odvoji iz zajednice Izraela i neka im se ne pridruži, jer ih je moj Otac na nebu već odbacio i od sada od njih više ne zahtijeva službu, jer je rekao kroz Izaiju: ‘Vaše mlađake i blagdane moja duša mrzi”’.
A Elijahu, koji je dao te ne-dobre zakone, to je učinio za dobrobit Izraela a nazareni ga zovu Pavao. Nakon što je on uveo te zakone i zapovijedi, zabludjeli su se odvojili od Izraela i svađa je prestala.”
Ovdje nam pada na pamet slijedeća usporedba vezana za ime i položaj Savla/Pavla: Savao je nosio svoje rodno ime Savao sve dok je progonio Crkvu; kad je jednom postao član te Crkve te iznutra počeo “praviti zbrku među onima koji vjeruju”, postao je poznat kao Pavao. I Elijahu iz Toledot Ješu je promijenio svoje ime te su ga kršćani nazivali imenom Pavao. Slično se događa i drugdje, kad ubačeni agent dobiva kodno ime.
14* Prema ovome, neprijatelj (Savao) je požurio u Damask (Kumran), jer je vjerovao da je Petar tamo pobjegao; no tamo neće naći Petra, nego Pravednika (Isusa).
15* Termin sjećanje pred Bogom odnosi se na Dan sjećanja koji je padao prvog dana sedmog mjeseca. Ako je Savao tada bio u Jerihonu, onda je odmah otišao u nedaleki (oko 5 km) Kumran (Damask) kako bi tamo iznenadio Petra. Prema njegovim riječima, na putu je imao ”viziju” te je oslijepio, a pratioci su ga za ruku odveli u Damask (Kumran). Tamo nije sreo Petra, nego Pravednika tj. Isusa i ”čuo je riječ iz usta njegovih” (Dj. 22:8 i 22:14-15).
Međutim, smatramo da Savao nije istog dana stigao u Damask (Kumran), nego da je nekoliko dana pričekao smišljajući način kako bi se ubacio u Sljedbu koju je progonio. Prema podacima iz Pešera Habakuka (1QpHab), u Kumran je došao 10. dana 7. mjeseca ”na Dan Pomirenja”:
Pešer Habakuka Sljedbe s Mrtvog mora odnosio se na velikog svećenika Kajfu, gdje je Kajfa naveden kao “Zao svećenik koji je (putem svog agenta Savla) progonio Učitelja Pravednosti (Isusa) u kući njegova progonstva kako bi ga mogao zbuniti svojim otrovnim bijesom. I u određeno vrijeme za odmor, na Dan Pomirenja, on se pojavio (Savao) pred njima kako bi ih zbunio i prouzrokovao da posrnu na dan posta, subotu njihova počinka”. ª
—————————– ■
Ovom razmatranju treba dodati da niti jedan kršćanski teolog u zadnjih 2000 godina nije uspio dokazati Židovima da je Isus na kredibilitetan način postao Mesija, da je bio Mesija, i da je na legitiman način djelovao kao Mesija.
Niti jedno kršćansko dokazivanje da je na Jordanu Duh Sveti u obliku goluba Isusa pomazao za Mesiju, kod Židova nije palo na plodno tlo, te nije naišlo na njihovo razumijevanje i prihvaćanje.
Neki su kršćanski teolozi pokušavali dokazati da je Isusa za Mesiju pomazala Marija Magdalena, odnosno Marija iz Betanije kad ga je pomazala miomirisnom pomasti u Betaniji (Iv. 11:2 i 12:1-3); međutim to ne stoji, jer ga je ona time unaprijed pomazala za ukop (Iv. 26:12).
Sad možemo sagledati težinu problematike koju ovdje razmatramo.