PRIČE O BAR KAMZI, RAZARANJU JERUZALEMA I HRAMA I NJIHOVA POVEZANOST S ISUSOM
Neki istraživači smatraju da je u Talmudu ime Balaam samo kamuflirano ime za Isusa, dok drugi misle da nije, jer da su u Talmudu (Gittin 57a), Balaam i Isus navedeni kao dvije različite osobe u paklu. Mi smatramo da su u Talmudu Balaam i Ješu ili Isus Nazaren ponekad navedeni kao dvije različite osobe, ali i da je ime Balaam (hebr. בִּלְעָם, standardno Bil’am) također upotrebljeno da ponekad označava Isusa, zato jer ta riječ u obliku ‘Billa’am’ znači ”onaj koji je razorio/upropastio/uništio ljude”.
Što se tiče Bar Kamze, autor nije našao niti jednog istraživača koji bi Bar Kamzu povezivao s Isusom, a isto tako niti jednog modernog istraživača koji bi Isusa povezivao s razaranjem Jeruzalema 70. godine, dakako, osim njegovog prorokovanja da od hramskog zdanja neće ostati ni kamen na kamenu, kao i njegovih drugih izjava na temu rušenja Hrama.
No prije smo vidjeli da je Maimonides okrivio Isusa da je bio uzrok uništenja Izraela i da je prouzrokovao da njihov ostatak bude raspršen i ponižen. Ne znamo da li Maimonidesove optužbe Isusa okrivljuju da je nekako prouzročio razaranje Jeruzalema i njegova Hrama 70. godine, nakon čega se velik dio Židova raspršio po raznim dijelovima Rimskog Carstva ili su neosnovane.
Kako bi to ustanovili, sada ćemo istražiti priču Bar Kamze i usporediti je s podacima koje znamo o Isusu te s Maimonidesovim optužbama na račun Isusa.
1) Prikaz I. Židovskog rata u Talmudu
Razaranje Jeruzalema došlo je preko Kamze i Bar Kamze. R. Johanan (180-279.) je rekao: ”Koje je objašnjenje stiha: ‘Sretan je čovjek koji se boji svagda, a onaj okorjela srca pasti će u nesreću‘. (Izr. 28:14 tj. ”Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću”).1) Razaranje Jeruzalema došlo je preko Kamze i Bar Kamze 2) uništavanje Tur Malke3) došlo je preko kokota i kokoši; uništavanje Bethara došlo je kroz rupu od kože” (Gittin 55b).
■ —————————–
Komentari: 1) Ova se izreka u gornjem tekstu odnosi na Bar Kamzu.
2) Za Kamzu i Bar Kamzu u pripadajućoj fusnoti br. 26 Gittina 55b piše: ”Doslovno: ‘skakavac i sin skakavca’. Smisao je da je vrlo trivijalan razlog pokrenuo niz događaja koji su doveli do uništenja Jeruzalema; a na sličan način i ubijanje koje je pratilo i slijedio rat Bar Kohbe”.
No takvo razmatranje čudi jer prema Strongu naziv za skakavac je ‘arbeh (Strong 697). U drugom tekstu našao sam da riječ ‘kamzan‘ znači ‘sa žaokom‘. Nešto kasnije potražit ćemo drugačije značenje imena Kamza.
3) To je vjerojatno Kraljeva planina. U V. Pseudo-Jonatanu i Sucima 4:5 Gora Efrajimova navedena je kao Tur Malka. Horowitz u Palestine str. 240 piše da je čitavo planinsko područje od Doline Jezreelove do južne Judeje, uključujući planine Samarije, poznato također pod hebrejskim imenom Har ha-Melek. No moguće je da se naziv Tur Malka odnosio na čitavo područje kraljevstva Ivana Hirkana odnosno Aleksandra Janeja.
—————————– ■
(Gittin 55b, nastavak): Razaranje Jeruzalema došlo je preko Kamze i Bar Kamze na ovaj način. Neki čovjek imao je prijatelja Kamzu i neprijatelja Bar Kamzu. On je jednom priređivao zabavu i rekao je sluzi: ”Idi i dovedi Kamzu”. Čovjek je otišao i doveo Bar Kamzu. Kad ga je čovjek (koji je priređivao zabavu) tamo našao, rekao je: ”Vidiš, ti pričaš priče o meni, što ti radiš ovdje? Izađi”. Drugi (Bar Kamza) reče: ”Budući da sam ovdje, pusti da ostanem i ja ću ti platiti za sve što ću pojesti i popiti”.
(Gittin 56a): On reče: ”Neću”. ”Onda me pusti da ti dam za pola troškova zabave”. ”Ne”, reče drugi. ”Onda me pusti da platim za cijelu zabavu”. On još reče: ”Ne”. I uze ga za ruku i odvede van. Drugi reče: ”Pošto su rabini sjedili tamo i nisu ga zaustavili, to pokazuje da su se složili s njim. Otići ću i obavijestiti (rimsku) vladu protiv njih”. On ode i reče caru: ”Židovi se pobunjuju protiv vas”. On reče: ”Kako mogu znati?” On mu reče: ”Pošaljite im prinos i gledajte da li će ga prinijeti (na oltaru)”. Tako im on pošalje treće tele (tele u trećoj godini). Dok je (ono) bilo na putu, on (Bar Kamza) unakazi njegovu gornju usnu, ili, kako neki kažu, bjeloočnicu njegovog oka na mjestu gdje mi (Židovi) uračunavamo da je unakaženo, ali oni ne. Rabini su bili skloni da ga žrtvuju kako ne bi uvrijedili vladu. Reče im R. Zaharija b. Abkulas (I. st.): ”Ljudi će reći da su unakažene životinje prinresene na oltaru”.1) Oni tada predlože da ubiju Bar Kamzu kako on ne bi otišao i informirao (vladu) protiv njih, ali im R. Zaharija b. Abkulas reče: ”Da li onaj koji unakazi posvećene životinje treba biti pogubljen?” R. Johanan (180-279.) potom primijeti: ”Preko poniznosti (tj. neadekvatne i pretjerane savjesnosti u vršenju Zakona tj. zato što nisu žrtvovali unakaženu životinju)2) R. Zaharije b. Abkulasa, naša je Kuća (Grad) uništena, naš Hram spaljen, a mi sami protjerani iz naše zemlje”.3)
■ —————————–
Komentari: 1) Josip u Židovskom ratu II.17.2 kaže da je početak I. Židovskog rata protiv Rimljana nastupio 66. g. kad su svećenici u Hramu odbili da prinesu dnevnu žrtvu za cara.
2) Svi istraživači datiraju Bar Kamzu i R. Zahariju b. Abkulasa pred početak I. Židovskog rata; mi smatramo da je Bar Kamza bio Isus i da Bar Kamzu treba datirati u tridesetu godinu I. stoljeća.
3) Iz toga proizlazi da su rabini ubili Bar Kamzu (Isusa) na sramotan način, dok se Bog zauzeo za stvar Bar Kamze, zbog čega je uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram.
Zbog čega smatramo da je to bilo tako? Da rabini nisu ubili Bar Kamzu, on bi bio živ i informirao bi Rimljane protiv njih; u tom slučaju Bar Kamza ne bi bio osramoćen i ne bi bilo razloga da uslijedi žestoka reakcija Boga. No u Talmudu piše da su ”oni osramotili čovjeka, jer Bog se založio za stvar Bar Kamze i uništio je Svoju Kuću i spalio Svoj Hram” (Gittin 57a) te da je ”razaranje Jeruzalema došlo preko Kamze i Bar Kamze”. Navedeno sramoćenje moglo je biti jedino kroz pogubljnje Bar Kamze na sramotan način, a žestoka akcija Boga protiv njih, njihova grada i njihova Hrama mogla je biti poduzeta jedino kao njegova osveta za taj njihov čin. Zbog toga smatramo da su rabini ubili Bar Kamzu na sramotan način (tj. Isusa razapinjanjem na križ), te da je zbog toga uslijedila žestoka reakcija Boga.
—————————– ■
Početak I. Židovskog rata. Cestije Gal. (Gittin 56a). On (car) pošalje protiv njih cezara Nerona.1) Dok je on dolazio odapne strijelu prema istoku i ona padne u Jeruzalem. Potom jednu odapne prema zapadu i ona opet padne u Jeruzalem. On odapne prema sve četiri strane opkoljenja i svaki put ona padne u Jeruzalem. On reče nekom dječaku: “Ponovi mi (posljednji stih) Pisma koji si naučio”. On reče: “I ja ću se osvetiti Edomu rukom mojeg naroda Izraela” (Ez. 25:14). On reče: “Sveti, Blagoslovljen bio On, želi da opustoši svoju kuću i krivnju da svali na mene”.2) Tako on pobježe i postade prozelit, a R. Meir (139-163.) njegov je potomak.
■ —————————–
Komentari: 1) Car je bio Neron, koji je na Judeju poslao Cestija Gala.
2) Ovdje je ponovo jasno identificirana Božja namjera da da opustoši svoju kuću, tj. uništi svoj Hram u Jeruzalemu.
—————————– ■
Vespazijan. Protiv njih on tad pošalje cezara (tada generala) Vespazijana, koji je došao te opsjedao Jeruzalem kroz tri godine. U njemu su bila tri muškarca velikog bogatstva, Nakdimon b. Gorion, Ben Kalba Shabua’ i Ben Zizith Hakeseth. Nakdimon b. Gorion zvao se tako jer je sunce kontinuirano sjalo poradi njega. Ben Kalba Shabua’ tako je bio nazivan zato jer bi on dolazio u svoju kuću gladan kao pas (=keleb) a izašao pun (=sabea’). Ben Zizith Hakeseth tako je bio nazivan jer su njegove resice (=zizith) koristili za obrube na jastucima (=keseth). Drugi kažu da ime potječe od činjenice da je njegovo sjedalo (=kise) bilo među onima koji su bili rimska aristokracija. Jedan od njih rekao je narodu Jeruzalema: Ja ću ih držati u pšenici i ječmu. Drugi je rekao: Ja ću ih držati u vinu, ulju i soli. Treći je rekao: Ja ću ih držati u drvu. Rabini su smatrali da je ponuda drva najvelikodušnija budući da je R. Hisda običavao uručiti sve svoje ključeve svome sluzi, spasio je one od drva, pošto je R. Hisda običavao reći: ”Skladište pšenice zahtijeva šezdeset zaliha drva za (ogrjev). Ti su ljudi bili u stanju zadržati grad dvadeset i jednu godinu”.1)
Birjoni = zeloti. Biryoni2) su tada bili u gradu. Rabini im rekoše: ”Izađimo i pomirimo se s njima (Rimljanima)”. Oni (biryoni) ih nisu pustili (da odu Rimljanima), već su naprotiv rekli: ”Izađimo i borimo se protiv njih”. Rabini su rekli: ”Nećete uspjeti”.3) Oni su tada ustali i zapalili zalihe pšenice i ječma tako da je uslijedila glad.4) Marta, kći Boethiusa bila je jedna od najbogatijih žena u Jeruzalemu. Poslala je van svojeg slugu govoreći: ”Idi i donesi mi malo finog brašna”. U vrijeme kad je on otišao ono je bilo rasprodano. On dođe i reče joj: ”Nema bijelog brašna, ali tamo ima tamnog brašna”. Ona mu reče: ”Idi i donesi mi malo”. U vrijeme kad je on otišao, ono je bilo rasprodano. On se vrati i reče joj: ”Nema tamnog brašna, ali tamo ima brašna od ječma”. Ona reče: ”Idi i donesi mi malo”. U trenutku kada je otišao ono je također bilo rasprodano. Ona skine svoje cipele i reče: ”Ja ću izaći van i vidjeti ako mogu naći nešto za jelo”. Neki gnoj prodre joj u nogu i ona umre. Rabban Johanan b. Zakkai (30. pr.Kr.90.) primijeni na nju stih: ”Nježna i osjetljiva žena među vama koja se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju” (Pz. 28:56). Neki govore da je jela smokvu koju je odbacio R. Zaddok te je obolila i umrla. Jer R. Zaddok postio je četrdeset godina u htijenju da Jeruzalem ne bude uništen5) (te je postao tako tanak da) kad je pojeo nešto hrane to se moglo vidjeti (dok mu je hrana prolazila kroz grlo). Kad je on želio da se oporavi, oni bi mu uobičajeno donijeli smokvu, a on bi uobičajeno posisao sok i bacio ostatak. Kad je Marta bila na samrti, ona iznese sve svoje zlato i srebro i baci ga na ulicu, govoreći: ”Kakvo dobro od toga za mene”, dajući time učinak stihu: ”Oni će baciti svoje srebro na ulice” (Ez. 7:19).
Vođa birjona u Jeruzalemu. Abba Sikra (=Otac sikara), poglavar biryona u Jeruzalemu6) bio je sin sestre Rabbana Johanan b. Zakkaia. (Ovaj drugi) poslao je k njemu poruku: ”Dođi k meni privatno”. Kad je došao, reče mu: ”Koliko ćete dugo nastaviti na ovaj način i ubijati sve ljude glađu?” On odgovori: ”Što ja mogu učiniti? Ako im kažem riječ, oni će me ubiti”. On reče: ”Smisli za mene neki plan da pobjegnem. Možda ću biti u mogućnosti da spasim nekolicinu”. On mu reče: ”Pretvaraj se da si bolestan i pusti da svatko dođe kako bi se raspitao o tebi. Donesi nešto što smrdi i stavi to pokraj sebe, tako da će reći da si mrtav. Zatim stavi svoje učenike pod krevet (tj. mrtvačka nosila), ali ne druge, tako da oni ne primijete da si još uvijek svijetlog tena, pošto oni znaju da je živo biće svjetlije od leša (tj. leš potamni)”.
Bijeg Johanana b. Zakkaija iz opsjednutog Jeruzalema. On to učini, a R. Eliezer stade pod mrtvačka nosila s jedne strane, a R. Joshua (učenici Johanana b. Zakkaija) s druge. Kad su stigli do (gradskih) vrata, neki su ljudi htjeli proburaziti koplje kroz mrtvačka nosila. On im reče: ”Zar će (Rimljani) reći: ‘Oni su proboli svojeg učitelja?”’ Oni su ga htjeli pritisnuti. ”On im reče: ‘Zar će oni reći da su oni gurali svojeg učitelja?”’ (Nakon toga) oni za njega otvore gradska vrata i on izađe.
Kad je stigao do Rimljana on (R. Johanan b. Zakkai) reče: ”Mir tebi O kralju, mir tebi O kralju”. On (Vespazijan) reče: ”Tvoj je život izgubljen zbog dvije poante, jedna, jer ja nisam kralj a ti si me nazvao kraljem, i druga, ako sam ja kralj, zašto dosad nisi došao k meni?” On odgovori: ”Što se tiče toga što si rekao da nisi kralj,
(Gittin 56b) u istini ti si kralj, jer ako ne bi bio kralj, Jeruzalem neće biti predati u tvoje ruke, kao što je napisano: ‘I Libanon će pasti od jednog moćnog’ (Iz. 10:34 tj. ”Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon”). ‘Jedan moćni‘ (je epitet) koji se primjenjuje samo na kralja, kao što je napisano: ‘A njihov moćni mora biti od njih samih’ (Jr. 30:21, tj. ”Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov usred njih će izaći”) itd. ‘Libanon’ se odnosi na Svetište, kao što kaže: ‘Ta divna planina i Libanon’ (Pz. 3:25). Što se tiče tvojeg pitanja, ako si kralj, zašto do sada nisam došao do tebe, odgovor je da me biryoni među nama ne bi pustili”. On mu reče: ”Ako je ovdje vrč meda oko kojeg se omotala zmija, ne bi li oni trebali razbiti vrč da bi se oslobodili zmije?”7) On nije mogao dati nikakav odgovor. R. Joseph (kraj I./poč. II. st.) ili kako neki kažu R. Akiba (oko 40-137.) primijenio je na njega stih: ”(Bog) je okrenuo mudrace unatrag i učinio njihovo znanje bezumnim’ (Iz. 44:25). Trebao mu je reći: ‘Mi smo uzeli kliješta i uhvatili zmiju te je ubili i ostavili vrč netaknutim”.8)
U tom trenutku do njega (Vespazijana) stiže glasnik iz Rima govoreći: ”Na noge; jer car je mrtav i odličnici Rima odlučili su te napraviti glavom (države)”. On je upravo završio obuvanje jedne visoke cipele. Kad je pokušao obući drugu, nije mogao. On je pokušao skinuti prvu, ali ona se nije dala. On reče: ”Koji je značaj toga?” R. Johanan mu reče: ”Ne brini, dobra je vijest to učinila, kao što se kaže: ‘Dobre vijesti čine kosti debelima” (Izr. 15:30). Što je pomoć (za to)? Neka netko koga ne voliš dođe i prođe ispred tebe, kao što je napisano: ‘Slomljeni duh osušuje kosti”’ (Izr. 17:22). On to učini te se visoka cipela (tada) mogla obuti. On mu reče: ”Videći da si toliko mudar, zašto do sada nisi došao k meni?” On reče: ”Nisam li ti rekao?” – On uzvrati: ”Ja sam ti također rekao”.
On reče: ”Ja sad idem i poslat ću nekoga da zauzme moje mjesto. Vi međutim možete podnijeti zahtjev na mene i ja ću ga odobriti”. On mu reče: ”Daj mi Jabnu i njezine mudre ljude9) i obiteljski lanac Rabban Gamaliela10) te liječnike da izliječe R. Zadoka b. Josepha” ili neki kažu R. Akibu, primijenivši (ponovo) na njega (R. Johanan b. Zakkaija) stih: “(Bog) je okrenuo mudrace unatrag i učinio njihovo znanje nerazboritim”. On (Johanan b. Zakkaj) mu je trebao reći: ”Pusti ih (Židove) ovog puta”. On je, međutim, mislio da (Vespazijan) toliko mnogo ne bi dao, pa čak i da niti malo (Židovi) ne bili spašeni.
Kako su liječnici liječili R. Zadoka? Prvi dan dozvolili su mu da pije vodu u kojoj su bile natopljene mekinje; sutradan vodu u kojoj je bio grublji obrok (krupno zrnate mekinje prema Rashiju); slijedećeg dana vodu u kojoj je bilo brašno, tako da se njegov želudac proširivao malo po malo.
Vespazijan je poslao Tita, koji reče: ”Gdje je njihov Bog, Stijena, u kojeg su vjerovali?” (Pz. 32:37). To je bio zao Tit koji je bogohulio i vrijeđao nebesa. Što je on učinio? Uzeo je bludnicu za ruku i ušao u Svetinju nad svetinjama i raširio svitak Zakona te na njemu (s bludnicom) počinio grijeh. On je tada uzeo mač i rasporio zastor. Otamo je čudesno šiknula krv te je on pomislio da je sam sebe ubio, kao što se kaže: ”Neprijatelji tvoji bješnjeli su u sredini tvoje skupštine, oni su postavili svoje znakovlje za znakove” (Ps. 74:4 tj. ”Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove”). Abba Hanan (135-170.) je rekao: ”Tko je Moćan poput tebe, o Jah? 11) (Ps. 89:9). Tko je kao ti, moćan u suzdržavanju, koji si čuo bogohuljenje i uvrede bezbožnika i šutio?” U školi R. Jišmaela (druga pol. II. st.) je naučavano: ”Tko je kao ti među bogovima [elim]? (Izl. 15:11). Tko je kao ti među onim nijemim [illemim]?” Tit nadalje uze zavjesu i uobliči je u oblik košare te donese sve posude svetišta i stavi ih u nju; a zatim ih stavi na zapovjedni brod da bi išao i trijumfirao s njima u svom gradu (Rimu), kao što se kaže: ”A ujedno sam vidio da su zli pokopani i one koji su došli na grob i oni koji su učinili ispravno otišavši iz svetog mjesta te bili zaboravljeni u gradu” (Prop. 8:10 tj. ”Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost”). Ne čitajte keburim (sahranjeni) nego kebuzim (sabrani); ne čitajte veyishtakehu (i bili su zaboravljeni) nego veyishtabehu (i trijumfirali). Neki kažu da keburim (sahranjeni, pokopani), jer čak i stvari koje su bile pokopane, njima su bile obznanjene. (Za vrijeme plovidbe) oluja izniknu na moru koja je prijetila da ga (Tita) uništiti. On (Tit) reče: ”Očigledno snaga Božja tih ljudi je samo nad vodom. Kad je faraon došao, on se utopio u vodi; kad je Sisera došao, on se utopio u vodi. On također pokušava da mene utopi u vodi. Ako je on zaista moćan, neka dođe gore na kopno i bori se sa mnom”. Glas s neba dođe, govoreći: ”Grješnik, sin grješnika, potomak Ezava grješnika. Ja imam maleno stvorenje u mojem svijetu koje se zove komarac. (Zašto je ono nazvano maleno stvorenje? Zato što ima otvor za uzimanje, ali ne i za izlučivanje). Idi gore na kopno i zarati se s njim”. Kad je (Tit) pristao, dođe komarac i uđe mu u nos te je kuckao na njegov mozak kroz sedam godina. Jednog dana dok je (Tit) prolazio kraj kovača, čula se buka čekića i on se zaustavi. On reče: ”Vidim, ovdje se nalazi lijek”. Tako, svaki dan dovedu oni kovača koji je čekićem lupao ispred njega (Tita). Ako je on bio Nežidov, dali su mu četiri zuza, ako je bio Židov oni su mu rekli: ”Dovoljno je da vidiš patnju svog neprijatelja”. To je trajalo trideset dana, ali se onda stvorenje naviklo na to. To je naučavano: R. Phineas b. ‘Aruba je rekao; ”Bio sam u društvu uglednika iz Rima, a kad je on umro oni su mu rastvorili lubanju i pronašli da tamo postoji nešto poput vrapca teškog dva sela”. Tanna (mudrac iz vremena 10-220. g.) je naučavao: ”Kao mladi golub dvije funte u težini”. Abaye (um. 339) je rekao: ”Mi imamo u zapisima da je njegov kljun bio od mesinga a njegove kandže od željeza. Kad je (Tit) umro, rekao je: ‘Spalite me i raspršite moj pepeo preko sedam mora, tako da me Bog Židova ne može naći i dovesti me na suđenje”‘.
■ —————————–
Komentari: 1) Josip kaže da je žita bilo dostatno za mnogo godina opsade (Židovski rat, V,1). Ovdje se kaže za dvadeset jednu godinu opsade.
2) Barjona na aram. znači odmetnik. Ovdje se radi o pobunjenicima u Jeruzalemu koji su bili sastavljeni od zelota (vođa Eleazar sin Šimuna), Galilejaca (vođa Ivan iz Giskale) i drugih pobunjenika (vođa Šimun sin Giore), dok su sikari bili u Masadi pod vodstvom Eleazara sina Jaira.
U vezi riječi birjona (barjona) treba primjetiti da je Isus upravo tako nazvao Šimuna Petra: Šimun sin Jonin (Mt. 16:17) odnosno Šimun barjona, tj. identificirao ga je kao (nekadašnjeg) odmetnika (koji je sudjelovao u pobuni Jude Galilejca?).
3) Prema Josipu, saduceji, farizeji i herodovci bili su protiv rata s Rimljanima upravo zbog navedenog razloga.
4) Uslijedila je užasna glad koju je dobro opisao Josip. On također kaže da su pobunjenici u gradu bili pobijeđeni glađu, što bi inače bilo nezamislivo da to žito nisu spalili (Židovski rat, V,1). No smatramo da su ga pobunjenici namjerno zapalili, kako bi se omogućio brzi pad Jeruzalema.
—————————– ■