ZAHARIJA (potkraj VI. st.pr.Kr.)
”Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec šebat, druge godine Darijeve (8.II.518. pr.Kr.), dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekijinu, sinu Idovu” (Zah. 1:7).
Komentar: Prorok Zaharija sin Berekijin sin Idonov drugdje se navodi kao Zaharija sin Adonov (Ezra 5:1). Ido ili Ado bio je svećenik koji je sa Zerubabelom došao iz Babilona (Neh. 12:4) te je bio Zaharijin fizički otac. Zaharija sin Berekijin možda je kasniji pogrešan atribut prepisan iz Iz. 8:2, a možda je Ido svom bratu Berekiji (Baruh) prema leviratskom zakonu podigao sina. Kao i njegov otac, Zaharija je također bio svećenik.
Zaharija je prilično težak prorok za razumjeti, naročito gl. 3, 4 i 6; i koliko sam vidio, nerazumijevanje je posvemašnje i to ne samo u ovo današnje vrijeme, nego je to bilo i u ono najstarije, pred i post-Isusovo vrijeme. Zaharijin tekst vrlo se različito prevodi a također se smatra da je na nekim mjestima krivo prepisan (npr. u Zah. 6:1). Mi ćemo njegov zagonetan tekst, koji je naoko konfuzan i kontradiktoran, naročito dijelove gl. 3, 4 i 6 koje tvore cjelinu tematike u vezi Zerubabela i Jošue sina Josadekova, vrlo detaljno proučiti jer smatramo da je Zaharijin tekst dobro prepisan, ali strogo šifriran, te da je u njemu opisan postupak presuđivanja i davanje Jahvinog odgovora pomoću Urim i Tumim; tu su zatim opisani ciljevi tog postupka, tko je odabir izvršio i kako se provela realizacija Jahvine volje. Zbog toga ne treba čuditi ako naše razumijevanje tog teksta bude u mnogočemu potpuno drugačije od razumijevanja svih ostalih istraživača, kako nekadašnjih tako i današnjih.
1) Ciklus Zaharijinih proročanstava o Jošui i Zerubabelu
1.1 Postupak donošenja presude pomoću Urim i Turim
”Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. … A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim.1) Anđeo se obrati onima koji stajahu pred njim i reče im: “Skinite s njega te prljave haljine!” I reče mu: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” I nastavi: “Stavite mu čistu mitru na glavu!” 2) Oni mu staviše čistu mitru na glavu i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. I anđeo Jahvin upozori Jošuu: “Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Ako budeš mojim put ovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje. Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji sjede pred tobom, jer oni su ljudi očevida! 3) Evo, ja ću postaviti4) Izdanka, Slugu svojega,5) i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. Jer6) evo kamenja7) kojeg sam stavio pred Jošuu; na jednom8) je kamenu9) sedam očiju:10) pazite, na njega ću ugravirati natpis’11) – riječ je Jahve nad Vojskama. ‘U dan onaj’ – riječ je Jahve nad Vojskama – ‘pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu12)‘” (Zah. 3:1-10).
Komentar: 1) Prljave haljine označavaju neku krivicu na Jošui, moguće nastalu još u okolnostima njegova začeća. Zbog te ga je krivice Satan tužakao pred Jahvom. Vidi sličnost kod Ivana Krstitelja: ”Ti treba mene da krstiš (tj. pereš od grijeha), a ti dolaziš k meni!” (Mt. 3:14).
2) U našoj Bibliji stoji ”povez oko glave”, u hebrejskoj Bibliji piše ”tsaniyph” (Strong 6797) = mitra, dijadem; u anglosaksonskim Biblijama prevedeno je kao: ”mitra” – kako se i zvala kapa velikog svećenika. Mi koristimo termin mitra.
1.1.1 Postavljanje scene
Prvo se s Jošue trebala skinutu krivica, a onda su ga obukli u velikosve-ćeničku odjeću. Zatim se krenulo oformiti svećeničko povjerenstvo.
Svećeničko povjerenstvo
3) ”ljudi očevida”. U hebrejskoj Bibliji upotrijebljena je riječ ”mowpheth” (Strong 4159) u značenju ”očevidnost, čudo, upletenost, znamenje”. Naša Biblija prevodi: ”jer vi ste ljudi znamenja”. Biblija kralja Jamesa ima tekst: “Hear now, O Joshua the high priest, thou, and thy fellows that sit before thee: for they [are] men wondered at: for, behold, I will bring forth my servant the BRANCH”. Mi koristimo termin ljudi očevida, a moguće je koristiti termine kao ljudi svjedoci ili ljudi kontrolori.
Ti ljudi, očito svećenici kao i Jošua, sačinjavali su svećeničko povjeren-stvo koje je sjelo ispred Jošue, smatramo zbog toga da kontroliraju isprav-nost postupka donošenja odluke pomoću Urim i Tumim koji će uslijediti.
Definiranje cilja: određivanje davidovskog ”Izdanka” u postup-ku presuđivanja pomoću Urim i Tumim, kojeg zatim treba inaugu-rirati na položaj vladara
4) Za riječ postaviti hebrejska Biblija upotrebljava riječ ”bow’” (Strong 935) u značenju na engleskom: to go or come (in a wide variety of applications):–abide, apply, attain, X be, befall, + besiege, bring (forth, in, into, to pass), call, carry, X certainly, (cause, let, thing for) to come (against, in, out, upon, to pass), depart, X doubtless again, + eat, + employ, (cause to) enter (in, into, -tering, -trance, -try), be fallen, fetch, + follow, get, give, go (down, in, to war), grant, + have, X indeed, (in-)vade, lead, lift (up), mention, pull in, put, resort, run (down), send, set, X (well) stricken (in age), X surely, take (in), way.
5) Termin ”Izdanak, Sluga Jahvin” ima mesijansko značenje i odnosi se na kralja, Pomazanika, Mesiju, na izdanka Davidove dinastije.
Donos kamenova presuđivanja Urim i Turim
6) Prije svega treba reći da ova Zaharijina rečenica (Zah. 3:9) ima različite prijevode. Npr: ”Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam očiju i u nj sam urezao natpis’ – riječ je Jahve nad Vojskama” (Naša Biblija) ili ”For behold the stone that I have laid before Joshua; upon one stone [shall be] seven eyes: behold, I will engrave the graving thereof, saith the LORD of hosts” (Biblija kralja Jamesa)” (Biblija kralja Jamesa).
No prema našem mišljenju, niti jedan od tih prijevoda nije ispravan zbog toga jer je upitan prijevod pojedinih hebrejskih riječi.
7 i 9) Pitanje kamena ili kamenja: U hebrejskoj Bibliji upotrijebljena je imenica ”eben” (Strong 68) u značenju: graditi: kamen + granit + kamenoklesar + olovni visak koja se koristi i u Zah. 4:7 i 4:10. Međutim, iako tu riječ svi istraživači prevode u jednini, mi vidimo da se ona može prevesti u jednini ali množini, kao kamen i kao kamenje. Naime, iako je ta imenica u Zahari-jinom hebrejskom tekstu napisana kao ‘aBN, kamen (jednina), isti je oblik ove imenice u Bibliji mnogo puta korišten u množini, kao kamenje. Da se ovdje može raditi zaista o množini, na to nam ukazuje daljnji Zaharijin tekst. Zato smo je mi u ovoj rečenici na jednom mjestu preveli u množini a na drugom jednini – kako smo već smatrali da više ima smisla – a ona se odnosila na najmanje dva kamena, kao i na jedan od ta dva kamena.
Klesarski ili dragi kamen? Istraživači bez izuzetaka smatraju da je to bio građevinski, klesarski kamen na kome je ili će biti uklesano ili urezano sedam Jahvinih očiju ili neki natpis. Za razliku od svih ostalih istraživača mi vidimo da se pod pojam ”‘eben” može svrstati i pojam ”yaqar ‘eben”, dragi kamen, a to je imenica za koju smatramo da u ovom Zaharijinom proročanstvu ima više smisla.
8) ”‘echad” = jedan. Bez izuzetaka, svi prevodioci hebrejsku riječ ”‘echad” (Strong 259) prevode u značenju kao ”tom” ili ”jednom”: ”na tom je kamenu …” ili ”upon one stone … ”. Ukoliko prihvatimo takav prijevod, onda tekst ”na jednom će kamenu biti sedam očiju” trebamo shvatiti tako da će se na jednom od najmanje dva draga kamena biti sedam očiju Jahvinih, što se vjerojatno može odnositi na svjetlucanje tog dragog kamena zbog brušenja na sedam ploha (čega na drugom kamenu nije bilo).
”‘echad” = altogether, svi skupa, svi zajedno. Međutim, riječ ”‘echad” (Strong 259) na engleskom ima ova značenja: properly, united, i.e. one; or (as an ordinal) first:–a, alike, alone, altogether, and, any(-thing), apiece, a certain, (dai-)ly, each (one), + eleven, every, few, first, + highway, a man, once, one, only, other, some, together. Zbog toga je za razliku od prethodnog tumačenja, moguće da je bilo više od dva kamena te se riječ ”‘echad” može prevesti i u značenju altogether = svi zajedno, svi skupa. Mi ćemo se držati onoga što nam se čini da je u cjelini teksta logičnije.
10) Sedam očiju; sedam Jahvinih očiju. Prema našem prvom tumače-nju, na jednom od dva draga kamena bit će blistanja/svjetlucanja (=sedam očiju) zbog izbrušenih ploha ili sastava odnosno vrste tog dragog kamena, dok na drugom toga ne će biti.
Zbog toga smatramo da se ovdje nije radilo o građevinskom, klesar-skom kamenju, nego o dragom kamenju na kojeg će Jahve urezati natpis, jer se tako radilo i s 12 dragih kamenova koje je veliki svećenik nosio na naprsniku (Izl. 28:15–29; Lz. 8:8), na kojima su bila ugravirana imena 12 plemena Izraela. A u taj se naprsnik stavljalo i ‘Urim’ i ‘Tumim’: ”U naprsnik presuđivanja neka se stave i ‘Urim’ i ‘Tumim’ da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih” (Izl. 28:15).
Prema našem drugom tumačenju, ukoliko je svaki kamen predstavljao po jedno Jahvino oko, onda se sedam očiju Jahvinih odnosilo na sedam dragih kamenova.
Na temelju toga možemo pretpostaviti a) da su dva draga kamena (svjetlucavi i tamni) bili Urim i Tumim; ili b) da je jedan od sedam dragih kamenova koji su predstavljali sedam Jahvinih očiju, bio Urim, a da je šest drugih bilo Tumim; ili c) da su između sedam dragih kamenova koji su predstavljali sedam Jahvinih očiju, bila dva koji su bili Urim i Tumim. Jahvina presuda na određeni problem tj. Jahvin odgovor na određeno pitanje koje je Jahvi prenosio ili postavljao veliki svećenik, smatramo da se donosila odabirom ▪ jednog od dva draga kamena ili ▪ odabirom jednog od sedam dragih kamenova. Vjerojatnijim nam se čini da je bilo samo dva draga kamena, Urim i Tumim, jedan blistavi/svjetlucavi i drugi tamni.
Urim i Tumim
U starom Izraelu postojala su tri legitimna načina za dobivanje proročanstava: ▪ pomoću Urima i Tumima, ▪ snova i ▪ proroka (1 Sam. 28:6), a upravo zahvaljujući konceptu Urima i Tumima, naprsnik velikog svećenika zvao se Naprsnik presuđivanja. Pitanja pred Jahvu iznosio je veliki svećenik na zahtjev vladara (Br. 27:21; usp Yoma 7:5), “samo za potrebe kralja, visokog suca, ili nekog koji služi potrebama zajednice”. Taj koncept podsjeća na “ploču sudbine” u babilonskoj mitologiji koja je bila simbol vrhovnog autoriteta, a nalazila na grudima glavnog boga (Pritchard, Tekstovi, 63, 67, 111). Ponekad se koncept Urima i Turima povezivao s oplećkom (1 Sam. 14:3 i 18; 23:6 i 9; 30:7), a istraživači smatraju da je zadnje korištenje koncepta oplećak-Urim/Tumim bilo do Davida (ali usp. Hoš. 3:4), nakon čega su proročanstva prenosili isključivo proroci. No u vremenu poslije povratka iz Babilonskog ropstva ponovo se pojavljuje nekadašnji koncept te se pojavljuje svećenik za Urim i Tumim (Ezra 2:63 i Neh. 7:65). Mi smatramo da je prije njih prorok Zaharija u gl. 3 i 4 opisao korištenje tog koncepta.
Nema biblijskog zapisa o izgledu Urima i Tumima, niti o materijalu od kojeg su oni bili napravljeni (samaritanski tekst Izl. 28:30;. 39:21 doduše dodaje naredbu za proizvodnju Urima i govori o njenom izvršenju) niti o tehnici korištenja.
No zato postupak dobivanja Jahvinog odgovora na postavljeno pitanje preko koncepta Urim/Tumim lijepo opisuje 1. Knjiga Samuelova: “Tada se Šaul pomoli: “Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim.” I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan. Šaul nastavi: “Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!” I ždrijeb pade na Jonatana” (1 Sam. 14:41-42). U ovom slučaju izgleda da su bila samo dva kamena te je u oba slučaja bio izvučen Urim.
Etimologija riječi Urim i Tumim
Prema mnogim istraživačima njihova je etimologija nejasna. No mi smatramo da riječ ‘aVUrYM, urim (množ.; nalazi se u Ezra 2:63, Neh. 7:65,) dolazi od hebrejske riječi ‘owr (Strong 215) te da u eng./hrv. prijevodu znači: to be (causative, make) luminous (literally and metaphorically = svijetleći; svjetlosni; sjajan, blistav):–X break of day (=zora), glorious (=sjajan, krasan, odličan, divan), kindle (=zapaliti, upaliti, potpaliti; [fig] raspaliti, rasplamsati); light (=svijetlo, svjetlost, rasvjeta, osvjetlje-nje), set on fire (=zapaljen), shine (=sjati, sjati se, blistati), odnosno da se odnosi na blistanje, svjetlucanje.
Imenica Urim (množ. = blistanje, svjetlucanje) bila bi dakle naziv za kamen koji je zbog brušenja ili svog sastava blistao/svjetlucao (sedam obrušenih ploha dragog kamena = sedam Jahvinih očiju).
Za riječ ThMYM/ThVMYM, tumim (množ.; nalazi se u Ezra 2:63, Neh. 7:65,) smatramo da dolazi od hebrejske riječi ‘tame (Strong 2931, from ‘tame” 2930), te da u eng./hrv. prijevodu znači: foul (=zamrljan, prljav, zamazan, blatan, nečist) in a relig. sense:–defiled (=blatan, okaljan), + infamous (=ozloglašen, zloglasan; sraman, nečastan, sramotan), polluted (=okaljan, uprljan), unclean (=nečist, prljav).
Imenica Tumim (množ. = u vjerojatnom značenju mrlje, nečistoće) bila bi dakle naziv za kamen koji je bio išaran tamnim mrljama ili nečistoćama.
Takva su dva različita draga kamena bila savršena kombinacija za davanje da/ne odgovora na postavljeno pitanje.
Zaključak:
Postupak davanja Jahvinog odgovora pomoću Urim i Tumim u slučaju velikog svećenika Jošue u Zaharijinom tekstu vjerojatno je bio odabir između dva, nečim prekrivena – možda tkaninom ili kutijom – draga kamena, blistavog i tamnog, koje je anđeo stavio pred Jošuu, dok je svećeničko povjerenstvo kontroliralo ispravnost postupka odabira.
Postoje i druga etimološka tumačenja riječi urim i tumim, kao i druga-čije pretpostavke o formi postupka davanja proročanstava pomoću njih, a koja čitatelj može pronaći na internetu, no mi se ovdje njima nećemo ba-viti. Ostaje činjenica da nitko osim nas, niti jedan od svih istraživača, nekadašnjih i današnjih, u Zaharijinom tekstu gl. 3 i 4 nije identificirao postupak donošenja presude pomoću Urim i Turim, a u gl. 6 realizaciju te presude.
Sedam očiju = blistanje/svjetlucanje izbrušenog dragog kamena na sedam ploha
Ukoliko se, dakle, u Zaharijinom tekstu radilo o dragom kamenu na kojem će Jahve ugravirati natpis, onda je blistanje/ svjetlucanje tog dragog kamena zbog njegova brušenja na sedam ploha predstavljalo sedam Jahvinih očiju na tom kamenu.
Nešto kasnije vidjet ćemo da je Zerubabel bio taj koji je u postupku odabira izvukao, “iznio na vidjelo” glavni kamen (Urim, sa sedam očiju Jahvinih) uz poklike “Milost, milost njegova (Jahvina)“.
Oči Jahvine
One su opisane u knjigama Biblije ovako: ”Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu” (Ps. 33:18) ▪ ”Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove” (Ps. 34:16) ▪ ”Oči Jahvine na svakom su mjestu primjećujući zlo i dobro” (Izr. 15:3) ▪ ”Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu” (2 Ljet.16:9) ▪ ”Jahvina zemlja je zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oči Jahve, Boga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine” (Pnz. 11:12).
Sedam Jahvinih očiju = sedam duhova Božjih
Moguće je također da se termin sedam Jahvinih očiju odnosio na sedam duhova Božjih navedenih kod Izaije: ”I duh Gospodnji počivat će na njemu, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg” (Iz. 11:1-3), odnosno, da je to zapravo samo jedan duh, duh Gospodnji, iz kojeg izvire ostalih šest. A to je također slika svijećnjaka menore iz čijeg središnjeg debla u parovima izvire ostalih šest grana.
I duh Gospodnji počivat će na njemu = to je oznaka da će to biti Mesija, Jahvin pomazanik Duhom, kao što je to navedeno kod Izaije: ”Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza” (Iz. 61-1). Ovo ukazuje da bi se taj mesijanski termin u kontekstu Zaharijinog teksta mogao odnositi na Jošuu sina Josadekova.
Sedam Jahvinih očiju = sedam žižaka/plamenova u uljanim lampicama zlatnog svijećnjaka (menore) = sedam duhova Božjih
Ivan u Otkrivenju (Otk. 4:5-6) navodi da je sedam ognjenih zubalja (plamenova menore) = sedam Jahvinih očiju = sedam duhova Božjih, što je potpuno prikladna međusobna identifikacija.
U Djelima apostolskim navedena je identična identifikacija, kako su ”razdijeljeni vatreni jezici sišli po jedan na svakog od dvanaest apostola i svi su se napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše govoriti” (Dj. 2:3), iz čega proizlazi da ti su ”razdijeljeni vatreni jezici” bili slika Duha Svetoga.
Sedam Jahvinih očiju = sedam zvijezda
Također je moguće da se termin sedam očiju Jahvinih odnosio na sedam astronomskih tijela našeg sunčevog sistema koja su u ono staro doba bila poznata: Sunce, Mjesec, Jupiter, Saturn, Mars, Venera i Merkur, a koja su tada kao i danas obilazila zemlju te su odozgo ”na svakom mjestu primjećivali zlo i dobro”.
Prema Filonu iz Aleksandrije i Klementu iz Aleksandrije sedam plamenova uljanih lampica (žižaka) na zlatnoj menori prezentira sedam navedenih astronomskih tijela našeg sunčevog sistema slijedećim redom: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn.
Paralele u Ivanovom Otkrivenju
Pisac Ivanovog Otkrivenja opisujući prijestolje Božje napisao je da pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih (Otk. 4:5-6), pri čemu je sedam ognjenih zubalja (plamenova menore) identificirao kao sedam duhova Božjih. Opisujući zaklanog jaganjca posred prijestolja, autor Otkrivenja tamo ponovo opisuje svijećnjak menoru kao sedam rogova i sedam očiju (tj. sedam rogova = sedam grana menore; sedam očiju = sedam plamenova uljanih lampica/ žižaka na sedam grana menore), pri čemu je sedam očiju također identifici-rao kao sedam duhova Božjih (Otk. 5:6). Pri tome je naveo da onaj koji ima sedam duhova Božjih, ima i sedam zvijezda (Otk. 3:1), što se očito odnosi na sedam navedenih astronomskih tijela našeg sunčevog sistema. Također je autor Otkrivenja opisao i buduća dva svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Pri tome je vidljivo da je kao predložak za ove uspored-be pred očima imao proročanstvo Zaharije. Evo citata iz Otkrivenja:
¬ Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda (Otk. 3:1),
¬Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac (Otk. 4:5-6).
¬I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih (Otk. 5:6).
¬I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: “Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu (Otk. 11:1-6).
11) ”na njega ću ugravirati natpis”. Već smo rekli da je na svakom od dva draga kamena oniksa koji je veliki svećenik nosio na naramenicama, bilo ugravirano po šest imena izraelskih plemena.
Jeremija nas informira o upotrebi dijamanta u graverske svrhe u one stare dane u VI. st.pr.Kr.: ”Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom i s vrom od dijamanta urezan je u pločicu njihova srca i u (kamene) rogove njihovih žrtvenika” (Jer. 17:1).
12) u smislu: da će sjediti pod lozom i pod smokvom i nitko se neće bojati (Mih. 4:4) npr. izreći neku istinu koja je do tada bila tajna.
1.1.2 Odabir glavnog kamena presuđivanja Urim
”Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. “Što vidiš?” – upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijećnjak, sav od zla-ta, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka/uljanih lampica na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka/uljanih lampica što su na njemu13). Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.” Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?” Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru”.On mi tad odgovori ovako:
”Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” 14) – riječ je Jahve nad Vojskama.
”Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postat ćeš ravnica!15) On će iznijeti na vidjelo glavni kamen uz poklike: “Milost, milost njegova!” 16)
Dođe mi potom riječ Jahvina: ”Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti”.17) I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.18) Jer, tko je prezreo dan malih stvari? 19) Radovat će se za onih sedam20) i vidjet će kamen21) u ruci Zerubabelovoj: to su oči Jahvine koje putuju (pregledavaju) po cijeloj zemlji”22) (Zah. 4:1-10a).
Komentar: 13) Proizlazi da je takva menora sa sedam žižaka/uljanih lampica kao prikaz sedam očiju Jahvinih, mogla simbolizirati sedam duhova Božjih tj. samog Jahvu.
14) “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!”. Te su riječi bile upućene Zeru-babelu da ne provodi neku odluku (npr. da ne postavlja svojeg potomka na položaj Mesije) uz pomoć sile niti snage, nego da to napravi uz pomoć Jahvinog duha tj. postupkom kroz koji progovara Jahvin duh, postupkom presuđivanja kroz Urim ili Tumim.
Ne smijemo smetnuti s uma da se postupak presuđivanja obavlja u prisutnosti Jošue velikog svećenika, ispred kojeg su stavljena dva prekrivena kamena Urim i Tumim, dok svećeničko povjerenstvo također sjedi ispred Jošue i prekrivenih kamenova i kontrolira ispravnost postupka presuđivanja.
Odgovor na postavljeno pitanje Jahvi, npr. da li Jošua sin Josadeka treba biti postavljen na položaj Mesije, trebao bi biti afirmativan, pojaviti se kao odabir Urim, kao odabir dragog kamena na kojem će biti blistanje/ svjetlucanje tj. na kojem će se pojaviti sedam očiju Jahvinih koje također predstavljaju sedam duhova Božjih. Time će biti zorno pokazano da će odabrani biti onaj na kojemu će Duh Jahvin počivati, a prije smo vidjeli da se to treba odnositi na Jošuu sina Josadeka. Međutim, sada dolazimo do prepreke u tumačenju, jer koliko se zna, Jošua nije bio član davidovske dinastije i time nije dolazio u obzir da bude kandidat za davidovskog Mesiju.
15) To znači da će Zerubabel postati ogromno velik, zaista mnogo veći od planine. No po čemu bi to Zerubabel bio velik? Uobičajeno čitanje teksta ne pruža odgovor na to, niti sam ga igdje mogao pronaći.
No kontekst Zaharijinog teksta sugerira da bi Zerubabel mogao postati silno velik jedino ako bi prouzrokovao da Jošua postane Mesija.
Gradnja Hrama
Prve godine kad je osvojio Babilon (539. g.pr.Kr.), Kir je donio odluku da se prognanici mogu vratiti u Judeju. Tad je naredio svom rizničaru Mitridatu da judejskom knezu Šešbasaru preda posuđe Doma Jahvina koje je iz Jeruzalema odnio Nabukodonosor u Babilon. Sve je to sa sobom ponio Šešbasar kad se sužnji iz Babilona vraćahu u Jeruzalem (Ezra 1:1-11).
Neki istraživači tog Šešbasara iz 539. g.pr.Kr. identificiraju kao s Sanaba-ssara, upravitelja Judeje koji je postavio temelje Hrama (1 Esdra 6:18-20 i 27), odnosno s Sanabassara, upravitelja i presidenta Sirije i Fenikije koji je po naredbi Kira sagradio temelje Hrama (Josip, Židovske starine XI,4,5-6) odno-sno kao s Šenasara, Zerubabelova strica (1 Ljet.3:17-18), dok ga neki identi-ficiraju kao samog s Zerubabela, za kojega se također kaže da je postavio temelje Hrama.
Međutim, kasniji izvor Josip Flavije priča vjerojatniju priču: Kir je svog rizničara Mitridata poslao zajedno s judejskim knezom Zerubabelom da postave temelje Hrama te je njima predao posuđe Hrama, kako bi ga oni sa sobom odnijeli u Jeruzalem (Josip, Židovske starine XI, 1,3). Kir je tada također zapovjedio Sanabassaru, upravitelju i presidentu Sirije i Fenikije da ode u Jeruzalem i da tamo vodi brigu o izgradnji Hrama odnosno da u tome pomaže Zorobabelu i Mitridatu. Primivši poslanicu od Kira, Sanabassar je smjesta otišao u Jeruzalem i tamo pomagao postaviti temelje Hrama (Josip, Židovske starine XI, 4,2-7). Taj je Sanabassar vjerojatno bio judejski knez Šešbasar tj. Zerubabelov stric Šenasar.
Zerubabel je također s velikim svećenikom Jošuom sinom Josadeka iz Babilona vodio prve povratnike u Judeju, njih 42.360, te su oni druge godine povratka (537. g.pr.Kr.) sagradili oltar i postavili temelje Doma Božjega (Ezra 3:8-13.). Josip također kaže da su vođe tog mnoštva povratnika i graditelji oltara i temelja bili upravitelj (Judeje) Zerubabel sin Šealtiela iz potomstva Davidova i Jošua sin Josadeka, veliki svećenik (Josip, Židovske starine XI, 3,10 i 4,1).
No radovi na gradnji Hrama tada su bili prekinuti, jer su se Samaritanci i Kuteanci žalili kralju. U knjizi Ezrinoj našao sam više netočnosti. Npr. tamo piše da su radovi na gradnji Hrama bili prekinuti za vrijeme Kserksa i Artakseksa (??) (Ezra 3:8-13-4:24), sve do druge godine Darija (519/518. g.pr.Kr.); uz to niti Ezrin rodoslov nije jasan, jer po njemu ispada da bi on bio brat Josadeku, a povijest Ezru datira sto godina kasnije.
Ezrin podatak o Kserksu i Artakserksu također je netočan jer je poslije Kira (umro oko 530. g.pr.Kr.), vladao Kambiz (?-521. g.pr.Kr.), poslije Kambiza, Bardija (521/520. g.pr.Kr.), a poslije Bardije, Darije I. (520-485. g.pr.Kr.), dok su poslije Darija I. vladali Kserks I. (485-465. g.pr.Kr.) i Artakserks I. (465-424. g.pr.Kr.). Ukoliko bi pak prihvatili Ezrin navod o Kserksu i Artakserksu prije Darija kao istinit, onda bi završetak gradnje Hrama trebalo datirati u vrijeme Darija II. (424-404. g.pr.Kr.), međutim, to ne bi bilo u skladu s prije razmatranim razdobljem od sedamdeset godina.
Druge godine Darija proroci Hagaj i Zaharija ”počeli su prorokovati Judejcima u Judeji i Jeruzalemu u ime Boga Izraelova, koji je bio nad njima. Na to ustadoše Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, i počeše zidati Dom Božji u Jeruzalemu (519. g.pr.Kr.): proroci su Božji bili s ljudima i bodrili ih” (Ezra 5:1-2). Josip pak kaže da su radovi bili prekinuti za vrijeme Kira i Kambiza (Josip, Židovske starine XI, 3,10 i 4,1).
Na molbu Zerubabela i Jošue, Darije je odobrio nastavak gradnje Hrama. Nakon toga je gradnja Hrama – ovog puta zakratko – ponovo prekinuta jer su to tražili Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke (Eufrat), Šetar Boznaj i njihovi drugovi poslanici (Ezra 5:3-6:5, ), zbog toga jer su Židovi prejako utvrdili grad i sagradili Hram tako da je on izgledao više kao utvrda nego kao Hram (Josip, Židovske starine XI, 4,6). No Darije je nastavak gradnje Hrama ponovo odobrio te je Hram bio završen šeste godine Darijeve vladavine (515/514. g.pr.Kr; Ezra 6:15), odnosno devete godine Darijeve vladavine (512/511. g.pr.Kr; Josip, Židovske starine XI, 4,7).
Otvoreni problemi
Međutim, nigdje se ne navodi da je Zerubabel taj Dom i završio, zbog čega neki istraživači smatraju da je on prije završetka umro. Usprkos toga neki istraživači smatraju da je Šešbasar tj. Sanabassar odnosno Šenasar počeo graditi Hram, a da ga je Zerubabel završio.
Nije jasan niti Zerubabelov rodoslov, zbog čega su neki istraživači osporavali njegovu pripadnost davidovskoj dinastiji.
Također treba reći da Zerubabel u Jeruzalemu nije vladao kao kralj (nego samo kao perzijski namjesnik), niti su Jeruzalemom i Judejom, bar koliko se zna, njegovi potomci vladali kao kraljevi. To se dogodilo usprkos tome što je Jahve nad Vojskama rekao da će Zerubabela “staviti kao pečatnjak, jer je njega izabrao ” (Hg. 2:23), tj. da će on i njegovi potomci vladati kao kraljevi. Da li Jahve govorio isprazno?
Zaključujemo
da sve navedeno što je Zerubabel napravio u vezi gradnje Hrama nije dovoljno da bi opravdalo njegovu buduću – slikovito prezentiranu – ogromnu veličinu. Mi ćemo nastojati pronaći odgovor na to zašto je to tako bilo napisano.
16) “On će iznijeti na vidjelo glavni kamen uz poklike: “Milost, milost njegova!” Naša Biblija ima za prijevod: ‘’On će izvući krunišni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!’’, koji je neadekvatan. Prema Bibliji kralja Jamesa taj stih na engleskom glasi ovako: “And he shall bring forth the headstone with shouts of “Grace, grace to it!”‘ (Zah. 4:7). Prema tom prijevodu, Zerubabel neće “izvući“ nego će “roditi, stvoriti, donijeti plod; [fig] iznjeti na vidjelo, uzrokovati” glavni kamen uz poklike “Milost, milost za njega” ili Milost, milost njegova (Jahvina).
Hebrejska Biblija za riječ “headstone“ koristi dvije riječi “‘aTh-H’aBN HUr’aShH” tj. ”Eben Ro’shah” (Strong 68 i Strong 7222). Riječ ”eben” je ona ista riječ koja je prije bila korištena za kamen koji je stavljen pred Jošuu a na kojem će biti sedam Jahvinih očiju, a riječ ”ro’shah” ima značenje ”the head: npr u: -head(-stone)” = glavni (kamen).
Iz daljnjeg Zaharijinog teksta koji navodi sedam očiju Jahvinih na kamenu u ruci Zerubabelovoj, koje putuju (pregledavaju) po cijeloj zemlji vidi se da je jedan od kamenova koji su stavljeni pred Jošuu identičan kamenu u ruci Zerubabelovoj, odnosno glavnom kamenu kojeg će Zerubabel “iznjeti na vidjelo” uz poklike “Milost, milost za njega” ili “Milost, milost njegova (Jahvina)”.
Taj “glavni kamen u ruci Zerubabelovoj, na kojem će biti sedam očiju Jahvinih” u postupku odabira presuđivanja Urim i Tumim može biti samo kamen Urim sa svojim izbrušenim plohama.
To što je rečeno da će Zerubabel “iznjeti na vidjelo” taj “glavni kamen” u postupku presuđivanja znači da je Zerubabel bio taj koji je odabrao kamen Urim. To je očito bio razlog zašto je Zaharija za njega slikovito rekao da ima ogromnu veličinu.
Izraz glavni kamen podsjeća nas na stih Psalma 118:22: ”Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni (tj. glavni)” (naša Biblija) odnosno ”The stone (‘aBN) which the builders refused is become the head stone (LUr’aSh) of the corner (PhNH), (Biblija kralja Jamesa), a taj na Zahariju 10:4: ”od njega (Jude) će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve vođe” odnosno ”Out of him came forth the corner (MMNV PhNH), out of him the nail, out of him battle bow, out of him every oppressor togather” (Biblija kralja Jamesa). Dakle od jednog od dva kamena koji je anđeo stavio pred Jošuu, od “glavnog kamena” kojeg će Zerubabel “iznjeti na vidjelo” i nad kojim će kliktati da je to “Milost, milost njegova (Jahvina)” trebaju doći sve vođe. Iz današnje perspektive taj kamen zaista simbolizira Jošuu, jer su od njega došle sve vođe u idućih 414 godina.
Za riječ “grace” hebrejska Biblija koristi riječ ”ChN” tj. ”chen”/hen (Strong 2580) koja ima značenje: a) “graciousness“ = ljupkost, umiljatost, dobrota, milostivost, milost; b) “favour“ = naklonost, blagonaklonost; c) “precious“ = dragocjen, skupocjen, ljubljeni, dragi, svet. Prema tome Zerubabelov poklik: “ChN, ChN LH” može se prevesti kao “Milost, milost za njega” ili kao “Milost, milost njegova” (Jahvina). Milost Jahvina je to što će Jošua postati Mesija. Odnosno, Jošua je milost Jahvina.
No kako premostiti prepreku koja govori da Jošua sin Josadeka nije pripadao davidovskoj dinastiji čime nije udovoljavao osnovnom kriteriju da postane Mesija? Zašto bi Zerubabel dozvolio i prouzrokovao da Jošua postane Mesija?
17) ”Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti”. Međutim, ponavljamo, nigdje se u tekstovima Ezre i Nehemije ne navodi da su Zerubabelove ruke Drugi Hram zaista i završile. Svi komentatori pretpostavljaju da je on¸u vrijeme završetka Hrama već bio mrtav. Da li to znači da je Jahve preko proroka Zaharije govorio uništa, isprazno? Ili je zaista sve bilo prema zapisanome:
”Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?” (Am. 3:7-8) odnosno ”Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem” (Iz. 42:8-9). Trebamo odgonetnuti kako su to Zerubabelove ruke Drugi Hram završile, a nigdje se ne spominje da je on to napravio.
18) odnosno, da je Zaharija istinito prorekao.
19) U našoj Bibliji stoji dan skromnih početaka, u Bibliji kralja Jamesa prijevod je kao naš.
20-21) ”Radovat će se za onih sedam i vidjet će (glavni) kamen u ruci Zerubabelo-voj”. U našoj Bibliji je potpuno neadekvatan prijevod, ali također i u Bibliji kralja Jamesa. Riječ koju ovdje koristi hebrejska Biblija je već navedena riječ ”eben” (Strong 68) u značenju: graditi: kamen + granit + kamenoklesar + olovni visak. Obje su je Biblije prevele kao ”olovni visak”. Međutim, smatramo da se riječ ”eben” ovdje treba prevesti u istom značenju kao i prije: kao kamen na kome će biti sedam Jahvinih očiju tj. sedam duhova Božjih koje simboliziraju sedam astronomskih tijela, jer tekst upravo tako dalje razrađuje. To je zapravo glavni kamen (Urim) u ruci Zerubabelovoj.
22) Oči Jahvine koje putuju (pregledavaju) po cijeloj zemlji, zaista bi se mogle definirati kao navedena astronomska tijela. Ovo je potvrda prijašnje identifikacije sedam očiju Jahvinih = sedam astronomskih tijela.
Navještaj da će Izrael dobiti pomazanika, kralja, Mesiju
Tad progovorih i zapitah ga: “Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?” Progovorih opet i upitah ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?” On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!” On reče: “To su dva Pomazanika23 koji stoje pred Gospodarem sve zemlje”24) (Zah. 4:11-14).
Komentar: 24) Dva Pomazanika su kralj i veliki svećenik. Oba su prilikom postavljanja na njihovu funkciju bili pomazani uljem. Jošua je već bio pomazan za velikog svećenika, no Izrael tada još nije imao kraljevskog Mesiju
Zaharijino ubacivanje u tekst slike zlatne menore (prikaz Jahve) i po jedna maslina sa svake strane, koje simboliziraju dva Mesije koji stoje pred Jahvom, navješćuje da će Izrael uskoro dobiti svog kraljevskog Mesiju.
25) Iz analogije svijećnjaka koji ima sedam uljanih lampica/žižaka/ plamenova koji simboliziraju sedam Jahvinih očiju (sedam duhova Božjih) i dvije masline (maslinove grančice) kraj svijećnjaka koje simboliziraju dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje (Jahvom), proizlazi da je svijećnjak sa sedam uljanih lampica/žižaka/plamenova slikovit prikaz Gospodara sve zemlje (Jahve) sa sedam očiju (sedam duhova Božjih), odnosno da je menora također slikovit prikaz prijestolja Božjeg kako je ono prikazano u Otkrivenju:
“Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem (bolje reći: iznad prijestolja) gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem (bolje reći: ispod prijestolja, tj. postament je) kao neko stakleno more, nalik na prozirac” (Otk. 4:5-6).
1.1.3 Realizacija Jahvine volje: krunidba Jošue za Mesiju
“I dođe mi riječ Jahvina: “Uzmi od onih iz zarobljeništva, čak od Heldaja, Tobije i Jedaje koji su došli iz Babilona i došli k tebi i istog dana pođi u kuću Jošue, sina Sefanijina.1) Uzmi srebra i zlata, načini krune2) i stavi ih na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku (alt.: na glavara Jošuu, sina Josadakova, velikog svećenika).3) I reci mu: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo čovjeka komu je ime Izdanak; 4) on će izrasti s ovoga mjesta i on će sazdati Svetište Jahvino.5) On će sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se6) i on će sjediti i vladati sa svojeg prijestolja i on će biti svećenik na svome prijestolju; i savjet mira bit će između njih dva.7) A krune8) neka ostanu u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Je-daji i Henu,9) sinu Sefanijinu. I oni koji su daleko doći će i sazdat će Svetište Jahvino. Znat ćete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao” 10) (Zah. 6:9-15).
Komentar: 1) Naša Biblija ima prijevod ”Uzmi prinose od izgnanika – od Heldaja, Tobije i Jedaje – i pođi danas i uđi u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona”. Mi koristimo vrlo sličan ali ipak različit prijevod Biblije kralja Jamesa. No prijevod bi mogao biti i ovakav: ”Take the offerings of those who went away as prisoners, from Heldai, Tobijah, and Jedaiah, and from family of Joshiah the son of Zephaniah, who came from Babilon” (Bible in basic English).
2) U našoj Bibliji stoji ”kruna” (jedn.). U hebrejskoj Bibliji piše ‘atarah (Strong 5850) = krune (množ.), a mnoge Biblije, među njima i Biblija kralja Jamesa, koriste upravo takav prijevod: krune (množ.). Iako se riječ ‘atarah u Bibliji prijevodi kao kruna (jedn.) u ogromnoj većini slučajeva (2 Sam 12:30; 1 Ljet. 20:2; Est. 8:15; Job 19:9 i 31:36; Ps. 21:3; Izr. 4:9, 12:4, 14:24, 16:31 i 17:6; Pj. nad pj. 3:11; Iz. 28:1, 28:3, 28:5 i 62:3; Jer. 13:18; Tuž. 5:16, Ez. 16:12 i 21:26), a samo jednom kao množina (Ez. 23:42), mi ćemo ipak kod Zah. 6:11 i 6:14 koristiti prijevod u množini: krune, jer ovdje takav prijevod ima smisla.
3) Iako sve Biblije navode prijevod ”na glavu Jošui, sinu Josadakovu” prijevod može biti i ”na glavara Jošuu, sina Josadakova”, zato jer riječ ”ro’sh” (Strong 7218) znači captain, chief, head = zapovjednik, glavar, glava.
Hebrejska Biblija za ovu svrhu koristi riječi ”BRASh YHVSh’y BN-YHUShDQ”. Primjećujemo da je dio navoda BRASh YHVSh’y (raših) gotovo identičan riječi HUr’aShH (rašah) iz Zah. 6:11.
Svi istraživači bez razlike smatraju da je ovdje ime Jošue, sina Josadakova umetnuto kasnije, a da je originalno stajalo ime Zerubabela. Zaharija spominje dva Pomazanika; također znamo da su i kraljevi i veliki svećenici nosili krunu (kraljevi su nosili zlatnu krunu i grimiz/Sir. 40:4, a veliki svećenici zlatnu krunu (dijadem) na mitri ukrašenu pečatom posvete/Sir. 45:12). Zato je mnogim istraživačima bilo čudno da Zaharija navodi da krunu treba staviti na glavu/glavara Jošue, sina Josadekova, velikog svećenika, koji uopće nema osnovni preduvjet da nosi kraljevsku krunu – ne pripada davidovskoj dinastiji ili bar to nije vidljivo.
Također se ovdje trebamo zapitati kako to da prorok Zaharija treba otići u kuću Jošue sina Sefanijina i tamo staviti krune na glavu Jošue sinu Josadekovu? Zašto Zaharija nije otišao u kuću Jošue sina Josadeka i tamo mu stavio krune? Nije li ovdje riječ o jednom te istom čovjeku: Jošui sina Sefanije koji je ujedno Jošua sin Josadeka? Kako razriješiti ovu zagonetku?
4) Svi istraživači smatraju da se termin ”izdanak” odnosi na pripadnika davidovske dinastije kao što je to bio Zerubabel, uz određenu skepsu u vezi njegovog rodoslova koji dokraja nije jasan, a ne na velikog svećenika Jošuu sina Josadeka. Prema Hagaju 2:23 Jahve je Zerubabela izabrao, a ne Jošuu. Prema Zah. 4:9 ”Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti”, a ovdje stoji da će Jošua ”sazdati (sagraditi) Svetište Jahvino”. Kako to? Ponovo zagonetka. Zbog svega toga istraživači smatraju da je ime Jošue sina Josadeka pogreškom ili namjerno kasnije umetnuto umjesto imena Zerubabela.
Nejasnoće u pogledu Zerubabelova rodoslova izaziva to što je on kod Ezre 3:1, 3:8, 5:2, Mt. 1:12 i Lk. 3:27-28 naveden kao sin Šealtiela, dok je u 1 Ljet. 3:19 naveden kao sin Pedaje. Nejasnoću pojačava to što je u 1 Ljet. 3:19 i Mt. 1:10-12 Jekonija naveden kao otac Šealtiela, dok je u Lk. 3:27-28 Neri nave-den kao otac Šealtiela.
Jeremija je pak prorokovao da Jekonija (Konija) neće imati djece odnosno da neće imati djece koji bi sjeli na prijestolje (Jr. 36:30, 22:24-30). A Jekonija je prema rodoslovu 1 Ljet. 3:19 imao sina Šealtiela i više drugih sinova.
Rješavanje kontradiktornosti u Zerubabelovom rodoslovu
Neki istraživači pokušavaju premostiti dio tih kontradiktor-nosti na način da smatraju da je Jekonija, nakon što je bio oslobođen iz babilonskog ropstva 561. g.pr.Kr., adoptirao Šealtiela za sina kad je oženio njegovu majku, udovicu. Drugi istraživači pokušavaju premostiti dio tih kontradiktornosti na način da je Jekonija imao sina Šealtiela i druge, ali da je ovaj umro prije nego što mu se rodio Zerubabel ili uskoro nakon toga, a da mu je Pedaja, njegov brat (ili eventualno stric) podigao sina. Treći smatraju da je Šealtiel umro mlad bez djece, a da je Pedaja, prema leviratskom propisu podigao svojeg sina za Šealtiela, kojeg je nazvao Zerubabel.
To otvara mogućnost da je Šealtielov fizički otac bio Neri (ujedno i otac Pedaje i druge Šealtielove braće navedene u 1 Ljet. 3:19), a koji je naveden kod Luke (Lk. 3:27-28). Odnosno da je Neri sa prvom ženom mogao imati sinove Malkirama, Pedaju, Šenasara, Jekamju, Jošama i Nebadju, a sa drugom, mlađom ženom, sina Šealtiela.
Povijest velikih svećenika potomaka Jošue sina Josa-deka. Kao što smo rekli – bar koliko se zna – Zerubabelovi potomci nikad nisu vladali u Jeruzalemu niti su navedeni kao vladari (kraljevi), nego su u Jeruzalemu, ujedno, kao neformalni kraljevi i kao veliki svećenici kroz 414 godina vladali veliki svećenici Jošua sin Josadeka i njegovi potomci, njih 15 po redu, sve do Onije II. i Antioha V. Eupatora (172-161. Pr.Kr., Židovske starine, XX, 10,1). Taj je Antioh skinuo s položaja velikog svećenika Oniju II, koji se također zvao Menelaj, ubio ga u Bereji te otjerao njegovog sina Oniju III. koji je pobjegao u Egipat i tamo dobio dozvolu da u prefekturi Heliopolisa sagradi Hram.
Daljnja povijest velikih svećenika. Nakon Onije II. Antioh je za velikog svećenika postavio Jakima, svećenika i levita, ali ne iz roda Jošue sina Josadeka nego iz nekog drugog roda, koji je vladao 3 godine i zatim umro. Nakon njega 7 godina nije bilo velikog svećenika, a zatim su, ujedno, kao kraljevi i kao veliki svećenici vladali Hasmonejci, porijeklom leviti i svećenici iz razreda Jehoariba (1 Mak. 2:1), i to počevši od Šimuna Hasmonejca do Antigona. Kad su Sosije i Herod osvojili Jeruzalem 37. g.pr.Kr. i protjerali Antigona, Herod je oženio Mariamnu, kćerku Hirkana II. i sestru tog Antigona te je za velikog svećenika postavio jednog opskurnog svećenika iz roda velikih svećenika iz Babilona, čije je ime bilo Ananelus (Ananija). No Alksandra majka Mariamne ishodila je da njezin sin Aristobul, koji je tada imao samo sedamnaest godina, bude veliki svećenik umjesto Ananelusa. Zbog toga je Herod smijenio Ananelusa i postavio Aristobula. No samo dvije godine poslije toga Herod je naredio da se nesretni mladić utopi te da se Ananelus ponovo postavi na mjesto velikog svećenika. Obitelji tog Ananelusa (Ananije), zajedno s nekim drugim obiteljima vladale su kao veliki svećenici u Jeruzalemu sve do druge godine I. Židovskog rata (67. g.). Tad su kao zadnjeg velikog svećenika zeloti kockom (ždrijebom) izabrali Faniju sina Samuela iz sela Afta iz plemena Enijakim za svog velikog svećenika [no to nije bilo pleme nego levitski razred Jakim (1 Ljet. 24:12). Nekoliko kopija Starog Zavjeta umjesto razreda Jakim ima naveden razred Elijakim. Izbor ždrijebom je takođe stari način izbora levitskih razreda (1 Ljet. 24:5 i 7-18)].
5) Istraživači bez izuzetaka smatraju da se rečenica ”on će sazdati Svetište Jahvino” odnosi na Zerubabela, jer je Zaharija prethodno za njega rekao: ”Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti” (Zah. 4:9). No ako je Zaharija sve to napisao i ako je njegov tekst kasnije ispravno prepisan, ostaje problem kako razriješiti tu kontradiktornost?
6) Naša Biblija prevodi: ”ispod njega će proklijati”, a Biblija kralja Jamesa: ”and he shell grow up out of this place”. Međutim, otamo nije izrastao Zeruba-bel sa svojim potomcima, nego Jošua sin Josadeka sa svojim potomcima.
7) Naša Biblija prijevodi: ”On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik. Sklad savršen bit će među njima”.
Biblija kralja Jamesa prijevodi: ”and shall sit and rule upon his throne; and he shall be a priest upon his throne: and the counsel of peace shall be between them both”.
Između njih oba = između oba prijestolja tj. između dvije funkcije koje će obavljati jedan te isti čovjek, Jošua sin Josadeka: kao ”izdanak” i kao veliki svećenik. Kruna je stavljena na Jošuu sina Josadeka da je nosi dok sjedi na prijestolju kao davidovski vladar, a druga kruna stavljena da je nosi na kapi (mitri) dok sjedi na prijestolju velikog svećenika. Savjet mira ili sklad bit će između te dvije funkcije koje obavlja jedan te isti čovjek. Ono što nije jasno to je: otkud velikom svećeniku Jošui sinu Josadeka izvire pravo da nosi vladarsku krunu ako nije davidovskog porijekla?
8) Ponovo je u hebrejskoj Bibliji korištena riječ ‘atarah (Strong 5850) = krune (množ.) i ponovo je prevodimo u množini ”krune”.
9) Naša Biblija ima pogrešan prijevod: ”Jošui, sinu Sefanijinu”. Hebrejska Biblija navodi ispravno ime: VLChN BN-TShPhNYH. Latinska Vulgata ispravno ga navodi: ”Hen, filio Sofoniae”, kao i Biblija kralja Jamesa: ”Hen, the son of Zephaniah”;.
Pri tome je jasno da je Jošua, sin Sefanije (Zah. 6:10) = ChN (grace, milost) sin Sefanije odnosno Hen sin Sefanije (Zah. 6:14).
Prije smo vidjeli da je Zerubabel u postupku presuđivanja Urim i Tumim iznio na vidjelo glavni kamen (Urim), kao potvrdni odgovor Jahve (na pitanje u vezi Jošue sina Josadeka) uz poklike (da je to) ChN, ChN ”milost, milost njegova (Jahvina)”, iz čega proizlazi da će Jošua sin Josadeka dobiti Jahvinu milost (ChN) ili da je Jošua sin Josadeka = ”milost, milost njegova (Jahvina)” o čemu je klicao Zerubabel.
Iz dosadašnjih komparacija proizlazi da je:
▪ Jošua sin Sefanije = ChN (milost) sin Sefanije,
▪ Jošua sin Josadeka = ChN, ChN ”milost, milost njegova” (Jahvina).
Iz toga dalje proizlazi rješenje problema:
▪ Jošua sin Josadeka = ChN, ChN ”milost, milost njegova” = Jošua sin Sefanije = ChN (milost) sin Sefanije, odnosno da je:
▪ Sefanija = Zerubabel.
10) Ako je dakle sav taj zagonetan tekst Zaharija zaista napisao, kako smatramo da jeste, i pri tome istinito prenio Jahvine riječi, jer bi jedino to bila potvrda da ga je ”Jahve nad Vojskama k njima poslao”, onda, da bi doveli tekst u sklad sa svim poznatim činjenicama moramo uvesti pretpostavku da je Jošua sin Josadeka bio potomak davidove dinastije.
Ime Zerubabel. Ime Zerubabel ima babilonsko-perzijski prizvuk i vjerojatno je samo hebrejski nadimak u značenju: Zasijan u Babilonu, Sjeme ili plod Babilona. U tom slučaju Zerubabel je morao imati i svoje hebrejsko ime koje je dobio prilikom svojeg obrezanja. Mi pretpostavljamo da je njegovo hebrejsko ime bilo Sefanija.
Ime Šenasar, Šešbasar, Sanabassar. No ime judejskog kneza Šenasara, Zerubabelovog strica (1 Ljet. 3:17-18), sasvim sigurno nije hebrejsko ime niti je hebrejski nadimak, već ima čisti babilonski oblik. Zato pretpostavljamo da je i Šenasar također morao imati hebrejsko ime.
Pretpostavljeni rodoslov Zerubabela, sina Šealtiela (Pedaje), sina Nerija (Lk. 3:27-28). Ono što smo u Bibliji mogli pronaći, a što bi moglo poslužiti za izgradnju pravog Zerubabelovog rodoslova, to su neke odre-đene činjenice na temelju kojih se mogu postaviti pretpostavke. Naime, u nedostatku činjenica koje su isčeznule u povijesti neophodno je postavljati pretpostavke da se upotpune praznine. Zbog toga su slijedeće pretpo-stavke uvedene kako bi ponudile logično objašnjenje za Zaharijin tekst:
Na temelju gornjih činjenica i pretpostavki zaključujemo da je moguće:
▪ da je Neri bio fizički sin kraljevića Malkija i Maasejine sestre, kojega je Maaseja pred zakonom priznao za svojeg sina. Time je davidovska genetska linija ušla u levitsku svećeničku liniju;
▪ da je Neri s prvom ženom imao sinove Malkirama, Pedaju, Šenasara, Jekamju, Jošama i Nebadju, a s drugom mlađom ženom, Šealtiela; svi su oni navedeni kao judejski knezovi u 1 Ljet. 3:19;
▪ da je Jekonija (Konija), oženivši drugu Nerijevu ženu u svojstvu Nerijeve udovice, adoptirao Nerijeve sinove Šealtiela i njegovu polubraću Malkirama, Pedaju, Šenasara, Jekamju, Jošama i Nebadju za svoje sinove;
▪ da je Pedaja imao sina Zerubabela nedugo poslije dolaska u Babilon (npr. oko 585. g.pr.Kr.), kojeg je po leviratskom pravilu podigao za svog polubrata Šealtiela koji je umro bez djece. Zbog toga je Zerubabel nave-den kao sin Pedaje i sin Šealtiela;
▪ da je Zerubabel zbog svog fizičkog porijekla preko Malkija, Nerija i Šealtiela/Pedaje bio fizički pripadnik davidove dinastije, dok je zbog toga što je Maasaja priznao njegovog djeda Nerija za svojeg sina, bio pripadnik levitske svećeničke loze;
▪ da je ime Zerubabel zapravo bio njegov nadimak u značenju Zasijan u Babilonu, te da je on imao svoje hebrejsko ime Sefanija;
▪ da je Zerubabel kao Sefanija naveden u Zah. 6:10 i 14;
▪ da je Zerubabel/Sefanija (npr. oko 560. g.pr.Kr.) imao fizičkog sina Jošuu (oko 560. g.pr.Kr.) koji je naveden kao Jošua sin Sefanije (Zah. 6:10) i Hen (CnN) sin Sefanije (Zah. 6:14). Zbog toga je Jošua kao fizički sin Zerubabela/Sefanije bio pripadnik davidovske dinastije i zbog toga je imao pravo nositi mesijansku oznaku ”izdanak” (Zah. 6:12). Tog je Jošuu Zerubabel po leviratskom pravilu podigao za svojeg rođaka Josadeka koji je umro bez djece. Zbog toga je Jošua također naveden kao sin Josadeka (Zah. 6:11), te je zbog toga imao pravo biti veliki svećenik;
▪ da je Jošua sin Josadeka naveden kao glavar, ro’sh (Zah. 6:11).
▪ Navedenim je moguće riješiti prije citiranu kontradikciju: ”Zerubabe-love su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti” (Zah. 4:9) i ”veliki svećenik Jošua sin Josadeka … ‘izdanak’ … sazdati će Svetište Jahvino” (Zah. 6:12). Naime Zerubabelove su ruke (i Jošuine) Drugi Hram utemeljile (539. g.pr.Kr.), njegove će ga ruke (tj. ruke njegova sina Jošue) sazdati/završiti (515/514. g.pr.Kr.). Zerubabel bi tada, da je bio živ, imao oko 70 godina.
Sada ćemo prethodne pretpostavke uobličiti u začključno razmatranje:
Zaključno razmatranje o Zerubabelu i Jošui
Traženje Jahvinog odgovora pomoću Urima i Tumima
Prilikom traženja nekog odgovora od Jahve, korišten je stari postupak presuđivanja pomoću dragih kamenova Urim i Tumim. To je kamenje bilo stavljeno pred velikog svećenika Jošuu, a svećeničko povjerenstvo vršilo je nadzor nad postupkom. Zerubabel je iznio na svijetlo dana (odabrao je, izvukao je) kamen Urim sa sedam očiju Jahvinih, klicajući zbog toga ”ChN, ChN LH tj. Milost, milost njegova”. Time je ukazao da je ChN ime onoga za koga je Jahve dao afirmativni odgovor. Jahvina odluka izrečena u tom postupku presuđivanja rezultirala je krunidbom Jošue sina Josadeka za Mesiju, kralja, što je ukazalo da se od Jahve tražio odgovor na pitanje da li da se Jošua okruni ili ne. Preko krunidbe ”izdanka”, Jošue sina Josadekova za kralja, došli smo do višestrukih zaključaka: da je ChN, nad kojim je klicao Zerubabel, bio Jošua sin Josadeka tj. Jošua sin Sefanije tj. ChN sin Sefanije te da je ime Sefanija bilo hebrejsko ime Zerubabela. Iz toga je proizašao daljnji zaključak da je Zerubabel/Sefanija bio fizički otac Jošue velikog svećenika, zbog čega je Jošua imao pravo nositi davidovski naziv ”izdanak”, dok je Josadek bio samo leviratski otac Jošui.
Dalje slijedi dodatno razmatranje u vezi ove Zaharijine teme:
▪ U slučaju da je prorok Zaharija krivo napisao ime Jošue sina Josadeka u Zah. 6:11, ili da je ime Zerubabela tamo originalno stajalo a kasnije bilo prepravljeno u ime Jošue sina Josadeka, onda bi Zerubabel bio taj ”izdanak” i njegove bi ruke prema Zaharijinom proročanstvu Hram trebale sagraditi. Međutim nigdje nije navedeno da je Zerubabel zaista sagradio/završio Hram. Isto tako, Zerubabel je prema Hagajevom proročanstvu trebao biti pečatnjak na Jahvinoj ruci, jer je njega Jahve izabrao kao Mesiju (Hg. 2:23), što znači prsten pečatnjak za generacije kraljeva poslije njega; međutim, niti je Zerubabel vladao kao kralj, niti su kasnije njegovi potomci (ukoliko ne prihvatimo tezu da je Jošua veliki svećenik bio Zerubabelov fizički sin) tako vladali. Određivanjem Zerubabela kao ”izdanka” (Zah. 6:11), Jahvine se riječi izrečene preko proroka Hagaja i Zaharije nikako ne bi ostvarile.
▪ Međutim, ako je Zaharija ispravno napisao ime Jošue sina Josadeka u Zah. 6:11, kao što mi smatramo da jeste, onda je Jošua bio taj ”izdanak”, a to je mogao biti jedino ako je bio sin nekog pripadnika davidovske dinastije, kao što mi smatramo da je bio fizički sin Zerubabela. U tom slučaju Zerubabelove su ruke Hram utemeljile i sagradile – preko ruku njegovog sina Jošue, što je u ovom slučaju zapravo jedno te isto. U tom slučaju Zerubabel je zaista bio pečatnjak na Jahvinoj ruci, jer su njegovi potomci, preko njegova sina Jošue vladali ujedno kao kraljevi i kao veliki svećenici u Judeji punih 414 godina. Jedino su se određivanjem velikog svećenika Jošue kao fizičkog sina Zerubabela i leviratskog sina Josadeka te određivanjem Jošue kao ”izdanka”, Jahvine riječi upućene Zerubabelu preko proroka Hagaja i Zaharije mogle ostvariti, obistiniti.
Jošua sin Josadeka = ra’Sh, ro’sh = Raši (Rhesa)
Ovom razmatranju treba dodati da je Jošua sin Josadeka naveden u Zah. 6:11 također kao ra’Sh, ro’sh (=glavar) te da je pod istim imenom naveden u Lukinom rodoslovu kao Raši (Rhesa), sin Zerubabela (Lk. 3:27).
Sada ćemo inkorporirati ove podatke i prethodne pretpostavke i mogućnosti u rodoslove koje dolaze preko Luke i Mateja:
Fizička linija Lukina rodoslova koja ide od Davida preko Natana i dalje: Zerubabel – Rhesa … Matat – Eli – Josip (Lk. 3:23-26) – Marija
Već s Nerijem, fizičkim sinom kraljevića Malkija (Lk. 3:27; Jer. 21:1; 38:6) i leviratskim sinom Maaseje (Jr. 51:59), a naročito s Rhesom/Rašijem tj. Jošuom fizičkim sinom Zerubabela i leviratskim sinom Josadeka, davidovska je genetska linija ušla u levitsku genetsku liniju koja je trajala kroz Jošuine potomke sve do Onije II, a zatim je levitska linija preko Hasmonejaca nastavljena sve do Isusa; zaista, mnoge od pripadnika Hasmonejaca vidimo u Isusovom rodoslovu po Luki (Matatija, Josip, Janej, Malki, Matat, Ellemus/Eli i njegov sin Josip).
Time su se obojica, i Jošua sin Josadeka/Zerubabela i Isus mogli ubrojiti među levite.
Međutim, za Josipa iz Lukinog rodoslova smatramo da je bio leviratski sin Elija, dok za Mariju smatramo da je bila fizička kćerka Elija, tj. kćerka Elija/Helija/Ellemusa/Elijakima/Joakima. Navedeni stav u vezi Josipa temeljimo na zapisu Afrikanusa (Euzebije iz Cezareje, Crkvena povijest I/7), a stav u vezi Marije na Jeruzalemskom Talmudu (Hagigah 2:4), gdje se prema nekima nalazi genealogija Marije kao kćerke Helijeve. Sukladno tom navodu u vezi Marije, u Babilonskom Talmudu za nju piše da ”je bila potomak prinčeva i vladara” (Sanhedrin 106a), baš kao što je to bio njezin otac Eli/Heli u Lukinom rodoslovu.
Također smatramo da je Josip u svojstvu levita kao sin Elija u rodo-slovu kod Luke, identičan Josipu, sinu Ellemusa i ujedno rođaku velikog svećenika Mathiasa, sina Theophilusa (to je možda Matat, otac Elija kod Luke), koji je umjesto tog Mathiasa služio kao veliki svećenik kroz jedan dan (Židovske starine, XVII, 6).
Fizička linija Matejeva rodoslova koja ide od Davida preko Solomona i dalje: Zerubabel – Abiud … Matan – Jakov – Josip
Za razliku od Rhese u Lukinom rodoslovu, u Isusovom rodoslovu po Mateju Zerubabelov fizički sin zove se Abiud (Mt. 1:13); njega eventualno možemo identificirati kao Obadiju (1 Ljet. 3:19). Također, Matejev rodoslov završava drugačije nego Lukin: ”Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist” (Mt. 1:16). Smatramo da je Josip u Matejevom rodoslovu naveden kao fizički sin Jakova, dok je u Lukinom rodoslovu naveden kao sin Elija/Helija po leviratskom zakonu. U slijedećem poglavlju vratit ćemo se ovoj temi.
S Jošuom je realizirana onovremena zadaća i uloga Mesije
Treba reći da se time što je Jošua sin Josadeka/Zerubabela bio davidovski ”izda-nak”, ostvarilo proročanstvo Jeremije o ”pravednom izdanku” koji treba doći i ”vladati kao kralj i biti mudar i činiti pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša”’ (Jer. 23:5-6), kao i jedan dio proročanstva Ezekijela:
”I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka” (Ez. 37:24-25).
I to se sve navedeno ostvarilo u vremenu Jošue i njegovih potomaka kroz 414 godina.
Ovo je ključno za razumijevanje uloge Mesije prema Jeremiji i Ezekijelu, koja se s Jošuom sinom Josadeka/Zerubabela i njegovim po-tomcima realizirala. S Isusom je pak realizirana uloga Mesije kao Izaijinog Sluge Jahvinog, Zaharijinog Mesije kojeg su proboli, Pravednika iz Ps. 22, i Sina Božjeg iz Knjige Mudrosti.
2) Ciklus Zaharijinih proročanstava o budućem Mesiji, o Mesiji-nom ubojstvu te o opsadi i osvajanju Jeruzalema
2.1 Mesijanski ulazak u Jeruzalem
”Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu” 1) (Zah. 9:9).
Komentar: 1) Ovo smo već komentirali u komentaru Jakovljeva proro-čanstva. To je Isus ostvario svojim mesijanskim ulaskom u Jeruzalem.
2.2 Bezumni pastir, trgovci ovcama, trideset srebrnika
& Ovako mi reče Jahve: “Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: ‘Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!’ i pastiri ih njihovi ne štede. Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje – riječ je Jahve nad Vojskama – nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pusto-šiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih”. Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. Tad rekoh: “Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek’ ugine! Koja mora nestati, nek’ nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!” Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez što ga bijah sklopio sa svim narodima. I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. Rekoh im tad: “Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.” Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: “Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!” 2) Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvi-nu. Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu, da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.
I reče mi Jahve: “Uzmi još opremu bezumna pastira, jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati. Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek’ mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!” 3) (Zah. 11:4-17).
Komentar: 1) Ovdje se nalaze elementi koji su korišteni u realizaciji Isusovog djelovanja i njegove muke:
2) Identifikacija Isusa kojeg su procijenili na trideset srebrnika, kao Jahvu kojeg su isto tako procijenili na trideset srebrnika.
3) bezumni pastir = Pavao?
▪ pastir kome su ovce dojadile, kojima je on omrzno = Juda? ▪ trgovci ovcama = svećenici i veliki svećenik ▪ trideset srebrnika = taj su iznos isplatili svećenici Judi Iskariotskom za njegovu izdaju Isusa.
2.3 Opsada Jeruzalema
“Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema.1) U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. U onaj dan – riječ je Jahvina – udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje naroda. Tada će u srcu reći plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!’ U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu.” Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima.
U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni.
I gledat će na onoga koga su proboli; 2) naricat će nad njim kao nad jedincem, gor-ko ga oplakivati kao prvenca.3) U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose” 4) (Zah. 12:2-14).
Komentar: 1) Ovdje se opisuje opsada Jeruzalema koja nije bila kobna za Jeruzalem, za dom Davidov i za Jeruzalemce. Možda bi se to moglo odnositi na kratkotrajnu opsadu Cestija Gala 66. godine koja nije rezulti-rala uništenjem Jeruzalema.
2) Isus je bio proboden čavlima i kopljem.
3) ‘‘naricat će nad njim kao nad jedincem”, iako nije Isus bio jedinac jer je prema Mt. 13:55 imao braću i sestre, ”gorko će ga oplakivati kao prvenca”, jer se općenito smatra da je Isus bio prvenac.
4) Kao što smo rekli, navedeni rodonačelnici porodica: David, Natan, Levi i Šimej osobe su iz Isusovog rodoslova prema Luki (Lk. 3:24-31).
2.4 Osvajanje i pljačka Jeruzalema
”Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika – riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći! 5) Okrenut ću ruku protiv slabića,6) i u svoj će zemlji – riječ je Jahvina – dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat’ ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: ‘Moj je to narod!’ a on će reći: ‘Jahve je Bog moj!'” (Zah. 13:7-9).
Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. 7) Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni …” (Zah. 14:1-3).
Komentar: 5) Ovo se može primijeniti na Isusa: čovjeka (Sina Čovje-čjeg), Jahvinog pastira, Jahvinog srodnika (Isus = Božji sin).
6) slabić je ovdje – u I. Židovskom ratu – bio židovski narod. U tom ratu će dvije trećine biti istrijebljene (prema Josipu ), a trećina će biti ostavljena, provedena kroz oganj, pročišćena i iskušana. Ta se trećina nakon toga treba okrenuti Jahvi, Bogu svome. Kršćani ovdje podrazumijevaju židovsku kršćansku zajednicu iz I. stoljeća, a Židovi ostatak židovskog naroda koji je nastavio živjeti u rabinskom judaizmu.
7) Ovo se svakako može primijeniti na osvajanje Jeruzalema u I. Židovskom ratu, a slijedeće se, prema Talmudu, sasvim sigurno odnosilo na palež i uništenje Hrama 70. godine:
2.5 Palež jeruzalemskog Hrama
”Otvori vrata, Libanone, nek’ ti oganj sažeže cedrove!” 8) (Zah. 11:1).
Komentar: 8) Evo korespondentnog citata iz Talmuda: ”R. Johanan b. Zakkai ukorio je (šezdesetih godina I. stoljeća vrata Svetišta koja su se sama od sebe otvarala navješćujući uništenje Hrama) govoreći: “Hekal, Hekal (Hrame, Hrame) zašto nas plašiš? Mi znamo da si predodređen da budeš uništen. Jer o tebi je prorokovao Zaharija Ben Iddo (Zah. 11:1): ‘Otvori svoja vrata, o Libanone, i vatra će pojesti tvoje cedrove'” (Yoma gl. 4 ili Yoma 39b/Soncino).
2.6 Uništenje svih naroda koji budu zavojštili na Jeruzalem
”A evo kojom će ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso će im se raspadati dok budu na nogama; oči će im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima. U dan onaj nastat će među njima silan metež od Jahve: jedan će drugoga za ruku hvatati, i ruka će se jednoga dizati na drugoga. I Juda će se boriti u Jeruzalemu. Tu će se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeća u velikoj množini. A slična će rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se nađe u tome taboru. 9)
Tko preživi od svih naroda koji dođu na Jeruzalem, uzlazit će godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica. Ako koje pleme zemlje ne uzađe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neće biti kiše za njega. Ako li pleme egipatsko ne uzađe i ne dođe, stići će ga isti udarac kojim će Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. U onaj dan stajat će na konjskim praporcima ‘Jahvi posvećen’; a u Domu Jahvinu bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom; i svaki će lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posvećen Jahvi nad Vojskama – svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat će ih i kuhati u njima. I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama” 9) (Zah. 14:12-21).
Komentar: 8) Međutim iako se ovo nije dogodilo rimskoj vojsci 70. godine, možda posluži kao sinopsis za nuklearno uništenje radijacijom neke buduće neprijateljske vojske pred Jeruzalemom.
9) Ovo je poslužilo kao inspiracija za Isusov izgon trgovaca iz Hrama.
3) Zaharijina proročanstava o povratku Jahvinog naroda u njihovu domovinu
”Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.’ (Zah. 8:7-8).
Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi’.
Rasijao sam ih među narode, ali će se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, poučit će svoje sinove, i oni će se vratiti. Vratit ću ih iz zemlje egipatske, sabrat ću ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neće biti dosta mjesta za njih.” Prijeći će more egipatsko, jer on će udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut će. Bit će oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. U Jahvi će biti snaga njihova, njegovim će se oni proslavit imenom – riječ je Jahvina (Zah. 10:7-12).
Komentar: 1) Ova proročanstva govore da će Jahve dovesti svoj narod da se nastani usred Jeruzalema, a ne da će to učiniti Mesija ili da bi to bila njegova zadaća.