REKAPITULACIJA PODATAKA O ZADAĆI I ULOZI MESIJE KOD PROROKA I NJIHOVA REALIZACIJA
▪ Mesija treba biti rođen u vrijeme konjukcije Jupitera i Regulusa prema Jakovljevoj oporuci (Post. 49:9-11).
Smatramo da je Isus rođen za vrijeme takve konjukcije 11.9.3. g.pr.Kr.
▪ Mesijino ime bit će ”Spas Jahvin” tj. Jehošua, Jošua, Isus prema Jakovljevoj oporuci (Post. 49:18).
To su ime nosili i Jošua sin Josadeka i Isus.
▪ Mesija treba biti levitskog roda. Prema Mojsiju, Jahve će Izraelu podignuti proroka levitskog roda (Pz. 18:18-22).
Već sa Nerijem, fizičkim sinom kraljevića Malkija (Lk. 3:27; Jer. 21:1; 38:6) i sinom po zakonu Maaseje (Jr. 51:59), a naročito sa Jošuom, fizičkim sinom Zerubabela i leviratskim sinom Josadeka, davidovska je genetska linija ušla u levitsku genetsku liniju, a zatim je levitska linija preko Hasmonejaca nastavljena sve do Isusa. Time su se obojica, i Jošua sin Josadeka/Zerubabela i Isus mogli ubrojiti među levite.
▪ Mesija treba biti Davidovog korijena. Prema Izaiji i Jeremiji, Mesija je trebao biti davidovog korijena (Iz. 9:5-6; Iz. 11:1-5; Jer. 23:1-8). To znamo da se ostvarilo, jer su svi koji su navedeni u rodoslovu po Luki: Malki, Neri, Zerubabel i njegov fizički sin Jošua imali davidovsku genet-sku liniju koja je išla preko Natana; međutim, osim kod Luke, za Hasmonejce, nema podataka da su je imali te se vjerojatno tim putem ona nije mogla prenijeti do Isusa. To pogotovo ističemo zato što smatramo da Josip nije bio fizički sin Elija, nego sin po leviratskom zakonu. Zbog takvog Josipovog statusa mnogi su istraživači smatrali da je davidovska linija došla do Isusa preko Marije, kćerke Helija/Elija/Ellemusa/Joakima.
▪ Ulazak Natanove genetske linije iz rodoslova po Luki u rodoslov po Mateju. S Jekonijom je završila davidovska genetska linija koja je išla preko Solomona. Jahve je preko proroka Jeremije uputio riječ da Konija neće imati djece koji bi sjeli na prijestolje (Jr. 36:30) te da bi “Koniju sina Jojakimova, kralja judejskog, kad bi mu on bio pečatnjak na njegovoj desnici, on strgao s prsta“ (Jer. 22:24). Međutim, Zerubabela će Jahve ”uzeti i staviti kao prsten pečatnjak na ruku” (gdje će trajno ostati), “jer tebe Zerubabele, sine Šealtielov izabrah” – riječ je Jahve nad Vojskama” (Hg. 2:23). To znači da će loza preko Zerubabelovih potomaka trajno ostati prisutna pred Jahvom.
I zaista, preko Jekonijine adaptacije Nerijevih sinova Šealtiela i Pedaje te ulaska Zerubabela i njegovog sina Abije u davidovsku genetsku liniju koja je u rodoslovu po Mateju išla preko Solomona, te se davidovska genetska linija koja je došla preko Natana iz rodoslova po Luki sasvim sigurno preko njihovih krajnjih muških potomaka Jakova i Josipa mogla prenijeti do Isusa.
▪ Mesija će po svojem imenu biti identičan Bogu (Iz. 9:5-6).
Isus se u više navrata pozivao na to da je identičan Jahvi, koji je duh (Iv. 4:24), dok je Isus realiziravši Jahvine riječi upućene preko proroka, bio materijalizacija Jahvinih riječi, bio je Riječ koja Tijelom postade. Osim toga ime Isus, Jošua, Jehošua znači Jahvin spas ili Jahve spašava, a to je Jahvin atribut i njegovo opisno ime (Iz. 43:3,11,12; 45:15,17,21 itd.).
▪ Mesija se treba roditi u Betlehemu (Mih. 5:1-5). Prema Miheju (oko 740-670. g.pr.Kr.), nakon što se u Betlehemu rodi ”onaj koji će vladati Izraelom, Ostatak njegove braće vratit će se djeci Izraelovoj.”
Smatramo da se Mihejev pojam Ostatak njegove braće odnosio na depor-tirane Izraelce u asirsko ropstvo (734-701. g.pr.Kr.). Međutim, ti se Izraelci nikad više nisu vratili u Izrael, niti u VII. st.pr.Kr., niti u Isusovo vrijeme, niti kasnije. Treba reći da su u vrijeme prije asirskog osvajanja Izraela pojmovi Izrael i Judeja, Izraelci i Judejci (Židovi) bili različiti pojmovi, kako prema državnom kriteriju, tako i prema nacionalnom sastavu.
Iz stihova ”Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. Zemlju asirsku oni će mačem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo”, vidi se da se to moglo dogoditi jedino nakon pada Ašura (615. g.pr.Kr.) i Ninive (612. g.pr.Kr.).
Neki su istraživači Mihejevog Mesiju identificirati kao kralja Ezekiju (715-686. g.pr.Kr.), međutim, mi smatramo da je bolji kandidat za to kralj Jošija (640-609 g.pr.Kr.), pod uvjetom da se rodio u Betlehemu.
▪ Smatramo da je kralj Jošija realizirao zadaću i ulogu Mesije u VII. st.pr.Kr. Kad taj novorođeni Mesija o kojem je prorokovao Mihej bude odrastao i preuzeo vladanje državom, ”on će na pašu izvoditi svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir!”
Za kralja Jošiju znamo da je činio što je pravo u očima Jahvinim. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo, te da je proveo temeljitu reformu onovremenog bogoštovlja. U njoj je u Judeji ponovo uspostavio davno prije napušteno i zaboravljeno bogoštovlje Jahvea, a odbacio, zabranio i ukinuo kultove Balla, Aštarte, Moloha, Kemoša, Milkoma, sunca, mjeseca i sve vojske nebeske.
▪ Povratak Izraela u Svetu zemlju. Prije komentirani stihovi Miheja (Mih. 5:1-5) govore da se povratak Izraela iz asirskog ropstva trebao dogoditi otprilike u vrijeme rođenja budućeg Mesije u Betlehemu, koji se trebao roditi i djelovati u asirsko vrijeme.
Treba dodati da se povratak Izraela iz asirskog ropstva u Svetu zemlju nije nikada dogodio.
Nakon tog proročanstva, Jahve je bio taj rekao da će on dovesti Izrael natrag u njihovu domovinu (Iz. 43:3-7; Jr. 32:37-44; Bar. 2:26-35; Ez. 11:15-21; Ez. 34:1-31; Zah. 10:7-12).
Dakle, povratak Izraela je bila zadaća Jahvina, a ne zadaća Mesije. Jahve je doduše jednom rekao Sluzi svome da mu vrati natrag Jakova, da se sabere Izrael, ali je to ubrzo opozvao i dao mu novi nalog:
“Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš” (Iz. 49:4-6).
A to je Isus napravio. Njegovo ime Jehošua tj. Spas Jahvin zaista je došlo do nakraj zemlje.
▪ Smatramo da je s Jošuom sinom Josadeka realizirana zadaća i uloga Mesije u VI. st.pr.Kr.. Time što je Jošua sin Josadeka/Zerubabela bio davidovski ”izdanak”, ostvarilo se proročanstvo Jeremije o davidov-skom ”pravednom izdanku” koji treba doći i ”vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša”’ (Jer. 23:5-6),
kao i jedan dio proročanstva Ezekijela:
”I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka” (Ez. 37:24-25).
To se sve navedeno ostvarilo u vremenu Jošue i njegovih potomaka kroz više stoljeća.
Ovo je ključno za razumijevanje uloge Mesije prema Jeremiji i Ezeki-jelu koja se s Jošuom sinom Josadeka/Zerubabela i njegovim potomcima realizirala.
▪ Budući kralj treba biti Davidov izdanak pravedni, koji će vladati kao kralj i biti mudar i činiti pravo i pravicu u zemlji prema Jeremiji. U njegove dane Judeja će biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša’. (Jer. 23:1-8).
Jošua sin Josadeka i njegovi potomci realizirali su to Jeremijino proročanstvo i vladali kao vladari i veliki svećenici u Jeruzalemu kroz više stoljeća.
Jošua je bio realizacija Jeremijinog proročanstva o budućem kralju koji će se zvati: Jahve pravda naša = YHVH TShDQNV. Jošuino ime asocira na to: Jošua sin Josadeka (YHVSh’y BN-YHVTShDQ). YHVTShDQ = Jahusadek = Jahvina Pravda., a isto tako i Ezekijela (Ez. 37:24-25).
▪ Budući kralj svima treba biti jedan pastir, dok će Izraelci živjeti po Jahvinim zakonima, čuvajući i vršeći njegove naredbe prema Ezekijelu. Boravit će u zemlji koju je Jahve dao sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci njihovi: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka (Ez. 24-25).
Upravo je tako bilo u Judeji za vrijeme Jošue sin Josadeka i njegovih potomaka koji su kao kraljevi i veliki svećenici u vladali u Jeruzalemu i Judeji kroz više stoljeća.
▪ Mesija treba biti pomazan Duhom Jahvinim za Mesiju prema Izaiji i Zahariji (Iz. 61:1-4, Zah. 4:11).
Smatramo da je Jošua sin Josadeka bio izabran Jahvinim odgovorom preko presude pomoću kamenova Urim i Tumim i to Jahvinim duhom, a ne silom niti snagom, te da je kao rezultat toga bio okrunjen za kralja.
Isus je pak bio pomazan Jahvinim duhom na rijeci Jordan. Ostaje da se to razjasni i objasni.
▪ Jahvin sluga David bit će Izraelu knez dovijeka prema Ezekijelu. Sklopit će Jahve s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit će ih Jahve i razmnožiti i postavit će Svetište svoje zauvijek među njima. Njegov će Šator biti među njima i on će biti Bog njihov, a oni narod njegov! I kad Svetište Jahvino zauvijek bude među njima, znat će svi narodi da je Jahve Bog koji posvećuje Izraela (Ez. 37:25-28).
Također prema Izaiji, Jeremiji i Ezekijelu Jahve treba sklopiti Novi, Vječni Savez (Iz. 55:3-5; 61:8; Jr. 31:31-34; Ez. 16:53-62).
Isus je bio taj Jahvin sluga David koji je dovijeka ostao knez i kralj kršćanima, dok su kršćani postali novi narod Božji.
Isus je govorio o svome tijelu koje treba postati Hram Boga živoga:
”Razvalite ovaj (rukom sagrađeni) hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče” (Iv. 2:20-22) i ono je postalo trajno Jahvino Svetište među kršćanima.
Isus, koji je za sebe tvrdio da je identičan Jahvi, sklopio je Novi savez sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri i u svojoj krvi na križu.
A sluge Jahvine postali su novi Jahvini izabranici, novi narod Božji: ”Stog ovako govori Jahve Gospod: “Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: ‘Tako te ubio Jahve!’ A sluge svoje on će zvati drugim imenom” (Iz. 65:13-15), tj. imenom kršćani.
▪ Mesija treba jahati na magarcu i tako ući u Jeruzalem prema Jakovljevoj oporuci i proroku Zahariji (Post. 49:10-11 i Zah. 9:9).
Isus je tako ušao u Jeruzalem a narod je pred njega bacao palmine grane i pri tom klicao: ”Hosana sinu Davidovu”.
▪ Sluga Jahvin pravedni, patnik (Mesija) treba biti mučen, osuđen, ubijen sramotnom smrću i pokopan, a nakon toga će ugledati svijetlo dana i sebi produžiti dane (Iz. 42:1-9; 49:8; . 49:1-8; 50:4-11; 52:13-15 i 53:1-12);
To je sve ostvario Isus za vrijeme svoje muke, svojim uskrsnućem i djelovanjem na zemlji kroz 40 dana poslije uskrsnuća.
▪ Knez Pomazanik treba biti pogubljen, ali ne za sebe (Dn. 9:24-25).
To se ostvarilo na Isusu.
▪ Mesija će biti (pogubljen i) proboden, a zatim će za njim naricati i oplakivati ga porodice doma Davidova, Natanova, Levijeva i Šimejeva (Zah. 12:10-14).
To se ostvarilo na Isusu, a navedene porodice su iz Isusova rodoslova po Luki.
▪ Smatramo da je s Isusom realizirana zadaća i uloga Mesije u I. stoljeću, tj. Izaijinog Pomazanika Duhom Gospodnjim i Sluge Patnika, Danijelovog Kneza Pomazanika koji je bio pogubljen, Zaharijinog Mesije kojeg su proboli, Pravednika i Sina Božjeg iz Knjige Mudrosti i Pravednika iz Ps. 22.
Jahve je Pomazanika, Mesiju, na kome je bio Duh Gospodnji jer ga Jahve pomazao, ”poslao da radosnu vijest donese ubogima,* da iscijeli srca slomljena; * da zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima;* da navijesti godinu milosti Jahvine* i dan odmazde Boga našega* da razveseli ožalošćene na Sionu i da im dade vijenac umjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. * I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim, na slavu njegovu. Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja” (Iz. 61:1-4).
Objašnjenje termina:
* Radosna vijest = navještanje da dolazi Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo nebesko na zemlju. Isusovo propovijedanje po svoj Galileji i Judeji ”Obratite se jer uskoro dolazi Kraljevstvo Božje,” bila jedna od Isusovih glavnih zadaća. Kraljevstvo Božje ili nebesko bila je realizacija Jahvinih riječi koje je njegov Duh Sveti navijestio preko slugu njegovih proroka.
Konkretno, propovijedanje da uskoro dolazi realizacija Danijelove Objave o sedamdest sedmica, značilo bi da uskoro dolazi razaranje Grada i njegovog Svetišta, a prije toga da će Knez Pomazanik biti pogubljen, ali ne za sebe.
* Iscjeliti srca slomljena = istjerivati zle duhove iz ljudi.
* Zarobljenima navijesti slobodu, i oslobođenje sužnjevima = to će se dogoditi u jubilarnoj godini.
* Navijestiti godinu milosti Gospodnje = navijestiti jubilej, jubilarnu godinu u kojoj će se oslobađali sužnjevi. Kad je Isus pročitao gornji pasus Izaije u Nazaretu te dodao: ”Danas se ispunilo ovo Pismo”, to znači da se to događalo na samom početku neke jubilarne godine.
* Navijestiti odmazdu Boga našega = suština Isusovog propovijedanja po Galileji i Judeji ”Obratite se jer uskoro dolazi Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo nebesko,” bila je prijetnja Jeruzalemcima Božjom kaznom i identična propovijed za obraćenje od grijeha ”onom preljubničkom i grešničkom naraš-taju” kakvu je propovijedao prorok Jona Ninivljanima: ”Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena,” zato jer se tada zloća njihova popela do Jahvea.
”A oni koji oganj pale, raspiruju žeravicu: otići će u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiruju. Tako će im učiniti ruka Jahvina: ležat će u mukama.” (Iz. 50:11).
Gornju je Mesijinu zadaću naviještanja Jahvine odmazde u potpunosti izvršio Isus, a oni za koje je naveo Izaija da oganj pale nestali su u plamenu I. Židovskog rata. To je bila realizacija Jahvine odmazde.
* Razveseliti ožalošćene na Sionu, dati vijenac umjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna = to će nastupiti poslije razaranja grada i Hrama i njegovog paleža, što je bilo na kraju Prvog židovskog rata protiv Rimjana.
————————–
Osim navedenog, uloga Mesije uključivala je da Mesija, prema Izaiji, Zahariji, Knjizi Mudrosti i Ps. 22 treba patiti i biti pogubljen, dok prema Danijelu, Knez pomazanik treba biti pogubljen prije nego što Grad i Hram budu razoreni. Navodimo odnosne tekstove:
¬ ”…Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše njega; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, usta svojih nije otvorio. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njego-va nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit’ su mu usta laži izustila …” (Iz. 42:1-9; 49:8; . 49:1-8; 50:4-11; 52:13-15 i 53:1-12).
¬ ”A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe” (Dn. 9:25-26), što se sve ostvarilo na Isusu 30. godine:
¬ ”I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca‘ i to: ‘porodica doma Davidova; porodica doma Natanova; porodica doma Levijeva; porodica Šimejeva i sve ostale porodice” (Zah. 12:10-14).
Isus je ostvario sve to kroz svoju muku i smrt na križu.
————————–
▪ Epilog je bio u razaranju Grada i Hrama. Prema Zahariji, nakon naricanja i oplakivanja nad onim koga su proboli nastupit će opsada i osvajanje grada ”kada će se podijeliti plijen usred Jeruzalema. I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni …” (Zah. 14:1-3),
dok će se prema Danijelu u neko vrijeme nakon pogubljenja Kneza Pomazanika dogoditi razaranje Grada i njegovog Hrama (Dn. 9:26-27).
To se zaista ostvarilo za vrijeme i na kraju I. Židovskog rata, 66-70. godine I. stoljeća. Samo za vrijeme opsade Jeruzalema poginulo je 1.100.000 Židova, a 97.000 ih je odvedeno u ropstvo nakon njegovog osvajanja. Nakon toga velik se dio Židova raselio u razne dijelove Rimskog Carstva, kao i nakon II. Židovskog rata.
————————–
▪ Mesijino kraljevstvo i njegova vlast trajati će vječno.
Isus je naveo da suđenje između ovaca i jaraca treba nastupiti poslije razaranja Jeruzalema (Mt. 25:31). Sebe je vidio kao Dobrog Pastira, Sina Davidova, koji će kao Danijelov Sin Čovječji doći na oblacima nebeskim, sjediti zdesna Sile (Mt. 26:64; Dn. 7:13) i vladati vječno (Dn. 7:14).
▪ S Isusovom zajednicom realizirana je metafizička uloga Mesije. Ta se uloga odnosila na metafizičku vječnu vlast davidova potomka, Kneza Pomazanika i Sina Čovječjeg. O tome govori drugi dio Ezekijelova proročanstva: ”I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima) Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela'” (Ez. 37:25-28) i prorok Danijel:
“Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti” (Dn. 7:13-14).
Ta se treća uloga odnosila na vječnu misiju davidovog potomka, Kneza Pomazanika tj. Sina Čovječjeg koja je nastupila poslije razaranja Grada i njegova Svetišta. Iako fizički Isus više nije živ, on zaista vječno vlada pomoću riječi koja je ostala u evanđeljima i crkve koju je utemeljio.
————————–
¬¬¬ Evo, to su bili podaci starozavjetnih proroka o zadaći i ulozi Mesije, za koje smo vidjeli da su realizirani u životima kralja Jošije, Jošue sina Josadeka i Jehošue, Isusa.
Ono što nam ovdje nedostaje, to je da otvorimo kalendar kojeg je koristio i prezentirao prorok Danijel te da vidimo da li je Isus djelovao u skladu s tim kalendarom ili nije. Ukoliko jeste, to će biti potvrda da je Isus zaista bio realizirani Izaijin Sluga Jahvin, Zaharijin Mesija kojeg su proboli, Danijelov Knez Pomazanik koji je bio pogubljen, ali ne za sebe, Sin Božji iz Knjige Mudrosti i Pravednik iz Ps. 22, odnosno Mesija patnik kojeg su naviještali proroci, a ukoliko potvrde neće biti, to će ukazati da je Isus neovlašteno ostvarivao relevantna starozavjetna proročanstva.
Danijel / Slijedeće