ULOGA I ZADAĆA MESIJE U KNJIGAMA PROROKA STAROG ZAVJETA
MOJSIJE (XIII. st.pr.Kr.)
Jahve će Izraelu podignuti proroka levitskog roda
& I reče Mojsije Izraelu: ”Proroka kao što sam ja,1) iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Jahve: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti.2) Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim.3) A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.4) A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’ Možda ćeš reći u svome srcu: ‘Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?’ Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati” (Pz. 18:18-22).
Komentar: 1 i 2) Mojsije je bio levitskog roda, stoga je i prorok kojega je Mojsije navijestio trebao biti levitskog roda. Marija je bila levitkinja, jer joj je i rodica Elizabeta bila levitkinja (Lk. 1:36). Josip je također bio levit kao i Marija, jer znamo da su se leviti ženili unutar svog levitskog plemena. U Isusovu rodoslovu nalaze se Hasmonejci Matatija, (Aleksandar) Janej i Malko (Lk. 3:23-25), a za njih znamo da su bili leviti iz razreda Joaribova (1 Mak. 2:1). Za Josipa također znamo da je bio sin Elijev i unuk Matatov (Lk. 3:23-24), a te osobe kao levite i svećenike možemo pronaći kod Josipa Flavija: tamo se navodi da je umjesto njegovog rođaka, velikog svećenika Mathiasa sina Theophilusa, Josip sin Ellemusa služio kao veliki svećenik kroz samo jedan dan (Židovske starine XVII, 6). Da je Isus bio levit kojeg je navijestio Mojsije potvrđuje Filip u Ivanovom evanđelju: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta” (Iv. 1:45), a također i sam Isus: “To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano” (Lk. 24:44).
Međutim, u Lukinom evanđelju David je naveden kao predak Matatiji (levitskom svećeniku Joaribova razreda), (Aleksandru) Janeju, Malku, Matatu, Heliju/Eliju, Josipu i Isusu, iz čega proizlazi da je Isus ujedno bio levitskog i davidovskog podrijetla (tj. iz Levijeva plemena i plemena Juda).
U Poslanici Hebrejima navodi se da je Isus bio iz plemena Jude, dok se prema Mojsiju očekivalo da bude iz levijeva plemena: ”Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike” (Heb. 7:14). Takav navod posvjedočuju oba Isusova rodoslova koji idu preko Davida do Josipa i Isusa, a to potvrđuju i navodi iz evanđe-lja tipa ”Isuse, sine Davidov” i drugi slični. Zbog toga ćemo kontradikciju davidovskog i levitskog podrijetla morati razjasniti drugom prilikom.
3) Rečenica stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim odnosi se na Isusa. Govorio je Židovima i propovijedao obraćenje od grijeha, ali mnogi nisu poslušali.
Ta rečenica ima paralelu kod Izaije: “A ovo je moj Savez s njima”, govori Jahve. “Duh moj koji je na tebi (tj. na Mesiji) i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće se opozvati (muwsh, engl. withdraw/neće nestati, isčeznuti, Strong 4185) iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka” (Iz. 59:15-21).
4) Jahvina rečenica “ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom”, realizirala se 40 godina nakon Isusova davanja znaka Jone. Na nju bi mogla se nadovezati rečenica iz Talmuda: “Primijeti iz ovog slučaja kako je ozbiljna stvar osramotiti čovjeka, jer Bog se založio za stvar Bar Kamze (Isusa Nazarena) i uništio je Svoju Kuću i spalio Svoj Hram” (Gittin 57a).