PONCIJE PILAT (26-36.)
Čim je Pilat bio postavljen za prokuratora Judeje, odlučio je da premjesti svoju vojsku iz Cezareje, gdje je inače bila stacionirana, u Jeruzalem kako bi ona tamo prezimila, u namjeri da uništi židovske zakone. Zatim je Pilat, kao prvi od Rimljana unio careve prikaze u Jeruzalem i postavio ih tamo. To se dogodilo bez znanja Židova jer su bili uneseni noću. Čim su to Židovi ujutro vidjeli, veliko je mnoštvo njih došlo u Cezareju gdje je bilo Pilatovo središte te su kroz više dana zahtijevali od Pilata da ih ukloni. Šestog ih je dana Pilat opkolio vojskom, naređujući vojnicima da ih silom otprate u Judeju. No Židovi su se bacili licem prema zemlji, istegnuli svoje vratove i rekli da će radije dobrovoljno dati da im se prerežu grkljani, nego gledati kako se zakon njihovih otaca krši. Kad je Pilat vidio njihovu odlučnost, naredio je da se carevi prikazi premjeste iz Jeruzalema u Cezareju.
Nakon toga je došlo do pobune Židova protiv Pilata zbog toga što je on uzeo hramski novac i njime financirao izgradnju vodovoda do Jeruzalema. Tada se okupilo mnoštvo Židova ”kojima se nije sviđalo ono što on čini u pogledu vode” zahtijevajući da prekine izgradnju vodovoda, a nakon toga, pošto radovi nisu prestali, pokušali su zaustaviti radove dok su još bili u tijeku te su vrijeđali Pilata kad je on došao u posjet Jeruzalemu. Pilatov je odgovor bio ovakav: njegovi su se vojnici prerušili i umiješali među mnoštvo Židova koji su prosvjedovali, zatim su izvukli skrivene toljage ispod odjeće i njima žestoko napali Židove, tako da su mnogi bili poubijani. Njegova je akcija bila učinkovita, jer su nemiri prestali.
Zatim su nastali nemiri među Samaritancima, zbog nekog lažnog proroka ili Mesije, koji ih je uvjerio da će svete posude, koje je Mojsije sakrio na brdu Gerizim, biti otkrivene. U namjeri da se popnu na Sveto brdo kako bi tamo prisustvovali tom otkrivanju, naoružani su se Samaritanci okupili u podnožju, no Pilat je poduzeo žurnu akciju šaljući vojsku na njih. A vojska je tamo poubijala određen broj Samaritanaca i zarobila druge, koji su kasnije pogubljeni. Vođe Samaritanaca potužile su se na Pilatovu akciju sirijskom legatu Viteliju, prosvjedujući da se uopće nisu namjeravali pobuniti. Josipovo izvješće dalje zbunjuje, jer kaže da je Vitelije poslao Marcela da preuzme poslove Judeje, istovremeno naredivši Pilatu da ode u Rim kako bi tamo objasnio caru židovske (a ne samaritanske) optužbe.
Nakon toga je Vitelije s mjesta velikog svećenika smijenio Josipa Kajfu i na to mjesto postavio Jonatana sina Ananije.
No prije nego što je Pilat došao u Rim, Tiberije je bio mrtav, dok je Kaligula postao car (37. god.).
Komentar: U svojoj prvoj akciji, koju datiramo za 26/27. godinu, Pilat je odstupio od prakse prijašnjih prokuratora Judeje. Kako je to bila značajna politička odluka, Pilat je sasvim sigurno nije donio na svoju ruku. Tvrdnja da je Pilat želio uništiti židovske zakone, vjerojatno se odnosila na ukidanje judaizma i njegovih zakona, u namjeri da se Židove izjednači s drugim pokorenim narodima u prihvaćanju carskih oznaka. Poštujući židovske vjerske propise, prijašnji prokuratori slali su svoje vojnike u Jeruzalem bez zastava i amblema na njima, jer su one nosile likove cara i druge rimske simbole (npr. srebrne rimske orlove, oznaku SPQR i dr.). Očito da je te zastave s likovima cara i srebrnim orlovima na njima, Pilat noću unio u Jeruzalem. Zbog očekivane reakcije Židova na njih, premjestio je i vojsku u Jeruzalem.
Međutim, Židovi zbog jakih rimskih snaga nisu reagirali pobunom, nego mirnom demonstracijom te je odlučnost i upornost Židova natjerala Pilata da povuče rimsku vojsku i njene zastave i znakovlje iz Jeruzalema.
Značajno je da Tiberije nije opozvao Pilata zbog ove njegove akcije, što je znak da je naredba za tu akciju došla od samog cara.
U svojoj drugoj akciji financiranja izgradnje vodovoda do Jeruzalema hramskim novcem, Pilat je neovlašteno koristio sveti hramski novac u sekularne svrhe te je vjerujemo, kao usput, opljačkao i dio hramskog novca za sebe.
U Samariji se očito radilo o nekom mesijanskom pokretu, ali nije jasno kakvom.
————————————-
Evanđelje navodi da je u Isusovo vrijeme (27-30. god.) ”Pilat pomiješao krv Galilejaca s krvlju njihovih žrtava” i da je Isus o tome bio obaviješten (Lk. 13:1). Treba reći da su ovom izvještaju iz evanđelja Galilejci navedeni kao sinonim za zelote te da Josipove knjige uopće ne bilježe taj događaj.
Očito je da je zelotizam u Galileji i Judeji jako narastao zbog Pilatovih akcija usmjerenih protiv židovskih religioznih zakona i njegove pljačke hramskog novca. Već smo vidjeli da su među Isusovim apostolima bila šestorica koje možemo vezati za zelotizam i pobunjeničku borbu. Očito da su Pilatove akcije pokrenule ponovno buđenje zelotizma u zemlji.
Filon iz Aleksandrije, koji se poziva na pismo princa Agripe Kaliguli, navodi još jedan Pilatov poduhvat, kojega sam Agripa u pismu pripisuje Pilatovoj zlobnoj namjeri da ozlovolji Židove. Radilo se o postavljanju zlatnih štitova na bivšu Herodovu palaču u Jeruzalemu. Na sebi nisu imali nikakav lik ili amblem, nego samo kratak natpis na kome je samo pisalo carevo ime i ime osobe koja mu je posvetila štitove. Iako bi mi danas ocijenili da je to bilo bezazleno, u ondašnje vrijeme to nije bilo tako. Do Pilata je odmah došla Židovska delegacija s četiri herodovska princa na čelu, moliti ga da ukloni te štitove i tvrdeći da vrijeđaju njihove običaje koje su drugi kraljevi i carevi poštivali. Kad je to Pilat tvrdoglavo odbio, Židovi su, piše Agripa, bili razdirani protuslovnim osjećajima lojalnosti prema caru i prema svojoj vjeri. Pozivali su Pilata da ne izaziva sukob, da ne narušava mir, niti da iskorištava Tiberija kao izliku za vrije-đanje njihovih osjećaja. Zatražili su od njega da pokaže ovlaštenje za svoju akciju i zaprijetili apelom caru, kojega su na znakovit način nazvali svojim gospodarom. Iako je tekst dalje donekle nejasan, izgleda da Pilat nije po-pustio, jer su židovske vlasti pisale caru. Tiberije je pokazao golemu ljutnju i odmah otpisao Pilatu, osuđujući ga na krajnje beskompromisan način te mu naredio da ukloni štitove. Na ovaj je način, piše Agripa, očuvana tradicionalna rimska politika prema Jeruzalemu (Isus i zeloti, str. 76-78).
Izgleda da su Židovi osobito mrzili Pilata, jer Filon, pozivajući se na navedeno pismo Agripe Kaliguli, opisuje Pilata kao čovjeka koji je po ”prirodi nefleksibilan, tvrdoglavo nepopustljiv i okrutnog karaktera” te ga optužuje za ”djela potkupljivosti, vrijeđanja, pljačke, nasilja nad narodom, arogancije, višekratnih ubojstava nevinih žrtava i stalnog razdražujućeg divljaštva”.
No Josip se suzdržavao od bilo kakve ocjene Pilatova ponašanja i njegova karaktera (Isus i zeloti, str. 75-76).
A u evanđeljima je isto tako čudnovata šutnja o ovim postupcima i lošem karakteru Poncija Pilata. Tamo je on prikazan kao dobrohotan sudac koji bi Isusa najradije oslobodio, ali ga zbog mržnje Židova, daje razapeti protiv svoje volje.
Euzebije iz Cezareje pak piše da ”Josip ukazuje da su nesreće cijelog (židovskog) naroda počele u vrijeme Pilata i s njihovim (židovskim) drskim zločinom protiv Spasitelja.” (Crkvena povijest, II/6).
————————————-
Zatim kod Josipa slijedi čuveni odlomak o Kristu kojeg istraživači nazivaju Testimonium Flavianum. U daljnjem tekstu mi ćemo taj odlomak citirati te ujedno navesti i druge antičke pisce koji svjedoče o postojanju povijesnog Isusa Krista.