USPOREĐIVANJE POVIJESNIH DOGAĐAJA S BIBLIJOM
U Bibliji nakon istjerivanja Adama i Eve ognjenim mačem iz Rajskog vrta 3638. g.pr.Kr, počinje razdoblje od Adama do Lameka, 3638-2582 pr.Kr, nakon čega počinje razdoblje Noe, 2582-1982. pr.Kr. Nakon napuštanja matičnog područja Indoeuropljana oko 3500. g.pr.Kr. zbog suše, u Indiji postoje kulture doseljenika: Kot Diji u razdoblju cca 3300-2600 pr.Kr, te Harappa u razdoblju cca 2600-1800 pr.Kr. Odlazak iz matičnog područja Indoeuropljana te razdoblja tih kultura u Indiji velikim dijelom podudaraju se s razdobljima navedenih patrijarha u Bibliji. Kad je Noa imao 500 godina rodili su mu se sinovi Šem, Jafet i Ham. Sto godina poslije, kad je Noa imao 600 godina, a sinovi su mu imali po 100 godina, nastao je potop. Ako Nou identificiramo kao grupu (ili više srodnih grupa) Indoeuropljana koji su se uselili u Indiju i tamo stvorili Harappa kulturu, onda možemo identificirati mjesto i vrijeme potopa. Računajući prema Bibliji, potop se dogodio kada je Noa imao 600 godina, tj. 1982. g.pr.Kr. To je upravo razdoblje katastrofalnih potresa i tektonskih poremećaja u Indiji, kada zbog toga rijeka Sarasvati presušuje, a Ind poplavljuje i kada u tim kataklizmama nestaju kulture Sarasvati i Harappa (2000-1800 pr.Kr.). Prema tome, potop identificiramo kao poplave Inda u kojima je nestala kultura gradova Harappa i Mohenjo Daro.
NOINI POTOMCI
Ako se pogledaju imena naroda koji su nastali od Noinih sinova, Šema, Jafeta i Hama (Post. 10.1-32),(17) vidi se u biblijskom tekstu više pogrešaka. To i ne čudi s obzirom na vrijeme koje je proteklo od tih događaja do njihovog zapisivanja. U slučaju Noe to iznosi više od 1300 godina.
ŠEM
Najinteresantniji su narodi koji potječu od Šema, najstarijeg sina Noe i koji se prema njemu zovu Semiti i koji bi trebali biti Semiti, a uopće to nisu. Šemu su se rodili sinovi Elam, Ašur, Arpakšad, Aram i Lud. Elam je jugozapadni Iran, indoiranski narod, Ašur je Asirija, koja je bila pomiješana pola-pola između Indoiranaca i Semita ali vjerojatno tek nakon osvajanja od strane Babilonaca.(18) Arpakšad, kojega Flavije Josip naziva “praocem Kaldejaca,” vjerojatno je povezan sa zemljom Arapha. Araphanske planine okružuju kao vijenac današnji Kirkuk koji odgovara Arphi, a Kirkuk je nekadašnji Nuzi, huritski grad iz kojega dolaze tekstovi koji vrlo dobro oslikavaju tadašnje indoarijansko-huritsko društvo a ti se društveni odnosi uklapaju u sliku o patrijarsima kakvu mi poznamo iz Biblije. Dvije godine iza potopa (1980. g.pr.Kr.), rodio se Šemu Arpakšad. On u svome imenu ima asirski dodatak “šad”, što znači vrh, planina.(19) To znači da se ljudi Harappa kulture, Indoarijanci iz Indije,(20) koji su se iselili poslije polava Inda, tada već nalaze u Arafanskim planinama.
Daljnji Šemov sin je Aram, Sirija na Gornjem Eufratu, huritsko područje, u kome je smješten Haran.(21) I u Arpakšadu i u Aramu stanovnici su bili Indoarijanci i Huriti, indoeuropski narodi. Posljednji Šemov sin je Lud (Lidija, Mala Azija, indoeuropski narod). (22)
JAFET
Od Noinog srednjeg sina Jafeta(23) rodili su se sinovi Gomer, Magog, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. Njihovi potomci bili su: od Gomera Aškenaz, Rifat, Togarna; od Javana Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci.
Jafetovi potomci su narodi koji naseljavaju Stari Istok: centralnu Anatoliju: Tubal (ime Tubal povezujemo s imenom hetitskog kralja Tudhalija, te bi se taj pojam mogao odnositi na Hetite); jug Anatolije i sjeverozapad Levata: Javan, Taršiš (Tarz u Maloj Aziji), Tiras (Tir u Libanonu?), Elišu (Cipar) i druge otoke; to su zatim: kavkaski narodi (Mešak), Medijci (Madaj), Magi u Iranu (Magog); Jafetovi potomci također odlaze na sjeverozapad i naseljavaju stepu: to su Kimerijanci (Gomer), od kojega potječu indoeuropski narodi koji su otišli u Europu: Aškenaz (to su možda Kelti, Pelazgi, Latini? U keltskom i latinskom postoji jak utjecaj sanskrta), Rifat (narodi oko Karpata ili Urala) i narodi na sjeveru: Togarma (Tohorci-Armenci? Germani?).
HAM
Narodi koji potječu od Hama, najmlađeg Noinog sina, odnosno njegovi sinovi, hamiti, trebali bi biti crnački ili afrički narodi. Vidimo da su pisci tu stavili Kuš (Nubija), što je jedino točno, i eventualno Put (Libija), koji odgovaraju crnačkoj ili crnoj rasi. Međutim, druga dva sina ili naroda nisu crnački. To su Misrajim (Egipat), te Kanaan. Oba naroda su semitska.
Od Kuša (crnac) se rodio Nimrod, silan lovac, koji je imao uporište u Babilonu, Ereku, Akadu i Kalni (svi semitski narodi), a koji se nalaze svi u zemlji Šinearu (Sumer, indoeuropski narod). Od Misrajima su potekli Ludijci (Lidija, indoeuropski narod), Anamijci (Jordan?), Lehabijci, Naftuhijci, Patrušani, Kasluhijci, i Kaftorci (Kreta, indoeuropski narod), od kojih su potekli Filistejci. Od Kanaana potječe Sidon (Libanon, Semiti) i Het (Hetiti, indoeuropski narod). Zatim Jebusejci (Huriti?), Amorejci (Amoriti, Semiti), Girgašani, Hivijci (Achivi, Ahejci, Indoeuropljani, došli u Palestinu kao Narod s mora. Ali ukoliko se stanovništvo naziva Hivijcima prije 12. st.pr.Kr, kao što je to slučaj sa Šekemom, moguće da se radi o Huritima), Arvađani (Huriti?). Semarjani i Hamaćani.
Hamu dakle uglavnom odgovaraju sadašnji Semiti u Mezopotamiji, u Kanaanu i u Egiptu, te crnačka populacija u Africi. Hamovi potomci odlaze prema Bibliji, također s područja potopa. Međutim kod njih smatramo da se također ne može doslovno primjeniti Biblija nego da su potomci Hama, najmlađeg Noinog sina, narodi koje je populacija s Inda (Šem?) i Sarasvatija (Jafet?) našla na Starom Istoku, u Egiptu i u Africi.(24)
Oko 3500. g.pr.Kr. više grupa Indoeuropljana odlaze zbog suše iz matičnog područja između Kaspijskog jezera, Aralskog jezera i Pamira. To identificiramo kao istjerivanje Adama i Eve ognjenim mačem iz Rajskog vrta, 3638. g.pr.Kr. Prairanci odlaze do rijeke Artek (1), Sumerani u Mezopotamiju (2), Dinaroidi u Zakavkazje (3), jedna grupa Indoeuropljana odlazi do Fergane (4), a druga grupa (5) u dolinu Inda gdje stvara kulturu Kot Diji. Razdoblje od početka selidbe Indoeuropljana do završetka Kot Diji kulture (3500-2600), identificiramo kao biblijsko razdoblje od Adama do Lameka (3638-2582). U Indiju se doseljavaju druge grupe Indoeuropljana i stvaraju Harappa kulturu (6) u razdoblju 2600-2000 (1800). g.pr.Kr. To identificiramo kao razdoblje Noe 2582-1982.
Oko 2000. g.pr.Kr. Indiju su zahvatili veliki potresi i tektonski poremećaji, zbog čega rijeka Sarasvati presušuje a Ind poplavljuje, te se ljudi kultura Harappa i Sarasvati iseljavaju vjerojatno na zapad. Poplave Inda identificiramo kao biblijski potop (1980. g.pr.Kr.). Šemove sinove Lud (Lidijci), Aram (Huriti), Ašur (Asirci), Elam (Iranci) i Arpakšad (Indoarijanci) identificiramo kao narode koji su se nakon poplava Inda i uništenja Harappa kulture kulture iselili iz Indije. Putevi selidbe nisu išli shematski kao što smo ih radi lakšeg pregleda slike naznačili, te su vjerojatno uključivali i selidbu brodovima do Suze.
Potomci srednjeg Noinog sina Jafeta su Indoeuropljani koji su se iselili iz Indije (sa Sarasvatija?) u drugom valu iseljavanja i doselili se također na Stari Istok. To su: Tubal (Hetiti koji su naselili Anatoliju?), Javan od kojeg potječu Taršiš (Tarz u Maloj Aziji), Tiras (Tir u Libanonu?), Eliša (Cipar) i drugi otoci, zatim Magog (Magi u Iranu) Madaj (Medijci), Mešak (kavkaski narodi), Gomer (Kimerijanci, tj. narodi koji su prešli Kavkaz) od kojeg su postali Aškenazi (narodi koji su otišli na jug i zapad Europe: Pelazgi, Latini? Kelti), Togarna (Armenci? Germani koji su naselili krajnji sjever? Toharci?) i Rifat (narodi oko Karpata /Rif/ ili oko Urala? /Rhip/). Potomci Hama bili bi zatečeni Semiti na Starom Istoku i Egiptu, kao i crnačka populacija u Africi
NARODI: POTOMCI ŠEMA, JAFETA I HAMA
Ako sada povučemo paralelu između stvarne selidbe indoeuropskih plemena i biblijskog teksta o Noi i njegovim sinovima, možemo naći da Šemu i Jafetu odgovaraju uglavnom indoeuropski narodi koji su se doselili u drugoj seobi na Stari istok.
Dosadašnja teorija smatrala je u globalu da Šemu odgovaraju Semiti, Jafetu Indoeuropljani a Hamu crnački narodi.
SELIDBA ARPAKŠADOVIH POTOMAKA
Selidba Arpakšadovih potomaka s područja Zagrosa oko Arafanskih planina u ravnice Gornjeg Eufrata u Aram označava doseljenje Indoarijanaca Huritima (doseljenje Hapiru u područje Hura) u drugoj seobi Indoeuropljana.
Kad je Arpakšad imao 35 godina rodio mu se Šelah. Kad je Šelah imao 30 godina, rodio mu se Eber. Kad je Eber imao 34 godine, rodio mu se Pelag. Kad je Pelag imao 30 godina, rodio mu se Reu. Kad je Reu imao 32 godine, rodio mu se Serug. Kad je Serug imao 30 godina, rodio mu se Nahor. Kad je Nahor imao 29 godina, rodio mu se Terah. Kad je Terah imao 70 godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran. (Post. 11:10-26)
Šelah je bilo vjerojatno ime nekog grada ili područja gdje su Indoarijanci došli 1945. g.pr.Kr. (računamo od rođenja Arpakšada: 1980-35=1945. Istu računicu primijenit ćemo i na daljnje etape doseljenja Indoarijanaca na Gornji Eufrat).
Eber se može identificirati s rijekom Habura, pritokom Eufrata koja je “s one strane Rijeke”, tj. sa sjeverne strane Eufrata.(25) Godine rođenja Ebera govore da su Indoarijanci došli na to područje 1915. g.pr.Kr. Ime rijeke Habura povezujemo s imenom doseljenih Hapiru za koje smo iznijeli pretpostavku da su bili potomci ljudi Harappa kulture iz doline Inda.
Peleg je ime grada koji se nalazio na Srednjem Eufratu, a spominje se u tekstovima iz grada Marija u osamnaestom stoljeću. Prema našoj računici Indoarijanci su tamo došli 1881. g.pr.Kr.
Reu se javlja kao osobno ime u tekstovima iz Marija, a mogao bi se povezati s gradom Rakhilu na istom području. Prema računici Indoarijanci su tamo došli 1851. g.pr.Kr.
Serug je bio grad koji se nazivao Sarrugi, a nalazio se između Harana i Karkemiša, a prema računici Indoarijanci su tamo došli 1819. g.pr.Kr.
Nahor je bilo područje Hura na Gornjem Eufratu te grad zvan Nakhuru ili Til Nakhiri iz okolice Harana koji se spominje u tekstovima iz Marija te u kasnijim asirskim zapisima. Godine rođenja prvog Nahora govore da su Indoarijanci tamo došli 1789. g.pr.Kr. Na području Hura tada je najznačajnije bilo pleme Hanu (Bani-Hanu ili Bani-Hani)
Grad Terah iz okolice Harana spominje se u tekstovima iz Marija kao Terq, a u asirskim zapisima iz devetog stoljeća pr. Kr. kao u Til Turahi.(26) Računica govori da su Indoarijanci tamo došli 1760. g.pr.Kr. Na području Terq živjelo je pleme Bani-yamina.
Ime drugog Nahora govori da je iz toga imena izvedeno kasnije ime indoarijansko-huritske države Neharin, kako su Egipćani zvali državu Mitani, odnosno Naharajim kako se ona zvala u Bibliji. Haran je bio grad na području Gornjeg Eufrata, u Neharinu. Godine rođenja oba patrijarha govore da su 1690. g.pr.Kr. Indoarijanci postali dominantni na cijelom području Neharina. To je također godina rođenja patrijarha Abrama i godina osvajanja Egipta i razaranja Memfisa od strane Indoarijanaca i Hurita.
Huritska područja na Gornjem Eufratu u to doba prije indoarijansko-huritske ekspanzije u osamnaestom stoljeću pr.Kr. obuhvaćala su na zapadu Karkemiš i Alep, središnji dio Haran i dolinu rijeke Habbura, a na istok nizvodno Eufratom do Marija te još dalje do Nuzija i planine Zagros.
PRIČA O NOI
Noa je bio zemljoradnik. Zasadio je vinograd i napio se vina. Zaspao je u šatoru i razgolitio se. To je ugledao najmlađi sin Ham, kasniji praotac Kanaanaca, i pozvao drugu dvoijcu starije braće da im pokaže golotinju oca. No oni su na oca bacili pokrivač, ne htjedovši je gledati. Zbog toga je Noa, kad se otrijeznio, prokleo svoga sina Kanaanca, da bude svojoj braći najniži sluga.
Iz ove priče interesantno nam je da je Noa sadio vinograde. Vinogradi i kultura vina bili su porijeklom iz nekadašnje huritske postojbine, sadašnjeg turskog dijela Armenije. U sumeranskoj Mezopotamiji i Egiptu bila je udomaćena kultura piva, a ne vina. Vinogradrstvo smješta Nou u područje gdje je gajenje vinograda bilo pronađeno i udomačeno, a to je huritsko područje u Zakavkazju i na Gornjem Eufratu gdje su se Huriti iz Zakavkazja spustili. Tek kasnije su migracije Indoarijanaca i Hurita po Starom Istoku i Egiptu raširile kulturu vina.
Ova priča također je prerađeni huritski mit o Kumarbiju čije reference također možemo naći u kasnijem grčkom mitu o Kronosu. Priču o Noi možemo datirati u vrijeme nakon potopa i doseljenja na Gornji Eufrat.
No prije nego što nastavimo razmatrati daljnju povijest Patrijarha, treba reći par riječi o vremenu nastanka tekstova Biblije.