V. SOLARNI KALENDAR I KALENDAR SUBOTNIH SOLARNIH GODINA
A) SOLARNI KALENDAR
Kalendar koji je bio u upotrebi do babilonskog sužanjstva i koji je naveden u Mojsijevu Petoknjižju imao je naziv samo za prvi mjesec: abib ( 13:4, 23:15, 34:18; Pz. 16:1), dok su svi drugi mjeseci imali samo redne brjeve: drugi, treći, četvrti … dvanaesti.
Prema Knjizi Jubileja i Knjizi proroka Henoka, solarni je kalendar postavio Jahve te je odredio da godina ima 52 tjedna odnosno četiri kvartala po trinaest tjedana te dvanaest mjeseci po 30 dana svaki plus četiri dana sjećanja ili ”znakova” (hebr. otot), koji su se dodavali svakom trećem mjesecu na kraju svakog kvartala, sveukupno 364 dana te da prema tom kalendaru Djeca Izraelova trebaju slaviti Blagdane (Knjiga Jubileja, VI, 18-32 i Henok 1, pogl. 71, 12-17; 72, 11; 74-78; 81; 5 i 7):
”I svih propisanih dana bit će za pedeset dva tjedna i (time će) čitava godina biti kompletirana. To je propisano i urezano na 31 nebesku ploču.
I nema zanemarivanja (ove zapovjedi) niti u jednoj godini iz godine u godinu.
I zapovijedam tebi Djeco Izraelova da promatrate godine u skladu s tim računa-njem: tri stotine i šezdeset četiri dana činit će potpunu godinu te neće poremetiti njezino vrijeme (godišnja doba), od njezinih dana (ekvinocija i solsticija) do njezinih blagdana, jer sve će padati u skladu s njihovim pravim vremenom, i niti jedan dan neće biti izvan toga, niti će se poremetiti bilo koji blagdan” (Knjiga Jubileja, 6, 29-32).
Određivanje parametara solarnog kalendara
Prema kalendarskim dokumentima Mišmarot A i B (4Q320 i 4Q321) sljedbe s Mrtvog mora proizlazi da je prvi dan prvog mjeseca prve godine nekog njima važnog ciklusa padao u srijedu:
”… da se prikaže na istoku … u sredini neba, u temelju (na horizontu) … od večeri do jutra. Četvrtog, u subotu, sinovi Gamula (služit će) u prvom mjesecu prve godine” (dalje na slijedi korelacija između lunarnog i solarnog kalendara te imena svećeničkih razreda na službi u Hramu po tjednima kroz tri godine. Iz tog se svitka vidi da lunarni kalendar godišnje zaostaje deset dana za solarnim kalendarom, tako da kroz tri godine zaostaje 30 dana. Vidi Robert Eisenman i Michael Wise, The Dead Sea Scrolls Uncovered, Svećenički razredi II: 4Q320).
Ovdje se otvara više pitanja: a) što se to prikazalo na istoku horizonta; b) pitanje ”prve godine” kojeg ciklusa i c) pitanje datiranja tog nebesko-kalendarskog događaja. Kako čitav svitak 4Q320 govori o komparaciji između lunarnog i solarnog kalendara, pretpostavka je da se na istoku prikazao mladi mjesec kao oznaka početka Nove Godine po lunarnom kalendaru i to u neko vrijeme prije subote, koja je u svitku datirana u četvrti dan prvog mjeseca prve godine, očito nekog solarnog ciklusa. Iz tog proizlazi da je prvi dan prvog mjeseca, tj. srijeda bila Nova Godina po solarnom kalendaru te da je ista srijeda bila prvi dan prvog mjeseca nekog solarnog ciklusa, iz čega dalje proizlazi da je srijeda također bila prvi dan prvog mjeseca sljedećeg solarnog ciklusa.
Pitanje Omera (žrtva prikaznica prvog snopa). Prema Lz. 23:11 Omer slijedi poslije (prve) subote (nakon Pashe), tj. pada u nedjelju. Počevši od tog dana treba brojiti sedam tjedana (49 dana), onda na dan po sedmoj suboti slijedi Šavut (Blagdan sedmica, Pedesetnica). Knjiga Jubileja XV:1 jasno ukazuje da je ispravan datum za Blagdan sedmica (Šavut), tj. za Pedestnicu, 15. dan trećeg mjeseca. Brojeći unatrag, iz ovoga proizlazi da Omer (žrtva prikaznica prvog snopa) pada u 26. dan prvog mjeseca.
Kontrola: pošto je 1. dan prvog mjeseca srijeda i pošto se Pasha (Blagdan beskvasnih kruhova) slavi od 15. do 21. dana prvog mjeseca (od srijede do utorka), to znači da ”sutrašnji dan po suboti” (nedjelja) poslije Blagdana beskvasnih kruhova pada na 26. dan prvog mjeseca.
Evo kako izgledaju sveti blagdani prema kumranskom solarnom kalendaru. Oni svake godine padaju u isti datum i u isti dan u tjednu:
Osim ovih blagdana u sljedbi s Mrtvog mora slavili su se još neki blagdani za koje nema uporišta u Bibliji (Svećenički razredi IV, 4Q325):
Dakle, kumranski solarni kalendar koji se temelji na postavkama iz Knjige Jubileja gl. 6, Knjige proroka Henoka 1, 74 i kalendarskih svitaka 4Q320 i 4Q321 izgleda ovako;
# Godina ima 364 dana, četiri kvartala i dvanaest mjeseci;
#R U svakom kvartalu prva dva mjeseca imaju po 30 dana, a treći ima 31 dan tako da svaki kvartal ima 91 dan;
#R Svaki kvartal ima 13 tjedana, a godina 52 tjedna;
R Početak godine dolazi uvijek u srijedu, 1. dana 1. mjeseca kojeg datiramo oko ekvinocija, ali ne prije 17. niti poslije 25. ožujka po gregorijanskom kalendaru. Također je srijeda 1. dana 4, 7. i 10. mjeseca;
# Svaki solarni ciklus započinje uvijek u srijedu 1. dana 1. mjeseca 1. godine (i završava 31. dana 12. mjeseca zadnje godine tog ciklusa), ali još ne znamo koliko je u stvarnosti taj ciklus trajao;
# Solarni dan počinje ujutro s izlaskom sunca i traje do zalaska sunca; noć počinje nakon zalaska sunca i traje do praskozorja prije izlaska sunca; svaki datum obuhvaća dan i noć i traje od izlaska sunca do praskozorja prije sljedećeg izlaska sunca;
Pitanje interkalacije. U slučaju kad je 1. dan prvog mjeseca padao više od tjedan dana od proljetnog ili jesenskog ekvinocija, smatramo da se u godinu od 364 dana dodavao interkalarni tjedan. Ukupno dodanih tjedana u tijeku 28 godina bilo je pet odnosno po jedan tjedan interkalacije na prosječno svakih 5,6 godina. Na taj se način godišnji kalendar od 364 dana usklađivao sa stvarnom solarnom godinom koja u gregorijanskom kalendaru ima približno 365,25 dana (zapravo 365,24). Računica je sljedeća:
Solarni ciklus gregorijanskog kalendara od 28 godina ima ukupno 10.227 dana (365,25 x 28 = 10.227) odnosno 1.461 tjedna;
Solarni ciklus od 28 godina, bez interkalacija, ima 10.192 dana (364 x 28 = 10.192) odnosno 1456 tjedana. Na taj broj dakle treba dodati interkalaciju od 35 dana odnosno 5 tjedana, što ukupno iznosi 10.227 dana (10.192 + 35 = 10.227) odnosno 1461 tjedana. Time se izjednačava vrijeme ciklusa solarnog kalendara i gregorijanskog kalendara:
Solarni ciklus od 28 godina po gregorijanskom kalendaru (svaka godina po 356,25 dana) = solarni ciklus od 28 godina po kumran-skom solarnom kalendaru (svaka godina po 364 dana + 35 dana interkalacije) = 10.227 dana ili 1461 tjedana.
Ukoliko to ne bi bilo tako, u uvjetima kad 1. dan 1. mjeseca treba biti srijeda kao konstanta, isto kao što je konstanta godina od 364 dana te gdje kalendarska godina od 364 dana treba početi upravo u srijedu blizu proljetnog ekvinocija 20. ili 21. ožujka, onda bi svake godine jedan do dva dana ostalo izvan kalendara od 364 dana (tj. 365. i 366 dan).
Datiranje ciklusa od 28 godina solarnog kalendara s interkalacijom
O sunčanom kamenom disku iz Kumrana zaključeno je na jednoj internacionalnoj konferenciji ”da je on mogao biti korišten za utvrđivanje diskre-pance između 362,25 dana i kalendarske godine od 364 dana. On omogućuje određivanje glavnih točaka i fiksiranja kalendara čija su godišnja doba što je moguće bliže znakovima sunca, mjeseca i zvijezda” (Uwe Glessmer i Matthias Albani, “An Astronomical Measuring Instrument from Qumran”, Internacionalna konferencija Provo o svitcima s Mrtvog mora, tehnološkim inovacijama, novim tekstovima i preoblikovanim izdanjima. Publikacija Donalda W. Parryja i Euguene Ulrich, Boston: Brill, 1999., str. 442.).
Datiranjem elemenata iz prije navedenih kalendarskih dokumenata svećeničkih ciklusa Mišmarot A i B (4Q320 i 4Q321) sljedbe s Mrtvog mora može se dokazati da je u Kumranu bila korištena interkalacija.
Svitak B prikazuje u neprekinutom slijedu 7-godišnju listu događaja: jednu godinu datuma lunarnih događaja koju slijedi 6-godišnja lista datuma solarnih događaja i blagdanskih dana te kako je početak svakog mjeseca povezan s danom u tjednu i svećeničkim ciklusom. Taj svitak dokazuje da je svećenički ciklus bio konstantni ponavljajući ciklus koji je isto tako potvrđen u drugim biblijskim dokumentima. Iz svitka također proizlazi da svaka godina solarnog kalendara u tom razdoblju ima točno 364 dana (ili za šest godina ukupno 2.184 dana, tj. 6 x 364) te da se u lunarni kalendar od 354 dana (12 x 29,5) u šest godina moralo dodati dva mjeseca interkalacije po 30 dana (354 x 6 + 60 = 2.184).
Međutim, taj svitak ne navodi dodavanje bilo kakve interkalacije u solarni kalendar. Prema nekima, u Knjizi proroka Henoka i Knjizi Jubileja također nema ni traga podatku o dodavanju interkalarnih tjedana. Zbog toga su neki istraživači došli do zaključka ili smatrali sljedeće:
– da je kumranski solarni kalendar bio čisti teoretski model te da nikad nije bio korišten u praktične svrhe;
– da je služio u praktične svrhe, ali da nikad nije bio usklađivan sa stvarnim kretanjima sunca jer se temeljio na kalkulaciji, a ne na opservaciji, te da se skraćenu godinu opravdavalo citatom iz Knjige proroka Henoka LXXIX, 3 u kojem se kaže da će ”u doba grješnika godine biti kraće”;
– treći su smatrali da su interkalacije u solarni kalendar u antici svakako bila umetane, ali za svoju tezu nisu priložili uvjerljiv dokaz ili naveli pisani izvor. Yigael Yadin smatrao je da se interkalacija od mjesec dana umetala svakih 24 godine. Uwe Glessmer sugerirao je da se interkalacija temeljila na listi znakova iz svitka 4Q319. John P. Pratt smatra da se interkalacija od po tjedan dana umetala svake sedme godine uz još jedan tjedan dodatne interkalacije svake 28. godine (izvor: Jonathan Ben-Dov, The 364-day Year int he Dead Sea Scrolls and Jewish Pseudographa).
Dodatno treba apostrofirati Johna C. Lefgrena i Johna P. Pratta, koji su u internetskom članku Dead Sea Scrolls May Solve Mystery (reprint članka iz Meridian Magazine od 12. ožujka 2003.) pogrešno protumačili citirani dio svitka 4Q320 te ga interpretirali tako da to nije bio mladi mjesec koji se pokazao na istočnom horizontu Palestine i putovao nebom od večeri do jutra, nego da je to bilo ”sunce koje je sjalo na nebu od jutra do večeri” te da se ”prvi dan prvog mjeseca prve godine” dogodio za vrijeme punog mjeseca, koji se prema nekim istraživačima možda treba računati kao početak kalendarskog mjeseca u galilejskom kalendaru, a zatim su taj ”prvi dan prvog mjeseca prve godine” datirali za 25. ožujak 42. g.pr.Kr. Od tuda su svećeničke razrede, počevši s Gamulom, projicirali do Jehojariba za kojeg se prema tradiciji smatra da je bio na službi u Hramu na dan paljenja Hrama 9. aba 70. godine. Time su tvrdili da je to dokaz o izvršenoj interkalaciji u kumranski solarni kalendar. Međutim, zbog pogrešno utvrđenih ulaznih parametara autor smatra da je njihov dokaz neispravan.
→ Međutim, za razliku od svih ostalih istraživača, mi smatramo da praksa povećavanja godine za interkalaciju ima teoretsko uporište u Knjizi proroka Henoka, LXXIX, 3 gdje piše da će ”u doba grješnika godine biti kraće”. Iz toga slijedi da su u doba pravednika ili ispravnih godina bile duže. Prevedeno u praksu, to znači da su godine u doba grješnika imale 364 dana, a godine u doba pravednika ili ispravnih 371 dan.
To je interkalacija koju su svi tražili, ali je nisu našli, zato jer se interkalacija u Knjizi proroka Henoka nije zvala tim imenom.
Dalje smo krenuli u provjeru računice Johna C. Lefgrena i Johna P. Pratta na način da smo projicirali svećeničke razrede od Gamula do Jehojariba 70. godine te smo ”prvi dan prvog mjeseca prve godine” iz svitka 4Q320 odredili ispravno. Zatim smo proveli čitav postupak, koji se može pogledati u 7. sv. Otvorenih pečata te smo tom provjerom došli do istog dokaza o izvršenoj interkalaciji u kumranski solarni kalendar, kao i to da se solarni kalendar koristio u praktične svrhe.
Zaključak:
Zaključujemo da su se u solarnom kalendaru godine od 364 dana povećavale za jedan interkalarni tjedan svaki put kad bi proljetni ili jesenski ekvinocij dolazio s razlikom većom od tjedan dana od 1. dana prvog ili 1. dana sedmog mjeseca te da se dodavalo ukupno pet tjedana u 28 godina, pri čemu svećenički ciklus nije bio poremećen. Međutim, te interkalacije nisu se zvale tim imenom, već su u solarnom kalendaru godine u doba grješnika imale 364 dana, a godine u doba pravednih 371 dan.
—————————
Slijedi usporedno datiranje dijela Danijelove Objave o sedamdeset sedam (Dn. 9:25-26) za 7 sedmica + 62 sedmice + trg i opkop + 62 sedmice, prema solarnom i gregorijanskom kalendaru za razdoblje od 27. do 30 godine:
B) KALENDAR SUBOTNIH GODINA
Princip subotnih godina, kao i dana u tjednu, temelji se na Post. 2:2-3 gdje piše da je Bog šest dana radio, a sedmi se odmarao (subota=odmor), a isti je takav koncept ugrađen u Pz. 5:12-15.
Kao što su subote bile dani tjednog odmora, subotne godine bile su godine odmora ili počinka, tj. svake sedme godine nastupila je subotna godina poljodjelske neaktivnosti. U Levitskom zakoniku (Lz. 24:3-5) piše:
”Šest godina zasijavaj svoju njivu, svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotni počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi, nemoj žeti, niti beri grožđe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina počivanja”.
Ljudi su u šest godina trebali stvoriti rezervu da bi se prehranili sedme godine. No često su subotne godine bile godine prisilnog posta ili gladi.
Određivanje subotnih godina u antici
Na internetu sam pronašao tvrdnju da su subotne godine u antičko doba, isto kao i danas, počinjale s prvim danom sedmog mjeseca tišrija (rujan/listopad). To je svakako bio slučaj s normativnim judaizmom Drugog Hrama koji je primjenjivao lunarni kalendar i godinu počinjao na prvi dan sedmog mjeseca tišrija.
Međutim, takav koncept sasvim sigurno nije bio temeljni biblijski koncept koji je godinu počinjao prvog dana prvog mjeseca oko proljetnog ekvinocija. Naime, ako je u Bibliji prva godina počinjala na taj datum, onda je i sedma subotna godina počinjala na isti datum. Time dolazimo do biblijskog koncepta kalendara subotnih godina koji je svoj kalendar počinjao prvog dana prvog mjeseca oko proljetnog ekvinocija.
Zbog toga smatram da su dvije zajednice u I. stoljeću, ona normativ-nog judaizma i kumranska zajednica imale dva različita kalendara: lunarni i solarni, koji su imali različite osnovne duljine godine: 354 i 364 dana; kojima je početak godine bio različit: 1. dana 7. mjeseca tišrija oko jesenskog ekvinocija i 1. dana 1. mjeseca oko proljetnog ekvinocija te da su te zajednice u te dane stavljale i početak subotnih godina.
Subotne godine u antici možemo odrediti prema sljedećim parametrima:
– U 1 Mak. 6:49, piše da je Juda Makabejac poražen kod Bet-sura u subotnoj godini. Na temelju ovog i drugih podataka, ta se subotna godina datira 163/162. g.pr.Kr.
– U 1 Mak. 10:14, piše da se ubojstvo Šimuna Hasmonejca dogodilo sto sedamdeset sedme godine jedanaestog mjeseca, a to je mjesec sabat (ševat, tj. veljača/ožujak). Prva godina seleukidske ere bila je 312./311 g.pr.Kr, a 177.. godina tog kalendara trajala je od 136/135. g.pr.Kr. Flavije Josip piše u Židovskim starinama XVIII, 8:1 da je nakon toga Ivan Hirkan opsjedao tvrđavu Dagon u koju se sklonio Ptolomej, ubojica njegovog oca Šimuna Hasmonejca te da se opsada razvukla zbog nestašica i gladi jer je to bila godina u kojoj su Židovi običavali odmarati, pošto Židovi običavaju prakticirati taj odmor svake sedme godine, isto kao što to čine svakog sedmog dana, te je zbog tog razloga Ptolomej bio pošteđen rata. Na temelju ovog i drugih podataka, proizlazi da je 135/134. g.pr.Kr. bila subotna godina.
– Josip je naveo da je za vrijeme Herodovog osvajanja Jeruzalema, bila subotna godina, tj. da je to bila 37/36. g.pr.Kr. (Židovske starine, XIV, 16:4:)
– Kralj Agripa I. recitirao je dio Ponovljenog zakona, Pnz. 31:10-13, koji povezuje kralja sa subotnom godinom, u vrijeme koje povijesno određuje tu Agripinu subotnu godinu kao 41/42. g.posl.Kr.
– Papirus pisan na aramejskom jeziku, pronađen u Palestini te datiran u drugu godinu Nerona (55/56.), prikazuje tu godinu kao subotnu godinu.
– Židovski rad iz II. stoljeća, Seder Olam, može biti prikazan kako određuje da je Hram u Jeruzalemu razoren u subotnu godinu. Tu subotnu godinu možemo odrediti kao 69/70. posl.Kr.
– Dokument iz Bar Kohba rata navodi da je godina 132/133. bila subotna.
– U podnom mozaiku ruševina stare sinagoge upisan je datum židovske godine 4000. te da je to bila druga godina subotnog ciklusa. To odgovara subotnoj godini 237/238. posl.Kr. s time da se 4000-ta godina računa od tradicionalnog početka stvaranja svijeta 3761. g.pr.Kr, a ciklus židovskih subotnih godina od 1. tišrija 3760. g.pr.Kr.
– U Talmudu (Sanh. 97b), nalazi se podatak da će Mesija osloboditi svijet od lanaca pokvarenosti u 4291. godini židovskog kalendara. Kako se vjerovalo se da će se to dogoditi u subotnoj godini, ta je referenca postala važna jer 4291. g. odgovara 531/532. g.posl.Kr, a ona je bila subotna.
¬ U vezi subotnih godina slijedili smo razmišljanje prof. Wacholdera iz Hebrew Union Collega, Cincinnati, USA, kojeg je iznio u dvije briljantne studije: “The Calendar of Sabbatical Cycles During the Second Temple and the Early Rabbinic Period” (str. 153-196), Hebrew Union College Annual, 1973, i “The Timing of Messianic Movements and the Calendar of Sabbatical Cycles” iz 1975. (str. 201-218). U njima je riješio problem subotnih godina u antičko vrijeme i time završio raspravu koja je o toj temi godinama trajala više od dvjesto godina. Do nas su njegovi zaključci došli preko internetskog članka Ernesta L. Martina: ”The Chronology of New Testament Times”.
Ako, dakle, gornje podatke uvrstimo u pregled, dobivamo sljedeći popis subotnih godina u antičko vrijeme. One su prema lunarnom kalendaru počinjale 1. dana 7. mjeseca tišrija 3760. g.pr.Kr, dok je tradicionalni židovski početak stvaranja svijeta bio 1. tišrija 3761. g.pr.Kr. Međutim, prema biblijskom konceptu solarnih i subotnih godina koji je počinjao 1. dana 1. mjeseca 1. godine, mi ćemo naše kalkulacije graditi od početka kalendara solarnih i subotnih godina, od 1. dana 1. mjeseca 3760. g.pr.Kr.
Ovdje ćemo komentirati još jednu diskrepancu između lunarnog i solarnog kalendara. Naime, Bog je u početku stvorio nebo i zemlju (Post. 1:1), a zatim je došlo šest dana Božjeg stvaranja svijeta i sedmi dan njegovog odmora (Post. 1:3-2:4).
Prema današnjem hebrejskom lunarnom kalendaru, tih sedam dana stvaranja počelo je s 1. danom 7. mjeseca tišrija 1. godine, tj. u rujnu 3761. g.pr.Kr., dok bi u 3762. g.pr.Kr. trebalo datirati početak kad je Bog stvorio nebo i zemlju.
Prema solarnom kumranskom kalendaru koji je počinjao u srijedu, pretpostavke za nastanak tog kalendara stvorene su tek četvrtog dana stvaranja (srijeda) kad je Bog tog dana stvorio ”svjetlila na svodu nebeskom (sunce i mjesec) da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju” (Post. 1:1). To znači da 1., 2. i 3. dan stvaranja treba datirati na kraj 12. mjeseca 3761. g.pr.Kr. te da četvrti dan stvaranja svijeta treba datirati u prvi dan prvog mjeseca u srijedu koja je najbliža proljetnom ekvinociju 3760. g.pr.Kr. Taj dan treba, dakle, računati kao prvi dan solarnog kalendara i kao prvi dan prvog ciklusa subotnih godina solarnog kalendara.
Treba podvući da se židovske godine po lunarnom kalendaru mijenjaju ujesen 1. dana 7. mjeseca tišrija, dok se godine solarnog kalendara mijenjaju 1. dana 1. mjeseca, u srijedu koja je jedna od dvije najbliže srijede oko proljetnog ekvinocija.
Y Datume hebrejskog lunarnog kalendara izračunavat ćemo pomoću konvertera s interneta (preko www.hebcal.com/converter/).
Jubilejske godine
S ciklusom subotnih godina povezane su i jubilejske godine: “Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožđe s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe.
Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu. Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš” (Lz. 25:8-17).
———————————-
Slijedi usporedno datiranje dijela Danijelove Objave o sedamdeset sedam (Dn. 9:25-26) za 7 sedmica + 62 sedmice + trg i opkop + 62 sedmice, prema solarnom i gregorijanskom kalendaru za razdoblje od 27. do 30 godine:
C. KALENDAR KOJI JE BIO KORIŠTEN U KNJIZI PROROKA DANIJELA
Opskrbljeni ovim znanjem o kalendarima sada ćemo prići rješavanju Danijelovih proročanstava. Kako nema podataka o tome ▪ što su to bile Danijelove ”sedmice” [da li su to bili tjedni, ciklusi od 7 tjedana, subotni ciklusi od 7 godina, jubilejski ciklusi od 49 godina (7×7), veliki jubilejski ciklusi od 490 godina (10×49) ili nešto drugo]; ▪ da li se jubilejske godine trebaju dodavati u računicu ili ne; ▪ što je to Danijelovo ”jedno vrijeme”, ”dva vremena” i ”pola vremena” te ▪ koji je to bio datum od kojega je Danijel počeo brojati svoje sedmice – to otvara široko područje za kombinacije.
Nadalje, u datiranju Objave o sedamdeset sedmica dosad su istraživači uglavnom počinjali brojati ili od Kirovog edikta (oko 539. g.pr.Kr.; 2 Ljet. 36:22-23; Ezra 1:1-4; 6:1-5), kojeg je Artakserks potvrdio Ezri (Ezra 6:6-12); ili od Artakserksovog edikta Ezri (457. g.pr.Kr.; Ezra 7:11-26); ili od Artakserk-sovog edikta Nehemiji (445. g.pr.Kr.; Neh. 2:1-8), smatrajući pritom da 70 sedmica iznosi 490 godina i koristeći u svojoj računici kalendar lunarnih godina; ili kalendar obračunskih godina od 360 dana; ili su se pak pitali da li je kod Danijela možda upotrijebljen solarni kalendar ili kalendar subotnih godina.
Međutim, ono najvažnije što treba reći, to je da osnovni podatak ”sedamdeset sedmica” u Objavi o sedamdeset sedmica nije adekvatno preveden i samim tim pogrešno je brojčano određen te da se s tom brojkom 70 ništa ne može izračunati egzaktno, što bi imalo kredibilitet. Upravo zbog toga što su brojni istraživači dosad računali s tom brojkom (70), nije došlo do ispravnog kalendarskog rješenja Danijelovog proročanstva 9:24-27 koje bi zadobilo opći konsenzus.
Naime, početak hebrejskog teksta Dn. 9:24, njegova transkripcija i prijevod u Bibliji kralja Jamesa (www.htmlbible.com) počinje ovako:
שבעים שבעים … ShB’yYM ShB’yYM … = Seventy weeks …
Biblija kralja Jamesa s podacima nastavlja ovako:
▪ Seventy = shib`iym. shib-eem’ (Strong 7657) = multiple of ‘sheba`’ (7651); seventy:–seventy, threescore and ten (+ -teen).
▪ weeks = shabuwa` shaw-boo’-ah (Strong 7620) = or shabuan {shaw-boo’-ah}; also (feminine) shbu.ah {sheb-oo-aw’}; properly, passive participle of ‘shaba`’ (Strong 7650) as a denominative of ‘sheba`’ (Strong 7651); literal, sevened, i.e. a week (specifically, of years):–seven, week.
Konkordancija za riječ shabuwa, weeks (Strong 7620) je sljedeća:
▪ kao br. sedam, seven (7) = Ez. 45:21
▪ kao riječ sedmica, tjedan, week = Post. 29:27, Post. 29:28, Dn. 9:27, Dn. 9:27
▪ kao riječ sedmice, tjedni, weeks = Izl. 34:22, Lz. 12:5, Br. 28:26, Pz. 16:9, Pnz. 16:9, Pnz. 16:10, Pnz. 16:16, 2 Ljet. 8:13, Jer. 5:24, Dn. 9:24, Dn. 9:25, Dn. 9:25, Dn. 9:26, Dn. 10:2, Dn. 10:3Znamo da su svi prijevodi Dn. 9:24 dosad (ne samo oni ovdje navedeni) za riječ shabuwa` shaw-boo’-ah (Strong 7620) upotrijebili riječ weeks, sedmice (plural).
No mi ćemo se pozvati na mogućnost da se ta riječ prevede kao br. sedam (isto kao kod Ez. 45:21) te ćemo dosadašnji tekst
Seventy weeks are determined upon thy people and upon thy holy city … tj.
Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu …
prevesti ovako:
Sedamdeset sedam određeno je tvom narodu i tvom svetom gradu …
Takav ćemo prijevod upotrijebiti i s time ćemo ući u kalendarsku kalkulaciju Dn. 9:24.