ŠTO KAŽE PISMO?
a) RAZMATRANJE O DVA TIPA MESIJA
1. Mesija, Pomazanik pomazan svetim uljem
Prema prorocima, prorokovana su dva tipa Pomazanika, Mesije. Jedan tip bili su kraljevi i veliki svećenici, koji su prilikom stupanja na funkciju kralja ili velikog svećenika bili pomazani svetim uljem..▪ O takvom je Mesiji prvo prorokovao Mihej (oko 740-670. g.pr.Kr.). Taj je Mesija trebao ”na pašu izvoditi svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir!”, te osloboditi zemlju od Asiraca ”ako provale u našu zemlju.” (Mih. 5:1-5)
Smatramo da je tog Mesiju realizirao kralj Jošija (640-609 g.pr.Kr.).
▪ O istom tipu Mesije prorokovali su također Jeremija (oko 650-570. g.pr.Kr.) i Ezekijel (um. 569. g.pr.Kr.).
Jeremija je prorokovao o ”pravednom izdanku” koji treba doći i ”vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša”’ (Jer. 23:5-6).
Ezekijel je prorokovao slijedeće: ”I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka” (Ez. 37:24-25).
Sve se to ostvarilo u vremenu Jošue, sina Josadeka i njegovih potomaka kroz više stoljeća. Ovo je ključno za razumijevanje uloge Mesije prema Jeremiji i Ezekijelu. Smatramo da je Jošua, sin Josadeka/Zeruba-bela (VI-V.st.pr.Kr.) bio realizacija Jeremijinog i Ezekijelovog Mesije.
2. Mesija, Pomazanik Duhom Gospodnjim
Drugi tip Mesije bio je Pomazanik Duhom Gospodnjim, o kojem je prorokovao Izaija (Iz. 61:1-3). Isti tip Pomazanika također je naveden u svitku s Mrtvog mora Dolazak Mekisedeka (11Q13).
——————————–
Prema Talmudu ta dva tipa Mesije mogli bi kategorizirati kao: a) Mesiju b. Davida i b) Mesiju b. Josepha.
b) RAZMATRANJE O POMAZANIKU DUHOM
U daljnjem tekstu više se nećemo baviti s Mesijom koji je bio pomazan svetim uljem, nego s Mesijom koji je bio pomazan Duhom Gospodnjim.
Izaijino proročanstvo o Sluzi Jahvinom kao Pomazaniku Duhom:
▪ ”Evo Sluge mojega, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. ” (Iz. 42:1-4).
▪ ”Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomazao da radosnu vijest a) donesem siromasima.b) Poslao me da iscjelim srca slomljena,c) da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima,d) da proklamiram godinu milosti Gospodnjee) i odmazdu Boga našega;f) da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.g)” (Iz. 61:1-2).
■ —————————–
Komentar: Na tog je svoga Slugu, Jahve izlio svoga duha, zbog čega je na Sluzi bio Duh Gospodnji, odnosno, Sluga je tako bio pomazan Duhom Gospodnjim. To je bio prorokovani Mesija koji nije bio pomazan svetim uljem, niti ga je za Mesiju pomazao neki prorok ili veliki svećenik, nego je bio pomazan Duhom Gospodnjim, Jahvinim Svetim Duhom.
Što sve to znači, objasnit ćemo malo kasnije.
Objašnjenje termina:
a) Radosna vijest (grč. euanggelio, evanđelje) = navještanje da dolazi Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo nebesko na zemlju. To je bila jedna od glavnih Isusovih zadaća te je on radosnu vijest navještavao siromasima po svoj Galileji i Judeji. Kraljevstvo Božje ili Kraljevstvo nebesko (na zemlji) bila je realizacija Jahvinih riječi koje je njegov Duh Sveti navijestio preko slugu njegovih proroka, tj. realizacija proročanstva na zemlji bila je realizacija Jahvinih riječi s neba.
b) Siromasi, Siromašni =to su u Isusovo vrijeme bili pripadnici Sljedbe s Mrtvog mora (eseni), za koje smatram da su upravo prema ovom Izaijinom terminu izabrali ovo svoje ime. To znači da je Isus njima naviještao evanđelje kad je na gori propovijedao: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” ( 5:3).
c) Iscjeliti srca slomljena = istjerivati zle duhove iz ljudi.
d) Zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima = to će se dogoditi u jubilarnoj godini.
e) Navijestiti godinu milosti Gospodnje = navijestiti jubilej, jubilar-nu godinu u kojoj će se opraštati dugovi i oslobađali sužnjevi. Kad je Isus u Nazaretu pročitao gornji citat Izaije te dodao: ”Danas se ispunilo ovo Pismo”, to znači da se to zbilo na samom početku neke jubilarne godine.
f) Navijestiti odmazdu Boga našega = suština Isusovog propovje-danja po Galileji i Judeji bila je slijedeća: ”Obratite se jer uskoro dolazi Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo nebesko,” uskoro dolazi realizacija Jahvine nebeske riječi na zemlji, prethodno objavljene u proročanstvima proroka.
Da je Isus htio to konkretizirati, propovijedao bi da se treba obratiti jer uskoro dolazi realizacija Danijelove Objave o sedamdest sedmica, tj. uskoro će doći do razaranje Grada i njegovog Svetišta, a prije toga će on kao Knez Pomazanik biti pogubljen, ali ne za sebe.
Takvim konkretiziranjem Božja srdžba i Isusovo naviještanje Božje odmazde do kraja bi bilo objelodanjeno, međutim vidimo da je sve ostalo upakirano u frazu ”uskoro dolazi Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo nebesko.” Smatramo da su samo odabrani, siromasi, eseni, vrh Sljedbe s Mrtvog mora znali što to znači.
Razaranje Grada i njegovog Svetišta trebala je biti Jahvina odmazda za sve grijehe prijašnjih generacija kao i onog preljubničkog i pokvarenog naraštaja, davno već prije obznanjena i konkretizirana preko proroka Danijela (prema nekima taj je dio njegovog proročanstva je iz V. st.pr.Kr., a prema drugima iz II. st.pr.Kr.), te je u Danijelovoj Objavi o sedamdeset sedmica i Zapečačenom proročanstvu točno određeno vrijeme kad se to u I. stoljeću treba dogoditi.
Da su se Jeruzalemci obratili, kao Ninivljani, možda bi se Božja srdžba odvratila od Jeruzalema i njegovog Svetišta, a možda i ne bi, jer je njeihovo kažnjavanje unaprijed bilo određeno i zapisano u Objavi o sedamdeset sedmica i Zapečačenom proročanstvu, te se to tako moralo dogoditi.
g) Razveseliti ožalošćene na Sionu, dati im vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna = to se trebalo odnositi na one koji prežive razaranje Grada i njegovog Svetišta i njihov palež; u kršćanskom poimanju to se trebalo odnositi na Isusove sljedbenike.
—————————– ■
Prethodno Isusu, Ivan je ljude prao od grijeha u rijeci Jordan:
”Grnuo je k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: “Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.”
“Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.” (Mt. 3:5-12).
■ —————————–
Komentar: Krstiti Duhom Svetim značilo je oprati ljude Danijelovim proročanstvom Objava o sedamdeset sedmica (i drugim relevantnim proročan-stvima), a očistiti ognjem, značilo je očistiti ljude vatrom, tj. provući ih kroz oganj. Jedno i drugo realiziralo se 70. godine na kraju I. Židovskog rata protiv Rimljana kad su Jeruzalem i njegov Hram bilo razoreni i zapaljeni.
—————————– ■
Isus je to isto govorio farizejima:
“Zato vam kažem: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.
Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” (Mt. 12:31-37).
■ —————————–
Komentar: Rekne li netko protiv Duha Svetoga, tj. Rekne li netko protiv proročanstava, neće mu se oprostiti”.
Sudnji Dan bio je prema Objavi o sedamdeset sedmica unapreijed određen datum razaranja i paleža Grada i njegovog Svetišta.
Farizeji i saduceji opisani su riječima Ivana i Isusa kao ”trulo stablo, kojemu je i plod truli” i kao ”Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki”, te je prema njima bila usmjerena Božja srdžba i buduća Božja odmazda.
”Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: “Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.” A on im odgovori: “Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!” (Mt. 12:38-42).
—————————– ■
2. Kumranski dokument Dolazak Melkisedeka (11Q13) identificira nekoga (…) iz nasljedstva Melkisedeka kao Izaijinog Glasonošu koji donosi radosnu vijest, kao Izaijinog Pomazanika Duhom koji treba navijestiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega i kao Danijelovog Pomazanika Duhom koji treba biti pogubljen
(…) A što se tiče onoga što Pismo kaže: “U toj godini jubileja ti ćeš se vratiti, svaki od vas, u svoju očevinu” (Lev. 25:13) i za ono što je također napisano: “A ovo je način opraštanja: svaki vjerovnik oprostit će potraživanje koje ima kod susjeda, ne potražujući od susjeda koji je član zajednice, jer Božji je oprost proglašen” (Pnz. 15:2) – tumačenje je da se to odnosi na posljednje dane i da se odnosi na sužnjeve, baš kao što je Izaija rekao: “Da navijestim jubilej sužnjevima” (Iz. 61:1) (…) kao (…) i iz nasljedstva Melkisedekova, jer (…), koji će ih vratiti na ono što je pravedno njihovo. On će im proglasiti jubilej, opraštajući im pri tome njihove grijehe. On će proglasiti ovu uredbu u prvom tjednu jubilarnog razdoblja, koji slijedi (nakon) devet jubilarnih razdoblja.
Zatim će poslije slijediti u desetom jubilarnom razdoblju “Dan pomirenja”, kad će on otkupiti sve Sinove Svjetla i ljude koji su predodređeni Melkisedeku. (…) Na njih (…) Jer to je vrijeme određeno za “Godinu Melkisedekove milosti” , a svojom moći on će suditi Božje Svete i tako uspostaviti pravedno kraljevstvo, kao što je pisano o njemu u pjesmama Davida: “Božansko biće zauzelo je svoje mjesto u Božjem vijeću; usred božanskih bića on sud održava” (Ps. 82:1).
Pismo također govori o njemu: “Nad njom zauzmi svoje mjesto u najvišem nebu; božansko biće sudit će narode” (Ps. 7:7-8). Što se tiče onoga što Pismo kaže: “Koliko će vam dugo suditi nepravedno i pokazivati pristranost prema zlima? Selah” (Ps. 82:2)? Tumačenje se odnosi na Belijala i njemu predodređene duhove, jer svi su se oni pobunili, okrenuli od Božjih zapovijedi i tako postali posve zli. Stoga će Melkisedek temeljito nastaviti osvetu zahtijevanu Božjim zakonima. Također, on će osloboditi sve sužnjeve od vlasti Belijala i vlasti svih duhova njemu dosuđenih (Iz. 61:1-3). Njemu će savezničke snage biti sva “pravedna božanska bića”.
… je to ko(je … sva) božanska bića. Pohođenje je Dan Spasenja koji je On proglasio kroz Izaiju proroka, koje se odnosi se na sve sužnjeve, kao što Pismo kaže: “Kako su ljupke po gorama noge glasonoše koji oglašava mir, koji donosi dobre vijesti, koji oglašava spasenje, koji kaže Sionu: “Tvoje božansko biće kraljuje”” (Iz. 52:7). Tumačenje toga Pisma: “planine” su proroci, oni koji su poslani da oglašuju Božju istinu i prorokuju čitavom Izraelu. “Glasonoša” je Pomazanik Duhom, o kome je Danijel govorio: “Nakon šezdeset dvije sedmice, Pomazanik mora biti pogubljen” (Dn. 9:26). “Glasonoša koji donosi Dobre vijesti, koji oglašava spasenje” je onaj o kome je pisano: “da navijestim godinu milosti Gospodnje, dan odmazde Boga našega; da utješim sve koji tuguju” (Iz. 61:2).
Ovo je tumačenje Pisma: on će ih podučiti o svim razdobljima povijesti za vječnost (… i zakonima) istine, (…) (…. o vlasti) koja presudom Boga prelazi s Beliala i vraća se Sinovima Svjetla (….) (…), baš kao što je to napisano o njemu: “koji kaže Sionu: “Tvoje božansko biće kraljuje” (Iz. 52:7). “Sion” je skup svih sinova pravednosti, koji drže Savez i koji su se okrenuli od hodanja po putu ljudi. “Tvoje božansko biće” je Melkisedek, koji će ih osloboditi iz vlasti Beliala (Iz. 61:1-3). Što se tiče onoga što Pismo kaže: “Onda zaori u trubu; u sedmom mjesecu …” (Lev. 25:9).
■ —————————–
Komentar:
1) Iz teksta Dolazak Melkisedeka proizlazi međusobna identifikacija:
▪ Netko (Mesija) iz nasljedstva Melkisedekai ”će osloboditi sve sužnjeve od vlasti Belijala i vlasti svih duhova njemu dosuđenih” (Iz. 61:1-3) = Izaijin Pomazanik Duhom (Iz. 61:1-3).
▪ Glasonoša koji oglašava mir, koji donosi dobre vijesti, koji oglašava spasenje, koji kaže Sionu: “Tvoje božansko biće kraljuje”” = Danijelov Pomazanik Duhom, koji “Nakon šezdeset dvije sedmice, mora biti pogubljen” (Dn. 9:26)
▪ Glasonoša ”koji donosi Dobre vijesti, koji oglašava spasenje” je onaj o kome je pisano: “da navijesti godinu milosti Gospodnje, dan odmazde Boga našega; da utješim sve koji tuguju” (Iz. 61:2) = Izaijin Pomazanik Duhom (Iz. 61:2).
▪ Božansko biće koje kraljuje = Melkisedek.
2) Smatramo da bi Isusa trebalo identificirati kao Mesiju iz nasljedstva Melkisedekova, kao Izaijinog Pomazanika Duhom te Danijelovog Pomazanika Duhom (Kneza Pomazanika) koji je bio pogubljen.
Očito da je u skladu s tim dokumentom Isus u Poslanici Hebrejima naveden kao Veliki svećenik po redu Melkisedekovu (Hebr. 5:7 i 12, 6:20).
—————————– ■
c) RAZMATRANJE O DUHU SVETOM KOJEGA JE JAHVE POSLAO S VISINA ILI IZLIO NA NEKOGA
Prvo navodimo dio iz Knjige Mudrosti koji je vjerojatno poslužio kao predložak za osmišljavanje scene (Iv. 1:23-34) Isusovog pomazanja Duhom u obliku goluba na rijeci Jordan:
”Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti
i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga.
Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji
i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo
i spasili se tvojom mudrošću”.
Mudr. 9:17-18
Dalje citiramo navode Izaije koji u jednu cjelinu povezuju: a) Dijete koje nam se rodilo iz potomstva Davidova, kojemu je jedno od imena bilo Knez mironosni (Iz. 9:5-6), b) Slugu Jahvinog na kojega je Jahve svog duha izlio (Iz. 42:1), i d) Pomazanika Duhom, na kome je bio Duh Gospodnji, jer ga je Jahve pomazao (Iz. 61:1). Iz tih navoda se vidi da se ovdje radi o jednoj te istoj osobi:
”Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.”
Iz. 42:1
Dijete koje nam se rodilo iz potomstva Davidova, kojemu je jedno od imena bilo Knez mironosni (Iz. 9:5-6) = Sluga Jahvin, njegov Izabranik i miljenik duše njegove, na kojega je Jahve svog duha izlio (Iz. 42:1) = Pomazanik Duhom (Iz. 61:1).