III. ZAKLJUČAK O JEHOŠUI, ISUSU, PREMA CELZU, TALMUDU, TOLEDOT JEŠU, MAIMONIDESU I KRŠĆANSKIM IZVORIMA

Ovdje se rekapituliraju podaci o Isusu, Jehošui/Ješu koji smo dosad razmatrali te se dodaju novi i donose se zaključci o razmatranome.

 a) MAJKA ISUSA, JEHOŠUE, JEŠUA: MARIJA, MIRIJAM

1) Marijino porijeklo od kralja Davida

U Jeruzalemskom Talmudu (Hagigah 2:4) nalazi se prema nekima genealogija Marije kao kćerke Helijeve; moguće da je to bio Eli, Josipov otac po zakonu prema Luki. Ukoliko je to ovdje slučaj, onda iz Lukinog rodoslova proizlazi da je Marija preko oca bila potomak Davidove dinastije, baš kako to potvrđuje podatak iz Babilonskog Talmuda da je ona ”bila potomak prinčeva i vladara” (Sanhedrin 106a). Za Ješua znamo da je ”bio povezan s kraljevskim dostojanstvom” (=melkot, Sanhedrin 43a), dok je prema Toledot Ješu on ”bio povezan s kraljicom po krvi”, te je kralja Davida nazivao ”moj praotac David”.

To je također potvrda Matejeve genealogije u kojoj je Marija ubrojena u Davidovu dinastiju, isto kao i u Protoevanđelju gl. 10, što ne negira podatak Protoevanđelja 1:5 da je Marija bila fizička kćerka Joakima i nerotkinje Ane, jer se ime njezinog oca Joakima može izvesti iz imena Elija: Heli/Eli – Elijakim – Joakim.

No Celzov Židov osporavao je Marijino porijeklo od kralja Davida:  ”Žena drvodjelje morala bi znati ako potječe od tako presvijetlog roda” (II. XXXII).

2) Mirijam, kćerka Elija Betzalim iz Talmuda, u paklu

Slijedi prema nekima dvojben tekst Jeruzalemskog Talmuda u vezi Mirijam, kćerke Elija Betzalim:

”On je također (u geheni tj. paklu) vidio Mirijam, kćerku Elija Betzalim,¹⁾ obješenu, kao što B. Lazar ben Jose (kraj I, poč. II. st. i suvremenik R. Akibe) kaže, za bradavice njezinih dojki.²⁾ E. Jose ben Chanina (jedan mnogo raniji Rabi) je rekao: ”Šarka vrata pakla bila je provučena kroz njezino uho”. On je rekao njima (sotonama, anđelima kažnjavanja): ”Zašto je njoj to učinjeno?” Odgovor je bio: ”Zato jer je postila i objavila je tu činjenicu”. Drugi su rekli: ”Zato jer je postila jedan dan, a brojila dva dana (posta) kao nadoknadu (za neki grijeh)”. On ih je upitao: ”Koliko će dugo ona biti tako?” Oni su mu odgovorili: ”Dok ne dođe Simeon ben Shetach (nasi Sanhedrina i brat kraljice Aleksandre Salome): tad ćemo mi (šarku) izvaditi iz njezinog uha i staviti je u njegovo uho³⁾” (Jeruz. Chagiga 77d).

Komentar: ¹⁾ Riječ betzalim. Bet je kuća, obitelj, dvor, kćer, vrata (Strong 1004), a zalim je množina od riječi zuwl (Strong 2107): vjerojatno istresti van tj. po implikaciji: obilno/bogato/darežljivo/pretjerano/rasipno razbacati/razasuti/ posijati/raširiti/posuti/raspršiti; figurativno: tretirati olako:–obasipati nečime/ rasipati/obilato ili bogato davati/objeručke darivati punim rukama/prezirati. Tu riječ treba komparirati s riječju zallal (Strong 2151), koja znači tresti (kao na vjetru), tj. potres; figurativno: labavog morala, bezvrjednik ili rasipnik, razvratnik, pokvarenjak, odvratan, sramotan, prezira vrijedan.

Prema navedenom, podatak o Mirijam, kćerki Elija Betzalim vjerojatno znači: Mirijam, kćerka Elija iz obitelji ljudi labavog morala tj. razvratnika, pokvarenjaka, rasipnika (Betzalim).  

²⁾ Kazna obješena za bradavice njenih dojki implicira kaznu za neki seksual-ni prijestup a ne za objavljivanje činjenice da je postila ili za varanje u broju dana posta koji su se uračunavali kao nadoknada za neki grijeh. Za Mirijam i njezinog sina Ješu Ben Pantheru u Toledot Ješu na mnogo je mjesta rečeno je da je ona bila ▪ preljubnica, a njezin sin kopile, dok je u Talmudu rečeno da je ▪ bludničila je s drvodjeljama (Sanhedrin 106a); da je bila ▪ megaddela nashaia” tj. ‘žena cvijet‘ ili ‘ženska frizerka‘ tj. bludnica; da je bila ▪ Stada tj. ona koja je bila nevjerna svom suprugu (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19). To je bio njezin grijeh kojeg je postom trebala okajati.

Međutim, očito je da nije okajala, jer je bio razlog zbog kojeg Mirijam bila kažnjena u paklu.

▪ A Matej je, kao petu po redu u svom rodoslovu smješta u društvo žena koje su sve imale neki seksualni krimen. To su bile Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba (Mt. 1:1-6). ▪ Tamara se pravila da je bludnica i tom je prilikom s Judom začela Pereza i Zeraha; ▪ Rahaba je bila bludnica koja je Salmi rodila Boaza; ▪ Ruta se uvukla u krevet Boazu gdje ga je zavela i tako s njim začela Obeda; ▪ Bat šeba je s Davidom načinila preljub te je tom prilikom s njim začela Solomona – sve su one iz Davidove i Solomonove genealogije po Mateju. ▪ Iz toga se zaključuje da je i Marija, isto kao i druge ovdje navedene žene imala slično seksualno tj. bludničko ponašanje.

Ukoliko takva kvalifikacija možda nekom zvuči grubo, onda treba navesti činjenicu da je prema Mateju, iako je bila zaručena za Josipa, Marija začela Isusa s nekim izvan svoje zaručničke veze, baš kao i Mirijam u Toledot Ješu. Kod Marije je to možda bio sam Bog (iako mislimo da nije, jer Bog je duh (Iv. 4:24) koji nema niti tijelo, niti kosti (Lk. 24:39), pa tako niti genetiku), a kod Mirijam to je bio Josip Panthera.

³⁾ Simeon ben Shetach je Šimun ben Šetah (cca 120-40. pr.Kr.), onaj isti učitelj od kojega je Johanan iz Toledot Ješu godine 90/89. gregorijanskog kalendara zatražio savjet što da učini jer je posumnjao da je njegova zaručnica Mirijam ostala trudna s velikim razvratnikom Josipom Pantherom.

No poanta je u tome što se to u paklu događa u vrijeme kad je Mirijam već umrla i dok je Simeon ben Shetach još uvijek bio živ, tj. u prvoj polo-vici I. st.pr.Kr. To je ono isto vrijeme u koje su Toledot Ješu i Talmud (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a) smjestili život Jehošue/Ješe, a za kojeg mi pronalazimo da se odnosi na iskrivljeni život Jehošue/Isusa.

3) Mirijam megaddela nashaia (=bludnica, ženska frizerka) iz Talmuda, u paklu

”Kad je Rab Joseph (259-325.) došao do tog stiha: ”Ali tamo je onaj koji je uništen bez suđenja” (Izr. 13:23), on je plakao. On je rekao: ”Ima li tamo zaista netko tko je otišao kad to nije bilo njegovo vrijeme? Svakako, (jer) to se dogo-dilo Rab Bibiju bar Abbai (IV. st.): anđeo smrti je nađen kod njega. Ovaj je drugi rekao svom pomoćniku: ”Idi, dovedi mi Mirijam megaddela nashaia (=’ženu cvijet’ tj. bludnicu, ‘žensku frizerku’ kako prevodi engl. tekst Talmuda: ”Go, bring me Miriam the women’s hair-dresser”). On je otišao i doveo mu Miriam, učiteljicu djece. Anđeo smrti mu reče: ”Rekao sam Mirijam megaddela nashaia (I said Miriam the women’s hair-dresser). Poslanik mu reče: ”Ako je tako, ja ću je odvesti natrag”. Anđeo smrti mu reče: ”Pošto si je doveo, neka ona bude ubrojena među mrtve”.

(Rab Joseph bar Chia rođen je u Stillu, Babilonija, 259. godine. On je bio glava poznate babilonske rabinske škole u Pumbadithi. Jedini R. Bibi za kojeg se zna, živio je u IV. stoljeću; za njega se smatra da je bio vidjelac vizija na samrtnom krevetu umirućeg, što se može vidjeti iz slijedećeg odlomka Talmuda):

”Anđeo smrti bio je nađen s njim, koji je izvijestio što mu se dogodilo davno prije, jer ta se priča o Mirijam megaddela nashaia (Miriam the women’s hair-dresser) dogodila za vrijeme drugog hrama (prije 70. godine), pošto je ona bila majka od ‘toga i toga’ (=peloni, tj. Isusa), kao što je izvješteno u (traktatu) Shabbath (104b)”. (Hagiga 4b).

▪ Pošto mi identificiramo Mirijam kćerku Elija Bezalim kao Mirijam megaddela nashaia (Miriam the women’s hair-dresser) tj. kao bludnicu, očito da je ona zbog svog bludničenja bila kažnjena u paklu na opisan način.

▪ Ta Mirijam megaddela nashaia (Miriam the women’s hair-dresser), koja je bila majka od ”toga i toga” (=peloni), to ima paralelu u izjavi R. Shimona ben Azzaija (prva trećina II. st.) koji je za Isusa također koristio izraz ”taj i taj” (=peloni), dok je za njegovu majku upotrijebio izraz preljubnica kako slijedi:

4) Mirijam megaddela nashaia u Talmudu = preljubnica

”R. Shimon ben Azzai (prva trećina II. st.) je rekao: ”Pronašao sam knjigu genealogija u Jeruzalemu (pronašao ju je prije 70. godine I. st., u vrijeme dok su Hram i Jeruzalem još postojali) i pisalo je: ‘Taj i taj’ (peloni) čovjek je kopile i sin preljubnice”’ (Yebamoth 49b).

5) Mirijam megaddela nashaia u Talmudu (=žena cvijet; ženska frizerka=bludnica)

U Talmudu piše da je ona ”bludničila je s drvodjeljama”:

”R. Papa (oko 300-379.) je primijetio: ‘To je ono što ljudi kažu: ona koja je bila potomak prinčeva i upravitelja, bludničila je s drvodjeljama”’ (Sanhedrin 106a).

Tko su bili te drvodjelje? Josip i njegov otac Jakov? Da li tu spada i Josipov brat Clopas (Klopas)?

▪ U Talmudu indirektno piše da je ”ime njegove majke bilo Stada”.

”I to su oni uradili Ben Stadi u Lyddi, oni su ga objesili u veče Pashe. Ben Stada je bio Ben Pandira”. ”Da li je on bio ben Stada (sin Stade)? Jel’ sigurno da nije bio ben Pandira (sin Pandire)?” R. Hisda (um. 320.) je rekao: ”Suprug je bio Stada, ljubavnik je bio Pandira”. ”Ali nije li suprug bio Pappos b. Judah?” –  ”Ali njegova je majka bila Mirijam, megaddela nashaia (=žena cvijet)” – ”To je kao što smo rekli u Pumbaditi: ‘Ona je bila nevjerna (satath da/aram. = otišla ukrivo) njezinom su-prugu (tj. počinila je preljub)”’ (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19).

▫ R. Pappos b. Judah bio je suvremenik R. Akibe b. Josepha i on je zaista imao ženu koja mu je bila nevjerna te ju je (zbog predostrožnosti) zaključavao u kuću svaki put kad bi izašao van iz kuće (Gittin 90a).

▫ ‘‘Satah da” ž”Stada”. Aramejski izraz ”satath da” znači ”otići ukrivo”. Od ”satath da” izvedeno je ime Stada (=ona koja je otišla ukrivo).

▫ ‘‘Megaddela nashaia” ili prema drugima ”megedala nashaia” ili ”mgadela nashaia” prema nekima znači ”uvijačica ženske kose” tj. ”ona koja uvija kosu”; u Talmudu se taj izraz prevodi kao ”ženska frizerka” (engl. the women’s hair-dresser) što pogrešno navodi da bi joj to bilo zanimanje. Prema objašnjenju u Talmudu preljubnice ili bludnice bile su nazivane ”uvijačice ženske kose” ili ”ženske frizerke”.

Prije smo detaljno analizirali rješenje prijevoda kroz kombinaciju etimologija riječi: ”mgillah” (Strong 4040) = ”uvijati, frkati; ”dallach” (Strong 1803) = kosa; ”nashiya” (Strong 5389) = žena/aram., iz čega proizlazi ”mgillahdallach nashiya”, te smo pronašli da nam to ne izgleda kao ispravno rješenje za izraz ”megaddela nashaia”. Zbog toga smo postavili bolju kombinaciju: ”migdol” (Strong 1803) = kula, toranj, zamak, cvijet + ”nashiya” (Strong 5389) = žena/aram., iz čega proizlazi da bi ”migdol nashiya” bilo bolje rješenje za ”megaddela nashaia” od ”mgillahdallach nashiya” te da bi prijevod ”žena cvijet” bio bolji opis za bludnicu od ”uvijačica ženske kose” (na cvijet slijeću pčele i bumbari, kao i muškarci na javnu bludnicu).

Dakle, Jehošuina/Ješuova majka u Talmudu navedena je kao Miriam magaddela nashaia = Mirijam bludnica koja je bila nevjerna svome suprugu, odnosno ona koja je otišla ukrivo (satath da) od njenog supruga tj. koja je počinila preljub, baš kao što je to navedena drugdje u Talmudu (Yebamoth 49b, Kallah 18b, Sanhedrin 106a te Gittin 90a). Iz ovoga proizlazi da su ovi izričaji sinonimi koji znače jedno te isto:

▫ ”Stada” (ona koja je otišla ukrivo) = ”megaddela nashaia” (žena cvijet) = bludnica, preljubnica = Mirijam bludnica, preljubnica .

6) Marija Magdalena

Iz prethodnog dalje proizlazi da dobro nam znani lik iz evanđelja, Marija Magdalena tj. Marija iz Betanije zapravo nosi isti atribut kao i Isusova majka: Miriam mgadela nashaia = Marija Magdalena = Marija bludnica.

Objašnjenje: Iz Marije Magdalene Isus je istjerao sedam zloduha (Mk. 16:9; Lk. 8:1), ona je bila ”grešnica u gradu” tj. bludnica (Lk. 7:36-50), koja je u Betaniji u kući farizeja Šimuna Gubavca Isusu ”suzama kvasila noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću”. Njoj je Isus oprostio ”grijehe mnoge jer ljubljaše mnogo”: sve to dodatno potvrđuje tumačenje da riječ magdalena znači bludnica.

Pretpostavljamo da je atribut ”magdalena” sastavljen od suglasnika riječi ”magaddela” i prvog suglasnika riječi ”’nashaia”’ tj. mgdl + n = magdalena.

7) Ostali navodi za Mariju (Mirijam) u Talmudu

▪ U Talmudu također piše da je on (Isus, Ješu) bio ”nezakonit i začet za vrijeme menstruacije” (Kallah 1b (18b)), isto kako je to navedeno u Toledot Ješu.

Traktat Kallah navodi priču u kojoj su preko trga prolazili neka mlada žena i mladić nepokrivene glave (ime im se ne navodi). Rabini su to promatrali i komentirali: prema R. Eliezeru, mladić je bio kopile; prema R. Joshui, sin žene u njezinoj odvojenosti (menstruaciji); a prema R. Akibi oboje, kopile i sin žene u njezinoj odvojenosti.

Na upit R. Akibe to je žena potvrdila R. Akibi:

‘‘Kad sam se uputila u svoju svadbenu odaju, ja sam bila u svojoj odvojenosti i moj se suprug držao podalje od mene. Ali moj paranyph (=najbolji prijatelj moga muža) do-šao je do mene i s njim sam imala sina”. Tako je dječak bio oboje, kopile i sin niddah (=žene u menstruaciji). Zbog toga oni su rekli: ”Velik je R. Akiba u tome da je osra-motio svoje učitelje” (R. Eliezera i R. Joshuu). U istom satu oni su rekli: ”Blagoslovljen je Bog Izraela koji je otkrio svoju tajnu R. Akibi ben Josepha” (Kallah 18b).

135. Akiba je umro oko 135. godine te iz Talmuda proizlazi da se gornji događaj dogodio devedesetih godina I. stoljeća. Ako je u ovoj priči riječ o Jehošui/Ješu i Mirijam, odnosno o Isusu i Mariji kako se to uobičajeno smatra, onda to znači da je u Talmudu ova priča namjerno krivo datumski i neistinito smještena stotinjak godina kasnije nego što bi to trebala biti.

▪ Riječi R. Hiyye b. Akiba: ”Ako ti sin drolje kaže da postoje dva boga, reci mu: ‘Ja sam Onaj sa Crvenog mora, ja sam Onaj sa Sinaja”’ (PR 21:100) govore o prvobitnom kršćanskom dualizmu, jer doktrina o sv. Trojstvu nije bila prihvaćena do III. stoljeća.

Izraz ”sin drolje” ima možda dvostruko značenje, označavajući svakako Mariju kao bludnicu ali i Isusa kao osobu koja heretičko naučava, tj. on je ”sin hereze”.

 8) Marija navedena kao bludnica kod Tertulijana

▪ Tertulijan, u De Spectacullis, gl. XXX, govori o Isusu kao sinu bludnice: ”To”, reći ću, ”to je taj drvodjeljin ili bludničin (prostitutkin) sin … ”, iz čega proizlazi da je Marija bila bludnica.

 9) Marija navedena kao bludnica kod Sv. Jerolima

▪ Također i Sv. Jerolim 374. g. u pismu Heliodoru piše slično kao i Tertulijan te Mariju navodi kao bludnicu: ”To je taj sin radnika i bludnice; On je onaj … koji je pobjegao u Egipat; koji je bio ogrnut skrletnim plaštem; On je bio okrunjen trnjem; On je Magus posjedovatelj demona i Samaritanac!”, dok u pismu Titu (iii. 9) piše slijedeće: ”Prije sam čuo u vezi Hebreja… u Rimu… da su oni doveli u pitanje genealogije (rodoslovlje, generacije, toledot) Krista”.  

10) Mirijam u Toledot Ješu

začela je za vrijeme menstruacije s razvratnikom Josipom Pantherom. Međutim, ona nije izvršila preljub, jer je u mraku mislila da to navaljuje njezin zaručnik Johanan:

”Majka je tu kći (Mirijam) bila zaručila za vrlo krijeposnog, nježnog i pobožnog mladića po imenu Johanan. Tada se dogodilo to da je Josip slučajno prošao pokraj vrata Mirijam te ju je vidio. Tad je počeo gajiti bezbožnu ljubav prema njoj. Tako je on išao amo-tamo oko tog mjesta, a na kraju mu majka reče: ”Što vas čini tako mršavim?” On odgovori: ”Ja sam ludo zaljubljen u Miriam”. ”Tada”, reče majka, ”ne bih vam odrekla milost; vidite ako je ona spremna i činite s njom što hoćete”. Poštujući njezin savjet Josip Panthera prolazio je često pokraj kuće, ali nije pronašao prikladno vrijeme sve do jedne subote navečer, kad je slučajno nađe kako sjedi pred vratima. Onda je ušao u kuću s njom i oboje su sjeli u spavaonicu u blizini vrata, jer je ona mislila da je to njezin zaručnik Johanan.

Bilo je to veče uoči subote, kad je pijan prošao kroz njezina vrata i ušao k njoj. No ona je u svome srcu mislila da je to njezin zaručnik Johanan; ona je sakrila svoje lice i bilo ju je sram što ju je zagrlio; ali ona mu reče: ne diraj me, jer ja sam u svojoj odvojenosti (menstruaciji). On se nije obazirao na to niti na njezine riječi, nego je navaljivao. Ona je začela s njim”.

▪ Pa ipak, Mirijam je kasnije na mnogo mjesta u Toledot Ješu nazvana da je ”preljubnica” isto kao i u Talmudu.

▪ Za razliku od Mirijam u Toledot Ješu koja nije svjesno izvršila preljub, Marija je prema Mateju svjesno i s voljom začela izvan svoje zaručničke veze s Josipom.

11) Isusova majka kao preljubnica u djelu Contra Celsum

Prema Židovu iz djela Contra Celsum, Isusa je ”rodila siromašna seljakinja koja je zarađivala za svoj život predenjem u izvjesnom židovskom selu; nju je otjerao njezin suprug, drvodjelja po zanatu, zato jer je bila osuđena za preljub; ona je, nakon što ju je otjerao suprug i nakon što je neko vrijeme lutala naokolo sramotno rodila Isusa, nelegitimno dijete, koji je zbog toga što je bio siromašan našao posao sluge u Egiptu te je tamo stekao određene magijske moći zbog kojih se Egipćani jako ponose; nakon toga vratio se u svoju vlastitu zemlju jako ushićen zbog njih (magijskih moći) te je zbog toga proglasio da je Bog” (I. XXVIII). 

▪ Kod Celza je Isusova majka bila osuđena za preljub s vojnikom Pantherom te ju je zbog toga njezin suprug, drvodjelja po zanatu, otjerao:

”Kad je (Isusova majka) bila u drugom stanju, nju je otjerao drvodjelja koji joj je bio zaručnik, pošto je ona bila kriva zbog preljuba te je imala dijete s nekim vojnikom imenom Pantheras” (I. XXXII).

12) Isusova majka kao Službenica Gospod­nja tj. Sluškinja Jahvina

Ovdje ćemo prikazati sasvim drugi rakurs gledanja na Mariju, ne kao na “bludnicu“ koja je tako nešto radila radi svojeg putenog zadovolj-stva, nego kao na onu kojoj su namijenili da začećem i porođajem izvrši proročanstvima određenu ulogu da bude majka sina Davidova i Sina Sve-višnjega (Sina Božjeg tj. Mesije) u, prema prorocima, unaprijed određeno vrijeme, te kao na onu koja je rado prihvatila da izvrši taj zadatak.

Marija je izjavom “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” (Lk. 2:38) prihvatila da začne i rodi Isusa kojeg joj je navijestio anđeo:

“Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja” (Lk. 2:33-33).

Ostavimo fantastičan opis anđela koji se obraća Mariji po strani, jer smatramo da je nebeski anđeo personifikacija sjaja nekog nebeskog astro-nomskog događaja (npr. konjukcije dvije zvijezde); Te je iste riječi njoj mogao govoriti i neki čovjek, npr. neki njezin rod na temelju nekih određenih proročanstava i nekih kalendarskih izračuna kad bi trebao doći prorokovani Sin Davidov i Sin Božji  tj. Mesija.

Smatramo da je Marija bila unaprijed educirana te da je svojim prihvaćanjem znala da će time izvršavati Božju volju i ispunjavati Božje planove izrečene prethodno kroz usta proroka i psalmista. Konkretno, ona je svojim prihvaćanjem izjavila da će realizirati istu ulogu kakva je imala ▪ Ana kao Službenica Jahvina kad se zavjetovala Jahvi (1 Sam. 1:9-10) i ulogu ▪ Sluškinje Jahvine (službenice Gospodnje), čiji sin prema Ps. 116:16, treba biti Sluga Jahvin, sin Sluškinje Jahvine, čiji je vapaj molitve njegove čuo Jahve u dan kad ga je on zazvao: ”Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. Tada zazvah ime Jahvino: ”O Jahve, spasi život moj!” Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih” (Ps. 116:1-9).

Znamo to je da je Isus ▪ nosio dugu kosu i češljao je kao nazirej i da je u potpunosti ostvario lik ▪ Sluge Jahvinog, kao i lik ▪ Pravednog Sluge Jahvinog Patnika, kojega je prorokovao Izaija u četiri pjesme (Iz 42:1-4; 49:1-11; 5:4-8; te 52:13-15 i 53:1-12), kao i lik ▪ Davidovog izdanka (Mesije) na kome se nalazio Duh Jahve Gospoda koji ga je pomazao (Iz. 61:1-3), kao i lik Danijelovog ▪ Kneza Pomazanika (Mesije) koji treba biti ubijen (Dn. 9:25-26), kao i lik Zaharijinog ▪ Mesije koji je bio proboden i za kojim su plakali (Zah. 12:10), kao i lik ▪ Pravednika i Božjeg sina (Mesije) iz Knjige Mudrosti 2:12-22 kojega su ubili sramotnom smrću te lik ▪ Pravednika iz Ps. 22 koji je Bogu bio predan još iz utrobe materine, a kojega je Bog bacio u prah smrtni, jer su ga proboli:

”Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! Dušu moju istrgni maču,   iz šapa pasjih život moj. Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. “Koji se bojite Jahve, hvalite njega!”  (Ps. 22:16-24).

Prvi stih toga psalma citirao je Isus na križu: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Ps. 22:2; Mt. 27:46), i to su bile njegove zadnje riječi.

Smatramo, dakle, da je taj Pravednik iz Ps. 22 koji je Bogu bio predan još iz utrobe materine bio Isus.

Također smatramo da je Marija točno znala u što se upušta, jer je u svom Hvalospjevu  rekla:

”Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje …” (Lk 1:47-55).

————————-

Prema Jakovljevom Protoevanđelju, Marija je bila držana u Hramu Gospodnjem od 3. do 12. godine života, a onda je predana u dom Josi-pov, gdje je iznenada u 17. godini zatrudnila. To govori da je vjerojatno netko iz Josipova doma (smatramo Jakov, Josipov otac) bio otac Mariji-nog djeteta, smatramo, prema prorocima, u unaprijed određeno vrijeme.

Zato smatramo, da je Marijina trudnoća došla planski kako bi ona rodila Isusa 3. g.pr.Kr. i kako bi on prema Danijelovom kalendaru iz Objave o sedamdeset sedmica 28. godine I. stoljeća u dobi od trideset godina mogao započeti svoju misiju Pravednika, Sluge Patnika, Sina Davidova, Mesije, Kneza Pomazanika, Pravednika i Božjeg Sina koja je završila 30. godine u Jeruzalemu.

Obrazloženje i dokazni postupak za ove tvrdnje ne možemo navesti sada, jer nas to odvelo daleko izvan planirane teme 5. sveska, već ćemo ih prezentirati u 7. svesku Otvorenih pečata.

b) OTAC ISUSA, JEHOŠUE, JEŠUA: PANTHERA

▪ Kod Celza je Isusov otac bio vojnik imenom Pantheras.

▪ U nekim verzijama Toledot Ješu, otac Jehošue (Ješua) je Josip Panthera, u drugim Josip Pandera, a u verziji Hulderich, ben Pandera.

▪ U nekim varijantama Toledot Ješu, Pandera je vojnik.

▪ U Tosefti je on naveden kao Pandera (Chullin 2:22-24).

▪ U Talmudu se on naziva Pandira (Shabbath 104b), Pandera (Sanhedrin 67a 104b) i Panthyra (Avodah Zarah, gl. 1).

▪ Epifanije iz Salamine (315-403) u djelu Panarion ili Adversus Haereses 3:78,7 navodi da je Panther bio nadimak Jakova, Josipovog oca iz Matejevog rodoslova. Za Josipa Epifanije kaže da je bio udovac ekstremno star te da je samo zbog zakona on bio nazivan njezin (Marijin) muž. Pošto ne raspolažemo s originalnim citatom Epifanijevog Panariona III, navodimo tekst iz knjige Did Jesus Live 100 B.C.?:

”Jer ‘prema nasljedovanju tradicije Židova’, bilo je dokazano da Djevica nije bila data Josipu za običnu svrhu braka, nego u namjeri da bi ona mogla biti držana za svjedočenje budućnosti, da volja Božja njegovog dolaska u mesu (tijelu) nije bilo kopile (tj. rođenje kopileta)”. Jer kako bi mogao, kaže dalje Epifanije, muškarac tako velike starosti (za koju se smatra da ju je imao) imati djevicu za ženu, nakon što je tako mnogo godina bio udovac? Jer taj je Josip bio brat Clopasa i sin Jakova koji je bio nazivan Panther. Obojica su bili sinovi tog Panthera. …

Epifanije tada, nakon sveg istraživanja, zna za židovske tradicije koje su razmatrale Isusa; on zna za ime Ben Pandera i također za legende Mamzlera. Ali to nije sve, jer u dokazivanju vječnog djevičanstva Marije on nam kaže da je Josip sa svojom prvom ženom imao šestero djece, četiri sina i dvije kćeri, te da su prethodni bili ”braća po vjerskoj pripadnosti” spomenuti u evanđeljima. Najstariji je bio Jakov, nazivan Oblias, koji je bio nazorejac (to znači nazir), uobičajeno nazivan ”brat Gospodina”. On je bio prvi kršćanski biskup. Tog je sina Josip imao kad je bio star četrdeset godina, dok su poslije njega rođeni Josip, Šimun i Juda i dvije kćeri, Marija i Saloma” (G. R. S. Mead, Did Jesus Live 100 B.C.?, str. 403-404; http://gnosis.org/library/grs-mead/jesus_live_100/ch9.html).

Međutim, mi smatramo da Josip nije bio tako ekstremno star kako to razmatra Epifanije (iz čega bi proizašlo da je njegov otac Jakov bio još stariji), nego da su Josip i Marija bili vršnjaci te da je Jakov savim dovoljno bio u snazi da s Marijom začne sina.

▪ U ev. po Mateju izrijekom se navodi da Josip nije bio Isusov otac.

▪ Značenje imena Panthera, isto kao i razmatranje o rimskom vojniku iz Sidona koji se zvao Tiberius Julius Abdes Pantera i koji bi mogao biti Isusov otac (živio je od cca 30. g.pr.Kr. do 32. g. I. st.), navodimo u Prilogu 2 ove knjige.

c) OTAC ISUSA: JOSIP (ALI SAMO PO ZAKONU)

Međutim, u evanđelju po Luki i Ivanu decidirano se navodi da je Josip bio Isusov otac:

”Isus bijaše – kako se držalo – sin Josi­pov, sin Helijev, Matatov, Levijev, Melkijev, Janejev, Josipov, Matatijin… ” (Lk. 3:23)

”Svi su mu (Isusu) odobravali i divili se lijepim riječima što su izlazile iz nje­govih usta. Pitali su: ‘Nije li ovo sin Josipov? ”’ (Lk. 4:22)

”Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta”. (Iv. 1:45)

”Zar nije ovo – pitali su – Josipov sin komu po­znajemo oca i majku? Kako sad može reći: ‘Ja sam sišao s neba’?” (Iv. 6:42).

”Upravo kad su roditelji (Josip i Marija) nosili Djetešce Isusa da izvrše na nje­mu propis Zakona, uze ga na ruke, dade hvalu Bogu i reče: ‘Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega .. ”’ (Lk. 2:27-29).

”Njegov otac i njegova majka (tj. Josip i Marija) divili se onomu što se govorilo o njemu” (Lk. 2:33).

”Svake su godine njegovi roditelji (Josip i Marija) išli u Jeruzalem o blagdanu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastili su s njim prema običaju Blagdana. Po završetku tih dana, kad su se vraćali kući, dječak Isus osta­de u Jeruzalemu bez znanja svojih ro­ditelja” (Lk. 2:41-43).

 ”Kad ga opaze, veoma se začude te mu majka rekne: »Dijete moje, zašto nam to učini? Gle! Otac tvoj i ja (tj. Josip i Marija) s bo­lom smo te tražili”. (Lk. 2:48)

”I svi su mu (u sinagogi u Nazaretu) povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Pitali su: “Nije li ovo sin Josipov? ” (Lk. 4:22)

Iz ovih se citata vidi da su Isusovi suvremenici iz njegovog zavičaja držali da je Josip sin Helijev bio Isusov otac; zatim da su i sami evanđelisti Luka i Ivan također smatrali da je Josip bio Isusov otac, te na kraju, da je i sama Marija rekla da je Josip Isusov otac. Međutim, Josip je možda bio samo Isusov otac pred zakonom, kao što to podržavaju podaci iz Contra Celsum, Talmuda i Toledot Ješu, koji govore da se Isusov otac zvao Panthera, Pandera, Pandira i sl.

Međutim, kako znamo da je prema Epifaniju nadimak Josipova oca Jakova iz Matejevog rodoslova bio Panther, to proizlazi da bi on mogao biti Isusov fizički otac.

▪ Tekst Juliusa Afrikanusa,

kojeg je citirao Euzebije iz Cezareje u knjizi Crkvena povijest pod naslovom ”Navodno nesuglasje u evanđeljima u pogledu genealogije Krista”:

”Matej i Luka dali su nam u svojim evanđeljima Kristovu genealogiju drugačije, te su mnogi pretpostavljali da se oni prepiru jedan s drugim. Kao posljedica toga, od tada se svaki vjernik zbog nepoznavanja istine revno trudio da pronađe neko objašnjenje koje bi uskladilo ta dva odlomka: time je dopušteno i nama da o rečenom pitanju priložimo izvještaj koji je došao do nas, a koji je dao Afrikanus kojeg smo spomenuli malo prije u njegovoj poslanici Aristidesu, gdje je raspravljao o harmoniji genealogija u evanđeljima. Nakon odbacivanja mišljenja drugih kao usiljenih i obmanjujućih, on je prezentirao događaj koji je primio iz tradicije ovim riječima: “Pošto su imena koljena u Izraelu bila priznavana ili u skladu s prirodom ili u skladu sa zakonom prirode u pogledu nasljeđivanja zakonitog ploda ili u skladu sa zakonom uvijek kad bi drugi podigao dijete u ime (svog) brata koji je umro bez djece – jer jasna nada u uskrsnuće još nije bila dana da bi oni imali ondašnje ostvarenje budućeg obećanja vrstom uskrsnuća iz smrti – u namjeri da ime jednog koji je preminuo bude ovjekovječeno, budući da su neke od onih koji su umetnuti u rodoslovno stablo naslijedili prirodni potomci, kao sin oca, dok su drugi, premda rođeni od jednog oca, bili pripisani po imenu drugom; no spomen je učinjen od obojih, od onih koji su bili stvarni praočevi i onih koji su to bili samo po imenu.

Tako nijedno evanđelje nema u sebi grešku, jer jedno računa po prirodi a drugo po zakonu. Tako su jedna i druga, i linija potomaka od Solomona i onih od Natana bile uključene, podižući djecu onih bez djece ili iz drugog braka, tako da su iste osobe ispravno ubrojene da su pripadale u jedno vrijeme jednom a u drugo vrijeme drugom, te su, u jedno vrijeme (te osobe) bile navodni očevi, a u drugo vrijeme stvarni očevi. Tako su ta oba prikaza strogo istinita, te su došla dolje do Josipa sa zaista znatnom zamršćenošću, no još uvijek precizna.

Ali u namjeri da to što sam rekao može biti jasno, objasnit ću mijenjanje generacija. Ako računamo generacije od Davida preko Solomona, treći od kraja je Matan, koji je rodio Jakova, oca Josipa. No prema Luki, ako računamo preko Natana, sina Davidova na isti način, treći od kraja je Melki, čiji sin Eli je bio otac Josipa. Prema tome, Josip je bio sin Elija, sina Melkija.

Budući da je Josip bio osoba koju promatramo, to on mora biti prikazan kako je svaki koji je zapisan njegov otac, obojica, Jakov, koji je došao preko potomaka Solomona i Eli, koji je izveden preko Natana; prvo, kako su ta dva, Jakov i Eli bila braća, i drugo kako su njihovi očevi Matan i Melki, premda od različitih obitelji, deklarirani kao djedovi Josipa.

Matan i Melki oženili su se u neposrednom redoslijedu istom ženom, rodili djecu koja su bila potpuna braća, jer zakon nije zabranjivao udovici, razvedenoj ili zbog smrti njenog muža, da se oženi za drugog. Tada je Matan potomak Solomonov, sa Esthom prvo rodio Jakova. A kada je Matan umro, Melki, koji je bio potomak Natanov, iz istog plemena ali iz druge obitelji, oženio ju je kao što smo prije rekli i rodio sina Elija.

Tako ćemo naći da su dvojica, Jakov i Eli, premda su pripadali različitim obiteljima, bili braća od iste majke. Jedan od njih, Jakov, kada je njegov brat Eli umro bez djece, uzeo je ženu ovog drugog i rodio s njom sina Josipa, svog vlastitog sina po prirodi i u skladu s razumom. Zbog toga je također pisano: ‘Jakov rodi Josipa’. Ali u skladu sa zakonom, on je bio sin Elija, jer je Jakov, budući da je bio brat ovog drugog, podigao sjeme za njega.

Zato rodoslovlje trasirano preko njega neće ostaviti prazan prostor, koji evanđelist Matej u svom nabrajanju prikazuje ovako: ‘Jakov rodi Josipa’. No Luka, u drugu ruku kaže: ‘Bijaše – kako se držalo – sin Josi­pov, sin Elijev, sin Melkijev.’; te on nije mogao jasnije izraziti koljeno u skladu sa zakonom. A izraz: ‘rodi’ on koristi u svom rodoslovnom stablu od početka do kraja, protežući rodoslovlje unatrag do Adama sina Božjeg. A ta interpretacija nije neprikladan dokaz niti uzaludna pretpostavka.

Jer zaista rođaci našeg Gospodina prema krvi i mesu, htijući se hvalisati ili jednostavno želeći prenijeti činjenice, u oba slučaja, prenijeli su do nas slijedeći događaj: Neki idumejski pljačkaši koji su napadali grad u Palestini Askalon, odveli su otamo iz hrama Apolona koji je stajao blizu zidina, zajedno s drugim plijenom, Antipatera, sina hramskog roba koji se zvao Herod. Nakon što svećenik nije mogao platiti otkupninu za svoga sina, Antipater je bio odgojen prema običajima Idumejaca i kasnije se sprijateljio s Hirkanom, velikim židovskim svećenikom.

I pošto ga je Hirkan poslao kao ambasadora Pompeju, nakon što je vratio kraljevstvo koje je napadao njegov brat Aristobul, on je imao dobru sreću da bude imenovan za prokuratora Palestine. Ali pošto su Antipatera ubili oni koji su mu bili zavidni zbog njegove velike dobre sreće, naslijedio ga je njegov sin Herod, koji je kas-nije dekretom Rimskog senata postao kraljem Židova za vrijeme Antonija i Augusta. Njegovi sinovi bili su Herod i drugi tetrarsi. Te se činjenice također slažu s onim od Grka.

Ali kako su u arhivama do tog vremena bila čuvana rodoslovlja Hebreja isto kao i onih koji su vukli svoje porijeklo unatrag do prozelita, kao što su to bili Akior Amonit i Ruta Moapkinja, i onih koji su se miješali s Izraelcima te došli s njima iz Egipta, Herod, utoliko što porijeklo od Izraelaca nije pridonosilo ništa njegovoj prednosti (jer nije imao ni malo tog porijekla), te otkada je postao svjestan svog neznatnog porijekla, spalio je sve rodoslovne zapise, misleći da može izgledati da je plemenitog porijekla ukoliko nitko drugi neće moći iz javnih registara dokazati svoje porijeklo od patrijarha ili prozelita i onih koji su se miješali s njima, a koji su bili nazvani Georae.

Neki od brižnijih koji su imali privatne zapise njih samih, ili sjećajući se imena ili pribavljujući ih na neki drugi način iz registara, bili su ponosni na sami sebe da su sačuvali pamćenje na njihovo plemenito porijeklo. Između tih bili su oni već spomenuti, nazvani Desposyni, zbog njihove povezanosti s obitelji Spasitelja. Dolazeći iz Nazare i Kohabe (Cochaba), sela u Judeji u druge dijelove svijeta, oni su vukli prije navedeno rodoslovlje iz sjećanja i iz knjiga dnevnih zapisa toliko vjerno koliko je to bilo moguće.

Prema mom vlastitom mišljenju i svakog iskrenog čovjeka, nitko ne može pronaći bolje objašnjenje da li slučaj stoji ovako ili ne. I pustimo to neka miruje, premda ne možemo pronaći nijedno svjedočanstvo tome kao podršku, te nismo imali ništa bolje ili istinitije da ponudimo. U svakom slučaju, evanđelje prenosi istinu.” A na kraju iste poslanice dodao je ove riječi: “Matan, koji je bio potomak od Solomona, rodi Jakova. A kada je Matan bio mrtav, Melki, koji je bio potomak Natana, rodi Elija s istom ženom. Eli i Jakov bili su time braća iz iste maternice. Eli je umro bez djece, a Jakov je podigao sjeme za njega, rodeći Josipa, svog sina po prirodi, ali po zakonu sina Elija. Time je Josip bio sin obojice.”

Toliko od Afrikanusa. Podrijetlo Josipovo time je bilo postavljeno, a Marija je također virtualno prikazana da je bila iz istog plemena kao i on, jer u skladu s Mojsijevim zakonom, vjenčanje između različitih plemena nije bilo dozvoljeno. On je bio naredio da se svatko mora oženiti iz iste obitelji i porijekla, kako baština ne bi mogla prijeći iz jednog plemena u drugo. To bi moglo dostajati ovdje” (Euzebije iz Cezareje, Crkvena povijest I/7).

Dakle kod Afrikanusa imamo slijedeće rodoslovlje koje ćemo uspore-diti s rodoslovima Mateja i Luke:

Komentar: Prvo primjećujemo da Afrikanus (cca 160-240.) navodi dru-gačije rodoslovlje nego Luka, te kod njega otac Elija (Helija) nije bio Matat nego Melki. Iz toga proizlazi da je u njegovo vrijeme u evanđelju po Luki egzistiralo drugačije rodoslovlje nego ovo današnje, a koje je bilo u opticaju sve do vremena Euzebija iz Cezareje (cca 260-339.). Smatramo da Afrikanus ne bi mogao citirati to rodoslovlje da je u njegovo vrijeme u Lukinom evanđelju bilo navedeno drugačije rodoslovlje. Iz toga proizlazi da je netko poslije vremena Euzebija iz Cezareje mijenjao rodoslovlje u evanđelju po Luki, te da je takvo promijenjeno rodoslovlje, ono koje danas egzistira.

Možda se takvom izmjenom željelo omogućiti da se Josipov djed Matan iz rodoslova po Mateju može identificirati kao Josipov djed Matat  iz rodoslova po Luki, ili omogućiti da se ove navedene osobe lako mogu pronaći kod Josipa Flavija. Naime, kao što smo već naveli, u Židovskim starinama moguće je identificirati Josipa sina Elija/Helija iz rodoslova po Luki kao Josipa sina Ellemusa; Elija/Helija kao Ellemusa a Matata kao Mathiasa, sina Theophilusa, velikog svećenika i Josipovog rođaka (Židovske starine XVII, 6,4).

No vjerojatnije je da je Melki, Josipov djed iz rodoslova navedenog kod Afrikanusa, namjerno gurnut unatrag za dvije generacije u Lukinom rodoslovu, kako se ne bi mogla izvršiti njegova identifikacija sa Malikom (Malichus) koji je ubio Herodova oca Antipatera 40. g.pr.Kr. (Židovske starine XIV, 7 i 11) te je moguće da je upravo to bio razlog izmjene tog rodoslova. Naime, da bi se identificirali Josip i njegov otac Eli/Heli iz rodoslova po Luki kao Josip i njegov otac Ellemus u Židovskim starinama, nije nužno da se njihov rođak veliki svećenik Mathias, sin Theophilusa identificira kao Matat, otac Elija/Helija.

Dalje primjećujemo da Afrikanus navodi da je Josip bio Jakovljev fizi-čki sin i Elijev sin po zakonu. Matej izrijekom navodi da Josip, Jakovljev sin nije bio Isusov fizički otac, te je ispričao priču o Isusovom djevičan-skom rođenju. U Afrikanusovom slučaju, naziv Davidov sin nije mogao doći do Isusa genetskom linijom niti preko Josipa, sina Jakovljeva – jer Josip prema Mateju izrijekom nije bio Isusov fizički otac – niti preko Josipa sina Elijeva, jer Eli prema Afrikanusu nije imao fizičkog sina. Iz toga proizlazi da je naziv Davidov sin do Isusa mogao doći jedino preko  toga što je Josip Isusa pred židovskim religioznim i pred rimskim vlastima deklarirao kao svog sina.

▪ No u ovakvom identificiranju treba imati na umu da se Josip sin Elijev u Lukinoj genealogiji pojavljuje u drugo vrijeme nego Josip sin Jakovljev u Matejevoj genealogiji. Naime, rođenje prema Mateju dogodilo se najmanje dvije godine prije Herodove smrti, tj. 7. ili 6. g.pr.Kr., a rođenje prema Luki dogodilo se poslije Herodove smrti u vrijeme Kvirinijevog upravljanja Sirijom, što je prema mnogim istraživačima među koje spada i autor ove knjige, bilo 3. g.pr.Kr, dok je prema Josipu Flaviju to bilo 6. posl. Kr.! Ukoliko su oba prikaza rođenja u evanđeljima istinita, onda iz toga proizlazi da se u njima radilo o dva Marijina porođaja, u kojima je ona rodila dva različita djeteta u dva različita vremena, 7. ili 6. i 3. g.pr.Kr. Prvo bi dijete bilo Ivan Krstitelj, kojega je Marija rodila u tajnosti Zaharijinog i Elizabetinog doma te se njegovo rođenje pripisalo Marijinoj rodici Elizabeti, a drugo bi dijete bio Isus. Ovu ćemo tezu obraditi u slijedećem svesku Otvorenih pečata.

▪ Pri tome treba zapaziti da Talmud zna samo za jedan Mirijamin (Marijin) porođaj, što znači, ukoliko su bila dva porođaja, da je jedno ostalo sakriveno čak i od tadašnjih rabina, odnosno vjerskih vlasti.

▪ Dakle, ukoliko su bila dva Marijina porođaja, u kojima je ona rodila Ivana Krstitelja i Isusa u dva različita vremena, 7. ili 6. i 3. g.pr.Kr., postoji mogućnost da je otac prvog Marijinog djeteta bio (Jakov) Panthera, a drugog Josip; za prvog je jasno da Josip nije bio njegov fizički otac, a za drugog nije dokraja jasno da Josip nije bio njegov fizički otac. Međutim, pošto Talmud i drugi izvori navode da je Isusov tj. Jehošuin/Ješuov otac bio Panthera, Pandera, Pandira i tome slično, ostat ćemo na tezi da je otac oba Marijina sina bio Panthera.

▪ Ukoliko je to dakle bio slučaj, onda je jasno zašto je kasnije crkvena dogma krenula u pravcu određivanja da je Isus bio Marijin prvi i jedini sin, odnosno određivanja da je Marijino porođenje Isusa bilo djevičansko te da je Marija bila i ostala vazda djevica tj. da je bila djevica prije i poslije rođenja Isusa i da nikad s Josipom nije konzumirala brak: razlog je bio da se sakrije istina.

▪ Povijesni razvoj ideje o Marijinom stalnom djevičanstvu

Većina ranih kršćanskih pisaca prije kasnog III. stoljeća smatrala je da su Isusova braća i sestre navedene u evanđeljima prirodno rođena djeca u braku Josipa i Marije. To se zove Helvidijanski pogled, prema Helvidiju (rano IV. st.). Postoje dva izuzetka od toga: jedan je bio Papias (cca 70-163.), koji je u fragmentu X rekao da su Jakov, Josip, Šimun i Tadej (umjesto Jude) bili djeca Marije, žene od Kleofe ili Alfeja, sestre Marije majke Isusove, a drugi apokrifno Jakovljevo protoevanđelje iz II. stoljeća, u kojem je iznesena tvrdnja da su Isusova braća navedena u evanđeljima bila Josipova djeca iz njegovog prvog braka. Međutim, Euzebije iz Cezareje (rano IV. st.), u ”Crkvenoj povijesti” još uvijek citira rane kršćanske izvore koji navode ”Isusovu braću po mesu (tijelu)” tj. kao djecu Marije i Josipa (Crkvena povijest II. 23 i III. 19).

Poslije Milanskog edikta 313. i odobrenja postojanja crkve te Nikejskog koncila 325. koji se obračunao s arijanizmom, crkva je počela inzistirati da je ”Blažena Djevica Marija” bila vazda djevica, bez ikakvog seksualnog iskustva, zbog čega su Isusova braća i sestre trebali nestati kao takvi i postati njegovi rođaci.

Naučavanje o Marijinom ”stalnom djevičanstvu” jednostavno nije prona-đeno u Novom Zavjetu. Prvi koji je tu ideju 374. g. iznio, bio je kršćanski biskup i teolog Epifanije iz Salamine; kasnije je to prozvano Epifanijevski pogled. Epifanije se temeljio na Jakovljevom protoevanđelju te je iznio da su Jakov, Josip, Šimun i Juda i dvije sestre Marija i Saloma bili Josipova djeca iz prvog braka te da je Josip kao ekstremno star s Marijom ušao u brak  samo pro forma. Epifanijeva ideja o Marijinom ”stalnom djevičanstvu” potvrđena je na 2. Koncilu u Konstantinopolisu 553. g. i na Lateranskom koncilu 649. godine. Premda je ta ideja o Marijinom ”stalnom djevičanstvu” postala dio katoličke dogme, ona nikad nije postala subjekt neke deklaracije Rimske katoličke crkve.

Sveti Jerolim je pošao korak dalje te je iznio da je Josip također bio djevac bez ikakvog seksualnog isustva te da su Jakov, Josip, Šimun i Juda i dvije sestre bili samo Isusovi rođaci, nešto slično kao kod Papiasa. To je prozvano Jerolimski pogled.

▪ Znamo da preko Boga do Isusa nije mogao doći naziv Davidov sin, jer Bog nije fizički potomak Davidov. Zbog toga preostaje da je naziv Davidov sin, prema Matejevom rodoslovu, do Isusa mogao doći ili preko Jakova oca Josipovog kao eventualnog fizičkog oca Isusa ili preko Josipovog priznanja pred religioznim i civilnim vlastima da je Isus bio njegov sin. Međutim, to ne znači da je Josip za svojeg sina adoptirao nekog tuđeg, s njime rodbinski nepovezanog muškog potomka, nego da je za svojeg sina priznao sina svojeg brata, bratića ili njemu bliskog rođaka (npr. oca).

▪ Ovdje treba dodati slijedeće razmatranje: ako su Marija, njezin otac Heli/Eli i njegov otac Matat iz Lukinog rodoslova tj. Malko kod Afrika-nusa bili pripadnici Davidove dinastije, tj. ”potomci prinčeva i vladara” (Sanhe-drin 106a), onda preko identifikacije Josipa i Elija iz evanđelja kao Josipa i Ellemusa kod Josipa Flavija (Židovske starine XVII, 6,4) proizlazi da su Josip i Ellemus također bili pripadnici Davidove dinastije, a ne samo leviti.

▪ Ako sada Marijinu genealogiju iz Talmuda uvrstimo u Afrikanusovu genealogiju, onda proizlazi da su Josip i Marija bili ne samo bratić i sestrična – pošto su njihovi očevi Jakov i Eli bili polubraća, sinovi iste majke a Josipove i Marijine bake Esthe, s kojom je prvo Matan imao sina Jakova, a poslije Matanove smrti oženio ju je Melki te je s njom imao sina Elija – nego da su Josip i Marija istovremeno bili polubrat i polusestra, imajući istu majku, Elijevu ženu, te različite očeve: Marijin otac bio je Eli (Heli), a Josipov otac bio je Jakov.

▪ Panthera = pentheros, ženin svekar; Ben pentheros = sin svekra

Iz prethodnog proizlazi da je Jakov bio Marijina rodbina, sin Marijine bake Esthe, polubrat Marijinog oca Elija i Marijin polustric te ujedno otac njezinog zaručnika i kasnije muža Josipa, tj. Marijin svekar. Ovo nam je bitno radi određivanja značenja riječi panthera u smislu antičke grčke riječi pentheros (πενθερός) = ženin otac, tast, rod po tazbini, svekar (današnja grčka riječ za to je petheros, πεθερός). Jakov nije bio Marijin otac niti tast, ali je zato bio njezin rod po tazbini i svekar. Prema tome, Jakovljev sin s Marijom bio bi sin Marijinog svekra tj. ben pentheros, ben Panthera. Isti slučaj kao i kod Bar Kamze:

▪ Bar Kamza = Sin svekra; Ben pentheros = sin tog svekra; Ben Pandira = Isus Nazaren; Jakov Pantera = svekar od Marije, majke Isusove

Prednji tekst povezujemo s Bar Kamzom iz Talmuda (Gittin 55b -57a), čije smo ime također preveli kao ”Sin svekra” (Sin Pandire) tj. odredili ga kao Isusa Nazarena.

Naime ime Kamza vjerojatno je kombinacija sastavljena od riječi a) cham (khawm; Strong 2524) = tast, punac, svekar ili b) cham (khawm; Strong 2525) = vruć, žarki, vatren ili c) cham (khawm; Strong 2526) = Ham, sin Noe + zeh (zeh; Strong 2088) = taj. Ime Bar Kamza značilo bi prema tome a) Sin tog svekra tj. ako je Josip bio muž Marije, onda je Jakov/Pandira bio Marijin svekar. Otud bi Bar Kamza bio Bar Pandira, Sin Pandire ili b) Sin tog vatrenog. Vjerojatnije nam izgleda pod a), no u svakom slučaju smatramo da se ime Bar Kamza odnosi se na Isusa Nazarena.

▪ Preko Bar Kamze došlo je razaranje Jeruzalema i Hrama:

”Razaranje Jeruzalema došlo je preko Kamze i Bar Kamze, uništavanje Tur Malke došlo je preko kokota i kokoši; uništavanje Bethara došlo je kroz rupu od kože” (Gittin 55b).

Kad smo potražili odgovor na pitanje kako je došlo do razaranja Jeruzalema preko Bar Kamze, pronašli smo da je ”Bar Kamza unakazio gornju usnu žrtvenog trogodišnjeg teleta, ili, kako neki kažu, bjeloočnicu njegovog oka na mjestu gdje mi (Židovi) uračunavamo da je unakaženo, ali oni ne. Rabini su bili skloni da ga žrtvuju kako ne bi uvrijedili vladu. Reče im R. Zaharija b. Abkulas (I. st.): ”Ljudi će reći da su unakažene životinje prinesene na oltaru”. Oni tada predlože da ubiju Bar Kamzu kako on ne bi otišao i informirao (vladu) protiv njih, ali im R. Zaharija b. Abkulas reče: ”Da li onaj koji unakazi posvećene životinje treba biti pogubljen?” R. Johanan (180-279.) potom primijeti: ”Preko poniznosti (tj. neadekvatne i pretjerane savjesnosti u vršenju Zakona tj. zato što nisu žrtvovali unakaženu životinju) R. Zaharije b. Abkulasa, naša je Kuća (Grad) uništena, naš Hram spaljen, a mi sami protjerani iz naše zemlje”.

Iz toga proizlazi da su rabini ubili Bar Kamzu (Isusa) na sramotan način, dok se Bog zauzeo za stvar Bar Kamze, zbog čega je uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram.

Zbog čega smatramo da je to dobar zaključak? Da rabini nisu ubili Bar Kamzu, on bi bio živ i informirao bi Rimljane protiv njih; u tom slučaju Bar Kamza ne bi bio osramoćen i ne bi bilo razloga da uslijedi žestoka reakcija Boga protiv Židova tj. protiv Jeruzalema i Hrama. No u Talmudu piše da su ”oni osramotili čovjeka, jer Bog se založio za stvar Bar Kamze i uništio je Svoju Kuću i spalio Svoj Hram” (Gittin 57a) te da je ”razaranje Jeruzalema došlo preko Kamze i Bar Kamze”. Navedeno sramoćenje moglo se dogoditi jedino preko pogubljenja Bar Kamze na sramotan način, a žestoka akcija Boga protiv njih, njihova grada i njihova Hrama mogla je biti poduzeta jedino kao njegova osveta za taj njihov čin. Zbog toga smatramo da su rabini ubili Bar Kamzu na sramotan način te da je zbog toga uslijedila žestoka reakcija Boga.

Kad pogledamo tko je u realnosti bio pogubljen sramotnom smrću, dolazimo do Isusa koji je bio pogubljen sramotnom smrću razapinjanjem na križ. Iz toga smo zaključiti da se ime Bar Kamze odnosi na Isusa.

▪ Ovdje treba još jednom podvući da Jakov i Josip iz Matejeve genealogije nisu bili fizički potomci Davida preko Solomona, jer je ta loza bila prekinuta poslije Jehonije/Jekonije (Konije); u tu se lozu tada interpolirala Davidova loza preko Natana sa Salatielom/Šealtielom i Zorobabelom/Zerubabelom te su Jakov i Josip bili nasljednici te loze.

▪ Tome naoko proturiječi podatak iz Lukinog evanđelja da je Elizabeta bila Aronova roda (levitkinja), iz čega proizlazi zaključak da je i njena rodica Marija također bila levitkinja iz Aronova roda (Lk. 1:5 i 36). Međutim, prije smo vidjeli da se Davidova loza sa Zerubabelom i njegovim fizičkim sinom Jošuom a leviratskim sinom Josadeka, interpolirala u levitsku lozu velikih svećenika, te da je također Jošua kao Rhesa/Reza naveden u Lukinom rodoslovu. Nakon što je zadnji veliki svećenik Onija otišao u Egipat, u Lukinom rodoslovu navedeni su drugi leviti, Hasmonejci, počevši sa svećenikom Matatijom koji je bio iz Joaribova razreda (1 Mak 2:1).

▪ Josip je također bio levit kao Elijev sin po zakonu u Lukinom rodo-slovu. Taj Elije je Ellemus kod Josipa Flavija; kao što znamo, on ima rođaka velikog svećenika Mathiasa sina Theophilusa, te je kod Josipa Flavija naveden Josip kao sin Ellemusa i kao rođak tog velikog svećenika, koji je, umjesto Mathiasa, vjerojatno za prigodu nekog židovskog blagdana, kao veliki svećenik služio samo kroz jedan dan (Židovske starine XVII, 6,4).

Iz toga proizlazi slijedeća identifikacija: Josip levit sin Elija u Lukinom rodoslovu = Josip levit sin Ellemusa u Židovskim starinama.

▪ Ovo čitavo razmatranje dokazuje da se davidovska loza preko Natana  … Malkija/Nerija/Pedaje(Šealtiela)/Zerubabela i levitska veliko-svećenička loza koja je došla kroz Zerubabelovog fizičkog sina Jošuu/ Rezu/Rhesu uspjela direktno prenijeti sve do Matata, Elija i Josipa iz Lukinog rodoslova, odnosno do Mathiasa sina Theophilusa, njegovog rođaka Ellemusa i njegovog sina Josipa kod Josipa Flavija. Iz Lukinog rodoslova također proizlazi da je davidovska i levitska loza do Elija i Josipa prošla kroz Hasmonejce, levite Joaribovog razreda i vladare.

To temeljimo na slijedećem:

▪ Identifikacija članova hasmonejske dinastije i povijesnih osoba među precima Isusova

Naime, primjetili smo da se članovi hasmojejske dinastije Matatija, Jonatan s nadimkom Aphus (to je vjerojatno bio Josephus tj. Josip naveden kod Luke) i Aleksandar Janej, zatim druge povijesne osobe iz I st.pr.Kr.: Malikus, veliki svećenik Matihias, Ellemus i njegov sin Josip nalaze među Isusovim precima u rodoslovu po Luki: Matatija, Josip, Janej, Melki, Matat, Eli/Heli i Josip.

Flavije Josip prvo navodi Matatiju: ”Matatija koji je obitavao u Modinu, sin Ivana, sin Šimuna, sin Asamoneja, svećenik iz reda Joariba” (Židovske starine XII/6). To je navod koji se poklapa s knjigom Makabejaca: ”U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu” (1 Mak. 2:1). Zatim Flavije Josip detaljno opisuje povijest Matati-jinih sinova i njihovih potomaka, među kojima Jonatana, s nadimkom Aphus (Josephus kod Luke?) i Aleksandra Janeja, zatim u knjizi XIV/5 i 11,  piše o Maliku (Malichus), jednom od vođa otpora Židova protiv Rimljana i ubojici Herodovog oca Antipatera, a u knjizi XVII/6 govori o pobuni i događajima oko skidanja zlatnog orla sa Hrama pred skoru Herodovu smrt, u kojoj vjerujemo da se pojavljuju Eli/Heli (Ellemus), rođak velikog svećenika Mathiasa i njegov sin Josip, koje sve identificiramo u Lukinom rodoslovu preko Natana.

Mislimo da upravo ovo razmatranje može poslužiti kao gotovo jedini argument da su Hasmonejci imali davidovsko porijeklo.

U daljnjem tekstu reći ćemo nešto više o tri interpolacije u dva Isusova rodoslova:

d) TRI INTERPOLACIJE U DVA ISUSOVA RODOSLOVA

U 1. Poglavlju zaključili smo da su u dva Isusova rodoslova, po Luki i Mateju, izvršene dvije značajne interpolacije:

 1. Linija Lukina rodoslova koja je išla od Davida preko Natana i dalje … preko Malkija – Nerija – Pedaje (Šealtiela) – Zerubabela – Rhese (Jošua, leviratski sin Josadeka) … Matata – Elija – Josipa – do Isusa (Lk. 3:23-26).

U Lukinom rodoslovu s Nerijem, fizičkim sinom kraljevića Malkija (Lk. 3:27; Jer. 21:1; 38:6) i leviratskim sinom Maaseje (Jr. 51:59), a naročito sa Zerubabelom i Rhesom/Rašijem tj. Jošuom, Zerubabelovim fizičkim si-nom i leviratskim sinom Josadeka, davidovska genetska linija koja je došla preko Natana ušla je u levitsku genetsku liniju velikih svećenika koja je za-tim bila na vlasti u Judeji kroz Jošuine potomke sve do velikog svećenika Onije II. Zatim je levitska linija preko Makabejaca nastavljena sve do Isu-sa; zaista, mnoge od pripadnika Makabejaca koji su bili leviti Joaribovog razreda, vidimo u Isusovom rodoslovu po Luki (Matatija, Josip, Janej, (Malki), Matat, Ellemus/Eli/Heli i njegov sin Josip). (Lk. 3:23-26).

Time su se obojica, Jošua sin Josadeka/Zerubabela i Isus, mogli ubrojiti među levite.

Kako znamo da je očekivani prorok trebao biti levit, kao i Mojsije? Iz Jahvinih riječi koje je uputio Mojsiju, što je za Isusa naveo Filip i što je potvrdio sam Isus:

”Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! … Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom…” (Pz. 18:18-22).

”Filip nađe Natanaela i javi mu: ”Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta”’ (Iv. 1:45).

”Nato im (Isus) reče: ”To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano”. Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: “Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema’. Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor” (Lk. 24:44-49).

Međutim, za Josipa iz Lukinog rodoslova smatramo da je bio leviratski sin Elija, dok za Mariju smatramo da je bila fizička kćerka istog Elija, tj. kćerka Elija/Ellemusa/Elijakima/Joakima. Navedeni stav u vezi Josipa te-meljimo na zapisu Afrikanusa (Euzebije iz Cezareje, Crkvena povijest I/7), a stav u vezi Marije na Jeruzalemskom Talmudu (Hagigah 2:4), gdje se nalazi gene-alogija Marije kao kćerke Helijeve. Sukladno tom navodu u vezi Marije, u Babilonskom Talmudu za nju piše da ”je bila potomak prinčeva i vladara” (Sanhedrin 106a), baš kako je to ona navedena u Matejevom rodoslovu i kako je to prema Lukinom rodoslovu bio njezin otac Eli/Heli.

Također smatramo da je Josip u svojstvu levita – kao leviratski sin Elija u rodoslovu kod Luke – identičan Josipu, sinu Ellemusa i ujedno rođaku velikog svećenika Mathiasa sina Theophilusa kod Josipa Flavija. Eli je Ellemus, a Matat, otac Elija kod Luke možda je veliki svećenik Mathias sin Theophilusa. Zbog te je levitske linije Josip, umjesto tog Mathiasa koji je bio spriječen, mogao služiti kao veliki svećenik kroz jedan dan (Židovske starine, XVII, 6).

Zaključujemo da Lukin rodoslov odgovara davidovsko – levitskoj liniji Isusova rodoslova i vjerujemo da je prava svrha Lukinog rodoslova bila prikazivanje upravo te linije.

2. Genetska linija Matejeva rodoslova koja je išla od Davida preko Natana … Malkija – Nerija – Pedaje (Šealtiela) – Zerubabela – Abiuda … Matana – Jakova – Josipa (Marije) – Isusa

Druga interpolacija izvršena je iz Luking davidovskog rodoslova koji je išao preko Natana do Malkija i Nerija, u Matejev davidovski rodoslov koji je išao preko Solomona do Jekonije.

S Jekonijom je završila davidovska genetska linija koja je išla preko Solomona. Jahve je preko proroka Jeremije uputio riječ da Jeko-nija/Konija neće imati djece koji bi sjeli na prijestolje (Jr. 36:30), te da bi “Koniju sina Jojakimova, kralja judejskog, kad bi mu on bio pečatnjak na njegovoj desnici, on strgao s prsta“ (Jer. 22:24), dok je za Zerubabela rekao da će ga ”uzeti i staviti kao prsten pečatnjak na ruku” (gdje će trajno ostati), “jer tebe Zerubabele, sine Šealtielov izabrah” – riječ je Jahve nad Vojskama” (Hg. 2:23). To je značilo da će davidovska genetska linija koja je došla preko Solomona s Jekonijom prestati i nestati, dok će ona koja će ići preko Zerubabelovih potomaka trajno ostati prisutna pred Jahvom.

I zaista, preko Jekonijine adaptacije Nerijevog sina Šealtiela iz Lukinog rodoslova i njegove polubraće Pedaje i drugih, zatim dalje preko Zeru-babela, Šealtielovog sina po zakonu i fizičkog sina Pedaje, u davidovsku genetsku liniju koja je u rodoslovu po Mateju došla preko Solomona i bila prekinuta s Jekonijom, ušla je davidovska genetska linija koja je u rodoslovu po Luki došla preko Natana; ona je nakon Jekonije nastavila dalje Matejev rodoslov i došla je do Jakova i Josipa.

Međutim, problem kod prenošenja davidovske genetike od Josipa do Isusa u Matejevom rodoslovu je taj što je Josip u tom rodoslovu izričito naveden da nije bio Isusov fizički otac: ”A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako: Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti” (Mt. 1:18-19).

Kako je onda Davidova genetika došla do Isusa? To je jedino mogla doći preko Josipova oca Jakova (Pantere), ili preko nekog drugog iz istog rodoslova jer je Isus prihvaćen kao sin Davidov preko Josipa kao njegov sin po zakonu, a Josip ne bi prihvatio nekog stranog sina, koji ne bi bio rodbinski povezan s njim, za svog leviratskog sina.

 3. Treća je interpolacija između dva rodoslova izvršena s Josipom, fizičkim sinom Jakova iz Matejevog rodoslova, koji je kao leviratski sin Elija naveden u Lukinom rodoslovu

To smo upravo razmatrali kroz analizu teksta Juliusa Afrikanusa.

Zaključak

Zbog svega toga smatramo da je genetska linija od Davida  do Isusa došla slijedećim redom: David – Natan …. Melki – Neri – Pedaja – Zerubabel – Abiud … Jakov – Isus.

e) KONSTRUKCIJA MATEJEVOG RODOSLOVA

 Ovako izgleda Matejev rodoslov koji ide od Abrahama do Isusa:

”Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Pereza i Zeraha. Perezu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.

Davidu bivša žena Urijina rodi Solomona. Solomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.

Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja” (Mt. 1:1-17).

Pogledajmo to u tabeli:

Vidimo da je Matejev rodoslov sačinjen na bazi broja 14, koji je dvostruki broj sedam te da se razlikuje od Lukinog rodoslova. To je očito za Mateja bio važan broj.

Drugo što primjećujemo to je ovo: da bi četrnaest osoba bilo u Matejevu rodoslovu poslije progonstva iz Babilona, moramo u rodoslov uvesti i Mariju. To što su oboje, Josip i Marija bili stavljeni u ovaj rodoslov, to je važan podatak jer je kroz njih oboje prošlo davidovsko dinastičko pravo do Isusa: kroz Josipa zato, jer je pred zakonom priznao Isusa za zakonitog sina, iako nije bio njegov fizički otac, a kroz Mariju zato, jer je netko prije Josipa iz Matejevog rodoslova, smatramo Jakov, bio fizički otac Isusa. Marija se po ženskoj dinastičkoj liniji ovdje ne bi mogla svrstati, zato, jer joj je otac bio Heli/Eli iz Lukinog rodoslova; prije bi se trebala svrstati u Lukin rodoslov, ali nje tamo nema zato jer u Bibliji nigdje nema ženskog rodoslova, niti ima primjera da su muška dinastička prava prošla samo kroz žensku liniju.

Usprkos toga, neki istraživači danas nastoje dokazati upravo takav prijenos dinastičkih prava na mesijanski naslov u slučaju Isusa.

Današnja teorija o dolasku Isusovih prava na mesijansko pomazanje kroz Mariju

Za razliku od našeg istraživanja, mnogi današnji teolozi Novog Zavjeta spremni su prihvatiti pretpostavku da se Matejev kompletni rodoslov odnosi na Josipov rodoslov, kroz koji zbog Jekonijinog prokletstva nisu mogla doći Isusova prava na naziv Mesija i Davidov sin, te da se Lukin rodoslov odnosi na Mariju, kroz koju su ta prava došla. Pri tome, današnja teorija uzima u obzir podatak iz Talmuda o Mariji kao kćerki Helijevoj. Ta teorija glasi ovako:

▪ Kod Luke, Isusova rodoslovna linija trasirana je unatrag do Boga. Luka u 3:23 nije rekao da je Isus bio sin Josipov, nego da se ”držalo da je sin Josipov”. Matej je u 1:16 rekao da je Josip bio sin Jakovljev, jer ‘Jakov rodi Josipa’, a Luka da je Josip bio sin Helija ili Elija; no treba primijetiti da nije rekao da je Heli rodio Josipa. Ne može se biti sin dva oca prirodnim putem: zbog toga današnja teorija smatra, kao i Afrikanus, da je Josip bio sin Helijev samo po zakonu, dok je Jakovljev sin bio po krvi i mesu; štoviše, pošto čitava Lukina genealogija ne upotrebljava termin ‘rodi’, današnja teorija smatra da se kod Lukine genealogije radi o sinovima po zakonu, a da se kod Matejeve genealogije radi o fizičkim sinovima.

Nakon toga dolazi se do drugog problema: čak ako je Marija bila Davidov ženski potomak iz Lukinog rodoslovlja, kroz nju kao ženu ne bi moglo proći Isusovo pravo na Davidovo prijestolje kao i na naslov Mesija (Pz 21:16). Zato da bi to pravo prošlo, koristi se u objašnjenju malo poznato pravo iz Br. 27, vezano na slučaj Selofhada i njegovih kćeri. Pošto se tamo navodi da je Selofhad umro bez sina, njegov je posjed trebao biti pridodan njegovoj braći. No njegove su kćeri zatražile od Mojsija da im prenese posjed njihova oca. Mojsije je to iznio pred Jahvu, koji je to odobrio i štoviše utvrdio to kao izuzetak od zakona: ‘Nadalje, reci Izraelcima: Kad koji čovjek umre, a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer. Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći…’ (Br. 27:8-11). Time je Jahve odredio da baština može ići i kroz žensku liniju, uz dva uvjeta: da nema muškog potomka u obitelji (Br. 27:8), te da se ženski potomak mora udati unutar njenog plemena (Br. 36:6).

Na osnovu toga presedana današnji teoretičari pokušavaju dokazati da su kroz Mariju prošla mesijanska prava na Isusa. Ti se teoretičari pozivaju na to, što u Novom Zavjetu kao ni u popratnoj kršćanskoj i drugoj literaturi nema podataka da je Marija imala braće, te to što se udala unutar njenog plemena za Josipa. U tome nalaze razlog za dvije odvojene genealogije kod Mateja i Luke. Obje genealogije pokazuju da i Josip i Marija dolaze iz istog plemena Juda, čime su ispunili uvjet dat zakonom (Br. 36:6). Prema njima, razlog navođenja dviju genealogija bio je taj da se utvrdi kako Isus, budući da je došao djevičanskim začećem kroz Marijinu liniju po Luki, liniju koja na sebi nema Jekonijino prokletstvo kao Josipova linija po Mateju, ima mesijansko pravo na Davidovo prijestolje.

Komentari o današnjoj teoriji:

– Prvo treba ponoviti, da prema Jeremiji, Jekonija nije imao djece, te da se u tome očitovalo Jekonijino prokletstvo; zbog toga smo dalje zaključili da je Šealtiel iz Solomonove genealogije po Mateju, bio Jekonijin sin samo po zakonu, dok je bio fizički sin Nerijev iz Natanove genealogije po Luki. Na osnovu toga dalje smo zaključili da je Solomonov fizički rodoslov poslije Jekonije prekinut te da se sa Šealtielom u Solomonov rodoslov interpolirao fizički rodoslov po Natanu. Ovakvo zaključivanje kod drugih autora do sada nismo vidjeli da se  uzima u obzir, te današnja teorija pogrešno pretpostavlja da Matejeva genealogija pokazuje neprekinutu fizičku liniju Davidovih potomaka, bez obzira na Jekonijino prokletstvo

– Drugo što treba primijetiti, to je da oba rodoslova od Davida do Abrahama imaju četrnaest od petnaest imena patrijarha identičnih ili se poklapaju. Zbog toga iste te osobe ne mogu u jednom rodoslovu biti nečiji fizički sinovi i očevi, a u drugom sinovi i očevi po zakonu. To diskvalificira pretpostavku današnje teorije da se čitav rodoslov po Luki odnosi na sinove po zakonu.

– Zatim treba ponoviti uvjet: da bi se Isus mogao zvati Davidov sin ili da bi ga drugi tako mogli tako titulirati te da bi mogao postati Mesija, on je morao biti direktni Davidov potomak po krvi i mesu po muškoj liniji (2 Sam. 7:12-13, Rimlj. 1:3, Dj. 2:30-31), a također je i Marija morala biti iz Davidove kuće isto kao i Josip. Budući da Josip u Matejevoj genealogiji nije bio Isusov otac, te pošto današnja teorija pogrešno pretpostavlja da se kompletan Lukin rodoslov odnosi na sinove po zakonu, ta teorija uvjet fizičkog kontinuiteta očeva i sinova želi nadomjestiti kontinuitetom kroz Mariju, koja je prema Talmudu bila kćerka Elija, odnosno Helija iz Lukinog rodoslova.

– Dalje treba reći, da se kroz žensku liniju mogu prenositi prava nasljedstva, ali ne i naziv Davidov sin, za što je potrebna direktna muška linija nasljeđivanja gena, odnosno danas bi se reklo neprekinuta linija Y kromozoma.

– Kako dakle današnja teorija polazi od pogrešne pretpostavke da se cijela Lukina genealogija odnosi na sinove po zakonu, koji nemaju fizičku vezu s Davidom – onda prema toj teoriji niti Marija, koja dolazi iz Lukine genealogije i kojoj je otac Helije iz iste genealogije također samo sin po zakonu – nema fizičku vezu s Davidom.

Na temelju svega toga zaključujemo, da današnja teorija počiva na pogrešnim premisama i da donosi pogrešne zaključke te da ni u kom slučaju prava na naziv Davidov sin i na mesijansko pomazanje nisu mogla proći kroz Mariju na njenog sina Isusa. Osim toga današnja teorija uopće ne pokušava odgovoriti na pitanje: tko je bio Isusov fizički otac? Isto tako ta teorija ne odgovara na pitanje zašto je Marija kod Mateja navedena u društvu žena problematična morala? Također ne odgovara na pitanje od kuda je Marija Aronovog roda, Levijevka?

 f) KONSTRUKCIJA LUKINOG RODOSLOVA

Ovako izgleda Lukin rodoslov koji ide od Adama do Isusa:

”Isusu je na početku njegova djelo­vanja bilo otprilike trideset godina, a – bijaše – kako se držalo – sin Josi­pov, sin Helijev, Matatov, Levijev, Melkijev, Janejev, Josipov, Matatijin, Amosov, Nahumov, Heslijev, Nagajev, Maatov, Matatijin, Semejev, Josekov, Jodin, Joananov, Rezin, Zorobabelov, Šealtielov, Nerijev, Melkijev, Adijev, Kozamov, Elmadamov, Herov, Isu­sov, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levi­jev Simeonov, Judin, Josipov, Jona­mov, Elijakimov, Melejin, Menin, Ma­tatin, Natanov, Davidov, Jesejev, Obedov, Boozov, Salin, Naasonov, Aminadabov, Adminov, Arnijev, Esromov, Faresov, Judin, Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Tarin, Nahorov, Saru­gov, Ragauov, Falekov, Eberov, Salin, Kainamov, Arfaksadov, Semov, Noin, Lamekov, Matuzalin, Henokov, Ja­redov, Malaleelov, Kainamov, Eno­sov, Setov, Adamov, Božji” (Lk. 3:23-33).

Pogledajmo to još jedamput u tabeli:

Prvo primjećujemo da je Adam u Lukinoj genealogiji bio prvi Božji sin te da je Isus u toj genealogiji po redu bio sedamdesetsedmi Božji Sin. Ovdje se nalazi biblijski broj 77, što smatramo da nije slučajno (brojevi na bazi sedmice jesu: 7, 7+7=14, 7×7=49, 7×10=70, 70+7=77, 70×7=490, 7x7x7x=343, 70x7x7=3.430. Na bazi broja sedam načinjen je tjedan od sedam dana, subotni ciklus od sedam godina, subotna godina kao sedma godina, subotni ciklus od sedam puta sedam godina te jubilarna godina kao prva nakon sedam subotnih godina itd. Deset zapovijedi sadrže tri zapovijedi koje reguliraju odnose ljudi prema Bogu i sedam zapovijedi koje reguliraju odnose među ljudima. Od proročanstava koje barataju sa sedmicama, najpoznatije je Danijelova Objava o sedamdeset sedmica, iako smatramo da bi to proročanstvo adekvatnije trebalo nazvati Objava o sedamdeset sedam. Kod Mateja smo također primijetili rodoslovlje na bazi broja sedam.

Zbog toga ćemo kasnije potražiti Isusa kao sedamdeset sedmog Božjeg Sina u Danijelovoj Objavi o sedamdeset sedam (sedamdeset sedmica) i tamošnjem Pomazaniku koji će biti pogubljen.

Drugo, Luka je relativizirao pojam Božji sin. Kod njega su Adam i svi muški potomci Adama, tj. svi muškarci na zemlji, Božji su sinovi. Ako se to analogno primjeni i na žene, onda zaključujemo da su svi su ljudi na zemlji djeca Božja, potomci Adama i Eve, koji su bili prvi ljudi koje je stvorio Bog na svoju sliku i priliku.

g) NAVOD IZ EVANĐELJA KOJI NEGIRA ISUSOVO ZA-KONITO ZAČEĆE I UPUĆUJE NA NJEGOVO VANBRAČNO PORIJEKLO

Za razliku od Luke i Ivana, Marko ne zna za Isusova oca:

“…u sinagogi mnoštvo se slušatelja zanijelo i pitalo: ‘Odakle njemu ovo? Kakva li mu je mudrost dana? Kakva li čudesa čini svojom rukom? Zar nije ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Ju­din i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?“‘ (Mk. 6:2-3)

Izraz “sin Marijin” uz nenavođenje oca, kvalifikacija je, prema nekima, Isu-sovog vanbračnog porijekla. U mnogim kulturama, kao i u židovskoj, neka je osoba bila poznata prema svojem patronimu tj. imenu oca, čak i u slučaju da je otac bio mrtav. Ako se naprotiv ne navodi nečiji otac nego samo majka, onda to znači da se osobi ili nije mogao odrediti otac ili da otac nije bio poznat osobi koja je to navodila. Na osnovu toga zaključujemo 1) da Marku nije bio poznat Isusov otac ili 2) da Marko nije htio Josipa zbog nekog razlo-ga odrediti kao Isusovog oca ili 3) da je Markov tekst došao do nas djelo-mično promijenjen ili nepotpuno preveden. Također treba reći da Marko, kao jedini od sinoptičkih evanđelista, ne spominje djevičansko rođenje.

Za razliku od Marka, Matej i Luka prilikom istog događaja u Nazaretu prenose slijedeće izjave tamošnjih ljudi:

“Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama? Odakle mu sve to? ” (Mt. 13:54-56) i “Nije li ovo sin Josipov? “ (Lk. 4:22)

Osim toga, sudeći prema Isusovom odličnom poznavanju Zakona, Proroka i Pisma, treba reći da je Isus bio izvrsno educiran te da je sasvim sigurno morao proći farizejsku obuku kroz koju je do njega došao Hillelov utjecaj koji se ogleda u njegovoj najvažnijoj doktrini: “Ljubi Gospodina Boga svo­ga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe!”. Znanje kakvo je imao Isus, sigurno je primio kroz dugotrajno obrazovanje, a dugotrajno obrazovanje mogao je dobiti samo imućni mladić; zbog toga Isusa ne bi mogli identificirati kao siromašnog tesara ili sina siromašnog tesara, jer takav ne bi mogao dobiti onakvo obrazovanje kakvo je imao Isus. Za Josipa bi se uvjetno moglo reći da je bio tesar (kako se to prikazuje u crkvenoj ikonografiji), premda grčki izraz tekton, koji je upotrijebljen u originalnom grčkom tekstu, također znači i: radnik; zanatnik; rukotvornik, osobito s drvom; graditelj, osobito brodova; kipar i umjetnik (Grčko-hrvatski rječnik, str. 919). U skladu s ovim našim razmišljanjem, Pavao za Isusa kaže da je bio bogataš (2 Kor. 8:9).

h) JEHOŠUA, JEŠU, ISUS: ”KOPILE I SIN PRELJUBNICE”, ”SIN BLUDNICE”, ”SIN SLUŽBENICE GOSPODNJE” ”SIN SLUŠKINJE JAHVINE”

Već smo naveli da je ▪ Isus kod Celza naveden kao kopile i sin preljub-nice (I. XXXII); da je ▪ Jehošua/Ješu u Toledot Ješu začet kao ”kopile” za vrijeme Mirijamine menstruacije. No iako Mirijam nije izvršila preljub jer je u mraku mislila da to njezin zaručnik Johanan navaljuje, Ješu je kasnije u Toledot Ješu proglašen da je ”kopile i sin preljubnice”; zatim da je ▪ Isus/Ješu u Talmudu opisan kao ”nezakonit i začet za vrijeme menstruacije” (Kallah 1b), isto kako je opisan u Toledot Ješu. Također je R. Akiba rekao da je on ”kopile i sin preljubnice” (Kallah 18b); a isto tako je ▪ R. Papa (oko 300-379.) primijetio: ”To je ono što ljudi kažu: ‘Ona koja je bila potomak prinčeva i upravitelja, bludničila je s drvodjeljama”’ (Sanhedrin 106a); dok je ▪ Shimon ben Azzai rekao: ”Pronašao sam knjigu genealogija u Jeruzalemu i pisalo je: ‘Taj i taj’ (peloni) čovjek, kopile je i sin preljubnice”’ (Yebamoth 49b).

▪ Identificirali smo da je Isus u Talmudu naveden pod imenom Bar Kamza. Pošto to ime u prijevod glasi Sin tog svekra, to bi značilo de je Isus bio sin Marije i njenog svekra.

▪ Prema Luki, Marija je pitala anđela: “Kako će to biti (da ću ja zanijeti i roditi) kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk. 1:31-35). ▪ Prema Mateju, Marija je začela Isusa prije nego što se sastala sa svojim zaruč-nikom Josipom, zbog čega ju je Josip potajice želio napustiti. ▪ Činjenica je da je Marija kod Mateja navedena u društvu žena koje su sve imale neki seksualni krimen: to su bile Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba (Mt. 1:1-6), iz čega se zaključilo da je i Marija, kao ostale ovdje navedene žene, imala neki seksualni krimen zbog čega ju je Matej smjestio u društvo tih žena.

▪ Tertulijan je, u De Spectacullis, gl. XXX, govorio o Isusu kao sinu prostitutke: ”To”, reći ću, ”to je taj drvodjeljin ili bludničin (prostitutkin) sin, taj prekršilac subote, taj Samaritanac i opsjednuti demonom! …”. Također je ▪ Sv. Jerolim 374. g. u pismu Heliodoru pisao slično kao i Tertulijan te je Mariju naveo kao bludnicu: ”To je taj sin radnika i bludnice …”.

▪ Međutim, Marija je samu sebe nazvala službenicom Gospodnjom što joj daje potpuno drugačiju kvalifikaciju od do sada navedenih: ona je rado prihvatila da začne i rodi prema prorocima prorokovanog sina Davidovog i Sina Božjeg (tj. Mesiju, Danijelovog Kneza Pomazanika), koji je trebao doći u skladu s Danijelovim kalendarom iz Objave o sedamdeset sedmica. I došao je. Drugi su Mariju pogrešno shvatili kao preljubnicu i bludnicu, ali ona to nije bila: ona je bila službenica Gospodnja koja je ponovila ulogu Ane (1 Sam. 1:9-10) i ulogu Sluškinje Jahvine (Ps. 116:1-16), i to se njoj uračunava na slavu i diku sve do dana današnjega.

i) POSTUPAK JEHONANA IZ TOLEDOT JEŠU, CELZO-VOG DRVODJELJE I JOSIPA

 ▪ U Toledot Ješu je Jehonan, da bi izbjegao sramotu što mu je njegova zaručnica Mirijam, kako je sumnjao, začela s Josipom Pantherom, on je pobjegao u Babilon i tamo uzeo prebivalište.

▪ Kod Celza je trudnu Isusovu majku ”otjerao njezin suprug, drvodjelja po zanatu, zato jer je bila osuđena za preljub” (I. XXVIII).

▪ Prema Luki i Mateju, Marija je začela Isusa prije nego što se sastala sa zaručnikom Josipom, zbog čega ju je on potajice želio napustiti (Mt. 1:19).

▪ Prema Luki anđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti i roditi sina kojemu treba nadjenuti ime Isus: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja”. Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk. 1:31-35). Ne kaže se osjemeniti, nego osjeniti (zasjeniti).

▪ Međutim, suprotno od Jehonana i Celzovog drvodjelje, Josip nije napustio ili otjerao svoju zaručnicu Mariju, kako je to prvobitno namjeravao, nego ju je na intervenciju anđela Gospodnjeg zadržao: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih”. (Mt. 1:20-21).

▫ Znamo da je Bog duh (Iv. 4:24), koji nema niti tijelo, niti kosti (Lk. 24:39), niti genetiku, zbog čega on nije mogao biti fizički otac Isusa. Izrazi “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega zasjeniti” i “Ono što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga” odnose se na začeće osobe koja je po Duhu Svetom davno prije preko proroka prorokovana da će doći, jer je Duh Sveti govorio po prorocima.

Zbog toga se postavlja realno pitanje: zašto Josip nije napustio ili otjerao Mariju? Smatramo zato jer je saznao čije ona dijete nosi (nekog njemu rodbinski bliskog, vjerojatno dijete njegova oca Jakova Pantere), što ga je odvratilo od namjere da je napusti.

Takovog je Isusa, smatramo rodbinski povezanog s njim, Josip kasnije priznao za svojeg (leviratskog) sina pred Zakonom te su svi Isusa smatrali za Josipovog sina.

j) DAVIDOV SIN I SIN BOŽJI

Da bi Isus bio punopravni Davidov potomak, morao se roditi preko legalne muške linije kao Davidov fizički potomak ili kao Davidov potomak po leviratskom zakonu (dakle kao sin nekog Josipovog bliskog rođaka, ali koji je također bio Davidovov potomak), a ne preko ženske linije. O Davidovim potomcima govori tekst u knjizi Samuelovoj u kojem je Jahve rekao Davidu slijedeće:

”I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski, ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda” (2 Sam. 7:12-16).

Iz prethodnog se vidi da se prvi dio Jahvinog obećanja odnosi na Solomona, jer je on sagradio Dom imenu Jahvinom te da će Solomon biti oboje: Davidov fizički potomak koji će se roditi od njegovog tijela te istovremeno sin Božji, dok će mu Jahve istovremeno biti otac. Iz ovoga dalje proizlazi da naziv sin Božji, koji se ovdje odnosi na Solomona, nikako ne treba shvatiti da je Solomon bio Božji sin u fizičkom smislu, odnosno da mu je Jahve bio fizički otac – jer Solomon je bio fizički sin Davida i Bat Šebe – nego da za taj naziv treba potražiti drugačije objašnjenje.

Naime Ps. 2:7 govori da je Davidov izdanak tj. budući Mesija postao Sin Božji danom kad je bio pomazan za Mesiju, kralja. Iz toga proizlazi identifikacija: Pomazanik tj. Mesija = Sin Božji, Sin Svevišnjega.

Drugi dio Jahvinog obećanja govori da će, ukoliko Jahve ukloni Solomonove potomke sa kraljevske vlasti, umjesto njih vladati neka druga grana Davidovih potomaka, ali da će u svakom slučaju Davidova kuća i njegovo kraljevstvo dovijeka trajati pred Jahvom. Ovo je važno zbog dva dva Isusova rodoslova, od kojih jedno ide preko Solomona a drugo preko Natana i koji se međusobno miješaju i isprepliću.

David je također bio Božji sin i to prvorođenac, tj. prvi kralj u Davidovoj dinastiji, što se ogleda u Psalmu:

”On će me zvati ‘Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega‘.

A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta” (Ps. 89:27-28).

O Isusu koji će se roditi kao Davidov potomak govori ev. po Luki:

”Evo, ‘ti ćeš začeti i roditi Sina’ komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kra­ljevstvo njegovo neće imati svršetka” (Lk. 1:31-33).

Rodoslov kod Matije započinje ovako: ”Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova” (Mt. 1:1), iz čega proizlazi da je od Abrahama preko Davida do Isusa došla neprekinuta linija nasljeđivanja (i došla je, ali na način da je s Jekonijom Bog uklonio Solomonove potomke sa kraljevske vlasti te je umjesto njih uveo drugu granu Davidovih potomaka, onih preko Natana. Što se tiče Jahvinog obećanja danog Davidu: ”Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda” treba reći da su Davidova kuća i njegovo kraljevstvo došli do Isusa, a kroz crkvu koju je on utemeljio traju do danas), dok kod Luke toga nema sa sigurnošću: ”Isus … bijaše – kako se držalo – sin Josipov… sin Davidov” (Lk. 3:31).

k) ISUS JE KAO I MARIJA, BIO POTOMAK DAVIDOVSKE DINASTIJE

 ▪ U Talmudu piše: R. Papa (oko 300-379.) je primijetio: ”To je ono što ljudi kažu: ‘Ona koja je bila potomak prinčeva i upravitelja, bludničila je s drvodjeljama”’ (Sanhedrin 106a).

▪ Prema Talmudu, Ješu je bio povezan s kraljevskim dostojanstvom (=melkot, Sanhedrin 43a).

▪ Prema Toledot Ješu kraljica Saloma bila je s Ješuom povezana po krvi: ”Pozovite ga ovdje da mogu razumjeti optužbu”. Ali ona je mislila da ga spasi od njihovih ruku, jer je s njim bila povezana po krvi”.

▪ Prema Toledot Ješu Isus je za Davida rekao da je ”David, moj praotac”.

▪ Prema ev. po Mateju i po Luki, u dva navedena rodoslova Isus je bio ubrojen u davidovsku dinastiju, iako se nije vidjela izravna fizička linija, jer mu Josip nije naveden kao fizički otac, nego samo otac pred zakonom. Također, Isusa su Židovi oslovljavali sa ”Isus sin Davidov”, a to ne bi mogli kad on ne bi bio pripadnik davidovske dinastičke linije.

▪ Prilikom naviještenja Mariji, anđeo je također za njega rekao: ”On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja” (Lk. 1:32-33).

▫ Sin Svevišnjega = Sin Božji = Mesija (Ps. 2:7 ).

▪ Također je Petar u Djelima rekao da je Isus bio potomak Davida:

”Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjeg dana. Ali on kako bijaše prorok i kako je znao da mu je Bog uz prisegu obećao podići jednog od njegovih potomaka na njegovo prijestolje, rekao je u proročkom predviđanju o uskrsnuću Mesije: ‘Niti je on ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo‘. Njega je, tj. Isusa, Bog uskrisio”. (Dj. 2:30-32)

▪ Apostol Pavao također je smatrao da je Isus bio potomak Davida kroz genetsku mušku liniju, odnosno da je: ”po tijelu, rođen od potomstva Davidova” (Rim. 1:3; 2 Tim. 2:8). U grčkom originalu upotrijebljena je za izraz potomstvo grčka riječ sperma. Ta se riječ također prevodi i kao sjeme ili izdanak.

▪ Isto tako u Poslanici Hebrejima, Pavao (ili vjerojatnije da je autor bio Apolon), rekao je slijedeće: ”Bjelodano je naime, da je naš Gospodin izašao iz Judina plemena, za koje Mojsije govoreći o svećenicima ništa ne reče” (Heb. 7:14) Pošto je David prema rodoslovu iz Biblije pripadao Judinom plemenu, onda je i Isus, kao Davidov potomak, automatski pripadao tom plemenu.

l) ISUSOVO, JEHOŠUINO/JEŠUOVO IME

▪ Jakov u svojoj oporuci kaže da će se Mesija zvati ”Jahvin spas”: ”U spas tvoj se, Jahve, uzdam!” (Post. 49:18):

▫ Spas Jahvin = Jehošua, Jošua, Isus. To je ime korišteno u evanđeljima

▪ U Lukinom evanđelju anđeo Gabrijel prije začeća navijestio je Mariji da će roditi sina kome treba nadjenuti ime Isus: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus …” (Lk. 1:30-31 i 35). To je bio onaj isti anđeo Gabrijel koji je proroku Danijelu navijestio Kneza pomazanika koji treba biti pogubljen (Dn. 9:26).

▪ U Matejevom evanđelju anđeo Gospodnji rekao je Josipu da ono ”što je u njoj (Mariji) začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus” (Mt. 1:20-21).

▪ Ime Isus je Jehošua (tj. Jahvin spas ili Jahve spašava), Jošua, Iesous (grč.), Iesus ili Jesus (lat.), Isus (hrv.).

▪ U evanđeljima je za Isusa korišteno samo njegovo osobno ime Isus, ali i njegova opisna imena: Sin Davidov, Sin Svevišnjega, Sin Božji (=Mesija), Krist (=Mesija).

▪ U knjizi Contra Celsum (178.) on se naziva Isus sin Pantherasa.

▪ U Tosefti (189.) on se zove Ješu sin Pandire (Pandere) (Chullin 2:22-24):

▫ ”Jednom se dogodilo da je R. Elazara ben Damah ugrizla zmija i došao je Ja’akob iz sela Sechania da ga ozdravi u ime Ješu ben Pandire, ali R. Jišmael nije mu to dozvolio” (Tosefta, Chullin 2:23).

▫ Međutim, iako je priča u Toseftu zapisana 189. godine, događaj iz priče dogodio se oko 90. godine, što znači da su Isusa u ono vrijeme nazivali Isus sin Pandere. Tako su ga zvali tj. Isus sin Panthere najmanje do vremena knjige Contra Celsum (tj. od cca 90. do 178.), kad je njegovo ime tamo tako zapisano. Pošto je Tosefti 189. godine zapisano da je on zove Ješu sin Pandire (Pandere), iz toga proizlazi da je Isusovo ime u židovskoj literaturi poslije 178. a prije 189. promijenjeno u Ješu.

▪ U Toledot Ješu Mirijam je rodila sina i nazvala ga Jehošua, prema bratu svoje majke (dakle, nosio je isto ime Jehošua kao i Isus). Nakon nekoliko godina, vijećnici Sanhedrina bili su uvrijeđeni što dječak Jehošua nije pokrio glavu dok je prolazio pokraj njih, te im se također nije poklonio prema dolje nego je samo dodirujući čelo pozdravio glavnog. Zbog toga su oni obznanili da je kopile i sin preljubnice, proglašujući mu time da nije primjereno da uđe u zajednicu te su mu nadjenuli ime Ješu, označujući time da njegovo ime i sjećanje na njega zaslužuje da nestane

▪ Ime Ješu nije skraćenica od Jehošua, jer bi to bilo ime Ješua. Ime Ješu je akronim za formulu Y‘mach Sh‘mo V‘Zichro(no) koja znači ”neka se njegovo ime i sjećanje izbriše”, što označava želju članova Sanhedrina da ”njegovo ime i sjećanje na njega zaslužuje da nestane”.

▪ U Talmudu je taj akronim za njega naveden u Sanhedrinu 43a.

▪ U Talmudu on se zove Isus (Avodah Zara gl. 2 ) odnosno Isus Nazaren (Abodah Zarah 17a; Sanhedrin 107b fusnota br. 17) i Ješu (Sanhedrin 43a) odnosno Ješu HaNotzri tj. Ješu Nazaren (u fusnoti br. 34 Sanhedrina 43a piše: ”MsM. dodaje Nasarean”):

▫ ”Jednom se dogodilo da je zmija ugrizla Ben Damu, sina sestre R. Jišmaela, i došao je Jacob rodom iz Kefar Sekanije da ga ozdravi, ali mu R. Jišmael nije to dozvolio”. Za Jakoba u fusnoti br. 4 piše da je on bio: Učenik Isusa, v. supra p. 85, n. 3 (Abodah Zarah 27b, fusnota br. 4, Soncino).

m) UČITELJ ISUSA, JEHOŠUE, JEŠUA

▪ U Toledot Ješu, Jehošuin/Ješuov učitelj zove se Elhanan.

▪ U Talmudu je Ješuov učitelj R. Joshua b. Perahjah, nekadašnji nasi Sanhedrina koji je pred Janejevim progonom farizeja oko 80. g.pr.Kr. morao pobjeći u Egipat (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a). R. Joshua b. Perahjah ekskomunicirao je Ješua (Isusa) jer je: ”Isus Nazaren prakticirao vračanje i odveo Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17). Međutim ime R. Joshue b. Perahjahe je pogrešno, jer on živio cca 100 godina prije Isusa Nazarena.

▪ Iz Babilonskog Talmuda vidi se da je Isus bio rabinski student, ali da je zastranio na loš put: ”Neka ne proizvedemo sina ili učenika koji bi se obeščastio kao Isus Nazaren” (Ber. 17b; Sanh. 103a).

▪ U apokrifnom Evanđelju Isusovog djetinjstva, pogl. XX. kao Isusov učitelj (rabi) naveden je Zakej; on je trebao podučavati mladog Isusa da nauči čitati. Zakej je u evanđeljima naveden kao nadporeznik i čovjek vrlo niskog tjelesnog rasta, zbog čega se on, da bi vidio Isusa, morao popeti na smokvu. Isus je očito dobro poznavao bogatog Zakeja, a i ovaj njega, jer su se radosno susreli kao prijatelji: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” On žurno siđe i primi ga sav radostan’’. Tada je Isus s učenicima boravio u njegovoj kući (Lk. 19:1-10), a Zakej je odmah polovicu svoga imanja darovao siromasima (tj. esenima, Osey ha Torah).

n) ODLAZAK U EGIPAT I KORIŠTENJE MAGIJE

▪ U evanđelju po Mateju, Josip i Marija pobjegli su s malim Isusom u Egipat kako bi ga spasili od Herodova progona (Mt. 2:13-15).

▪ Kod Celza je Isus, zbog toga što je bio siromašan, našao posao sluge u Egiptu i tamo stekao određene magijske moći (I. XXVIII).

▪ U Talmudu je Ješu zajedno sa svojim učiteljem R. Joshuom b. Perahjahom otišao u Egipat (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a).

Tamo se Isus klanjao cigli (glinenom kipu). ”Pokaj se” reče mu on (R. Jo-shua b. Perahjah). On (Isus) odgovori: ”Upravo sam naučio od tebe: onome koji griješi i uzrokuje drugima da griješe nije dozvoljen čin pokajanja”. A učitelj reče: ”Isus Na-zaren prakticirao je vračanje i odveo je Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17).

Ta se kvalifikacija navodi kao razlog za Ješuovu egzekuciju u veče Pashe (Sanhedrin 43a; Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19).

▪ U Talmudu piše: ”To je naučavano: R. Eliezer je rekao mudracima: ‘Zar nije Ben Stada donio vračanje iz Egipta pomoću ureza na svome mesu (tj. tetoviranjem na koži)?’ ‘On je bio budala’, odgovorili su oni ‘a budala ne može pružiti dokaz”’. Zatim u fusnoti 19 slijedi već citirani navod: ”Da li je on bio sin Stade, sigurno da nije bio sin Pandire? R. Hisda reče: Suprug je bio Stada, ljubavnik je bio Pandira” (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19).

o) JEŠUOVA EKSKOMUNIKACIJA IZ ZAJEDNICE

▪ U Toledot Ješu vijećnici Sanhedrina rekli su da je Ješu kopile i sin preljubnice, te su trubljenjem 300 truba to obznanili, proglašavajući mu time da nije primjereno da uđe u zajednicu. Nakon toga takva je Ješuova kvalifikacija ponovljena mnogo puta u Toledot Ješu.

▪ U Talmudu je R. Joshua b. Perahjah ekskomunicirao Ješua navodeći da je: ”Isus Nazaren prakticirao vračanje i odveo Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17) te je Ješuova ekskomunikacija označena trubljenjem 400 trumpeta (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a).

p) ISUSOV, JEHOŠUIN / JEŠUOV GRIJEH I KAZNA NA OVOME SVIJETU

▪ Prema evanđeljima, Sanhedrin je utvrdio da je Isus zaslužio smrt zato jer je izrekao hulu da je on Božji sin, Mesija, Pomazanik (Mt. 26:66), te je za tu hulu prema Tori trebao biti kamenovan do smrti (Lz. 24:16).

Zašto je to bila hula po njihovu mišljenju? Zato jer Isus službeno nije bio pomazan za Mesiju. Naime, veliki svećenik ga nije pomazao, a jedino je on imao pravo izvršiti obred pomaznja, nakon čega bi Pomazanik imao pravo nazivati se Mesija, Božji sin. Pošto Isus službeno nije bio pomazan za Mesiju, a na pomazanje Duhom na Jordanu oni se uopće nisu obazirali i nisu ga priznavali, iz toga je po njihovom rezoniranju proizlazilo da Isus nema pravo nazivati se Mesija, Božji sin. A pošto je Isus sebe upravo tako nazivao, to je bila hula za koju je u Tori bila predviđena kazna smrti kamenovanjem.

Međutim, Sanhedrin nije kamenovao Isusa, nego su ga poslali Pilatu na suđenje pod drugom optužbom i tek nakon Pilatove osude Isus je bio razapet tj. obješen na drvo križa. Termin ‘obješen’ odnosio se na razapinjanje kako se to podrazumijeva u Djelima: ”Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo’’ (Dj. 5:30).

▪ Prema Celzu, Isus je osuđen i pogubljen zato što je ”skupivši oko sebe 10 ili 11 osoba ozloglašenog karaktera, vrlo zlih sakupljača poreza i mornara, išao s njima od mjesta do mjesta i zadobivao (sredstva) za svoj život na sramotan i nametljiv način” (I. LXII).

▪ Prema Toledot Ješu, Jehošua/Ješu je prvo bio kamenova do smrti. Tad su mudraci naredili da ga objese na drvo; međutim, kako ga niti jedno drvo nije moglo držati,  obješen je na stabljiku kupusa.

▪ Prema Talmudu, Ješu (Jeshu HaNotzri tj. Ješu Nazaren) trebao je biti kamenovan, međutim u tekstu ne piše da je to bio izvršeno; u svakom slučaju on je bio obješen u veče Pashe u Jeruzalemu, zato jer je ”upotrebljavao vračanje i naveo Izrael na otpadništvo”. On je bio mesith’ (=zavodnik), o kome razmatrajući Pismo kaže: ”Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga nego ga ubij!” (Sanhedrin 43a).

▪ Prema Talmudu, Ben Stada tj. Ben Pandira bio je obješen u Lyddi zato jer je bio zavodnik u idolatriju: ”I to su oni uradili Ben Stadi u Lyddi, oni su ga objesili u veče Pashe. Ben Stada je bio Ben Pandira’ …” (Sanh. 67a, fusn. 12).

▪ Prema Talmudu, Bar Kamza je, smatramo, bio pogubljen na sramo-tan način, zbog čega se Bog zauzeo za stvar Bar Kamze te je u osveti uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram; u svakom slučaju preko Bar Kamze došlo je do razaranja Jeruzalema i njegova Hrama (Gittin 55b-57a).

Kad pogledamo tko je u realnosti bio pogubljen na sramotan način, dolazimo do Isusa koji je bio pogubljen sramotnom smrću razapinjanjem na križ te smo zaključili da se literarno ime Bar Kamze odnosi na Isusa.

Da smo to dobro tako zaključili, to potvrđuje slijedeća identifikacija: Preko Bar Kamze došlo je do razaranja Jeruzalema i njegova Hrama = Isus Nazaren ”bio je uzrok uništenja Izraela”.

r) STAROST ISUSA

 ▪ R. Hanina je rekao (kraj III/poč. IV. st.): ”To (koliko je Balaam tj. Isus bio star) zaista nije navedeno, ali budući da je pisano: ‘Krvavi i varalice neće doživjeti polovicu svojih dana’ (Ps. 55:24), (iz toga slijedi da) je bio trideset i tri ili trideset i četiri godine star”. On (min) odvrati: ”Ti si ispravno rekao. Osobno sam vidio Balaamovu kroniku u kojoj se navodi: ‘Hromi Balaam bio je trideset godina star kad ga je ubio Phinehas razbojnik”’.¹³⁾ (Sanhedrin 106b).

Mi smatramo da Isus nije bio star 30, 32 ili 33 godine, nego da je u vrijeme raspeća i ustajanja od mrtvih imao 31,5 godina.

s) PROKLETSTVO UPUĆENO BALAAMU TJ. ISUSU

 ▪ Belo’-am (Biloam) = bez ljudi [tj. Balaam (ili Isus) neće imati udjela zajedno s drugim ljudima u budućem svijetu koji će doći poslije uskrsnuća] → ”Isusu Nazarenu (Ješui HaNotzriju), neka kosti budu smrvljene u prašinu” (Maimonides) tj. da mu kosti a tako i tijelo više nikad ponovo ne može biti sastavljeno, kako on ne bi mogao uskrsnuti, tako da Isus (kao i Balaam) ne budu imali udjela u budućem svijetu koji će doći poslije uskrsnuća.

š) ISUSOVA KRIVICA ZBOG KOJE SU GA TALMUDSKI RABINI SMJESTILI U GEHENU (PAKAO) ZAJEDNO S TITOM I BALAAMOM

Isus Nazaren (pod imenom Bar Kamza tj. Bar ili Ben Pandira) bio je osramoćen (sramotnom smrću na križu). No Bog se založio za njegovu stvar te je uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram što se ostvarilo u I. Židovskom ratu. (Gittin 55a-57a). Time se zapravo realiziralo mnogo starije proročanstvo Danijela 9:26 o razaranju Grada i njegovog Svetišta nakon pogubljenja Kneza Pomazanika.

A Isus Nazaren prikazan je u paklu zajedno s Titom i Balaamom zbog slijedećeg:

▪ Balaam je prouzročio da Izrael bude uvučen u bludničenje s Midjan-kama, jer su (”žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu”, Br. 31:16), zbog čega se Izrael osramotio s Baalom peorskim. Zbog toga je Jahve planuo gnjevom na Izraela te je pomrlo 24.000 Izraelaca (Br. 25:1-9).

▪ Isus Nazaren je pod imenom Bar Kamza u Talmudu optužen da je zbog njega ”Bog uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram”. Zbog njegove sramotne smrti na križu planuo je Jahve gnjevom na Izraela, zbog čega je prema Josipu, za vrijeme čitavog rata pomrlo ili poubijano 1.100.000 Židova, dok ih je, poslije osvajanja Jeruzalema, u ropstvo odvedeno 97.000 (Židovski rat, VI, 9,3).

Tit je prema ovome bio samo izvršitelj Jahvina gnjeva, dok je Isus Nazaren kriv zbog toga što je Bog, založivši se za njegovu stvar, postao gnjevan na Izrael, nakon čega je ”uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram”. Zbog toga su obojica stavljeni u pakao.

Iz toga slijedi identična paralela zbog čega su Balaam i Isus u paklu: Balaam je prouzročio Jahvin gnjev i pomor Izraela – Isus Nazaren je pod imenom Bar Kamza kriv zbog toga što je Bog, založivši se za njegovu stvar, postao gnjevan na Izrael, nakon čega je ”uništio Svoju Kuću i spalio Svoj Hram”. Zbog toga su obojica u paklu.

▪ Zbog toga je Isus u Talmudu ponegdje naveden pod imenom Balaam (‘Billa’am’) tj. kao ”onaj koji je razorio/upropastio/uništio ljude”; zatim pod imenom Ješu, što je akronim za formulu Y‘mach Sh‘mo V‘Zichro(no) koja znači ”neka se njegovo ime i sjećanje izbriše’, koji je ”bio zavodnik i naveo Izrael na otpadništvo” (Sanhedrin 43a) te da je pod optužbom ”Isus Nazaren prakticirao je vračanje (stvarao je čuda vračanjem) i odveo je Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17).

t) ISUSOVI GRIJESI I KRIVICA PREMA MAIMONIDESU

Maimonides taksativno navodi sve zamjerke koje on, a isto tako i modreni judaizam zamjera Isusu i kršćanstvu:

▪ ”Ako on (Mesija, kralj) nije uspio do te mjere (da pažljivo razmatra Toru i vrši njezine Zapovijedi, da prisili sav Izrael da hoda (putem Tore) te ispuni sve pukotine u njihovom obdržavanju (Tore), da se bori se u Božjim ratovima, da sagradi Hram na njegovom mjestu i sakupi raseljene sinove Izraelove) ili je bio ubijen, on sigurno nije bio Mesia za kojeg Tora kaže da ga čekamo.

Danijel je također prorokovao o Isusu Nazarenu (Ješua HaNotzri) koji je tvrdio da je on Pomazanik (Krist) i koji je bio osuđen na smrt osudom suda … Može li biti veći kamen spoticanja od tog (Isusa)? Jer svi su proroci rekli da će Pomazanik osloboditi Izrael i okupiti njihove prognanike te ih ojačati u ispunjavanju Tore, dok je ovaj prouzrokovao ubijanje Izraelaca mačem i raspršivanje njihovog ostatka, te njihovo ponižavanje  i promjenu Tore, te je prouzrokovao da većina svijeta pogrešno štuje drugog boga a ne Gospodina.

… Sve te stvari o Ješui Nazarenu (Ješua HaNotzri), i Jišmaelitu (Muhamedu), koji je ustao poslije njega, namijenjene su samo da utru put za Kralja Pomazanika i da podjednako pripremi čitav svijet da zajedno slavi Boga kako  je rečeno: “ Jer tad ću izmijeniti govor narodima (dat’ ću narodima čiste usne), da svi mogu zazivati ime Jahvino i da ga svi štuju (rame uz rame) kao jedno rame‘ (Sef. 3:9).“‘

(Maimonides, Mishneh Torah, Hilchos Melachim 11:4, necenzurirana verzija, 1180.).

 ▪ “… Nakon toga podigla se nova sekta koja je kombinirala dvije metode, naime, osvajanje i kontroverze zajedno, jer se vjerovalo da će takav postupak biti učinkovitiji u brisanju svakog traga židovske nacije i vjere. To je, dakle, rezultiralo svojatanjem proročanstava  i utemeljivanjem nove vjere  suprotne našoj Božanskoj vjeri te natjeca-njem da ju je isto tako dao Bog. Time se nadalo da će to izazivati sumnju i stvoriti zbrku, jer je jedna (vjera) suprotstavljena drugoj i obadvije pretpostavljeno proizlaze iz Božanskog izvora, što bi vodilo do uništenja obje religije. …

Prvi koji je usvojio ovaj plan bio je Isus Nazaren, neka njegove kosti budu smrvljene u prašinu. On je bio Židov jer mu je majka bila Židovka, iako je njegov otac bio poganin. Jer u skladu s principima našeg zakona, dijete rođeno od Židovke i Nežidova ili od Židovke i roba legitimno je (Yebamot 45a). Isus je samo figurativno nazvan nelegitimno dijete. On je naveo ljude da vjeruju da je on prorok poslan od Boga da razjasni zbunjenosti u Tori te da je on Mesija kojeg su predskazali svaki i svi vidi-oci. On je tumačio Toru i njezine zapovijedi na takav način da je to vodilo u njihovo sveukupno poništenje, u ukidanje svih njezinih zapovijedi i kršenje njezinih zabrana.  Mudraci, blaženog sjećanja, budući da su postali svjesni njegovih planova prije nego što se njegov ugled raširio među našim ljudima, odmjerili su prikladnu kaznu za njega.

Daniel je već aludirao na njega kad je predskazao pad zloga i heretika među Židovima, koji će nastojati uništiti zakon, prisvajajući proročanstvo za sebe, tvoreći prividnosti u čuda i tvrdeći da je on Mesija, kao što je to napisao, ‘također će djeca bestidnika u tvojem narodu činiti drskosti prisvajajući proročanstvo, ali oni će pasti‘”…

… Vi znate da notzrim (nazareni, kršćani) pogrešno pripisuju čudesne moći Isusu Nazarenu (Ješua HaNotzri), neka mu kosti budu smrvljene u prašinu, kao što su uskrsnuće od mrtvih i ostala čuda. Čak ako bismo ih zbog argumenta priznali, ne bismo trebali, zaključujući pomoću njih, biti uvjereni da Isus je Mesija. Jer mi možemo donijeti tisuću ili otprilike toliko dokaza iz Pisma da to nije tako čak niti s njihove točke gledišta. Doista, hoće li (zaista) netko svojatati taj položaj za sebe, osim ako ne želi da načini od sebe predmet općeg ismijavanja?”

(Halkin, Abraham S., ed., and Cohen, Boaz, trans. Moses Maimonides’ Epistle to Yemen: The Arabic Original and the Three Hebrew Versions, American Academy for Jewish Research, 1952, pp. iii-iv).

u) TALMUDSKI RABINI ZNALI SU DA SE NEŠTO KRIVO UČINILO 40 GODINA PRIJE RAZARANJA HRAMA (OSUDILI SU ISUSA NA SMRT ZBOG HULE I PREDALI GA PILATU POD DRUGOM OPTUŽBOM DA GA ON OSUDI I KAZNI SMRĆU)

▪ R. Zaddok je postio četrdeset godina u htijenju da Jeruzalem ne bude uništen,

ali nije uspio u svojoj nakani. Iz toga proizlazi da je R. Zaddok znao da uništenje dolazi;

▪ Crvena vuna nije ostala bijela, što znači da Jahve nije oprostio grijeh naroda;

▪ Zapadna svjetiljka nije gorjela, što znači da je nestalo Božanske Prisutnosti u Izraelu;

▪ Vrata Hrama otvarala su se od sebe sve do vremena kad ga je R. Johanan b. Zakkai ukorio govoreći:

“Hekal, Hekal (Hrame, Hrame) zašto nas plašiš? Mi znamo da si predodređen da budeš uništen. Jer o tebi je prorokovao Zaharija Ben Iddo (Zah. 11:1): ‘Otvori svoja vrata, o Libanone, i vatra će pojesti tvoje cedrove'” (Yoma gl. 4 ili Yoma 39b).

To sve ukazuje da se četrdeset godina prije razaranja Hrama i Jeruzalema tj. 30. godine I. stoljeća dogodilo nešto (osuda i smrt Isusova) što je aktiviralo navedene predznake uništenja Hrama.

v) TALMUDSKI RABINI ZNALI SU DA JE ISUS UMRO I USKRSNUO OD MRTVIH

 ▪ R. Simeon b. Lakish (prva pol. III. st.) je rekao: ”Jao onom tko učini sebe živim (koji sebe oživi) uz pomoć Božjeg imena” (Sanhedrin 106a).

Iz teksta Talmuda proizlazi da je R. Simeon b. Lakish znao (a s njim i drugi rabini) da je Isus uskrsnuo uz pomoć Božjeg imena.

 z) TALMUDSKI RABINI ZNALI SU (ILI SU PREDOSJEĆALI) DA JE ISUS BIO DANIJELOV KNEZ POMAZANIK, ALI IM JE (ZBOG RAZLOGA DA SE NE DOKAŽE TAKVA IDENTIFIKACIJA) GLAS S NEBA ZABRANIO IZRAČUNAVA-NJE DOLASKA KNEZA POMAZANIKA

▪ Ovo smo prethodno dobro obrazložili te nema potrebe da još jednom isto ponavljamo.

 ž) LJUDI IZ I. STOLJEĆA ZNALI SU DA MESIJA TREBA DOĆI I BITI POMAZAN ZA MESIJU U GODINI KAD JE IVAN KRSTITELJ POČEO KRSTITI (LJUDIMA PRATI NJIHOVE GRIJEHE) TJ. 27/28. GODINE 

▪ Svećenici, leviti i farizeji iz Isusova vremena došli su Ivana upitati da li je on Krist (Mesija), Ilija ili (neki drugi) prorok, što znači da su očekivali onovremeni dolazak obojice, Ilije i Mesije.

Ivan je također prepoznao Isusa kao Sina Božjeg (tj. kao Mesiju) i kao Jaganjca Božjeg (Izaijinog Slugu Patnika), dok su ga njegovi učenici prepoznali kao Mesiju o kome su pisali Mojsije i Proroci:

”A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist (Mesija)” Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.” Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori:

“Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija”.

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist (Mesija), ni Ilija, ni Prorok?” Ivan im odgovori: “Ja krstim (perem ljudima grijehe) vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.” To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (to je Izaijino jagnje kojeg će voditi na klanje, Iz. 53:7).  To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer bijaše prije mene!”

“Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izra-elu.” I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla da krstim vodom reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim (Duh Sveti = Duh Gospodnji).’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji (Sin Božji = Mesija tj. Pomazanik).”

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” (Jaganjac Božji=Izaijin Sluga Jahvin Patnik, Iz. 52:13-15 i 53:1-12).

Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”.

Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!” Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta” (Iv. 1:19-45).

▪ Da je Isus bio pomazan za Mesiju Duhom Gospodnjim, to je on sam potvrdio u Nazaretu:

”I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje,     vid slijepima, na slobodu pustiti potla-čene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: “Nije li ovo sin Josipov?” (Lk. 4:16-22).

▪ Da je Isus bio Mesija kojeg se očekivalo, to je on sam potvrdio Ivanovim učenicima nakon svojih čudotvornih djela:

▫ ”A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Isus im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene” (Mt. 11:2-6).

▫ ”Sve to (Isusova djela) dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika i posla ih Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: “Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'”

Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. Tada im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene” (Lk. 7:18-23).

 ▪ Smatramo da bi navedene događaje trebalo ovako datirati:

▫ U 27. godinu trebalo bi datirati početak djelovanja Ivana Krstitelja;

▫ U 27. godinu trebalo bi datirati prorokovano pomazanje Danijelovog Svetog nad Svetima za Kneza Pomazanika;

▫ U 27. godinu bi trebalo datirati Isusovo pomazanje Duhom Gospodnjim u obliku goluba za Mesiju na Jordanu;

▫ U 28. godinu bi trebalo datirati Isusov nastup u sinagogi u Nazaretu;

▫ U 28/29. godinu trebalo bi datirati Isusova čuda i odgovor Ivanovim učenicima.

 

Prethodno / Slijedeće

Sadržaj sv. 5