TOLEDOT JEŠU
Glava 1: Ješuovo porijeklo
Godine 671. četvrtog tisućlječja (od postanka svijeta)1) u danima kralja Janeja2) Izraelu se dogodila velika nesreća.
■ —————————–
Komentar: 1) Godini 3671. hebrejskog lunarnog kalendara odgovara 90/89. godina gregorijanskog kalendara.
2) Kralj Aleksandar Janej vladao je od 103-76. g.pr.Kr.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Tamo je bio određeni dokoni i bezvrijedni razvratnik po imenu Josip Panthera1) iz palog plemena Juda. On je bio čovjek dobre figure i rijetke ljepote, ali je provodio vrijeme u pljački i razuzdanosti. On je živio u Betlehemu judejskome. U neposrednoj blizini živjela je udovica koja je imala kćer po imenu Mirijam.2)
■ —————————–
Komentari: 1) U drugim verzijama Toledot Ješu, Josip Panthera navodi se kao Josip Pandera, a u verziji Hulderich kao ben Pandera. Kraus je to u kompilaciji spojio kao Josip ben Pandera. Kad se sjetimo Epifanijeva po-datka da je Panther bio nadimak Josipova oca Jakova, proizlazi da je ime Josip ben Pandera identično imenu Josip ben Jakov (Panther) iz evanđelja.
▪ U Tosefti je on naveden kao Pandera (Chullin 2:22-24).
▪ U Talmudu se on naziva Pandira (Shabbath 104b), Pandera (Sanhedrin 67a 104b), Panthyra (Avodah Zarah, gl. 1).
▪ U nekim varijantama Toledota Pandera je vojnik.
▪ Kod Celza je on vojnik imenom Pantheras.
2) Mirijam je Marija u evanđeljima.
▪ Kod Celza je majka Isusova bila ”siromašna seljakinja koja je zarađivala za svoj život predenjem u izvjesnom židovskom selu”.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Majka je tu kći bila zaručila za vrlo krijeposnog, nježnog i pobožnog mladića po imenu Johanan. Tada se dogodilo to da je Josip slučajno prošao pokraj vrata Mirijam te ju je vidio. Tad je počeo gajiti bezbožnu ljubav prema njoj. Tako je on išao amo-tamo oko tog mjesta, a na kraju mu majka reče: ”Što vas čini tako mršavim?” On odgovori: ”Ja sam ludo zaljubljen u Mirijam”. ”Tada”, reče majka, ”ne bih vam odrekla milost; vidite ako je ona spremna i činite s njom što hoćete”. Poštujući njezin savjet Josip Panthera prolazio je često pokraj kuće, ali nije pronašao prikladno vrijeme sve do jedne subote navečer, kad je slučajno nađe kako sjedi pred vratima. Onda je ušao u kuću s njom i oboje su sjeli u spavaonicu u blizini vrata, jer je ona mislila da je to njezin zaručnik Johanan.
■ —————————–
Komentar: Taj Jehonan je u nekim varijantama iz kuće Davidove.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Bilo je to veče uoči subote, kad je pijan prošao kroz njezina vrata i ušao k njoj. No ona je u svome srcu mislila da je to njezin zaručnik Johanan; ona je sakrila svoje lice i bilo ju je sram što ju je zagrlio; ali ona mu reče: ne diraj me, jer ja sam u svojoj odvojenosti. On se nije obazirao na to niti na njezine riječi, nego je navaljivao. Ona je začela s njim.
■ —————————–
Komentar: Prema ovome, Ješu je bio začet za vrijeme Mirijanine menstruacije. No ona nije bila kriva za to, jer je mislila da je to njezin zaručnik Johanan i nije začela svojom voljom.
▪ Kod Celza je Isus začet zbog preljubništva njegove majke s vojni-kom Pantherom.
▪ U Talmudu je on naveden kopile i sin preljubnice koja ga je začela za vrijeme menstruacije. Talmud navodi priču u kojoj su preko trga prolazili neka mlada žena i mladić nepokrivene glave (ime im se ne navodi). Rabini su to promatrali i komentirali: prema R. Eliezeru mladić je bio kopile, prema R. Jošui sin žene u njezinoj odvojenosti (menstruaciji) a prema R. Akibi oboje, kopile i sin žene u njezinoj odvojenosti. Na upit R. Akibe to je žena potvrdila R. Akibi:
”Kad sam se uputila u svoju svadbenu odaju ja sam bila u svojoj odvojenosti i moj se suprug držao podalje od mene. Ali moj paranyph (=najbolji prijatelj mog muža) došao je do mene i s njim sam imala sina”. Tako je dječak bio oboje, kopile i sin ni-ddah (=žene u menstruaciji). Zbog toga su oni rekli: Velik je R. Akiba u tome da je osramotio svoje učitelje (R. Eliezera i R. Joshuu). U istom satu oni su rekli: ”Blago-slovljen je Bog Izraela koji je otkrio svoju tajnu R. Akibi ben Josepha” (Kallah 18b).
9 R. Akiba je umro oko 135. godine te iz Talmuda proizlazi da se gornji događaj dogodio potkraj I. stoljeća. Ako je u ovoj priči riječ o Ješu i Mirijam odnosno o Isusu i Mariji kako se uobičajeno smatra, onda to zna-či da je u Talmudu priča namjerno krivo datumski i neistinito prikazana.
▪ U Talmudu piše da je bio ”nezakonit i začet za vrijeme menstruacije” (Kallah 1b (18b)).
▪ Činjenica je da u genealogijama u evanđeljima Isusov otac nije jasno naveden. U ev. po Mateju Isusov otac uopće nije naveden nego samo majka (Mt. 1:16), dok u ev. po Luki otac nije jasno naveden: ”Bijaše on – kako se smatralo – sin Josipov” (Lk. 3:23).
▪ ”R. Papa reče: Ona koja je bila potomak prinčeva i vladara, bludničila je s drvodjeljama” (Sanhedrin 106a). Prema ovome Marija je bila iz davidovske dinastije te je imala seks s više drvodjelja; pripadnika davidovske dinastije?
▪ Činjenica je da je Marija u evanđeljima navedena u društvu žena koje su sve imale neki seksualni krimen. To su bile Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba (Mt. 1:1-6). Tamara se pravila bludnica i tom je prilikom s Judom začela Pereza i Zeraha; Rahaba je bila bludnica koja je Salmi rodila Boaza; Ruta se uvukla u krevet Boazu, zavela ga i s njim tako začela Obeda; Bat šeba je s Davidom načinila preljub i s njim je začela Solomona.
▪ ”R. Shimon ben Azzai (prva trećina II. st.) je rekao: ”Pronašao sam knjigu genealogija u Jeruzalemu i pisalo je: ‘Taj i taj’ (peloni) čovjek je kopile i sin preljubnice”’ (Yebamoth 49b).
▪ ”Da li je on bio sin Stade, sigurno da nije bio sin Pandire?” R. Hisda (um. 320.) je rekao: ”Suprug je bio Stada, ljubavnik je bio Pandira”. ”Ali nije li suprug bio Pappos b. Judah?” – ”Ime njegove majke je bilo Stada”. ”Ali njegova majka bila je Mirijam, megaddela nashaia (=žena cvijet, ili prema nekima: uvijačica ženske kose) – To je kao što smo rekli u Pumbaditi: Ona je bila nevjerna (satath da/aram. = otišla ukrivo) njezinom suprugu” (tj. počinila je preljub)” (Shabbat 104b, necen-zurirana verzija, fusnota br. 19).
9 R. Pappos b. Judah bio je suvremenik R. Akibe b. Josepha i on je zaista imao ženu koja mu je bila nevjerna te je nju zaključavao u kuću svaki put kad bi išao iz kuće (Gittin 90a).
9 Aramejski izraz ”satath da” znači ”otići ukrivo”.
a) Megaddela nashaia
Izraz ”megaddela nashaia” ili prema drugima ”megedala nashaia” ili ”mgadela nashaia” možda znači ”uvijačica ženske kose” ”ona koja uvija kosu”; ponegdje se taj izraz u Talmudu pogrešno prevodi kao ”ženska frizerka” (engl. the women’s hairdresser) što pogrešno navodi da joj je to bilo zanimanje. No prema tekstu u Talmudu preljubnice ili bludnice bile su nazivane ”uvijačice ženske kose” i ”ženske frizerke”.
Pokušat ćemo shvatiti ovo opće prihvaćeno rješenje prijevoda kroz kombinaciju etimologija riječi: ”mgillah” (Strong 4040) = ”uvijati, frkati; ”dallach” (Strong 1803) = kosa; ”nashiya” (Strong 5389) = žena/aram., iz čega proizlazi ”mgillahdallach nashiya”, ali to nam, međutim, ne izgleda kao dobro rješenje za izraz ”megaddela nashaia”. Smatramo da bi bolja bila slijedeća kombinacija: ”migdol” (Strong 1803) = kula, toranj, zamak, cvijet + ”nashiya” (Strong 5389) = žena (aram.), iz čega proizlazi da bi ”migdol nashiya” bilo bolje rješenje za ”megaddela nashaia” te da bi prijevod ”žena cvijet” bio bolji opis za bludnicu od ”uvijačice ženske kose” (obrazloženje: na cvijet slijeću pčele i bumbari, baš kao i muškarci na javnu bludnicu).
Dakle, Ješuova je majka u Talmudu navedena kao Miriam magaddela nashaia = Mirijam preljubnica, koja je bila nevjerna svome suprugu odnosno ona koja je otišla ukrivo (satath da) od njenog supruga tj. koja je počinila preljub. Iz toga proizlazi da su ta dva izričaja sinonimi, koji znače jedno te isto:
b) Stada = magaddela nashaia = bludnica ili preljubnica.
c) Marija Magdalena
Iz toga dalje proizlazi da dobro nam znani lik iz evanđelja, Marija Magdalena tj. Marija iz Betanije zapravo nosi isti atribut: Miriam mgadela nashaia = Marija Magdalena = Marija preljubnica ili Iz nje je Isus istjerao sedam zloduha (Mk. 16:9; Lk. 8:1), ona je bila ”grešnica u gradu” tj. bludnica (Lk. 7:36-50), koja je u Betaniji u kući farizeja Šimuna Gubavca Isusu ”suzama kvasila noge: kosom ih glave svoje otirala, cjeliva-la i mazala pomašću”. Njoj je Isus oprostio njezine ”grijehe mnoge jer ljubljaše mnogo”, što sve potvrđuje tumačenje da riječ magdalena znači bludnica.
Pretpostavljam da je atribut ”magdalena” sastavljen od suglasnika riječi ”magaddela” i prvog suglasnika riječi ”’nashaia”’ tj. mgdl + n = magdalena.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Nakon tri mjeseca Johananu je rečeno da je njegova zaručnica s djetetom. U velikoj uznemirenosti on je otišao do svojeg učitelja Šimuna ben Šetaha i rekao mu o tome pitajući ga što bi trebao učiniti.
■ —————————–
Komentar: Simon ben Shetach (cca 120-40. pr.Kr.) bio je predsjednik Sanhedrina i brat kraljice Salome Aleksandre, žene Aleksandra Janeja.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Učitelj upita: ”Da li sumnjaš u koga? ”Johanan mu reče: ”U nikoga, osim u Josipa Pantheru koji je veliki razvratnik a živi blizu moje kuće”. Učitelj reče: ”Sine moj, poslušaj moj savjet i šuti; jer ako je on bio ondje, sigurno će opet otići tamo. Dakle, budi mudar i nađi svjedoka kako bi ga mogao dovesti pred Sanhedrin”. Mladić otiđe kući i bio je krajnje uznemiren tijekom noći. On je mislio na sebe: kad ta stvar postane poznata, ljudi će reći da sam to ja učinio. Stoga, kako bi izbjegao stid i sramotu, on pobježe u Babilon i tamo uze prebivalište.
■ —————————–
Komentar: Suprotno od Jehonana, kod Celza je buduću majku Isusovu otjerao njezin suprug, drvodjelja po zanatu, zato jer je bila osuđena za preljub (I. XXVIII).
—————————– ■
(T.J. nastavak): Kad je došlo vrijeme, Mirijam rodi sina i nazove ga Jehošua,1) prema bratu svoje majke. Ona je poslala dječaka do učitelja po imenu Elhanan,2) s kojim je on postigao napredak u učenju jer je njegov um bio vrlo bistar. I to je došlo da prođe, i on tad susretne vijećnike Sanhedrina u Jeruzalemu. Tada je bio običaj da onaj tko susretne te vijećnike treba pokriti glavu i pokloniti im se prema dolje. No taj dječak, koji je onuda prolazio pokraj njih nije pokrio glavu, a dodirujući čelo pozdravio je samo glavnog. Tada svi počeše govoriti: ”Kakve li drskost! Vjerojatno je on kopile”. A jedan od njih reče: ”Doista je kopile i sin preljubnice”.3)
Tad su ga trubljenjem 300 truba obznanili kao takvog, proglašujući mu da nije primjereno da uđe u zajednicu4) i nadjenuli su mu ime Ješu, označujući time da njegovo ime i sjećanje na njega zaslužuje da nestane.5) Kad je postalo poznato da je on proglašen nedostojnim da bude primljen u zajednicu, Ješu tužnog srca pobjegne u Gornju Galileju, gdje je živio mnogo godina.6)
■ —————————–
Komentari: 1) Dakle, dječakovo je pravo ime bilo Jehošua, Jošua (=Bog spašava). Grčki ekvivalent za to ime je Iesous. Upravo je tako ime biblijskog Jošue prevedeno u Septuaginti, a tako mu je ime prevedeno i u Dj. 7:45 i Heb. 4:8.
▪ Kod Celza (178.) on se zove Isus sin Pantherasa.
▪ U Tosefti (189.) on se već zove Ješu sin Pandere (Chullin 2:22-24).
▪ U Toledot Ješu on zove Jehošua sin Josipa, sin Panthere, čije je ime kasnije promijenjeno u Ješu.
9 Iz toga proizlazi da je podatak o Jehošui iz Toledot Ješu stariji od Tosefte (prije 189.), a da je podatak o Ješi u Toledot Ješu istovremen ili mlađi od Tosefte.
▪ U Talmudu on se zove Isus (Avodah Zara gl. 2 ) odnosno Isus Nazaren (Abodah Zarah 17a; Sanhedrin 107b fusnota br. 17) i Ješu (Sanhedrin 43a) odnosno Notzri/Ješu Nazaren (u fusnoti br. 34 Sanhedrina 43a piše: ”MsM. dodaje Nasarean”).
2) U Talmudu njegov je učitelj R. Joshua b. Perahjah, nekadašnji nasi Sanhedrina koji je pred Janejevim progonom farizeja oko 80. g.pr.Kr. morao pobjeći u Egipat (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a).
3) U Talmudu je onaj koji je rekao da je on ”kopile i sin preljubnice” bio je R. Akiba i taj se događaj može datirati oko 90. godine I. st.posl.Kr. U Toledot Ješu taj događaj možemo datirati u vrijeme oko 80. g.pr.Kr.
▪ ”R. Shimon ben Azzai (prva trećina II. st.) je rekao: ”Pronašao sam knjigu genealogija u Jeruzalemu i pisalo je: ‘Taj i taj’ (peloni) čovjek je kopile i sin preljubnice”’ (Yebamoth 49b).
9 Knjiga genealogija koju navodi Yebamoth bila je napisana prije razaranja Hrama 70. godine.
▪ Kod Celza je Isus također kopile i sin preljubnice (I. XXXII).
4) U Talmudu je Ješuova ekskomunikacija označena trubljenjem 400 trumpeta (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a).
5) Ime Ješu nije skraćenica od Jehošua, jer bi to bilo ime Ješua. Ime Ješu je akronim za formulu Y‘mach Sh‘mo V‘Zichro(no) koja znači ”neka se njegovo ime i sjećanje izbriše”.
▪ U Talmudu je taj akronim naveden u Sanhedrinu 43a.
6) U Talmudu je Ješu zajedno sa svojim učiteljem otišao u Egipat (Sanhedrin 107b fusnota br. 17, Sotah 47a).
▪ Kod Celza je Isus, zbog toga što je bio siromašan, našao posao sluge u Egiptu (I. XXVIII).
—————————– ■
(T.J. nastavak): U ono vrijeme u Hramu je bio kamen na kojem je bilo upisano Neizrecivo ime Boga. Jer kad je David postavio temelje (za Solomonov Hram), našao je neki kamen na ivici ponora na kojem je bio uklesano Ime; i uzevši ga, stavio ga je u Svetinju nad Svetinjama. No kad su se mudraci pobojali da bi možda neki mladi student mogao naučiti to Ime i donijeti uništenje na svijet (koje li nesreće, ne daj Bože), oni su čarolijom načinili dva mjedena lava i stavili su ih na ulaz u svetište, jednog na desnu i drugog na lijevu stranu. Ako bi se, dakle, tko približio i naučiti skriveno Ime, kad bi izlazio lavovi bi zarikali tako da bi on u svome strahu zaboravio Ime zauvijek.1) Sada, kad se izvještaj da je Ješu kopile proširio naširoko, on je napustio Galileju i došavši tajno u Jeruzalem otišao je u Hram i tamo saznao sveta slova. A kad je napisao skriveno Ime na komad pergamenta i izgovorio ga da ne bi osjećao nikakvu bol, on je zarezao svoje tijelo i tamo (u urezano meso) stavio tajanstveni pergament. Zatim je opet izgovarajući ime zatvorio ranu mesom.2)
No, za ulazak u Hram bilo je potrebno koristiti magiju i vračanje,3) jer kako bi svećenici Najsvetijeg, potomci Aronovi, mogli dozvoliti da on uđe u nj. Stoga je očito da je Ješu sve to učinio pomoći umješnosti magije i snagom nečistog imena. Zatim je otišao na mjesto svojeg rođenja i na sav glas povikao: ”Tko su ti zli ljudi koji su obznanili da sam kopile i nečistog rođenja? Oni sami su kopilad i nečisti. Nije li me djevica nosila? Nije li me moja majka zamislila na vrhu glave? 4)
■ —————————–
Komentari: 1) Naravno, ovo je sve bajkovito i u stvarnosti potpuno nemoguće kao i mnoge druge stvari u Toledot Ješu.
2) U Talmudu piše: ”To je naučavano: R. Eliezer je rekao mudracima: ‘Zar nije Ben Stada donio vračanje iz Egipta pomoću ureza na svome mesu (tj. tetoviranjem na koži)?’ ‘On je bio budala’, odgovorili su oni ‘i budala ne može pružiti dokaz”’. Zatim u fusnoti 19 slijedi već citirani navod: ”Da li je on bio sin Stade, sigurno da nije bio sin Pandire? R. Hisda reče: Suprug je bio Stada, ljubavnik je bio Pandira …” (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19).
3) U Talmudu piše da se u Egiptu Isus klanjao cigli (glinenom kipu). ”Pokaj se” reče mu on (R. Joshua b. Perahjah). On (Isus) odgovori: ”Upravo sam naučio od tebe: onome koji griješi i uzrokuje drugima da griješe nije dozvoljen čin pokajanja”. A učitelj reče: ”Isus Nazaren prakticirao je vračanje i odveo Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17).
▪ Kod Celza je Isus u Egiptu stekao određene magijske moći.
▪ Kao razlog za Ješuovu egzekuciju, u Talmudu se navodi: ”On je upotrebljavao vračanje i naveo Izrael na otpadništvo” (Sanhedrin 43a).
4) Reference se odnose na grčku boginju-djevicu Atenu Parhtenos, koja je prema grčkom mitu iskočila Zeusu iz glave. Neki istraživači kalkuliraju da je djevica (parthenos) podloga za ime Panthera, te da bi Isus sin Panthere ili Ješu sin Panthere značilo Isus ili Ješu sin djevice.
▪ Celzo piše da je Židov optužio Isusa ”da je izmislio svoje rođenje od djevice” (I. XXVIII).
—————————– ■
(T.J. nastavak): Zaista ja sam Sin Božji i razmatrajući o meni prorok Izaija reče: ‘Evo, začet će djevica i roditi sina i zvat će se Emanuel’ (Iz. 7:14). Nisam li ja oformio sebe, i nebo, zemlju, more i sve stvari koje su u njima sadržane?” 1) Tada su svi odgovorili: ”Obznani neki znak i pokaži čudom da si Bog”. On odgovori: ”Donesite mi mrtvaca i ja ću ga vratiti u život”. Ljudi požure i nakon što su iskopali neki grob, pronašli su da tamo ne postoji ništa osim suhih kostiju. I kad su mu rekli da su pronašli samo kosti, on reče: ”Donesite ih ovamo”. A kad su ih donijeli, on je složio sve kosti zajedno i prekrio ih kožom, mesom i živcima, tako da je onaj koji je bio mrtav čovjek ustao na noge živ.
■ —————————–
Komentari: 1) Ovdje si Ješu daje božanske prerogative.
▪ Celzo kaže da je Isus jako bio ushićen zbog magijskih moći koje je stekao u Egiptu te je da zbog njih proglasio da je Bog kad se vratio se u svoju vlastitu zemlju (I. XXVIII).
▪ Kod Izaije je Dijete koje nam se rodilo (Iz. 9:5-6) Davidov potomak i budući Knez mironosni (Mesija, Pomazanik), koji je prema svojim imenima Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni a koja se sva odnose na Jahvu (Ps. 16:7; 32:8; Iz. 14:24, 26, 27; 23:9). također identičan Bogu.
▪ Zbog toga je u evanđeljima Isus na tome inzistirao da je identičan Bogu, svome Ocu:
– ”Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla” (Iv. 12:44-45).
– ”Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Iv. 8:24) i “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac” (Iv. 8:28). → ”Ja jesam” = Jahve (op. TM).
- ”Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom” (Iv. 5:18).
—————————– ■
(T.J. nastavak): Videći to, ljudi su bili zadivljeni. Onda on reče: ”Čudite li se tome? Dovedite ovdje gubavca i ja ću ga izliječiti”. A kad su donijeli gubavca, on mu je vratio zdravlje na sličan način kroz Ime Boga. Kad su ljudi to vidjeli, pali su ničice i klanjali su mu se, govoreći: ”Zaista, ti si Sin Božji”. I to je došlo da prođe; nakon petog dana te su tužne vijesti došle u najsvetiji grad Jeruzalem i tamo su sve stvari što je Ješu učinio bile iznesene. Tada su se iskvareni jako veselili; ali starac, pobožan i mudar gorko su plakali, a Veći i Manji Sanhedrin jako je tugovao.
Konačno su svi odlučili da se pošalju poslanici Ješi, govoreći između sebe da će ga uz pomoć Gospodina uhvatiti, dovesti na sud i osuditi ga na smrt. Stoga su poslali Ananiju i Ahazju, najčasnije ljude Manjeg Sanhedrina koji su otišli i bacili se pred Ješu, klanjajući mu se, čime se povećala njegova zloća. Zbog toga, misleći da su iskreni, on ih je primio nasmijana lica i imenovao ih vođama svog zlog stada. Tad su oni počeli apelirati na njega: ”Počuj, vodeći građani Jeruzalema poslali su ti veleposlanike, moleći te se udostojiš doći do njih jer su čuli da si Sin Božji”. Tad Ješu reče: ”Ono što su čuli to je istina, i pazite, ja ću učiniti sve što tražite ali uz ovaj uvjet: da svi vijećnici Većeg i Manjeg Sanhedrina, i oni i koji su oklevetali moje rođenje, izađu i klanjaju mi se, primajući me čak kao što sluge primaju svoje gospodare”. Vrativši se u Jeruzalem, vijećnici rekoše da poslanici kažu: ”Mi ćemo učiniti sve što on traži”. Zbog toga su ljudi opet otišli Ješi i izjavili da će oni učiniti sve što je želio. Tad je Ješu rekao: ”Idem odmah s vama”.
Glava 2: Ješu i kraljica Helena
I to se dogodilo da prođe, kad Ješu došavši u Nob koji je blizu Jeruzalema, reče njima: ”Imate li ovdje dobrog i pristalog magarca?” A kad je dobio odgovor da je je-dan upravo pri u ruci, on reče: ”Dovedite ga ovamo”. I kad je prekrasan magarac bio doveden, on se popne na njega i ode u Jeruzalem. I ušavši u grad svi su ljudi izašli van da ga susretnu. I podigavši svoj glas on im reče: ”Razmatrajući o meni prorok Zaha-rija posvjedoči: ”Evo, kralj tvoj dolazi k vama, pravedan i noseći spasenje, ponizan i sjedeći na magarcu, magaretu magaričinom”. Budući da su te stvari bile poznate, tamo nasta velik plač i trganje odjeće, a pobožni ljudi odoše i požališe se kraljici (ona je bila kraljica Helena, žena kralja Janeja prije spomenutog; ona je vladala nakon smrti muža. Drugačije ona se zvala Oleina, a imala je sina kralja Nunbasusa, inače zvanog Hirkan, koji je bio ubijen od strane njegovog podređenog, Heroda).1)
■ —————————-
Komentar: 1) Žena Aleksandra Janeja, koja je vladala od 76-67. g.pr.Kr., zvala se Saloma Aleksandra a ne Oleina niti Helena, te je imala sinove Hirkana I. i Aristobula II. U gornjem se tekstu ona miješa s Helenom, kraljicom Adiabene, koja je sa sinom Izatom oko 45. godine I. stoljeća prigrlila židovsku vjeru te je u vrijeme velike gladi u Jeruzalemu snabdijevala žitom tamošnje siromahe. Ona je imala sina Monobaza.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Pobožni ljudi rekoše kraljici: ”Ovaj čovjek zaslužuje najgoru kaznu jer je zavodnik ljudi. Molimo, daj nam moć, a mi ćemo ga suptilno uhvatiti”. Kraljica odgovori govoreći: ”Pozovite ga ovdje da mogu razumjeti optužbu”. Ali ona je mislila da ga spasi od njihovih ruku, jer je s njim bila povezana po krvi.1)
■ —————————–
Komentar: 1) Ovo je interesantan podatak. Prema Talmudu Ješu je bio povezan s kraljevskim dostojanstvom (=melkot, Sanhedrin 43a), dok je Miri-jam (Marija) bila ”potomak prinčeva i vladara” (Sanhedrin 106a).
▪ Prema Talmudu, Mirijam (Marija) je bila pripadnica levitskog sveće-ničkog razreda Bilga: ”Rabini naučavhu: ”To se dogodilo Mirijam, kćerki (svećeničkog razreda) Bilge, da je ona postala apostat (odmetnik) i da se udala za jednog od službenika Javana (Grčka). Kad su Grci ušli u Hram, ona je uzela svoje sandale i udarila po oltaru te rekla: ‘Lucus, Lucus, koliko ćeš dugo uništavati novac Izraela, ako im ne možeš pomoći u njihovoj nevolji?’ Kad su mudraci to čuli, oni učvrstiše dolje njihov kružni vijenac i blokirahu prozor. Ali prema drugima, (svećenički) razred Bilga uvijek je kasnio pri dolasku i razred njegovog brata Ješebaba ih je zamijenio … ali prema onima koji kažu da je samo Mirijam, kćerka (reda) Bilga postala apostat (odmetnik), treba li (cijeli razred) Bilga biti kažnjen za svoju kćer? Reče Abaye: ‘Da, jer ljudi kažu, što dijete govori na ulici, ono (prethodno) čuje od svoga oca i majke.’ …”
▪ U evanđeljima je navedeno da je Marija bila levitskog roda (Lk. 1:36), jer je njena rodica Elizabeta, jedna od kćeri Aronovih (Lk. 1:5) bila udana za levita Zahariju iz svećeničkog razreda Abije (Lk. 1:5). Leviti su se ženili uvijek unutar levita.
▪ U evanđelju po Luki Josip je sin Elija (Lk. 3:23) sina Matata (Lk. 3:24). Sve njih možemo identificirali u Židovskim starinama: Matat je, možda, veliki svećenik Mathias sin Theophilusa; Eli je Ellemus, rođak Mathiasa, a Josip je sin Ellemusa i rođak Mathiasa: umjesto tog velikog svećenika Mathiasa, Josip je kao veliki svećenik služio samo kroz jedan dan, vjerojatno za prigodu nekog židovskog blagdana (Židovske starine XVII, 6,4).
—————————– ■
(T.J. nastavak): Shvaćajući njezin naum, tad su joj mudraci rekli: ”Nemoj to, oh kraljevska ljubavnice, obveži se da to nećeš učiniti, inače ćeš postati njegova suučesnica jer sa svojim vradžbinama on odvodi ljude u zabludu i kriminal. U isto su joj vrijeme oni objasnili cijeli slučaj Imena od Boga, a onda su dodali: ”To je tvoje da odrediš kaznu, jer on zaslužuje najgoru”. Onda su ispripovijedali povijest Josipa Panthere. Zbog toga je kraljica rekla: ”Ja sam vas čula i pristat ću na to. Dovedite ga k meni da čujem što on govori i vidim što radi, jer svatko mi govori o velikim čudesima koje on izvodi”. Mudraci su odgovorili: ‘Mi ćemo učiniti kako kažeš”.
Stoga su oni poslali po Ješu i smjestili ga pred kraljicu. Tad kraljica reče: ”Ja sam čula da činiš mnoga prekrasna čuda. Sad učini jedno u mojoj nazočnosti”. Ješu odgovori: ”Sve što zapovjediš ja ću učiniti. U međuvremenu sam se molio za ovu jednu jedinu stvar: da me ne predaš u ruke ovih zlih ljudi koji su me obznanili kao kopile”. Kraljica odgovori: ”Nemoj se ništa bojati”. Zatim Ješu reče: ”Donesite ovdje gubavca i ja ću ga izliječiti”. A kad je gubavac bio donesen, on položi svoju ruku na njega; i zazivajući Ime Svemogućeg, vratio mu je zdravlje tako da je meso na njegovom licu postalo kao u dječaka. ”Nadalje”, reče Ješu, ”donesite ovdje mrtvo tijelo”. I mrtvo je tijelo doneseno; on je odmah položio svoju ruku na njega i zazvao Ime te je ono oživjelo i stalo na svoje noge. Tad reče Ješu: ”Izaija je prorokovao u vezi mene: ‘Tad će hromi skakati kao jeleni i jezik će nijemog pjevati jer će u pustinji izbiti voda i teći će kroz pustinju”. Tad se kraljica okrene mudracima govoreći: ”Kako možete tvrditi da je ovaj čovjek čarobnjak? Nisam li ga vidjela svojim vlastitim očima kako čini čuda kao da je Sin Božji?” No mudraci odgovoriše: ”Neka kraljica ne govori tako, jer je sasvim sigurno da je ovaj čovjek čarobnjak”. No, kraljica reče: ”Odlazite mi s očiju i nikad više nemojte donijeti sličnu optužbu pred mene”.
Zbog toga mudraci odoše iz nazočnosti kraljice, tužni u srcu i savjetujući se jedan s drugim, govoreći: ”Neka se i sami pokažemo lukavi, tako da ovaj čovjek može pasti u naše ruke”. Štoviše, jedan od njih reče: ”Netko će saznati ime i uhvatit će tog neotesanca; njemu treba dati dvostruku nagradu u svijetu koji će doći”. Odjednom jedan od mudraca po imenu Juda ustade i reče: ”Ako ste odgovorili na krivicu prekršaja pomoću kojeg ću izgovoriti Svemoguće Ime, ja ću ga naučiti. I Bog koji razumije u svojoj milosti i velikoj dobroti, blagoslovit će me i predati u moje ruke ovo kopile i sina preljubnice”. Onda svi u jedan glas povikaše: ”Na nama neka bude krivnja. Čini kako si predložio i neka tvoj posao uspije”. Zbog toga je on također otišao u Svetinju nad Svetinjama i učinio ono isto što je Ješu učinio. Zatim, prolazeći kroz grad poviče: ”Gdje su oni koji kažu da je ono kopile Sin Božji? Nisam li ja, koji sam samo meso i krv, u stanju učiniti sve stvari koje je Ješu učinio?”
■ —————————–
Komentar: Juda se u nekim varijantama Toledota zove Juda Iskarioto.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Kad su kraljica i njezini ministri čuli za to, doveli su pred nju Judu u pratnji starješina i mudraca Jeruzalema. A kraljica je pozvala Ješu i rekla mu: ”Pokaži nam ono što si posljednji put učinio”. I on je počeo činiti svoja čuda pred ljudima. Onda je Juda progovorio ove riječi kraljici i svim ljudima: ”Ništa što ovaj neotesanac radi nije čudo za nas. Neka se ugnijezdi među zvijezdama i ja ću ga baciti dolje” (Ob. 1:4). Tad se Ješu obrati svim ljudima: ”Niste li bili od početka, od trenut-ka kada sam vas prvi put upoznao ljudi tvrde šije?” (Izl. 32:9). Juda odgovori: ”Zar nije istina da ti prakticiraš zlo, kopile, sine preljubnice? Zar nam nije naš učitelj Mojsije rekao u vezi tebe: ”Ako te tvoj brat, sin tvoje majke potiče govoreći ”Hajde da (slijedimo druge bogove), ti ćeš odvesti čovjeka van i kamenovat ćeš ga kamenjem (tako) da on umre? ”
Ali kopile odgovarajući reče: ”Nije li Izaija prorokovao o meni? I nisu li te riječi mojeg velikog praoca (Davida) o meni: ”Gospodin mi reče: ‘Ti si sin moj; danas te rodih? ”’ (Ps. 2:7). I na sličan način na drugom mjestu je rekao: ”Gospodin reče mojem gospodinu: ‘Sjedni mi s desna”’ (Ps. 110:1). A sad ću se popeti svojem nebeskom Ocu i sjedit ću njemu s desna, a ti ćeš to gledati svojim očima. Ali ti Juda, to nećeš postići”. I tad Ješu izgovori Svemoguće ime i dođe vjetar i podiže ga gore, između neba i zemlje. Odmah i Juda zazove to isto ime, i vjetar ga je također ponese između neba i zemlje. I tako su obojica lebdjeli naokolo kroz zrak. Gledajući sve te stvari svi bijahu zapanjeni. Ali Juda opet izrecitira Ime i uhvativši hulju nastojao ga baciti dolje na zemlju. Tad Ješu također zazove Ime u svrhu bacanja Jude dolje, i na taj su se način borili zajedno.
■ —————————–
Komentar: Videći da Ješua ne može baciti dolje, Juda se u nekim vari-jantama dosjetio te je popišao Isusa, čime su obojica postali nečisti.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Zbog toga što su postali nečisti, obojici je uskraćeno korištenje imena Boga dok se ne operu. Tad je smrtna presuda donesena protiv Ješe i oni mu rekoše: ”Ako želiš biti slobodan, učini one stvari koje su se od tebe tražile sve do sada”. Ali Ješu, kad je ustanovio da nije u stanju da ih učini (jer zbog nečisti više nije imao moć), jecajući podigne glas govoreći: ”David, moj praotac, prorokovao je o meni govoreći: ‘Pa ipak za tebe smo suočeni sa smrću tijekom cijelog dana”’ (Ps. 44:22).
Kad su njegovi učenici i zla gomila koja ga je slijedila vidjeli ove stvari, da je izložen opasnosti od smrti, oni su se stali boriti sa starješinama i mudracima Jeruzalemu te su omogućili Ješi da pobjegne iz grada. Tad je Ješu brzo otišao do Jordana, a kad se oprao i očistio, ponovno je izgovorio Ime i ponovio svoja ranija čuda. Štoviše, on je išao i uzeo dva mlinska kamena i učinio da plutaju na vodi, te je sjedeći na njima on ulovio ribe pred mnoštvom, koje su tada oni jeli. Kad je izvještaj o tome stigao u Jeruzalem, svi mudri i pobožni ljudi počeli su plakati te su rekli: ”Tko će se usuditi da riskira smrt i ode daleko te uzme od tog kopileta Svemoguće ime? Vidite, mi se obvezujemo da će on uživati vječnu sreću”. Tad se Juda ponudi da ode. Njemu su mudraci rekli: ”Idi u miru”. Zbog toga je Juda otišao pod maskom te se pomiješao među zle sljedbenike.
Glava 3: Ješina muka i smrt
Oko ponoći Bog je zavio kopile u dubok san, a Juda ga je opčinio u snu. Tad Juda uđe u Ješuov šator i nožem zareže njegovo tijelo i iz njega izvadi sveti pergament. Ješu se probudi iz sna u strahu od velikog i groznog demona. Zbog toga je rekao svojim učenicima: ”Sad ćete saznati da mi je moj nebeski Otac zapovjedio da dođem k njemu; jer on vidi da ja nemam časti među ljudima”. Tad učenici rekoše: ”Što će biti s nama?” On odgovori: ”O blaženi, velika će biti vaša nagrada ako čuvate moje riječi, jer ćete mi sjediti zdesna s mojim nebeskim ocem”. Tad svi podignu svoj glas i plakahu. Ali Ješu reče: ”Ne plačite, jer velika se nagrada čuva za vašu pobožnost; samo pazite da ne prekršite moje riječi”. Na to su oni odgovorili: ”Što god zapovijedaš, mi ćemo učiniti, a tko se pokaže neposlušnim za tvoje zapovijedi, neka umre”. Tada reče Ješu: ”Ako slušate moje riječi i pokoravate se mojim naredbama vi ćete me častiti s blagonaklonošću i pravdom. Pošto vi idete boriti se za mene u Jeruzalem, ja ću se sakriti miješajući se s vama, tako da me građani Jeruzalema neće primijetiti”. Ove je prijevarne stvari Ješu izgovorio da bi mogao otići u Jeruzalem i ući u Hram te ponovno steći znanje o Imenu. Ni najmanje sumnjajući njegove zle namjere, svi odgovoriše: ”Sve stvari koje zapovijedaš mi ćemo učiniti, nećemo odstupiti od toga ni za širinu prsta, niti udesno niti ulijevo. Opet on reče: ”Zakunite mi se”. Tako su svi oni, od najmanjeg do najvećeg vezali sebe zakletvom. Ali oni nisu znali da je Juda među njima jer ga nisu prepoznali. Poslije reče Juda poslužiteljima: ”Neka nam daju uniformnu odjeću, tako da nitko ne bi mogao prepoznati našeg gospodara”. Taj ih je savjet zadovoljio te su ga oni proveli.
Potom su otputovali u Jeruzalem da tamo proslave Blagdan beskvasnih kruhova (Pashu). Sad kad su pobožni ljudi vidjeli Judu, oni su mu se s velikom radošću razveselili i rekoše mu: ”Pokaži nam, molimo te, što još treba učiniti” (jer on se potajno uvukao i došao starješinama i mudracima grada). Tad Juda iskaže sve što se dogodilo i kako je došao do Imena od kopileta. Stoga se oni radovahu a Juda im reče: ”Ako ćete poslušati moje naredbe, sutra ću nam predati ovog neotesanca u vaše ruke”. Tad rekoše mudraci: ”Imaš li dovoljno saznanja o njegovom kretanju i dolasku?” Juda odgovori: ”Sve mi je poznato. Gledajte, on ide u Hram da žrtvuje pashalnu žrtvu, ali ja sam mu se na Deset Zapovijedi zakleo da ga neću predati u vaše ruke. A on ima 2000 ljudi. Sutra trebate biti spremni i znati da čovjek pred kojim ću se klanjati u adoraciji, da je to on, kopile. Djelujte hrabro, napadnite njegove sljedbenike i uhvatite ga. Šimun, sin Šetaha i svi ostali mudraci plesali su od radosti te su obećali Judi da će izvršiti njegove zapovijedi. Slijedećeg je dana Ješu došao sa svim svojim mnoštvom, a Juda mu iziđe u susret i bacivši se pred njega, tako mu se klanjao. Tad su svi građani Jeruzalema, dobro naoružani i u oklopima, zarobili Ješu. A kad su ga njegovi učenici ugledali zarobljenog, i da se uzalud boriti, oni su na svojim nogama išli amo i tamo te se dali u gorki plač. U međuvremenu su građani Jeruzalema jako bjesnili, zarobili su kopile i njegovo mnoštvo ubivši mnoge od njih, dok su ostali pobjegli u planine.
■ —————————–
Komentar: U Toledot Ješu Isusa je odao Juda koji se pretvarao da je njegov učenik. Taj se Juda u nekim varijantama zove Juda Iskarioto.
▪ Kod Celza je Isusovo uhićenje ovako teklo: ”Kada smo ga priveli i osudili, sakrio se i pokušao je pobjeći. Bio je uhićen na najpogrdniji način i bio je izdan upravo od onih koje je nazivao svojim učenicima”.
▪ U evanđeljima je Isusa odao njegov apostol Juda Iskariotski.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Onda su starješine Jeruzalema doveli Ješu u grad i vezali ga za mramorni stup te bičevali, govoreći: ”Gdje su sada sva ona čuda koja si napravio?” Tad uzeše trnove grančice i napraviše krunu od njih stavljajući je na njegovu glavu. Zatim postavši žedno, kopile reče: ”Dajte mi malo vode da pijem”. Tad su mu oni ponudili ocat. Nakon što ga je kušao, povika iza glasa: ”Moj praotac David prorokovao je o meni govoreći: ‘I dali su mi žuč umjesto mesa, a u mojoj žeđi dali su mi ocat za piti”. Oni odgovore rekavši: ”Ako si Bog, zašto nisi znao prije nego što si pio da je tebi ponuđen ocat?” Zatim su dodali: ”Ti sad stojiš na rubu groba: nećeš li na kraju pretvoriti žuč u dobro voće?” Ali Ješu, plačući gorko reče: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Onda su starješine rekle: ”Ako si Sin Božji zašto sebe ne izbaviš iz naših ruku?” Ješu odgovori: ”Krv je moja prolivena za smrtnike, jer je Izaija prorokovao: ”I njegove nas rane izliječiše”. Isti dan je bila priprava za subotu i priprava za Pashu.
Tad vodeći ga na mjesto kazne, oni su ga kamenovali do smrti. Tad su mudraci naredili da ga objese na drvo, ali nije nađeno niti jedno drvo koje bi ga držalo, jer su se sva, pošto bijahu krhka, slomila. Vidjevši to njegovi su učenici jadikovali i povikali: ”Gledajte dobrotu našeg Gospodara Ješu, kojega ni jedno stablo neće držati gore”. Ali oni nisu znali da je on začarao sva stabla dok je bio u posjedu Imena. Jer on je znao da će svakako pretpjeti kaznu vješanjem, pošto je pisano: ”Kad bilo koji čovjek bude osuđen na smrt za neko nedjelo i bude pogubljen, onda ćeš ga objesiti”. Tada Juda, kad je vidio da ga niti jedno drvo neće držati gore, reče mudracima: ”Gledajte dosjetljivost ovog neotesanca jer je začarao drvo da ga ne bi ga moglo držati. No, tu je u mojem vrtu velika stabljika kupusa.1) Otići ću i donijeti je ovdje; možda će ona držati tijelo”. Njemu su mudraci rekli: ”Idi i učini tako”. Tako Juda odmah otiđe i donese stabljiku, i na njoj je Ješu obješen. Pred noć rekoše mudraci: ”Nezakonito je za nas da prekršimo ijedno slovo božanskog zakona u vezi s ovim neotesancem; mi mu moramo učiniti kako zakon zahtijeva, iako je on zavodio ljude”. Zbog toga su ga pokopali tamo gdje je bio kamenovan.2)
■ —————————–
Komentar: 1) Ne mislimo komentirati prije opisane bajkovite stvari, u koje spada i ovdje navedena stabljika kupusa. U nekim manuskriptima Toledota piše da je to bilo stablo rogača.
2) a) Ješu kamenovan i obješen
U Talmudu piše: ”U veče Pashe Ješu* je obješen.** Kroz četrdeset dana prije egzekucije, glasnik je išao i oglašavao: ‘On će biti kamenovan jer je upotrebljavao vračanje i naveo Izrael na otpadništvo. Ako bilo tko može reći bilo što njemu u korist, neka dođe i zauzme se njemu u korist’. Ali pošto nitko nije došao njemu u korist, on je bio obješen u veče Pashe! – Ulla oštroumno odgovori: ‘Da li ti pretpostavljaš da je on bio onaj kome je bilo moguće napraviti obranu? Zar on nije bio ‘mesith’ (=zavodnik), o kome razmatrajući Pismo kaže: ”Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga nego ga ubij!” – S Ješu je međutim bilo drugačije jer on je bio povezan s kraljevskim dostojanstvom”*** (=melkot, Sanhedrin 43a).
* U fusnoti br. 34 Sanhedrina 43a piše: ”MsM. dodaje Nasarean” tj. da je to bio Jeshu HaNotzri, Ješu Nazaren.
** Termin ‘obješen’ odnosi se na razapinjanje, kako se to podrazumijeva u Djelima: ”Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.’’ (Dj. 5:30).
*** Pitamo se što je to bilo drugačije s Ješu: da li to znači da prema presudi on nije bio kamenovan, nego samo obješen?
b) Ben Stada obješen
”To je naučavano: Za sve druge izložene smrtnoj kazni (osim za zavodnike u idolatriju), mi ne trebamo skrivene svjedoke. Kako će oni postupati sa (zavodnikom)? Oni će upaliti svjetiljku za njega u unutrašnjoj sobi i smjestiti svjedoke u vanjsku sobu, tako da ga oni mogu vidjeti i čuti, dok ih on ne može niti vidjeti niti čuti. Jedan mu kaže: ‘Reci mi ponovo što si mi rekao privatno’ i on mu kaže. On kaže: ‘Kako se mi možemo odreći našeg B-ga na nebu i štovati idolatriju?’ Ako se on pokaje, dobro. Ako kaže: ‘To je naša obaveza i ono što mi moramo činiti’, svjedoci koji ga čuju u vanjskoj sobi dovest će ga na sud i kamenovati ga (Sanhedrin 67a). U fusnoti br. 12 tekst nastavlja da se slijedeće nalazilo u necenzuriranim edicijama Talmuda:
”I to su oni uradili Ben Stadi u Lyddi, oni su ga objesili u veče Pashe. Ben Stada je bio Ben Pandira’. R. Hisda reče: ‘Suprug je bio Stada, ljubavnik Pandira’. ‘Ali zar nije bio suprug Pappos b. Judah?’ – ‘Ime njegove majke je bilo Stada’. ‘Ali majka je bila Mirijam, megaddela neshayia’ – ‘Kao što su oni rekli u Pumbadithi, ‘Ta se žena okrenula od njenog supruga (tj. počinila je preljub)” (Sanhedrin 67a, fusnota br. 12).
9 Ben Stada nije kao Ješu bio eventualno kamenovan i nakon toga obješen, nego samo obješen.
9 Isus Nazaren nije bio obješen (razapet) u Ludu (Lidi) nego u Jeruzalemu.
c) Klasično rabinsko razumijevanje
Različiti radovi klasične rabin-ske literature sadržavali su reference o Isusu, uključujući neke necenzuri-rane manuskripte Babilonskog Talmuda (redakcija prije 600.) i midraške literature pisane između 250-700. godine.
Kršćanske vlasti u Europi bile su u potpunom neznanju o mogućim referencama o Isusu u Talmudu sve do 1236. godine kad je konvertit iz judaizma u kršćanstvo Nicholas Donin sastavio 35 formalnih optužbi protiv Talmuda i poslao ih papi Grguru IX. Te su optužbe zatim stavljene pred rabina Jehiela od Pariza da ih obrani u Raspravi u Parizu 1240. godine. Jehielova primarna obrana bila je da je Ješu u rabinskoj literaturi bio učenik Joshue ben Perachiaha te da on ne smije biti pobrkan s Isusom. U slijedećoj Raspravi u Barceloni 1263. Nahmanides je postavio istu obranu. Rabini Jacob ben Meir (Rabbeinu Tam, XII. st.), Jehiel Heilprin (XVII. st.) i Jacob Emden (XVIII. st.) podržavali su isto gledište.
Za razliku od njih rabin Yehuda Halevi (oko 1075-1141.) u djelu Kuzari shvatio je odnosne reference u Talmudu da se one odnose na Isusa iz Nazareta i temeljeći se na tome on je vjerovao da je Isus iz Nazareta živio 130 godina prije vremena za koji kršćani vjeruju da je živio, suprotstav-ljajući se podacima iz evanđelja u vezi Isusove kronologije. No iz antikr-šćanske polemike Kelimmat ha-Goyim (Sramota Nežidova) iz 1397., vidi se da tamo nije dat kredibilitet teoriji o dva Isusa Jehiela od Pariza.
Informacije iz (cenzuriranih) manuskripta Talmuda iz Münchena, Firence i drugih gradova u kojima se nalazi podrška Jehielovoj teoriji, kasniji su komentari pisani više stoljeća nakon originalnog Talmuda, koje navode diskrepance između događaja spomenutih u vezi Ješua i vremena Isusovog života. Prema nekima, progon kralja Janeja spomenut u Talmudu dogodio se oko 87. g.pr.Kr, a tada je živio i rabin Joshua ben Perachiah. Ješu koji je podučavao Jacoba iz Sechanie možda je živio stoljeće nakon Isusa. Također su događaji smrti Ješua i Isusa različiti. Četrdeset dana čekanja prije egzekucije Ješua ne postoji u kršćanskoj tradiciji. Isus je razapet, a ne kamenovan. Isus je bio razapet u Jeruzalemu, a ne u Lodu (Lidi). Isus nije spalio svoju hranu u javnosti i štoviše Ješu čak nije u suglasju s Manašeom iz Jude navedenom u Shulkhan Arukh. Isus također nije imao ureze u svome mesu niti tetovaže na svojoj koži i nisu ga uhvatili nikakvi skriveni svjedoci.
d) Današnje standardno rabinsko razumijevanje tih pasusa
podrazumijeva dva različita čovjeka ( Tosafot HaRosh, Sotah 47a sv Yeshu, Shabbat 104b sv Ben Stada; Tosafot (uncensored) Shabbat 104b sv Ben Stada; R. Abraham Zacuto, Sefer Hayuchasin 5:6, R. Natan David Rabinowitz, Binu Shenot Dor Vador, str. 422-425). Prvi je živio u prvoj polovici I. st.pr.Kr. za vrijeme Aleksandra Janeja i njegove žene Salome, a drugi u prvoj polovici II. st.posl.Kr.
Prvi, Ješu ben Pandira, osnovao je svoju sljedbu i imao mnogo sljedbenika. Njegovo heretičko i idolatersko učenje trajalo je stoljeće poslije njegove smrti, ali kao i mnoge druge židovske sljedbe ono je nestalo poslije uništenja Hrama i Jeruzalema na kraju I. Židovskog rata. Drugi, Ben Stada, jednostavno je bio javni idolater iz neke sjajne obitelji koji je uhvaćen i kažnjen.
Jedine veze među njima su njihova očeva imena, to što su obojica proveli neko vrijeme u Egiptu i što su obojica bili obješeni u veče Pashe. A razlike su te da je Ben Stada bio obješen u Ludu (Lidi), a Ješu ben Pandira u Jeruzalemu.
e) Naše razumijevanje
Za razliku od prednjega, mi smatramo da literarni likovi iz Talmuda: Ješu koji je obješen u veče Pashe (Sanhedrin 43a) i Ben Stada koji je obješen u veče Pashe u Lidi (Sanhedrin 67a), nisu stvarni likovi nego odraz literarnog lika Ješu iz Toledot Ješu, te da su svi oni samo parodija i literarni sinonimi za Isusa Nazarena koji je u stvarnosti bio obješen (razapet) u Jeruzalemu, ali ne u veče Pashe, nego u dan prije židovske Pashe. Dokazni postupak ide ovako:
a/ U veče Pashe, Pashalno veče (oko 18-19 sati) nitko od Židova nije vješao, nego su svi slavili Pashu.
b/ Prije smo vidjeli da je Ben Stada = Ben Pandira (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19 i Sanhedrin 67a fusnota br. 12). Iz toga proizlazi da je to bila jedna literarna osoba, ne dvije.
c/ Ako je literarni lik Ješu bio obješen u veče Pashe (Sanhedrin 43a), onda je on prema fusnoti br. 34 bio Ješu Nazaren (Sanhedrin 43a, fusnota br. 34), a ime tog literarnog Ješu Nazarena odnosi se na Isusa Nazarena, a on je obješen (na drvo križa) oko 9 (sinoptici) ili 13 sati (Ivan).
d/ U izdanjima manuskripata Talmuda za za osobu koja je obješena u u veče Pashe i navedena u Sanhedrinu 43 a-b piše slijedeće:
Iz toga proizlazi da je umjesto imena Ješu, koje se nalazi u sadašnjem izdanju Talmuda (Sanhedrin 43a), u nekadašnjim manuskriptima Talmuda stajalo ime Isusa Nazarena.
Također treba reći da mu njegova majka Mirijam, prilikom rođenja dala ime Jehošua, prema bratu svoje majke (Jehošua = Jahvin spas ili Jahve spašava; skrać. Jošua, grč. lat. Iesus ili Jesus, hrv. Isus), što je identično Isusovom imenu, dok su mu kasnije članovi Sanhedrina ”nadjenuli ime Ješu, označujući time da njegovo ime i sjećanje na njega zaslužuje da nestane’’.
e/ U Tosefti piše slijedeće: ”Jednom se dogodilo da je R. Elazara ben Damah ugrizla zmija i došao je Ja’akob iz sela Sechania da ga ozdravi u ime Ješu ben Pandire, ali R. Jišmael nije mu to dozvolio” (Tosefta, Chullin 2:23).
f1/ U Talmudu (Soncino verzija) piše vrlo slično: ”Jednom se dogodilo da je zmija ugrizla Ben Damu, sina sestre R. Jišmaela, i došao je Jacob rodom iz Kefar Sekanije da ga ozdravi, ali mu R. Jišmael nije to dozvolio”. Za Jakoba u fusnoti br. 4 piše da je on bio: Učenik Isusa, v. supra p. 85, n. 3 (Abodah Zarah 27b, fusnota br. 4, Soncino).
Sekanija je selo Suchnin u Galileji, a povezuje se s nazarenima.
f2/ Talmudu (Babilonski Talmud) piše gotovo identično: ”Kako se dogodi-lo ben Dami, sinu Jišmaelove sestre, da ga ugrize zmija, došao je Jakob od sela Sekha-nia da ga ozdravi u ime Isusa, ali R. Jišmael to nije dozvolio” (Avodah Zara gl. 2).
g1/ U Talmudu (Soncino verzija) piše da je R. Eliezer jednom bio uhićen zbog minuth (heretika tj. kršćana). On je u konverzaciji s R. Akibom pred sudom rekao slijedeće: ”Akiba, ti se me podsjetio. Ja sam jednom šetao po gornjem trgovištu Seforisa kad sam susreo jednog (učenika Isusa Nazarena), po imenu Jakoba od Kefar Sekanije, koji mi reče: ‘To je pisano u Tori: ‘Ti nećeš donijeti nadnicu bludnice … u kuću Gospodina Boga. Takav novac može biti upotrijebljen za podizanje skromnog mjesta za velikog svećenika’. Kojemu ja nisam odgovorio. On mi reče: ‘Tako me je učio (Isus Nazaren): ‘Jer od nadnice bludnice oni su prikupljeni i mnoštvo nadnica bludničkih oni će vratiti (Mih. 1:7); Oni (novci) su došli s mjesta prljavštine, neka idu u mjesto prljavštine’. Te su me riječi vrlo mnogo razveselile i to je ono zbog čega sam uhićen zbog otpadništva, jer sam prekršio riječi Pisma: ‘Udalji put od nje – što se odnosi na minuth (heretike tj. kršćane) – i ne ćeš doći pred vrata njezine kuće – što se odnosi na vladajuću vlast” (Abodah Zarah 17a, Soncino).
g2/ Talmud (Babilonski Talmud) piše o tom događaju gotovo identično: ”Akiba, ti si me podsjetio; jednom se dogodilo da sam ja šetao po gornjem trgovištu Ciporasa i sreo sam jednog od minim (heretika tj. kršćana), imenom Jakob od sela Zachania i on mi reče: ‘To se čita (Pz. 23:19): ‘Ti nećeš unijeti nadnicu bludničku’ itd. Može li onda skromna soba za velikog svećenika biti sagrađena takvim novcem?’ Ja sam šutio. On mi reče: ‘Tako je naučavao Ješu b. Panthyra: ‘To se čita (Mih. 1:7): ”Jer od nadnica bludničkih ona ih je sakupila i za bludničke nadnice oni će ponovo biti korišteni’; Odavde (slijedi), novac koji dođe s prljavog mjesta, može biti potrošen na prljavo mjesto, koje me je objašnjenje razveselilo. To je zbog čega sam osumnjičen i zarobljen. I ja ispovijedam da sam pogriješio (Izr. 5:8): ”Udalji daleko od nje svoje pute i nećeš doći blizu vrata njezine kuće”. ”Odmakni od nje” znači od minumizma (hereze, kršćanstva) i ”nećeš doći blizu” znači do vlasti” (Avodah Zara gl. 1).
h/ Ješu ben Pandira, Isus, Isus Nazaren i Ješu b. Panthyra – jedna te ista osoba
Iz e); f1 i f2) te g1 i g2) proizlazi da je Jakov iz Sekanije bio min (heretik, kršćanin) te da je bio učenik od ”Ješu ben Pandire”, ”Isusa”, ”Isusa Nazarena”, ”Ješu b. Panthyre”, odnosno da je Isus u Talmudu nazivan Isus Nazaren, Ješu ben Pandira ili Ješu b. Panthyra.
i/ Ben Pandira = Ben Stada = Isus Nazaren
A pošto znamo da je Ben Pandira = Ben Stada, onda iz toga proizlazi da se ime Ben Stada također odnosi i na Isusa Nazarena.
j/ ”Isus Nazaren prakticirao je vračanje i odveo Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17). Taj Isus Nazaren je Isus iz evanđelja 30-tih godina I. stoljeća, bez obzira što ga tekst Talmuda spominjanjem R. Joshue b. Perahjaha smješta u prvu polovicu I. st.pr.Kr.
k/ Također i za događaj gdje je R. Akiba oko 90. godine I. stoljeća identificirao mladića nepokrivene glave kao kopile i sina žene u njezinoj odvojenosti (Kallah 18b), u kojem se može identificirati mladića kao Ješua iz priče Toledot Ješu a mladu ženu kao Mirijam iz iste priče, možemo reći da se taj događaj iz Talmuda tada (oko 90. god. I. st.) nije dogodio te pretpostaviti da je tu stavljen da bude literarna podrška priči Toledot Ješu.
l/ Također i za pokušaj literarne konstrukcije R. Papposa b. Judah kao muža Stade i oca Ben Stade (Shabbat 104b, necenzurirana verzija, fusnota br. 19; Sanhedrin 67a, fusnota br. 12), kojim bi se rođenje Isusa kao sina Stade i sina Pandire smjestilo u prvu polovicu II. stoljeća, možemo reći da je taj pokušaj u Talmudu ostao samo kao neuspio pokušaj.
m/ Zaključak.
Kao konačni zaključak o cjelovitoj priči koja je nastala u drugoj polovici II. stoljeća ili njezinim varijantama ili njihovim fragmentima koji su zapisani tada ili kasnije kod Celza, u Toledot Ješu i Talmudu, možemo reći da je sav taj zapisani materijal samo literarna konstrukcija koja je u svojoj suštini parodija i koja je išla za tim da iskvari i ismije istinu koja se dogodila 30-tih godina I. stoljeća Isusu Nazarenu.
Što se tiče isto takve sumnjive priče kod Celza i u Toledot Ješu, s njima se može lako baratati, no kod Talmuda to povlači za sobom sumnju u njegovu vjerodostojnost. U tom je slučaju Talmud poslužio da pruži kredibilitet takvim literarnim konstrukcijama koje nemaju istine u sebi i sigurni smo da su stari rabini znali za to. U to ćemo se uskoro uvjeriti kad nađemo u Talmudu one odlomke u kojima je sakrivena prava istina o tome što se dogodilo tridesetih godina prvog stoljeća Isusu Nazarenu.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Sad, oko ponoći dođoše njegovi učenici te sjedoše do groba pokraj potoka. Vidjevši to, Juda uzme tijelo i sakrije ga u svojem vrtu ispod potoka. Preusmjerivši vodu negdje drugdje, on zakopa tijelo u korito a zatim vrati natrag vodu. Sutradan, kad su učenici ponovo došli i opet sjeli da plaču, Juda im reče: ”Zašto plačete? Pogledajte i vidite da li je sahranjeni čovjek tamo”. A kad su pogledali i našli da nije tamo, jadno je mnoštvo zavapilo: ”On nije u grobu nego je uzašao na nebo! Jer on je prorekao ovo dok je bio živ, a razmatrajući o sebi, napisano je bilo protumačeno: ”Ali Bog će otkupiti dušu moju iz vlasti groba; jer me će on primiti. Selah”.
■ —————————–
Komentar: Kod Celza Židov kaže kako su oni koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće žrtve zavedene fantazije. Navodni događaj (prikazu pokraj groba) vidjela je ”suluda žena i netko tko je sklon takvim snovima”, koja je stvorila lažnu predstavu (II. LV).
—————————– ■
(T.J. nastavak): U međuvremenu je saznavši što je učinjeno, kraljica naredila mudracima Izraela da se pojave; a kad su došli rekla im je: ”Što ste učinili s onim čovjekom koga ste optužili da je vračar i zavodnik ljudi? ” Oni odgovoriše: ”Mi smo ga pokopali prema zahtjevu našeg zakona’. Tada ona reče: ”Donesite ga k meni”. I oni ga odu potražiti u grobu, ali nisu ga našli. Zatim, vrativši se kraljici, rekoše: ”Ne znamo tko ga je uzeo iz groba”. Kraljica odgovori i reče: ‘On je Sin Božji te je uzašao svojemu Ocu na nebo; jer ovako je prorokovano za njega, ‘Jer će on me primiti; Selah”’. Tad su mudraci rekli: ”Nemojte dozvoliti te misli u vašem umu, jer on je sigurno bio vračar”; i dadoše dokaz svojim svjedočenjem da je bio kopile i sin preljubnice. Kraljica odgovori: ”Zašto da s vama uzalud razmjenjujem riječi? Jer ako ga donesete ovdje, vi ćete biti nevini, ali ako ne, nitko od vas neće preživjeti”. Svi su odgovorili ovim riječima: ”Daj nam vremena da bismo mogli odrediti ishod ove afere. Možda bismo ga tamo mogli naći, ali ako ne uspijemo, učini s nama što god ti se svidi”. Ona im je dala rok od tri dana, a oni odoše ožalošćeni u srcu, jadikujući i ne znajući što da čine.
Zbog toga su odredili post, a kad je došlo određeno vrijeme i oni nisu našli tijelo, mnogi su napustili Jeruzalem kako bi pobjegli iz vidokruga kraljice. Među ostalim otišao je određeni stari rabin po imenu Tanchuma. On je u velikoj tuzi lutajući kroz polja, vidio kako Juda jede sjedeći u svojem vrtu. Dolazeći do njega rabin Tanchuma reče: ”Kako to? Zašto uzimaš hranu kad svi Židovi poste i nalaze se u bolnoj nevolji? Juda, uvelike zaprepašten, upita zašto poste. Rabin Tanchuma odgovori: ”To je zbog kopileta koji je bio obješen i pokopan u blizini mjesta kamenovanja; on je bio odnesen iz groba i nitko od nas ne zna tko ga je uzeo. Ali njegovi bezvrijedni učenici izjavljuju da je uzašao na nebo, a kraljica je zaprijetila smrću svima nama Izraelitima, osim ako ga nađemo”. Tada Juda upita: ”Ako će se naći ovaj čovjek, hoće li to donijeti sigurnost Izraelitima?” Rabin Tanchuma reče: ”Doista hoće”. Tada reče Juda: ”Dođi, i ja ću ti pokazati čovjeka, jer sam ga uzeo iz groba pošto sam se bojao da bi ga možda bezbožni sljedbenici mogli ukrasti iz groba te sam ga sakrio u mojem vrtu i napravio da potok teče iznad njega”. Tad je rabin Tanchuma požurio mudracima Izraela i dao im izvještaj.
Zbog toga su se svi okupili i vezavši tijelo za rep konja odvukli su ga i bacili dolje pred kraljicu, govoreći: ”Pogledajte čovjeka za kojeg ste rekli: ”On je otišao na nebo”. Kad ga je kraljica vidjela bila je preplavljena sramom i nije mogla govoriti. Štoviše, dok je kroz neko vrijeme tijelo bilo vučeno, kosa na glavi bila je istrgnuta. I to je razlog zašto sada redovnik brije kosu u sredini glave; to je učinjeno u znak sjećanja na ono što se dogodilo Ješi.
Glava 4: Dvanaestorica, Šimun Kefa i Ilija
Nakon toga svađa između nazarena i Judejaca narasla je tako jako da je uzrokovala podjelu među njima, a kad bi nazaren sreo Judejaca, ubio bi ga. Problem je sve više rastao kroz 30 godina, kad su nazareni, povećavši se brojčano na tisuće i mirijade (nebrojeno mnoštvo), zabranili Izraelitima da dolaze za veće blagdane u Jeruzalem. Zatim tu je nastao velik jad među Izraelitima, kakav je bio u dan kad je (zlatno) tele izliveno, tako da nitko nije znao što učiniti. Pogubna se vjera povećala i otamo iziđe 12 muškaraca (zlih potomaka nečistih pljačkaša), koji su lutali kroz dvanaest kraljevstava i širili lažna naučavanja među ljudima. Neki od Izraelita su ih slijedili, a oni, budući da su bili iz visoke vlasti, ojačali su ješuitsku vjeru; a zato jer su sebe dali da budu apostoli njega koji je bio obješen, velik ih je dio Izraelita slijedio.
Videći očajno stanje stvari, mudri su ljudi bili krajnje uznemireni, jer je zloće bilo u izobilju među Izraelitima. Stoga je svatko okrećući se prema svome drugu rekao: ”Jao nama; kakve li smo grijehe počinili da se u naše vrijeme takva sramotna stvar trebala dogoditi u Izraelu, za kakvu nismo ni mi ni naši preci ikad prije čuli?” Tad su s velikom tugom i plačući sjeli i s očima okrenutim prema nebu, rekli: ”Mi se molimo tebi, O Gospode, Bože nebeski, da nam dadeš savjet što da učinimo jer smo potpuno u neznanju o tome što bi trebao učiniti. Mi podižemo oči k Tebi. Usred naroda Izraela nedužna krv se prolila na račun tog kopileta i sina preljubnice. Stoga mi sjedimo kao na iglama, dok ruka nazarena prevladava protiv nas i veliki broj nas biva ubijen. A neki od nas su otišli, a zbog grijeha u koji je dom Izraelov upleten takve su nam se stvari dogodile. Zaista, zbog svojih Imena daj nam savjet što učiniti kako bismo se spasili od opake gomile nazarena”. Kad su se tako pomolili, određeni stariji čovjek iz reda starješina, čije je ime bilo Šimun Kefa, koji učestalo posjećivao Svetinju nad Svetinjama, reče ostalima: ”Moja braćo i narode, čujte me: Ako odobrite moj savjet, ja ću iskorijeniti ove zle ljude iz zajednice Izraela i oni neće imati nikakvog udjela ili baštinu s Izraelitima. A što je potrebno da vi na sebe preuzmete krivnju za kazneno djelo? ”Svi su odgovorili rekavši: ”Grijeh neka bude na nama; ti obavljaj svoju misiju”.
Zbog toga je Šimun Kefa otišao u Svetište i napisao Svemoguće Ime te zarezao svoje tijelo nožem i stavio ga unutra. Zatim, dok je išao iz Hrama on izvuče pismo, a kad je saznao Ime ode u glavni grad nazarena (Rim).
I podigavši svoj glas on uzvikne: ”Tko god vjeruje u Ješu neka dođe k meni, jer on je mene poslao. Uskoro mu se silno mnoštvo pridružilo, toliko koliko je pijeska u moru te mu rekoše: ”Pokaži nam nešto da nam potvrdiš da te je on poslao”. A kad je upitao kakav znak oni traže od njega, odgovorili su: ”Čudesa koja je Ješu izvodio dok je bio živ, ista ih trebaš pokazati nama”. Stoga im je naredio da se tu donese gubavac; a kad su ga doveli, on je položio svoju ruku na njega i on je ozdravio. Opet je zatražio da mu se donese mrtvaca i kad je jedan bio donesen on je položio svoju ruku na njega i on je oživio te stao na svoje noge. Videći to zli su ljudi pali na tlo pred njim, govoreći: ”Bez sumnje tebe je poslao Ješu, jer kad je on bio živ on je učinio iste stvari za nas. Šimun Kefa tada reče: ”Mene je poslao Ješu i zapovjedio da dođem do vas. Dajte mi zakletvu da ćete učiniti sve stvari koje zapovjedim”. Tad su svi odjednom uzviknuli: ”Mi ćemo učiniti sve što ćeš zapovjediti”. Tad Šimun Kefa reče: ”Znate da je onaj koji je bio obješen da je bio neprijatelj Izraelita i njihova zakona zbog proročanstva Izaije koji je rekao: ‘Vaše nove mjesece (mlađake) i određene blagdane moja duša mrzi’. Štoviše, neka vam bude poznato da on nije bio po volji Izraelita, jer je čak kao Hošea prorokovao: ‘Vi niste moj narod’. I premda je bilo u njegovoj moći da ih u trenutku pomete s lica zemlje, ipak nije želio da ih posve uništiti, već je želio da uvijek budu među vama kao svjedoci njegovog vješanja i kamenovanja. Štoviše, on je prošao kroz te velike patnje i boli da vas može otkupiti od pakla. I sad on potiče i zapovijeda da više ne zlostavljate bilo kojeg Judejaca; ali ako Judejac kaže nazarenu: ‘Idi sa mnom jednu milju’, neka ide s njime dvije milje. A ako Judejac udari nazarena po lijevom obrazu, neka mu također okrene desni; kako bi u ovom svijetu oni mogli imati svoju nagradu, ali u svijetu koji će doći da mogu biti kažnjeni u paklu. Ako radite ove stvari, vi ćete biti dostojni sjediti s njime u njegovim stolicama. Gledajte, ovo također on zatjeva od vas: da ne slavite Blagdan Pashe, nego da držite svetim dan u koji je umro. I da umjesto da Blagdan Pedesetnice držite svetim, da 8. dana nakon toga obdržavate sjećanje na njegovo obrezivanje”. Svi su odgovorili na te riječi: ”Sve što kažeš, mi ćemo učiniti; ostani s nama”. Na to je on rekao: ”Ja ću ostati s vama, ako mi dopustite da se suzdržavam od sve hrane prema njegovoj zapovijedi i da samo jedem kruh bijede i pijem vodu tuge. No vi mi morate sagraditi kulu u središtu grada na kojoj mogu sjediti sve do dana moje smrti”. Ljudi su odgovorili: ”Mi ćemo učiniti sve što kažeš. 1)
Stoga su oni sagradili kulu i stavili ga unutra i svaki dan su mu donosili njegovo sljedovanje bijednog kruha i oskudne vode; čak i sat vremena prije njegove smrti on je ostao tamo, čitavo vrijeme. Jer uistinu, on je služio Bogu otaca naših Abrahama, Iza-ka i Jakova i skladao je mnoge lijepe himne koje je objavio na čitavom području Izrae-la, kako bi mu one mogle biti trajni spomenik; i on je ponovio sve himne svojih gospo-dara. Taj je Šimun živio na toj kuli 6 godina, a kad je došlo vrijeme da umre zapovi-jedi da treba biti pokopan u njoj i taj su zahtjev poslušali. Nakon toga oni su osmislili najodvratnije prijevare te se u ovom trenutku toranj može vidjeti u Rimu i oni ga zovu Petar – to naziv za kamen, jer je on sjedio na kamenu čak do dana njegove smrti.2)
■ —————————–
Komentar: 1) Ovdje navedeni Šimun Kefa sasvim sigurno nije bio Šimun Petar iz evanđelja, nego se to odnosi na stolicu Sv. Petra u Rimu koja je sredinom I. stoljeća promijenila svetkovanje subote i drugih židov-skih blagdana te otad zaista više nije ”slavila Blagdan Pashe, nego je umjesto nje za sveti dan držala dan u koji je umro. I umjesto Blagdana Pedesetnice 8. dana nakon toga obdržavali su sjećanje na njegovo obrezivanje” (parafraza gornjeg teksta).
Ovdje se može dodati da je prema Toledot Ješu Sveta Stolica (Šimun Kefa) to poduzela prema rabinskom scenariju.
2) Ovdje su ubačeni elementi života Sv. Šimuna Stilite (oko 388-459.) koji je 37 godina živio na maloj platformi na stupu pokraj Alepa u Siriji.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Nakon smrti rabina Šimuna Kefe diže se čovjek Ilija, mudar čovjek ali pokvarenih misli, koji je otišao u Rim i javno rekao: ”Znadete li vi da vas je Šimun Kefa prevario, jer mi je vaš Ješu dao svoje zapovijedi govoreći: ‘Idi i reci im: Neka nitko ne vjeruje da sam ja prezirao zakon; jer svatko tko želi da bude iniciran obrezivanjem, ja ću mu dopustiti. A onaj tko odbije da se toga pridržava neka bude umočen u nečistu vodu, niti će zaista onaj ako se uzdržava od toga navući na sebe opasnost’. Ovo on također zahtijeva: ti ćeš obožavati – ne sedmi dan, nego prvi, na koji su nebesa i zemlja bili stvoreni”. On je dodao i druge loše upute. Ali narod reče: ”Potvrdi nam čudom da te Ješu poslao”. A on reče: ”Koje čudo očekujete?” Tek što je to izgovorio kad kamen pade s ogromnog zida i zgnječi mu glavu.
Tako propadaju svi tvoji neprijatelji, O Gospode; a oni koji te ljube neka budu kao sunce kad sja u svojoj snazi. Selah, selah, selah.
■ —————————–
Komentar: Gornje nas podsjeća na biskupa Smirne Sv. Polikarpa, koji je posjetio Rim kad je papa bio Ancietus (oko 157-168), gdje je između ostaloga diskutirao protiv toga što je Sveta Stolica za blagdan uvela Uskrs umjesto Pashe. On je mučeništvo podnio u Rimu oko 166. kad je živ spaljen na lomači u areni, jer se pred guvernerom nije htio zakleti carevim genijem, niti je htio prokleti Krista.
—————————– ■
Drugačija verzija Toledot Ješu
Ješu ode u Gornju Galileju. Mudraci su se okupili, otišli pred kraljicu i rekli joj: ”Gospodarice, on upotrebljava vraćanje i tamo odvodi ljude ukrivo”. Stoga je ona s tim u vezi poslala konjanike te su oni pošli na njega pošto je on zavodio narod Gornje Galileje i rekao im: ”Ja sam Sin Božji koji vam je bio obećan u vašem zakonu”. Konjanici su se krenuli da ga odvedu, ali ljudi Gornje Galileje nisu to dopustili i počeli su se boriti. Ješu im reče: ”Nemojte se boriti, imajte povjerenje u moć moga Oca koji je na nebesima”. Ljudi Galileje načiniše ptice od gline; on izgovori slova Šema (HaŠem = ”Ime”; odnosi se na Božje Ime), a ptice odletješe.1) Na to oni padoše ničice pred njim.
■ —————————–
Komentar: 1) Ove glinene ptice koje je Ješu oživio u Galileji imaju svoj odraz u Talmudu gdje se navodi da se Isus Nazaren (Ješu) klanjao cigli (glinenom kipu) u Egiptu. Tad ga je njegov učitelj R. Joshua b. Perahjah ekskomunicirao jer je: ”Isus Nazaren prakticirao vračanje i odveo Izrael ukrivo” (Sanhedrin 107b fusnota br. 17).
—————————– ■
(T.J. nastavak): On im reče: ”Donesite mi mlinski kamen”. Oni ga otkotrljaše do morske obale; on izgovori slova, postavi ga na površinu mora, sjedne na njega kao što se sjedi na brodu te je plovio po vodi. Oni koji su bili poslani vidjeli su to i čudili se, a Ješu reče konjanicima: ”Idite do vaše Gospodarice, recite joj što ste vidjeli’. I vjetar ga podiže sa vode i odnese ga na suhu zemlju.
Tad konjanici dođoše i rekoše kraljici sve te stvari; kraljica se uplaši i jako začudi i tako ona pošalje i okupi starješine Izraela i reče im: ”Vi kažete da je on čarobnjak, ali on svaki dan čini velika čuda”. Oni joj odgovoriše: ”Svakako da njegovi trikovi ne bi trebali da vas zabrinjavaju. Pošaljite glasnike da dođe ovdje i njegova sramota bit će očevidna”. Tad ona pošalje glasnike i njegovo mu se zlo društvo pridruži te oni dođoše pred kraljicu.
On počne govoriti svojim drugovima pred kraljicom: ”O meni je rečeno: ‘Tko će ustati za mene protiv zlotvora?” A o njima je rekao: ”Ponosne vode”. I o njima je rekao: ”Njihova je podrška jača od stijene”. Kad je kraljica to čula ukorila je otpadnike i odobrila mudracima Izraela: ”On je u vašoj ruci”.
Oni odoše od kraljice i dovedoše ga u sinagogu u Tiberiju i vezaše ga za stupove utočišta. Zatim se tamo okupila banda budala i lakovjernih koji su vjerovali njegovim riječima i koji su željeli da ga izbave iz ruku starješina; ali oni to nisu mogli učiniti te je tamo nastao velik sukob među njima.
Kad je vidio da nema moć da pobjegne, Ješu reče: ”Dajte mi vode”. Dali su mu ocat u bakrenoj posudi. Počeo je govoriti jakim glasom: ”O meni je David prorokovao i rekao: ”Kad sam bio žedan dali su mi ocat za piti”.
Na glavu mu staviše krunu od trnja. Otpadnici bolno jadikovahu, a bilo je sukoba među njima, brat s bratom, otac sa sinom; no mudraci smiriše otpadnike.
On počne govoriti: ”O meni je prorokovano i rečeno: ‘Svoja sam leđa dao udaračima’. Nadalje spisi kažu: ‘Pristupite amo, sinovi vračarini’. I o meni je rečeno: ‘Ali mi smo ga držali’. I o meni je on rekao: ‘Mesija će biti pogubljen, ali on nije”’. Kad su otpadnici to čuli, počeli su ih kamenovati i nastade velika mržnja među njima.
Tad su se starješine pobojale te ga otpadnici ugrabiše i njegovih ga 310 učenika odvedu u grad Antiohiju, gdje je boravio do dana odmora Pashe.
Oni mu rekoše: ”Koje je tvoje ime?” On odgovori: ”Matthai”. Oni mu rekoše: ”Koji dokaz imaš iz Pisma?” On im odgovori: ”Mathai (kad), ću ja doći i vidjeti lice Božje?” Oni mu rekoše: ”Kad će on umrijeti i učiniti da mu ime propadne?”
Oni mu rekoše: ”Koje je tvoje ime?” On odgovori: ”Naki”. Oni mu rekoše: ”Koji dokaz imaš iz Pisma?” On odgovori: ”S Nakjemi (čistim) rukama i čista srca”. Oni odgovore: ”On ne ostaje bez kazne”.
Oni mu rekoše: ”Koje je tvoje ime?” On odgovori: ”Boni”. Oni mu rekoše: ”Koji dokaz imaš iz Pisma?” On odgovori: ”Moj prvenac imenovani (sin) je Izrael”. Oni rekoše: ”O tebi je rečeno: ‘Evo, ja ću ubiti tvoga prvorođenca sina”’.
Oni mu rekoše: ”Koje je tvoje ime?” On odgovori: ”Netzer”. Oni mu rekoše: ”Koji dokaz imaš iz Pisma?” On im je odgovori: ”Netzer (grana) će niknuti iz njegova korijena”. Rekli su mu: ”Ti si izbačen iz svog groba, kao odvratna grana”.
I tako još više, pošto je on sam sebi dao mnogo imena.1)
■ —————————–
Komentar: 1) Ovaj opis Ješuova suđenja u kojem je on za sebe koristio različita imena: Matthai, Naki, Boni i Netzer, ima svoj izokrenuti prikaz u Talmudu gdje je navedno da je Ješu imao slijedeće učenike: Matthai, Nakai, Nezer, Buni i Todah. Svi su oni, kako je navedeno, poslije Ješuovog vješanja i uz odgovarajući citat, pogubljeni (Sanhedrin 43 a). Naravno da to nisu bila prava imena Ješuovih učenika iz Toledot Ješu (a niti Isusovih), nego je to u Talmudu možda pogrešno zapisano.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Njegovi učenici pobjegoše i raspršiše se u kraljevstvu: tri od njih odoše na planinu Ararat, tri u Armeniji, tri u Rim i drugi na druga mjesta te su zavodili narode, ali svugdje gdje su se sklonili Bog je poslao svoj sud na njih i oni bijahu ubijeni. Ali mnogi od naših ljudi među otpadnicima bijahu otišli ukrivo s njim; tu je bio sukob između njih i Izraelita, konfuzija molitvi i mnogo gubitaka u novcu. Svugdje gdje su otpadnici vidjeli Izraelite rekoše Izraelitima: ”Vi ste ubili pomazanog Boga!” No Izraeliti su im odgovorili: ”Vi ste sinovi smrti jer ste vjerovali u lažnog proroka!”.1) Pa ipak, oni nisu izašli iz zajednice Izraela i tamo je bilo svađa i prepirka među njima tako da Izrael nije imao mira. Kad su mudri ljudi Izraela vidjeli to, rekli su: ”Ima 30 godina otkad je taj nevaljalac pogubljen i sve do sada nemamo mira s tim zavedenima, i to nas je snašlo zbog (velikog) broja naših grijeha jer je pisano: ‘Oni su me odveli u srdžbu s onim što nije Bog; oni su izazivali moj gnjev svojim lažnim bogovima (oni su kršćani koji se klanjaju onome koji nije Bog; s nečasnim ljudima ja ću ih izazvati – tj. s Jišmaelcima)”.
■ —————————–
Komentar: 1) Ovdje su interesantni nazivi za Ješua tj. Isusa: ”lažni prorok”, ”nevaljalac” i za kršćane ”zavodnici”, ”otpadnici”, ”zavedeni”. Vjeruje-mo da su svi ti epiteti i danas u opticaju za Kršćane.
—————————– ■
(T.J. nastavak): Mudraci rekoše: ”Koliko će dugo otpadnici profanirati subote i blagdane te ubijati jedan drugoga? Bolje da potražimo mudrog čovjeka koji te zabludjele može odvesti iz zajednice Izraela. Sada je 30 godina da smo ih upozorili, ali oni se nisu vratili Bogu jer su si utuvili u glavu da je Ješu Mesija, tako da bi oni mogli otići u propast i mir neka bude s nama”.
Mudraci su se dogovorili o čovjeku čije je ime Elijahu i koji je bio vrlo učen u Pismu te mu rekoše: ”Mi smo se složili da ćemo moliti za tebe da budeš ubrojen među dobre Izraelite u drugom svijetu. Idi i čini dobro za Izrael i ukloniti otpadnike od nas, tako da oni mogu otići u propast!”
Elijahu otiđe u Sanhedrin u Tiberiji (i) u Antiohiju te napravi proglas po cijeloj zemlji izraelskoj: ”Tko vjeruje u Ješua nek se pridruži meni!” Onda im reče: ”Ja sam apostol Ješue koji me posla k vama i ja ću vam pokazati čudo kao što je to on učinio”.
Donijeli su mu gubavca i on je položio ruke na njega tako da je on ozdravio. Donijeli su mu se hromog, on je izgovorio Ime, položio svoje ruke na njega i on je ozdravio i stao na svoje noge. U tome trenutku oni se baciše pred njega i rekoše: ”Uistinu ti si glasnik Ješua jer si nam pokazao čuda kao što je to on uradio”.
On im reče: “Ješu šalje svoje pozdrave i kaže: ‘Ja sam sa svojim Ocem na nebu nje-mu s desna dok se On ne osveti Židovima‘, kao što je David rekao: ‘Sjedi mi s desna‘. U isti sat svi su oni oplakivali i dodali ludost svojoj ludosti. Elijahu im reče: ”Svatko tko će sa mnom biti na drugom svijetu neka se odvoji iz zajednice Izraela i neka im se ne pridruži, jer ih je moj Otac na nebu već odbacio i od sada od njih više ne zahtijeva službu, jer je rekao kroz Izaiju: ‘Vaše mlađake i blagdane moja duša mrzi”’.
A Elijahu, koji je dao te ne-dobre zakone, to je učinio za dobrobit Izraela a nazareni ga zovu Pavao.1) Nakon što je on uveo te zakone i zapovijedi, zabludjeli su se odvojili od Izraela i svađa je prestala.
Izvor: The Anti-Gospel of Yeshu the Magician, http://lost-history.com/toldoth.php
■ —————————–
Komentar: Taj Elijahu ima jake paralele s apostolom Pavlom (oba su došla u Antiohiju, oba su samog sebe prozvali apostolom Ješue/Isusa, oba su nazarenima tj. kršćanima dali ne-dobre tj. loše zakone kojima su obezvrijedili i odbacili Mojsijev Zakon (Toru), u namjeri da ”te zabludjele mogu odvesti iz zajednice Izraela”.
Međutim, ista se paralela i isti zaključak može primijeniti na postupke Svete Stolice na kojoj su sjedili Petrovi nasljednici, a Pavlovi učenici i suradnici (Lino, Klement). U Toledot Ješu Svetu Stolicu simbolizira stariji čovjek iz reda starješina, rabin Šimun Kefa, kome je Sanhedrin odobrio zadatak da iskorijeni ove zle ljude iz zajednice Izraela kako oni ne bi mogli imati nikakvog udjela ili baštinu s Izraelitima. Zatim Šimu Kefa ode u glavni grad nazarena (Rim), i tamo reče: ”Mene je poslao Ješu i zapovjedio da dođem do vas. Dajte mi zakletvu da ćete učiniti sve stvari koje zapovjedim. … Štoviše, neka vam bude poznato da on nije bio po volji Izraelita, jer je čak kao Hošea prorokovao: ‘Vi niste moj narod’. … Gledajte, ovo također on zatjeva od vas: da ne slavite Blagdan Pashe, nego da držite svetim dan u koji je umro. I da umjesto da Blagdan Pedesetnice držite svetim, da 8. dana nakon toga obdržavate sjećanje na njegovo obrezivanje”. Svi su odgovorili na te riječi: ”Mi ćemo učiniti sve što kažeš.
I zaista, Sveta Stolica je sredinom I. stoljeća odbacila subotu koja je Zakonom (Torom) propisan tjedni dan odmora i slavljenja, te je umjesto nje uvela nedjelju; ona je također tada odbacila slavljenje Pashe, isto tako propisanu Zakonom (Torom), i umjesto nje uvela Uskrs koji se slavi u različite datume nego Pasha.
Ako smo sve dobro identificirali, onda možemo primijetiti da su Sv. Pavao i Sveta Stolica (koje simboliziraju Elijahu i Šimun Kefa) u Toledot Ješu prikazani da su radili po zadatku i kao agenti Sanhedrina.
▪ Ovdje treba dodati da je Savao, prije nego što je postao kršćanin i promijenio ime u Pavao, proganjao Crkvu kao agent velikog svećenika Kajfe: ovaj mu je dao pisma da može proganjati ranu Crkvu i u Damasku tj. Kumranu hvatati njezine pripadnike (Dj. 9:1-2). Tamo je Pavao napravio ”konverziju” u kršćanstvo oko 37. godine.
▪ Petar u Priznanjima Klementa Pavla naziva ”neprijatelj”.
▪ Ebioniti su također optuživali Pavla da je otpadnik od Zakona.
▪ Pavla je to isto optuživala i Jeruzalemska crkva na čelu s Jakovom (Dj. 21:22), zbog čega je Jakov oko 58. godine tražio da se Pavao podvrgne nazirejskom obredu čišćenja u Hramu.
▪ Također Petar u Priznanjima Klementa vjerojatno Pavla opisuje kao Šimuna Maga s kojim je imao žestoke sukobe u Rimu šezdesetih godina I. stoljeća. To bi potvrdilo da je Pavao i poslije glumljenog prelaska na kršćanstvo djelovao protiv Petra odnosno protiv kršćanstva.
▪ Stari su rabini znali da je Pavao samo prividno postao konvertit; takva je prekrivena istina ispričana u Talmudu:
”Elisha (prorok Elizej) je išao u Damask – zašto je išao? R. Johanan je rekao da je on išao zbog konverzije (obraćenja) Gehazija. Ali on se nije konvertirao (on se nije obratio)! Elisha mu reče: Konvertiraj (obrati se)! On mu odgovori: da li to znači da sam ja konvertirao (da sam se obratio) zbog tebe? Jer onome koji griješi i čini da ljudi griješe, mogućnost pokajanja je oduzeta” (Sanhedrin 107b).
Elisha je veliki svećenik Kajfa; Gehazi je Pavao. Iz teksta proizlazi da se Gehazi (Pavao) u Damasku (Kumranu) ustvari nije obratio, odnosno da se po nalogu Elishe (Kajfe) obratio samo prividno. Svrha toga prividnog obraćenja bila je da Pavao iznutra subverzivno djeluje protiv kršćanstva, upravo onako kako je to navedeno u Toledot Ješu. Sa svoje strane to bi potvrdilo da je Pavao u Damasku/Kumranu za neke tamošnje kršćane (esene, osej HaTorah, Izvršavatelje Tore) postao preobraćenik, dok za druge nije, jer su ga pročitali i zbog toga htjeli ubiti (Dj. 9:24-25).
Dalje je Pavao kao samozvani apostol Isusa Krista naučavao nežido-vima po sjeveroistočnom dijelu Rimskog Carstva, od Jeruzalema do Ilirika da nije potrebno vršiti Zakon, Toru (baš kako je to navedeno u Toledot Ješu), nego da je umjesto toga dovoljna samo vjera u Isusa Krista. To je bila ta subverzija Pavla protiv najranijeg kršćanstva, koju je on provodio kao agent velikog svećenika. Zbog takvog naučavanja pripadnici rane Crkve u Jeruzalemu (Zeloti Zakona, Zeloti Božji) tri puta su Pavla pokušali ubiti 58. godine (Dj. 21:31; 22:22; 23:12-14).
Na temelju toga zaključujemo da je Pavao djelovao kao agent velikog svećenika Kajfe, i to kako prije, tako i poslije svojeg ‘preobraćenja‘, te da je sistematski vršio subverziju ranokršćanskog naučavanja onakvog kakvog su naučavali Isus i rana Crkva (eseni, osej HaTorah, Izvršavatelji Tore), a to je: ”čvrsto uz Zakon, Toru”).
—————————– ■