B) JEHOŠUA (JEŠU) U TOLEDOT JEŠU
Najstariji manuskript Toledot Ješu (Sefer Toldoth Yeshu znači Knjiga generacija Isusa ili Život Isusov) potječe iz u XI. stoljeća, iako podaci govore o njegovom mnogo starijem porijeklu. To se djelo temelji na midraškoj literarnoj tradiciji a sastavljeno je od dva rana srednjovjekovna manuskripta sabrana zajedno u vremenu između 300. i 700. godine, koji su našli svoj put do Babilonskog Talmuda. Prvi koji to djelo oko 826. navodi je nadbiskup Agobard iz Lyona, međutim same priče sadrže oralnu tradiciju koja ide sve do 100. godine. Najstariji zapisani dijelovi te priče potječu iz kairske genize iz vremena od oko 800 godine. O starini također svjedoče citati Tertulijana (160-220), Origena (182-254), Sv. Epifanija (310/320-403) i Sv. Jerolima (347-420).
Tertulijan piše: ”To je tvoj sin drvodjelje, tvoj sin bludnice; tvoj kršilac subote, tvoj samaritanac; tvoj posjedovatelj demona! To je onaj kojeg si kupio od Jude, to je onaj koji je bio udaran tvojom trskom i šakama, obeščašćen pljuvačkom, i kome si dao žuč i ocat za piti! To je onaj koga su njegovi učenici potajno ukrali kako bi mogli reći da je on ustao ili nepažljiv vrtlar kako njegova zelena salata ne bi bila oštećena gomilama posjetitelja!”
Također i Sv. Jerolim 374. u pismu Heliodoru piše slično kao i Terutu-lijan: ”To je taj sin radnika i bludnice; On je onaj … koji je pobjegao u Egipat; koji je bio ogrnut skarletnim plaštem; On je bio okrunjen trnjem; On je Magus posjedovatelj demona i Samaritanac!”, dok u pismu Titu (iii. 9) piše slijedeće: ”Prije sam čuo u vezi Hebreja … u Rimu … da su oni doveli u pitanje genealogije Krista”. Genealogije = generacije (toldot) Isusa.
Kršćanski odgovor
Godine 1405. Toledot Ješu zabranila je Crkva. Francesco Eiximenis (um. 1409.) tu je knjigu prokleo u svojem djelu Vita Christi, a nju je židovski apostat Samuel Friedrich Brenz u Nimbergu 1614. ponovo reprintao u velikoj količini kao dio njegove knjige ”Oguljena koža židovske zmije” u kojoj se obrušio na svoju prijašnju religiju. Papa Valentin izdao je 1514. papinsku bulu zabranjujući tu knjigu, dok je 1554. Vatikan izdao bulu cenzurirajući Talmud i ostale židovske knjige.
Martin Luther naširoko je 1543. citirao Toledot Ješu (očito štrasburšku verziju) u svojoj knjizi Vom Schem Hamphoras u kojoj je iznio opću osudu Židova. Luther je o toj knjizi 1566. u Pravednosti također napisao slijedeće:
”Oholi zao duh nalazi se u knjizi s trostrukim izrugivanjem. Prvo, on se izruguje Bogu, stvoritelju neba i zemlje sa njegovim sinom Isusom Kristom, kao što možete vidjeti ako vjerujete kao kršćanin da je Krist Sin Božji. Drugo, on se izruguje čitavom kršćanstvu, jer mi vjerujemo u takvog Sina Božjeg. Treće, on se izruguje svojim vlastitim Židovima dajući im takvu skandaloznu, glupu, budalastu konstrukciju oko brončanih pasa i stabljike kupusa itd, što bi uzrokovalo da svi psi laju do smrti ukoliko bi to mogli razumjeti, uz takvo buncanje, dreku, besmislenom pjenjenu ludih budala. Nije li to majstor izrugivanja koji može proizvesti tri tako velika izrugiva-nja? Četvrto izrugivanje je to da se ovime on izruguje sam sebi, kao što ćemo mi, na našu radost jednog dana vidjeti, hvala Bogu”.
Zato ne čudi diskrecija u predgovoru jednog manuskripta Toledot Ješu pisanom hebrejskim slovima na slavenskom jeziku:
”Ta knjižica je tradicija (uručivana) od čovjeka do čovjeka; jedan je može samo prepisati (rukom), međutim, ne može je štampati. Mudri će je u takvim vremenima vidjeti, ali biti tiho, jer ovo je zlo vrijeme. On mora biti tiho, kao posljedica dugog i gorkog egzila. Jedan je čita, ali, jer Bog to zabranjuje, ne otvoreno ili pred mladim djevojkama i pred lakomislenima, još manje pred kršćanima koji razumiju njemački, (tad) će (čitalac) primiti svoje nadnice i njegova će djela prethoditi njemu, jer strogo je zabranjeno da je publicira, radije neka je otkrije iniciranima, jer ti ne možeš znati što slijedeći dan može donijeti i pazi, čak ni njegovim svecima ne možeš vjerovati. Ja sam je prepisao iz tri različite knjižice iz tri različite zemlje, ne samo jedne. Sadržaji svih tih knjižica bili su identični, osim što sam ja pisao u jeziku mudrih (hebrejskom), jer nas je on izabrao od svih naroda i dao nam jezik mudrih”.
Židovsko razumijevanje Toledot Ješu
Toledot Ješu nije dio židov-ske ortodoksne interpretacije tj. kanonski ili normativni materijal. Jedini židovski komentator koji je izjednačio osobu Ješu (iz Talmuda i Toledot Ješu) s Isusom bio je Abraham ibn Daud (1110-1180.). On je smatrao da je Isus kršćanstva bio izveden iz lika Ješu, učenika ben Perachiaha. Rabin Jacob ben Meir (Rabbeinu Tam, 1100-1171), Nahmanides (1194-1270.) i Jehiel ben Joseph od Pariza (um. 1286.) izričito su odbacili izjednačavanje Ješua (Talmuda i Toledota) i Isusa. No rabin Isaac Luria u knjizi ”Knjiga reinkarnacije”, gl. 37 očito je vjerovao da je Ješu bio stvaran lik i da je bio identičan Isusu Nazarenu: ”Na tvom putu od Safeda prema sjeveru do sela Ein-al-Zeitun, prolaziš pokraj drveta rogača: Yešu Ha-Notzri tamo je sahranjen”.
Međutim, Toledot Ješu ipak je izrazito važno djelo za moderne Židove zato jer još uvijek mnogi Židovi vjeruju da je Ješu iz Toledot Ješu bio istinita osoba i prototip za kasnije literarno kreiranje kršćanskog Isusa u evanđeljima. Tako se izdavač židovskog Toledota Solomon Bennet hvalio 1823. da Židovi još uvijek doslovno vjeruju u Toledot Ješu kao što kršćani vjeruju u Novi Zavjet. Također je 1925. Židovska enciklopedija ponovljeno referirala o Toledotu kao o jednoj točnoj prezentaciji o tome kako je povijesni judaizam gledao na Krista i Judu (Rev. Ted Pike, Mockery of Jesus: A Jewish Tradition, National Prayer Network, www.truthtellers.org,).
No G. R. S. Mead napisao je 1903. u knjizi Did Jesus Live 100 B.C.? da ako mi pretražimo dva velika djela (Enciklopediju Biblicu i Židovsku encklopediju) u namjeri da pronađemo članak na koji bi se referirali za bilo kakvu podršku o hipotezi da je Isus živio 100 godina pr.Kr, nećemo naći niti jedan.
Uz to treba primijetiti da su knjigu Toledot Ješu povjesničari, pogoto-vo kršćanski vrlo malo analizirali smatrajući je za nevjerodostajan izvor.
No Švedski znanstvenik Alavar Ellegard napisao je 1999. knjigu One Hundred Years Before Christ, u kojoj je dokazivao da je Isus živio 100 godina pr.Kr. – baš kao što to proizlazi iz Toledot Ješu – temeljeći svoju analizu na negativnoj evidenciji iz Pavlovih poslanica i ranokršćanskih apokrifa.
Za razliku od njega, Robert E. Van Voorst spomenuo je Toledot Ješu u svojoj knjizi Jesus Outside the New Testament iz 2000., rekavši da ona možda sadrži nekoliko starijih tradicija iz stare židovske polemike protiv kršćana, ali da iz nje ne možemo ništa značajno saznati. Zaključio je da je znanstveni konsenzus koji Toledot Ješu odbija prihvatiti kao vjerodosto-jan izvor za povijesnog Isusa, ispravan.
Usprkos svemu tome, na internetu se čak i danas mogu pronaći strani-ce koje zastupaju stav da je u Toledot Yeshu prezentirana istina, a da je u evanđeljima laž.
Varijante Toledot Ješu
Najznačajniju verziju Toledot Ješu na latinskom jeziku publicirao je Johann Christian Wagenseil 1681. u sklopu svojeg djela ”Plamteće strijele Satana”. Tu je zatim Štrasburški manuskript i verzija Huldreich iz 1705. Prva publikacija na engleskom pojavila se 1874, dok je Kraus 1905. na njemačkom napravio kompilaciju sve tri stare verzije. Danas postoji oko 400 manuskripata Toledot Ješu i tekst svakoga od njih različit je od drugih, makar i u nijansama.
Tekst Toledot Ješu i njegova komparacija s Talmudom
Sada ćemo prenijeti detaljan tekst jedne od varijanata Toledot Ješu, kojeg ćemo komentirati i usporediti s nekim navodima iz Talmuda. U Talmudu se nalaze fragmenti te priče ili neke od njezinih varijanata ili pak sekvence Celzove priče porazbacane na mnogim mjestima te u Talmudu na jednom mjestu nije ispričana cjelina priče kao u Toledot Ješu ili kao kod Celza. Treba reći da za Ješu u Talmudu negdje nije navedeno ime, negdje je naveden kao peloni (‘taj i taj’), negdje kao vračar koji je Izrael odveo ukrivo, negdje kao Ben Stada (sin Stade) ili Ben Pandira (sin Pandire), a negdje kao Balaam, Ješu, Ješu Nazaren i Isus Nazaren.