Knjige i blog Tihomira Mikulića

OTVORENI PEČATI

26. Ranija proročanstva protiv Jeruzalema i Hrama (Svezak 5)

6c) Ranija proročanstva protiv Jeruzalema i Hrama

Osim navedenih prigovora protiv saduceja (velikih svećenika) i farizeja iz I. st.pr.Kr. i I. st.posl.Kr, treba reći da su postojale i ranije zamjerke proroka protiv svećenika i Hrama te Jahvinog grada Jeruzalema. Navodimo neke od njih:

Izaija

On je živio u vrijeme Prvog Hrama, međutim njegovo psalam protiv grada i svećenika navodimo zato jer je izgleda slična ili ista situacija bila u I. stoljeću:

”Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! ”Što će mi mnoštvo žrtava vaših?” – govori Jahve. – “Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.

Kad mi lice vidjet’ dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? Presta-nite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive – ne podno-sim zborovanja i opačine. Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim – teški su mi, podnijet’ ih ne mogu! Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite.

Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.”

“Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve.

“Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač.”

Tako usta Jahvina govorahu.

Plač nad Jeruzalemom

Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad – ubojice. Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stiže k njima.

Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov:

“Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo! Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti.”

Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će.” (Iz. 1:10-28).

Jeruzalem te Prvi i Drugi Hram bili su 587. g.pr.Kr. i 70. godine I. stoljeća spaljeni i razoreni u isti dan: 10. dana petog mjeseca.

Zaharija

Jahve je upravo zbog tih zamjerki proroku Zahariji stavio u usta da prorokuje uništenje Hrama: ”Otvori svoja vrata, o Libanone, i vatra će pojesti tvoje cedrove” (Zah. 11:1) kojeg je citirao Johanan ben Zakkai. Njegovo se proročanstvo odnosilo na Drugi Hram jer je Zaharija živio u vrijeme perzijskog kralja Darija (520. g.pr.Kr.), tj. poslije spaljivanja Prvog Hrama. Njegovo se proročanstvo ostvarilo u I. Židovskom ratu 70. godine:

”Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. I sabrat ću sve na-rode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni” (Zah. 14:1-3).

Prema Talmudu, Zahariju su ubili zbog proročanstva protiv Hrama: ”Ovo je (krv) svećenika i proroka (Zaharije) koji je prorokovao uništenje Jeruzalema Izrelitima i oni su ga ubili” (Sanhedrin, 96b). Međutim, mnogi istraživači smatraju da je taj prorok Zaharija ubijen 587. g.pr.Kr.

Malahija

On je živio u isto vrijeme kad i Zaharija te je prorokovao oko 516. g.pr.Kr. Specificirao je krivnju svećenika:

”A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje – govori Jahve nad Vojskama – kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. I slomit ću vam ruku, bacit ću vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima ću vas splaviti. Po tom ćete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem – govori Jahve nad Vojskama.

A moj Savez s njim, to bijaše život i mir – ja sam mu ih dao: bijaše to strah – i on me se bojao, Imena se moga plašio. Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.

Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev – govori Jahve nad Vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon” (Mal. 2:1-9).

Danijel

Prema njegovom tekstu proizlazi da je on prorokovao oko 536. g.pr.Kr., iako neki istraživači smatraju da je njegov čitav tekst ili bar jedan njegov dio napisan oko 180. g.pr.Kr. Danijel je specificirao krivnju naroda i svetog grada te je šifrirano odredio vrijeme u Objavi o sedamdeset sedmica i Zapečaćenom proročanstvu kad Božja odmazda treba nastupiti, dok se njegovo proročanstvo odnosilo na pogubljenje Kneza Pomazanika, razaranje Jeruzalema i njegovog Hrama, te na datum kraja pustošnika:

“Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina,            da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i proroštvu, da se pomaže Sveti nad svetima” (Dn. 9:24). Poslije toga dolazi Knez Pomazanik (Mesija) koji treba biti pogubljen (Dn. 9:25-26), a nakon toga, kroz neko vrijeme dolazi do razaranja Grada i njegovog Svetišta, a zatim nastupa svršetak svih tih čudesa kad će se određeno pustošenje oboriti na pustošnika. (Dn. 9:26-27).

Poslije ubojstva proroka Zaharije nije bilo lako, niti bezazleno prorokovati protiv Grada i njegovog Hrama. Čak i Isus govori o tome: ”Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!”

Zbog toga sam Danijel ne prorokuje uništenje Grada i njegova Svetišta, nego navodi Jahvinu riječ koju mu je prenio anđeo Gabrijel u viziji. A ovaj, ili je to zapravo bio prorok Danijel, ne kaže Jeruzalemcima: obratite se, obratite pa se to uništenje neće dogoditi. Anđeo Gabrijel zaista prvo navodi krivnju, zatim kaže da će doći Knez Pomazanik koji će biti pogubljen, nakon čega dolazi do razaranja Grada i Hrama., a zatim nastupa svršetak kad će se određeno pustošenje oboriti na pustošnika. I to se sve, jedno, drugo i treće dogodilo 30., 70. i 72. godine I. stoljeća.

ZAKLJUČAK:

Iako u Talmudu stoji da ”u vrijeme Drugog Hrama njihov grijeh nije jasno naveden u pisanom obliku”, iz navedenih brojnih tekstova Sljedbe s Mrtvog mora, evanđelja te proroka Izaije, Zaharije, Danijela i Malahije može se vidjeti da to nije bila istina, već da je njihov grijeh zaista bivao višestruko i jasno naveden te obznanjivan kroz više stoljeća.

Međutim, čak i da njihov grijeh uopće nije bio jasno naveden u I stoljeću, postojala je Božja srdžba još iz davnih vremena obznanjena preko proroka Izaije, Zaharije, Danijela i Malahije, dok je Izaijin Pomazanik Duhom, onaj kojega je Jahve pomazao trebao ”navijestiti dan odmazde Boga našega” (Iz. 61:1-2). Ta je Božja odmazda dobila konkretan oblik u Jahvinoj riječi koju je anđeo Gabrijel prenio proroku Danijelu u njegovoj viziji, te je uključivala razaranje Grada i njegovog Svetišta.

U svitku Dolazak Melkisedeka Sljedbe s Mrtvog mora iz Kumrana kaže se: ‘Glasonoša’ je Pomazanik Duhom o kome je Danijel govorio: ‘Nakon šezdeset dvije sedmice, Pomazanik mora biti pogubljen’ (Dn. 9:26). ‘Glasonoša koji donosi Dobre vijesti, koji oglašava spasenje’ je onaj o kome je pisano: ‘da navijestim godinu milosti Gospodnje, dan odmazde Boga našega; da utješim sve koji tuguju’ (Iz. 61:2).

Izaijin Pomazanik Duhom i Glasonoša iz svitka Dolazak Melkisedeka kod Danijela je naveden kao Knez Pomazanik koji treba biti pogubljen, dok je u realizaciji relevantnih proročanstava u I. stoljeću to bio Isus. On je jedan dio Izaijinog proročanstva pročitao u sinagogi u Nazaretu, rekavši da se to danas ostvarilo (Lk. 4:18-19), dok je dan odmazde Boga našega unaprijed datirao davanjem znaka Jone.

—————————– ■

 

Prethodno / Slijedeće

Sadržaj sv. 5

Komentiraj