4) Maimonidesovo razmatranje o Isusu Nazarenu
O tome da je autor dobro iščitao osnovnu Isusovu krivnju koju su mu zamjerali talmudski rabini i zbog čega su ga smjestili u gehenu (pakao), navest ćemo citate Maimonidesa (1135-1204.), iz kojih se vidi njegovo identično tumačenje Isusove krivnje.
a) Mishneh Torah, Hilchot Melachim IX:3)
”Ne treba pretpostaviti da mesijanski kralj mora stvarati čuda i čudesna djela, donijeti nove fenomene na svijet, uskrsivati mrtve ili vršiti druga slična djela. To definitivno nije istina.
Dokaz se može izvući iz činjenice da je rabin Akiva, jedan od većih mudraca Mišne, bio jedan od pristalica kralja Bar Kozibe i opisao bi ga kao mesijanskog kralja. On i svi mudraci njegove generacije smatrali su ga mesijanskim kraljem sve dok nije bio ubijen zbog grijeha. Jednom kad je bio ubijen, shvatili su da on nije bio Mesija (Mashiach). Mudraci nisu tražili od njega bilo kakve znakove ili čuda.
Glavni smisao ovoga je (slijedeći): Ova Tora, njeni statuti i zakoni su vječni. Ne smijemo im nešto dodavati ili oduzimati na njihovu štetu.”
(Maimonides, Mishneh Torah, Hilchos Melachim 11:3, necenzurirana verzija, 1180.).
b) Mishneh Torah, Hilchot Melachim IX:4 1)
”Ako će iz Davidove kuće izaći kralj koji će pažljivo razmatrati Toru i vršiti njezine Zapovijedi (mitzvot), kako je propisano u Pisanom zakonu i Usmenom zakonu, kao i njegov predak David, i koji će prisiliti sav Izrael da hoda (putem Tore) te ispuniti sve pukotine u njihovom obdržavanju (Tore), i boriti se u Božjim ratovima, s pouzdanjem ga možemo smatrati Mesijom (Mashiach).
Ako on uspije u gore navedenom, sagradi Hram na njegovom mjestu i sakupi raseljene sinove Izraelove, on je definitivno Mesija (Mashiach).
Potom će on poboljšati cijeli svijet, motivirajući sve narode da zajedno služe Bogu, kao što kaže Sefanija 3: 9: “ Jer tad ću izmijeniti govor narodima (dat’ ću narodima čiste usne), da svi mogu zazivati ime Jahvino i da ga svi štuju (rame uz rame) kao jedno rame‘ (Sef. 3:9).“
Ako on nije uspio do te mjere ili je bio ubijen, on sigurno nije bio Mesia za kojeg Tora kaže da ga čekamo. Umjesto toga, trebali bi ga razmmatrati kao i sve druge karakteristične i potpune kraljeve davidovske dinastije koji su umrli. Bog je uzrokovao da se podigne samo da mnogima posvjedoči, kao što Daniel 11:35 kaže: “I neki će se mudraci spotaknuti, da ih se isproba, pročisti i razbistri do određenog vremena, jer postavljeno vrijeme je u budućnosti.”
Danijel je također prorokovao o Isusu Nazarenu (Ješua HaNotzri)2) koji je tvrdio da je on Pomazanik (Krist) i koji je bio osuđen na smrt osudom suda (Dan. 11:14):3) “Ustat će nasilnici iz tvog naroda da se ispuni (proročanska) vizija i spotaknut će se“. Može li biti veći kamen spoticanja od tog (Isusa)? Jer svi su proroci rekli da će Pomazanik osloboditi Izrael i okupiti njihove prognanike te ih ojačati u ispunjavanju Tore,4) dok je ovaj prouzrokovao ubijanje Izraelaca mačem i raspršivanje njihovog ostatka, te njihovo ponižavanje 5) i promjenu Tore, 6) te je prouzrokovao da većina svijeta pogrešno štuje drugog boga a ne Gospodina. 7)
Uistinu, nitko ne može razumijeti naume Stvoritelja, niti su njegovi puti, naši puti. (Iz. 55:8). Sve te stvari o Ješui Nazarenu (Ješua HaNotzri), i Jišmaelitu (Muhamedu), koji je ustao poslije njega, namijenjene su samo da utru put za Kralja Pomazanika i da podjednako pripremi čitav svijet da zajedno slavi Boga kako je rečeno: “ Jer tad ću izmijeniti govor narodima (dat’ ću narodima čiste usne), da svi mogu zazivati ime Jahvino i da ga svi štuju (rame uz rame) kao jedno rame‘ (Sef. 3:9).” Kako će to biti ostvareno? Već je čitav svijet ispunjen slavljenjem Pomazanika (Mesije), Zakona (Tore) i Zapovjedi (mitzvot), i njegovo slavljenje raširilo se do udaljenih zemalja i do ljudi čija su srca i tijela neobrezana. Oni diskutiraju jedan s drugime o Zakonu koji je uništen: ‘Ti su zakoni istiniti, ali su već u onim danima bili nefunkcionalni i ne vrijede za naredne generacije’; dok drugi kažu: ‘Postoje tajni slojevi u njima i oni se ne smiju shvatiti doslovno, a Mesija je došao i otkrio njihova tajna značenja’. No, kad Kralj Pomazanik uistinu bude ustao i uspio te bude podignut i uzdignut (Iz. 52:13),8) svi će se oni odmah okrenuti i znati da su njihovi preci naslijedili lažnost i da su ih njihovi proroci i preci odveli ukrivo.”
(Maimonides, Mishneh Torah, Hilchos Melachim 11:4, necenzurirana verzija, 1180.).
■ —————————–
Komentari: 1) Ovaj Maimonidesov tekst još jednom navodimo zato da ga ovog puta detaljno proanaliziramo.
2) Maimonides je pisao Ješua HaNotzri’, a ne Ješu kao u Talmudu i Toledot Ješu. Ješua, Jehošua je bilo njegovo pravo ime, dok je Ješu podrugljiv akronim za formulu Y‘mach Sh‘mo V‘Zichro(no) koja znači ”neka se njegovo ime i sjećanje izbriše’ešua HaNotzri znači Isus nazaren.
3) Maimonides je ovdje po sjećanju naveo samo dio odnosnog citata proroka Danijela: “U to vrijeme mnogi će se podići protiv kralja Juga; ustat će i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viđenje, ali će propasti” (Dan. 11:14).
Danijel u u svojem proročanstvu počevši od 11:4-45 opisuje borbe između kraljeva Sjevera (Seleukovića) i kraljeva Juga (Ptolomejevića). U 11:10-13 opisuje borbe između Antioha III. Velikog (223-187.) i Ptolomeja IV. Filopatora (221-204). Ovog drugog naslijedio je njegov petogodišnji sin Ptolomej V. Epifan (204-180.), no zbog svoje dječačke dobi on tad nije mogao vladati, već je vlast bila u rukama njegovih savjetnika. Oni su loše vladali tako da je egipatska moć uskoro jako oslabila, zbog čega su se slobodarski elementi u Svetoj zemlji oko 203. g.pr.Kr. ponadali da će se s oružjem u ruci moći osloboditi egipatske vlasti i uspostaviti svoju nezavisnu državu. O tome govori redak Dn. 11:14. No njihov pokušaj nije uspio, jer je ubrzo na Svetu zemlju navalio Antioh III. i osvojio je.
O tome govore naredni retci Danijelovog proročanstva:
“Doći će kralj Sjevera (Antioh III.): podići će nasipe da zauzme jedan utvrđeni grad. Mišice Juga (Egipta) neće odoljeti, pa ni izabrane čete neće imati snage da se odupru. Onaj će navaliti protiv njega i učinit će s njime kako mu se prohtije – nitko mu se neće oprijeti: zaustavit će se u Prekrasnoj zemlji (Svetoj zemlji), uništenje je u njegovim rukama” (Dn. 15-16).
Dakle vidimo da se Danijelov tekst 11:14 odnosi na potpuno drugi kontekst i drugačije vrijeme od Isusovog. Iz toga proizlazi činjenica da je Maimonides pogrešno naveo da je u navedenom citatu 11:14 Danijel prorokovao o njemu tj. o Isusu Nazarenu.
No Isus je realizirao dio jednog drugog Danijelovog proročanstva, dio o Knezu Pomazaniku koji će biti pogubljen prije razaranja Grada i njegovog svetišta, sve unutar Objave o sedamdeset sedmica. (Dn. 9:26).
4) Ovdje Maimonides zasigurno misli na proroke Miheja (Mih. 5:1-5): Jeremiju (Jer. 23:1-8; 33:14-18) i Ezekijela (Ez. 34:11-31, ali potpuno zanemaruje Danijela (Dan. 9:26). Mihejevo proročanstvo vjerojatno je ispunio kralj Jošija, a Jeremijina i Ezekijelova ispunio je Jošua, sin Josadeka.
5) Potpuno identično zaključivanje kao što smo iščitali u Talmudu. Maimonides je ovdje taksativno naveo sve zamjerke koje on, a isto tako i modreni judaizam zamjera Isusu i kršćanstvu.
No treba naglasiti da Maimonides ne optužuje Bar Kamzu iz Talmuda da je on odgovoran za “uništenje Jeruzalema, spaljivanje Hrama i protjerivanje Židova iz njihove zemlje”, nego za to optužuje Isusa Nazarena da je ovaj: “prouzrokovao gubitak (ubijanje) Izraelaca mačem i raspršivanje njihovog ostatka te njihovo ponižavanje“. To je dodatni dokaz da smo dobro odredili da se u Talmudu pod imenom Bar Kamza mislilo na Isusa Nazarena.
6) Za termin ‘promjena Tore‘ smatramo da se on ne odnosi na Novi Savez koji je Isus sklopio s apostolima na Posljednjoj večeri, jer je taj Novi Savez bio prethodno prorakovan (Iz. 42:6, 49:8, 55:3; Jer. 31:31, 32:40; Bar. 2:35; Ez. 11:35, 16:61, 62, 37:26 itd.), nego na Pavlov oblik kršćanstva u kojem je on odbacio Toru te je kao samodostatan princip spasenja uveo vjeru u Krista Isusa. Za Sv. Pavla mislimo da se on kao povjerenik velikog svećenika uspio infiltrirati među kršćane u Damasku tj. Kumranu s ciljem da izvitoperi osnovne ciljeve i principe ranog kršćanstva u Judeji (Pavao je upućivao Židove na otpad od Mojsija tj. na otpad od Tore, vidi Dj. 21:21).
7) tj. da većina svijeta pogrešno štuje boga Isusa a ne Gospodina Jahvu. Nije Istina da je to Isus tražio. To je također Pavlov oblik kršćanstva kojeg su njegovi učenici i sljedbenici kasnije implemetirali u crkvu.
8) Iako Maimonides misli da Kralj Pomazanik još nije došao, mi tvrdimo da je to bio Isus Mesija tj. Isus Nazaren. Isus je kao Izaijin Sluga Jahvin bio podignut, uzvišen i proslavljen na križu. Ovu temu ćemo obraditi u 7 svesku Otvorenih pečata, to je najvažnija tema tamo.
—————————– ■
c) Maimonidesova Poslanica u Jemen
Maimonides također spominje Isusa u ‘Poslanici u Jemen’, napisanoj oko 1172. godine rabinu Jacobu ben Netan’el al-Fayyumi, poglavaru jemenske židovske zajednice:
“Još od vremena Objave, svaki despot ili rob koji je došao na vlast, bio on nasilan ili niska porijekla, zadao si je za svoj prvi zadatak i za svoj konačni cilj da uništi naš Zakon te da ukine našu vjeru pomoću mača, nasiljem ili brutalnom silom, kako su to radili Amalek, Sisera, Sanherib, Nabukodonozor, Tit, Hadrijan – neka njihove kosti budu smrvljene u prašinu – i drugi poput njih. To je jedna od dvije grupe koje pokušavaju osujetiti Božansku volju.
Druga grupa sastoji se od najinteligentnijih i najobrazovanijih među narodima, kao što su to Sirijci, Perzijanaci, Grci. Oni su također nastojali da unište naš Zakon te da ga podruju pomoću argumenata koje su izmislili i pomoću kontroverzi koje su uspostavili ….
Nakon toga podigla se nova sekta koja je kombinirala dvije metode, naime, osvajanje i kontroverze zajedno,1) jer se vjerovalo da će takav postupak biti učinkovitiji u brisanju svakog traga židovske nacije i vjere. To je, dakle, rezultiralo svojatanjem proročanstava 2) i utemeljivanjem nove vjere 3) suprotne našoj Božanskoj vjeri te natjeca-njem da ju je isto tako dao Bog. Time se nadalo da će to izazivati sumnju i stvoriti zbrku, jer je jedna (vjera) suprotstavljena drugoj i obadvije pretpostavljeno proizlaze iz Božanskog izvora, što bi vodilo do uništenja obje religije. Jer, takav je neobičan Plan smislio čovjek koji je zavidan i svadljiv. 4) On će nastojati da ubije svoje neprijatelje i spasi svoj život, ali kad ustanovi da je nemoguće postići svoj cilj, on će osmisliti plan kojim će obojica biti ubijeni. 5)
Prvi koji je usvojio ovaj plan bio je Isus Nazaren, neka njegove kosti budu smrvljene u prašinu. On je bio Židov jer mu je majka bila Židovka, iako je njegov otac bio poganin. 6) Jer u skladu s principima našeg zakona, dijete rođeno od Židovke i Nežidova ili od Židovke i roba legitimno je (Yebamot 45a). Isus je samo figurativno nazvan nelegitimno dijete. On je naveo ljude da vjeruju da je on prorok poslan od Boga da razjasni zbunjenosti u Tori te da je on Mesija kojeg su predskazali svaki i svi vidi-oci. 7) On je tumačio Toru i njezine zapovijedi na takav način da je to vodilo u njihovo sveukupno poništenje, u ukidanje svih njezinih zapovijedi i kršenje njezinih zabrana. 8) Mudraci, blaženog sjećanja, budući da su postali svjesni njegovih planova prije nego što se njegov ugled raširio među našim ljudima, odmjerili su prikladnu kaznu za njega.
Daniel je već aludirao na njega kad je predskazao pad zloga i heretika među Židovima, koji će nastojati uništiti zakon, prisvajajući proročanstvo za sebe, tvoreći prividnosti u čuda i tvrdeći da je on Mesija, kao što je to napisao, ‘također će djeca bestidnika u tvojem narodu činiti drskosti prisvajajući proročanstvo, ali oni će pasti‘” (Dan. 11:14).9) (Halkin, Abraham S., ed., and Cohen, Boaz, trans. Moses Maimonides’ Epistle to Yemen: The Arabic Original and the Three Hebrew Versions, American Academy for Jewish Research, 1952, pp. iii-iv).
U navedenoj poslanici Maimonides još jednom navodi Isusa u kontek-stu pobijanja tvrdnji nekog ondašnjeg Židova u Jemenu da je on Mesija:
”Vi znate da notzrim (nazareni, kršćani)10) pogrešno pripisuju čudesne moći Isusu Nazarenu (Ješua HaNotzri), neka mu kosti budu smrvljene u prašinu, kao što su uskrsnuće od mrtvih i ostala čuda. Čak ako bismo ih zbog argumenta priznali, ne bismo trebali, zaključujući pomoću njih, biti uvjereni da Isus je Mesija. Jer mi možemo donijeti tisuću ili otprilike toliko dokaza iz Pisma da to nije tako čak niti s njihove točke gledišta.11) Doista, hoće li (zaista) netko svojatati taj položaj za sebe, osim ako ne želi da načini od sebe predmet općeg ismijavanja?” (ibid, xvii).
■ —————————–
Komentari: 1) Nije dokraja jasno na koju sektu Maimonides misli, da li Sljedbu s Mrtvog mora ili na kršćane?. Vjerojatno na kršćane.
2) Maimonides smatra da je Isus svojatao proročanstva za sebe. Današnji Židovi smatraju da je Isus neovlašteno ostvarivao proročanstva o Mesiji.
3) Termin ‘utemeljivanje nove vjere‘ odnosi se na Pavlov oblik kršćanstva kojim je rane kršćane vodio nastojao skrenuti s pravog puta. Zbog otpadništva od Mojsija tj. Tore, rani kršćani tj. zeloti zakona, zeloti Božji u Jeruzalemu su ga tri puta pokušali ubiti 58. godine (Dj, 21:30-32; 22:22-23; 23:13-14). Spasio ga je tisućnik koji ga je pod jakom pratnjom poslao u Cezareju.
U desetljećima poslije sloma I. Židovskog ustanka, Pavlovi učenici i pratioci koji su zasjeli na najodgovornije pozicije u ranoj crkvi, na temelju njegovih poslanica uspjeli su stvoriti religiju koja je bliska, ali ipak drugačija od judaizma. Uspjeli su provesti u djelo Pavlov otpad od Mojsija tj. Tore. To je bilo suprotno Isusovoj želji koji je govorio:
”Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom” (Mt. 5:17-19).
A Sv. Pavao je upravo to radio. Na njega bi se mogao primjeniti dio Isusove rečenice: ”najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom”. Naime, optužba protiv Pavla je glasila:
”Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su zeloti Zakona. A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima.” (Dj. 21:17-19).
4 i 5) Vjerojatno je Maimonides mislio na Isusa Nazarena.
6) Maimonides očito crpi podatak od Celza (rimski vojnik Pantheras) ili Talmuda iz nekih varijanata Toledot Ješu (rimski vojnik Pandera ili Pandira).
7) To jednostavno nije istina. Gore smo vidjeli da je, Isus rekao: ”Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. …” (Mt. 5:17-19). Ono što je ”vodilo u njihovo sveukupno poništenje, u ukidanje svih njezinih zapovijedi i kršenje njezinih zabrana” to je bilo Pavlovo naučavanje kojim je Židove upućivao ”na otpad od Mojsija” (tj. Tore).
8) Aludira na proroka Danijela kojemu je anđeo Gabrijel u viziji prenio Riječ Jahvinu o Knezu Pomazaniku (Objava o sedamdeset sedmica). Kako je to Isus uspio postići ”da ljudi vjeruju da je on prorok poslan od Boga da razjasni zbunjenosti u Tori te da je on Mesija kojeg su predskazali svaki i svi vidioci”, ako je istina da su ”svi proroci rekli da će Pomazanik otkupiti i spasiti Izraela i okupiti njihove prognanike i ojačati ih u ispunjavanju Tore?”
To znači da su neki u Izraelu prihvatili Isusove tvrdnje da je on Mesija, a drugi ne, očekujući da pravi Mesija dođe i vrati izgubljene ovce u Izrael (Iz. 11:11-12; Jr. 28:3 i 30:3; Ez. 34:9-31; Hš. 3:4-5). Takvo je stanje prouzrokovalo kontroverzu u Izraelu koju je želio razjasniti Jonathan b. Uziel, ali mu je, prema Talmudu, glas s neba zabranio da protumači Hagiografiju (Sveto pismo, treći dio Židovske Biblije u kojem je smješten Danijel), ”zato jer se iz Hagiografije vrijeme Mesijinog dolaska može saznati ako bi (Danijelova Objava o sedamdeset sedmica, op. TM) bila protumačena (a mora biti sakrivena)‘” (Megillah 1).
9) Maimonides je ponovo po sjećanju naveo samo dio citata proroka Danijela 11:14 te je ponovio pogrešnu implementaciju tog citata na Isusa i Isusovo vrijeme.
10) Interesantno je zapaziti da Maimonides kršćane naziva notzrim, isto kao Talmud i Birkat HaMinim (nozerim), a to je ime koje se najmanje od 58. godine upotrebljava za njih: nazarejska sljedba (Dj. 24:51).
11) Ovo će uskoro postati naš osnovni predmet proučavanja.
—————————– ■