PROBLEMATIKA MESIJE I PODACI O ISUSU U TALMUDU
UVOD: O TALMUDU I NJEGOVOJ STRUKTURI
O Talmudu razmatramo na temelju internetskih članaka i online tekstova Talmuda: ¬ An Introduction to the Talmud dr. Harrisa Brodyja; ¬ Jesus In The Talmud Jacoba Prascha, Moriel Ministries ¬ Talmud, Wikipedia, the free encyclopedia ¬ The Babilonian Talmud, Internet Sacred Text ¬ The Babilonian Talmud, Jewish virtual library ¬ The Babilonian Talmud, prijevod Michaela L. Rodkinsona; Jewish virtual library ¬ The Babylonian Talmud, Soncino press, Come and Hear i dr. Od navedenih članaka posebno izdvajamo tekst dr. Harrisa Brodyja koji je nam ovdje u Uvodu služi kao potka za razumijevanje Talmuda i njegove strukture. Na osnovne podatke iz tih članaka dajemo v svoje komentare. ª
Od online tekstova Talmuda izdvajamo dva glavna izvora koja ćemo u nastavku ovog poglavlja koristiti: The Babilonian Talmud, Jewish virtual library (http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Talmud/talmudtoc.html), iz kojeg ci-tate označavamo npr. ovako: Babilonski Talmud, Sanhedrin gl. 3 ili samo Sanhedrin gl. 3, te The Babylonian Talmud, Soncino press (http://www.come-and-hear.com/tcontents.html), iz kojeg citate označavamo npr. ovako: Babilonski Talmud, Sanhedrin 56a ili samo Sanhedrin 56a.
Povijest Talmuda
Počeci Talmuda sežu u babilonsko ropstvo (587-538. g.pr.Kr.). Bog je bio odredio da Židovi budu odvedeni u babilonsko ropstvo zbog njihovih grijeha, posebno zbog idolatrije, pri čemu je babilonsko ropstvo imalo očišćavajući efekt za njih. Oni su u Babilonu uvidjeli jad i bijedu poganskih kultova te su željeli vratiti se i u svetosti slaviti Jahvu u Jeruzalemu. Shvatili su svoj grijeh jer su zaboravili Zakon svoga Boga, Toru, Mojsijevo Petoknjižje i slavili druge bogove umjesto Jahve te su odlučili da to više ne ponove. Ezekijelova poruka i poruka mudraca koji su zasjedali pod prorokovim naučavanjem, proizveli su pozitivni stimulans na prognanu židovsku zajednicu (Ez. 8:1, 14:1, 20:1).
Mnogi vjeruju da je to bio početak sinagoge (grč. skupština); u svakom slučaju njihovo okupljanje preraslo je u religiozni centar židovske zajednice u Babilonu. U tom su se centru čuvale kopije Pisma; tu su se pobudili interesi mnogih za proučavanje Pisma, što je proizvelo potrebu za novim zanimanjem, za ljudima koji bi bili kvalificirani učitelji. Oni su se nazvali ”književnici” (pisari), a njihova je zadaća bila da kopiraju tekstove Pisma i da ih drugima naučavaju i tumače.
Ezra je bio takav ”književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov” (Ezra 7:6) te je pomogao da se obnovi Zakon kao vodič kroz život. Na jednom mjestu Talmud za njega kaže: ”Kad je Izrael zaboravio Zakon, Ezra je došao iz Babilona i ponovo ga uspostavio”. Nehemija 8:1 i 10:39 govori o velikoj obnovi pod vodstvom Ezre, gdje je Ezra kao književnik dao poseban doprinos u naučavanju i tumačenu Pisma. On je objašnjava-jući smisao Pisma, postigao da ga ljudi razumiju: ”I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita” (Neh. 8:8). Taj jednostavni opis u Nehemiji doveo je do početka Talmuda.
Razumijevanje Božjeg Zakona, Tore, bilo je od životne važnosti za ži-dovski narod. Babilonsko ropstvo podučilo je Židove da moraju biti odje-ljeni od pogana u religioznom i svjetovnom životu. Počevši s Ezrom i onima koji su slijedili, svaka naučavana riječ bila je memorizirana. To se usmeno učenje nasljeđivalo i postalo je temelj Talmuda. Svako objašnjenje teksta Pisma prihvatilo se isto toliko autoritativno kao i samo Pismo (Izvor: gore navedeni članci).
Talmud
Riječ Talmud znači ”proučavanje” ili ”učenje”. On se sastoji iz dva dijela, starijeg koji se zove Mišna (=kompilacija usmenih Zakona), i mlađeg koji se zove Gemara (=zapisane izjave ili diskusije rabina na tekstove Mišne). U osnovi, Talmud se odnosi samo na zapisani usmeni Zakon i njegove komentare, dok se Tora sastoji od pet knjiga Mojsijevih.
Prema tradiciji, Židovi vjeruju da Mojsiju na brdu Sinaj nije bila data samo pisana Tora, nego i usmena. Stara židovska tradicija zapisana u Talmudu kaže da je Bog Mojsiju dao Bibliju, Mišnu, Talmud i Haggadu (legende, folklor, parabole i dr., Berakoth 5a), da je je Mojsije primio Zakon, pisani i usmeni, zajedno sa svim interpretacijama i aplikacijama. On ga je uručio Jošui, Jošua starijima, stariji prorocima a proroci ljudima velikog zbora (Avot 1:1). Među rabinima postavilo se pitanje zašto Mojsije nije zapisao sva učenja koja su mu bila povjerena. Odgovor je bio da pogani mogu uzeti iz pisanog Zakona, ali da nezapisana tradicija treba ostati skrivena kako bi odvojila Izrael od pogana (ibid).
v Međutim to da je Mojsije na brdu Sinaj primio pismeni i usmeni Zakon (Toru), to neće biti, jer Biblija kaže: ”Tada Jošua pročita svaku riječ Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. Nije bilo niti jedne riječi koju je Gospodin zapovjedio Mojsiju a da je Jošua nije pročitao pred ljudima Izraela, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima” (Još. 8:34-35). Dakle, iz Knjige Jošuine proizlazi da je Mojsije zapisao svaku Jahvinu riječ, no rabini u Talmudu to negiraju i kažu da je usmeni zakon Mojsiju bio dat bez da je bio zapisan sve do kasnijeg datuma u I. tisućljećju. ª
Usmeni Zakon
Usmeni Zakon je u pisanoj formi nazvan je Talmud i vitalan je dio židovske tradicije. Ti su Zakoni naučavali put otaca i vezali su djecu da idu istim putem; oni su postali rabinska ograda koja je sprječavala da se prekrši Zakon običaja, da se osigura njihovo ispravno obdržavanje te su za Židove oni postali veća obveza nego samo Pismo. U Talmudu čitamo: ”Priče starijih imaju veću težinu nego one od proroka” (Berakoth 1:7) i ”Prekršaj protiv govora pismoznanaca (književnika) gori je nego onaj protiv samog Pisma” (Sanhedrin 11:3). U uvodu midraša (komentara) na Tužaljke zaključeno je na temelju Jeremije 9:12-13 da je zaboraviti usmeni Zakon gore nego što su to idolatrija, religiozna nečistoća ili prolijevanje krvi. Toliko su strogi bili ti Zakoni da su ih Židovi morali izvršavati u svakom detalju i u cjelini. Ti usmeni Zakoni zaista su bili oboje: pozitivni u smislu stvari koje su Židovi morali izvršavati (tegganoth) i negativni u onim stvarima koje nisu smjeli činiti (gezeroth), te su postali poznati kao tradicionalna Halaka (ibid).
Breme usmenog Zakona
No Židovi su pod teretom tih propisa i njihovog izvršavanja na prijelazu stare u novu eru prignječili svoj vlastiti duh, jer obdržavajući te propise oni tada više nisu slijedili čistu religiju i zakon Starog Zavjeta ili Toru. Sva takva njihova tradicija nije ih učinila svetijima, nego ih je još više prignječila. Religija Izraela u I. stoljeću postala je šou nošenja filakterija, sjedenja na pročeljima stolova na gozbama i u sinagogama te pozdrava na trgovima (ibid).
Isus je o tadašnjem stanju rekao slijedeće: ”Na Mojsijevu stolicu zasje-doše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom pomakli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi” (Mt. 23:2-7).
Isus nikako nije bio protiv biblijske Halake jer je rekao: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti” (Mt. 5:17). No njegovo je naučavanje bilo drugačije od farizejskog te je krenuo putem različitim od rabinske Halake. Nastojao je da umjesto vanjskog svetišta (Hrama), za koji je govorio da će biti uništen, obnovi unutarnje svetište bogoštovanja u čovjeku: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela” (Iv. 2:19-21).
Istovremeno je napadao pismoznance i farizeje nazivajući ih glumcima i uputio im je sedmerostruki ”jao” (Mt. 23:13-32), nakon čega je izjavio: “Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ste ubili između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!” (Mt. 23:33-36).
Takvo Isusovo naučavanje kasnije nije ostalo bez odjeka u Talmudu, gdje je mnogostruko ocrnjen. ª
Mišna i Gemara, dva dijela Talmuda
Talmud se sastoji od dva odvojena dijela, Mišne (=”ponoviti nečije učenje”, Pregled tj. zbornik zakona) i Gemare (=”naučavati” tj. komentari zakona). Mišna je kroz više stoljeća prenošena usmenim putem, a najraniji pokušaj kodificiranja usmenih zakona poduzeo je poznati farizej Hillel (30. g.pr.Kr.-10. god. I. stoljeća), ali ne zna se što se dogodilo s njegovim radom.
Pionirski rad sabiranja i klasificiranja usmenog naučavanja prema subjektima u Mišnu inicirao je rabi Akiba (umro oko 135. god.). On je bio poznat i poštovan učitelj koji je imao na tisuće sljedbenika.
Usmeni zakon konačno je kompilirao rabin Judah Ha Nasi oko 200. godine. On je bio poznat jednostavno kao ”Rabi” i bio je predsjednik (nasi) Sanhedrina, Velikog vijeća, židovskog Vrhovnog suda. Bio je veliki učenjak ali je strepio da bi Mišna mogla biti zaboravljena ili da bi heretički mogla biti iskrivljena. Zbog toga je kompilirao, publicirao i kodificirao usmene zakone i proglasio da Mišna treba biti kanonski zatvorena, baš kao što su Ezra i Nehemija zatvorili Toru.
Mišna je napisana kao sistematizacija svih usmenih zakona od vremena Mojsija. Za nju se kaže da je Drugi Zakon, dok se za Toru kaže da je Prvi Zakon. Pisana je na hebrejskom jeziku.
Gemara je pisana na aramejskom jeziku i u osnovi je proširen komen-tar na Mišnu. Gemaru sačinjavaju sabrane izjave i diskusije rabina koji su velikim dijelom živjeli nakon što je Mišna bila kompletirana. Ona se pre-nosila u dvije tradicije, kao Palestinska Gemara (nastala oko 200. god.) i kao Babilonska Gemara (nastala u VI. st.). Palestinsku Gemaru zapisali su uče-njaci u Cezareji u Palestini u sredini IV. stoljeća. Babilonski prelazak s usmene na pisanu formu dogodio se zbog tamošnje političke krize u VI. stoljeću. Tada su zoroasterijanski fanatici došli na vlast u perzijskom carstvu te je zbog toga većina tamošnjih Židova ili pobjegla ili se raspršila ili bila poubijana. Rabini su se tada pobojali da bi kolektivna memorija Mišne i Gemare mogla propasti i iščeznuti, zbog čega je grupa učenjaka nazvana Saboraim poduzela da se one zapišu u Babilonski Talmud.
Mišna plus Babilonska Gemara čine Babilonski Talmud. Dva Talmuda, Jeruzalemski i Babilonski uvijek su bili publicirani odvojeno i nikad zajedno, a iza svakog od njih stajala je drugačija kultura i običaji.
Talmud i njegove tradicije vitalni su dio židovskog života. Osim Tore, Talmud ima veći autoritet nego ostali dio Pisma (ibid).
Značaj Talmuda za židovski narod
Talmud je, dakle, vrlo stara zbirka izjava, diskusija i naučavanja rabina svih doba i iz raznih dijelova svijeta na neku temu. U njemu se nalaze komentari na židovsku Bibliju [Tanach ili Tanakh: ta se riječ sastoji od prvih slova riječi Tora (Zakon, Petoknjižje), Nevi’im ili Nebiim (Proroci), Ketuvim ili Ketibot (Pismo)], zatim molitveni i inspirativni materijali te građansko i kanonsko pravo židov-skog naroda. U njemu se također nalaze reference o religioznom životu, filozofiji, medicini, povijesti, pravnoj razboritosti i praktičnom životu, a isto tako prehrambena i ceremonijalna pravila. U Talmudu se nalaze mnogi biseri mudrosti, no u njemu također rabini povremeno iznose svoja subjektivna mišljenja, zbog kojih se oni katkada međusobno svađaju i kontradiktorni su, pri čemu su mnoga pitanja ostala neodgovorena.
No svatko bi trebao razumjeti da je Talmud samo komentar a ne inspirirana Božja Riječ te da se studirajući Talmud bolje može razumjeti židovski narod.
Talmud zaista sadrži mnogo toga što je divno i prekrasno, što ima visoke etičke standarde. Tamo se nalazi mnogo toga što se odnosi na Mesiju, temeljeći se na subjektivnom mišljenju rabina da je Mesija ili već došao, ili da će doći, ili da nikad neće doći (ibid).
v Međutim, Talmud također ima i mnoge negativne reference o Isusu i Mariji, zbog čega je u povijesti više puta bio cenzuriran i zabranjen, a također ima mnoge negativne reference o kršćanima i Nežidovima uopće te neke vrlo čudne odredbe npr. u vezi seksualnosti i dr. ª
Talmud je vitalan dio židovskog života
Židovski narod ima jedinstven način razmišljanja. Židovi su najuspješniji kao doktori, pravnici i direktori. U judaizmu, znanje nije vlasništvo selektirane manjine, nego je vrijednost svih Židova. Čak i za vrijeme mračnog doba, Židovi su bili sto-ljećima naprijed upravo zbog proučavanja Talmuda. Srce i duša židovskog naroda nalazi se u Talmudu.
Stari mudraci uče da je svaki Židov obvezatan proučavati Talmud Toru (svu židovsku vjersku literaturu), ”bio on siromašan ili bogat, zdrav ili boles-tan, mlad ili star. Čak i prosjak, koji ide od vrata do vrata po milostinju, ili onaj koji uzdržava obitelj, mora odvojiti vrijeme da bi proučavao Toru za vrijeme dana i noći, jer je pisano: ”Ti ćeš je recitirati dan i noć” (Mishnei Torah, Hicot Talmud Torah 1:8).
Također je naučavano da je svaki Židov doživotno obvezatan prouča-vati Talmud. ”Kako je dugo netko obvezatan da ga proučava? Do dana smrti, jer je rečeno: ‘Da oni ne bi izblijedjeli u tvojim mislima sve dok živiš. Kad osoba ne uči, ona zaboravlja”’ (Shulhan Aruch, Yoreh De’an 246:3). O Talmudu je također naučavano: ”Gledaj u njega, postani star i sijed i ne bježi od njega, jer nema bolje mjere od njega” (Pirkel Avot 5:24).
Općenit odgovor koji većina Nežidova dobije kad religiozno raspravlja sa Židovom je: ”Ti vjeruješ u svoj put, ja vjerujem u svoj. Ja ne vjerujem u Ješuu (Isusa), jer sam Židov”. Židov gleda na kršćanstvo kao na poganstvo i idolatriju te na Ješuu kao na ”Nežidovskog Spasitelja”. U suštini, Židov nije zainteresiran da sluša ”nežidovsko evanđelje” niti ”nežidovsko tumačenje” njihovog Pisma. Oni imaju svoj Peshat (kontekstualno značenje) i svoj De-rash (komentar). Da bi se stvarno razumjelo religioznog ili polureligioznog Židova, potrebno je razumjeti i respektirati njegov Talmud (ibid).
Cenzuriranje i spaljivanje Talmuda
Prvo kršćansko cenzuriranje Talmuda dogodilo se 521. godine. Zatim je car Justinijan 553. spriječio učenje ”druge tradicije”. Vizigoti u Španjolskoj zabranili su 712. ”konvertitima u kršćanstvo” da čitaju židovske knjige. Papa Inocent III. 1199. Proglasio je da samo kler može dati tumačenje Pisma i da su Židovi subverzivni element, a to je vodilo prema spaljivanju židovskih knjiga.
U južnoj Francuskoj 1233. Maimonidesov Vodič zbunjenih bio je spa-ljen. U Parizu je papa Grgur IX. 1236. izlistao 35 pritužbi protiv Talmuda te je proglasio da sve židovske knjige imaju biti konfiscirane i spaljene na lomači, a ta je instrukcija odnesena kraljevima Francuske, Engleske, Španjolske i Portugala.
Zatim je Crkva pokrenula seriju diskusija o judaizmu, uključujući Pariš-ku raspravu (1240.), Barcelonsku raspravu (1263.) i Raspravu iz Tortoze (1413-1414.). Za vrijeme tih rasprava židovski konvertiti u kršćanstvo Nic-holas Donin u Parizu i Pablo Christiani u Barceloni naveli su da Talmud sadrži uvredljive reference o Isusu. Za vrijeme rasprave u Parizu rabin Yechiel od Pariza dao je obranu da se neki podaci za osobu imena Ješu u Talmudu ne odnose na Isusa, ali da se drugi podaci odnose na njega.
Odmah nakon Pariške rasprave 1240. inkvizitorski komitet osudio je Talmud te je dvije godine kasnije 24 kola punih židovskih knjiga, koje su sadržavale na tisuće knjiga, javno spaljeno, a ista je praksa provedene u svim kršćanskim zemljama. U Rimu je Koncil kardinala 1553. donio dekret o oduzimanju i spaljivanju svih židovskih knjiga. U Poljskoj su 1757. tisuće kopije Talmuda bile konfiscirane i spaljene.
Jedan rani rad koji opisuje negativno opisanog Isusa u Talmudu je ▪ Pugio Fidei (Bodež vjere) iz oko 1280., židovskog konvertita u kršćanstvo katalonskog dominikanca Ramóna Martija. ▪ Johan Christoph Wagensil preveo je i 1681. publicirao antikršćanske polemike iz židovskih izvora pod naslovom Tela Ignea Satanæ, sive Arcani et Horribiles Judæorum Adversus Christum, Deum, et Christianam Religionem Libri (Zapaljene strijele Satana, to su tajne i strašne knjige Židova protiv Krista, Boga i kršćanske vjere). ▪ Prva knjiga koja je bila posvećena isključivo opisivanju Isusa u Talmudu bila je knjiga Rudolfa Martina Isus u Talmudu iz 1699. ▪ Johann Andreas Eisenmenger publicirao je 1700. knjigu Entdecktes Judenthum (Judaism Unmasked), koja je uključivala negativan opis Isusa u Talmudu. Ta je knjiga postala baza za antijudaističku literaturu u narednim stoljećima.
S počekom XX. st. istraživanje o Isusu u judaističkoj literaturi postalo je nepristranije, znanstveno istraživanje, kao što je to npr. djelo ▪ Das Leben Jesu nach judischen Quellen Samuela Kraussa iz 1902. Ono sadrži prvu znanstvenu analizu judaističke antikršćanske polemike Toledot Yeshu (Živo–topis Isusa). ▪ Znanstvenik R. Travers Herford napisao je 1903. djelo Chris–tianity in Talmud and Midrash, koje je o navedenoj temi postalo standardni rad u kršćanskom svijetu. U njemu autor zaključuje da velik broj referenci u judaističkoj literaturi govore o Isusu, ali ne kao o povijesnoj osobi, nego kao o Mesiji kršćanstva. ▪ Hermann Strack napisao je 1910. djelo Jesus, die Häretiker und die Christen nach den altesten judischen Angaben, u kojem on nije našao dokaze o povijesnom Isusu u Talmudu. ▪ Joseph Klausner napisao je 1922. djelo Yeshu ha–Notzri, u kojem je zaključio da je ”dokaz (za povijes–nog Isusa) u Talmudu oskudan i da mnogo ne pridonosi našem znanju o povijesnom Isusu; mnogo od toga je legendarno i reflektira židovski pokušaj da se suprostavi kršćanskim tvrdnjama i prijekorima”. Zaključio je da je tek poneki materijal povijesno pouzdan. ▪ Morris Goldstein napisao je 1950. djelo Jesus in the Jewish Tradition, uključujući sekcije o Toledoth Yeshu. ▪ Jacob Z. Lauterbach napisao je 1951. esej Jesus in the Talmud. ▪ Johann Maier napisao je 1978. Jesus von Nazareth in der talmudischen Überlieferung, u kojem je zaključio da nema dokaza o povijesnom Isusu u Talmudu te da su reference o Isusu ”legendarne” i vjerojatno kasnije dodane u talmudskoj eri ”kao reakcija na kršćanske provokacije”. ▪ Peter Schäfer napisao je 2007. djelo Jesus in the Talmud u kojem je pokušao pronaći sredinu između ”kršćanskih antižidov–skih” i ”apologetskih židovskih” interpretacija. U njemu je zaključio da su reference o Isusu (kao Mesiji kršćanstva) bile uključene u Talmud u njego-vim ranim verzijama (III. i IV. st.) i da su one bile parodije (iskrivljavanja) novozavjetnih priča.
U drugom dijelu ovog poglavlja navodimo i komentiramo priče o Isusu kod Celza, o Ješi u Toledot Ješu te njihove odjeke u Talmudu. Naše je mišljenja da su te priče parodija stvarnosti, ali da se ipak neki korisni podaci mogu izvući iz tih djela. ª
Talmud: antikršćanski i antigojimski naboj
Gotovo od samih početaka Talmud je u sebi nosio povod za cenzorsko ponašanje crkve i svjetovnih vlasti. No zapadni svijet sve do 1238. g. nije znao za antikršćanske tekstove u Talmudu, kad je papu na njih upozorio židovski konvertit u kršćanstvo Nicholas Donin.
U Talmudu zaista ima više izjava raznih rabina za koje se smatra da negativno opisuju Isusa i Mariju i koje su u svojoj suštini antikršćanske, dok su druge antigojimske. Kad se takvi relevantni citati iz Talmuda pročitaju, može se razumjeti reakcija Crkve. Ovdje ih nećemo navoditi, jer nisu naša tema, ali ćemo navesti neke tekstove koji navode takve citate. To su: ▪ ”Talmud Unmasked: The Secret Rabbinical Teachings Concerning Christians” (Part I and II) By Rev. I. B. Pranaitis ▪ ”The Truth About the Talmud” ▪ ”Documented Exposé of Supremacist Hate Literature” by Michael A. Hoffman II and Alan R. Critchley ▪ ”The Jewish Religion its Influence Today” formerly titled ”The Plot Against Christianity” by Elizabeth Dilling i dr.
Treba dodati da su podatke vezane za Isusa i Mariju talmudski rabini na mnogo mjesta pisali šifrirano i iskrivljeno, kako se takvi tekstovi ne bi mogli uzeti kao dokaz protiv Židova, dok su originalne tekstove kasniji redaktori pod pritiskom cenzure crkve morali uklanjati ili ispravljati.